Mezzosopranistica Sofija Petrović nastupit će za koji dan pred zagrebačkom publikom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, u ulozi biblijske heroine Judite. U istoimenoj operi suvremenog hrvatskog skladatelja i akademika Frane Paraća, mlada Beograđanka sa zagrebačkom adresom pokazat će da se i u Paraćevoj glazbi i u Marulićevu jeziku, na kojem će pjevati, izuzetno dobro pronašla. Zapravo, Sofija Petrović već je prije nekoliko mjeseci u Münchenu koncertnom izvedbom „Judite“ oduševila i publiku i kritiku. Na poziv maestra Ivana Repušića solisti Opere zagrebačkog HNK-a izveli su i snimili „Juditu“ s orkestrom Bavarskog radija. Zato se s velikim interesom i zanimanjem očekuje Judita koju će 33-godišnja operna pjevačica za nekoliko dana donijeti na zagrebačku scenu pred prepunim gledalištem. Iako mlada, Sofija Petrović je iskusna operna pjevačica koja se nakon završene akademije u Beogradu, usavršavala i školovala u SAD-u, nekoliko godina nastupala i stjecala iskustvo u Opera Nacional de Paris, potom nastupala u značajnim opernim rolama na festivalima i u opernim kućama u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Austriji. Nakon Principesse di Bouillon, Esmeralde, Amneris i Carmen, na redu je Paraćeva Judita, a potom i Massenetova Charlotte, koje će Sofija Petrović otpjevati kao stalno angažirana članica ansambla Opere HNK-a u Zagrebu. Zalaganjem vodećih ljudi zagrebačkog HNK-a i Opere, koji su prepoznali snagu i mogućnosti Sofijine operne izvedbe, nakon puno godina jedna umjetnica iz Srbije u stalnom je angažmanu i zaposlenju u Operi zagrebačkog HNK-a.

Kako je došlo do njezina angažmana u Zagrebu, kako doživljava Juditu i Marulićev „jazik“, što je do sada obilježilo njezinu opernu, ali i sportsku karijeru, zašto bi željela glumiti na filmu i kako se brani od ženske ljubomore i zavisti, Sofija Petrović otkrila je u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Je li teško i zahtjevno pjevati Paraćevu Juditu na Marulićevoj splitskoj staročakavici? Jeste li se našli u toj kompleksnoj ulozi heroine, u Paraćevoj glazbi i režiji Snježane Banović?

Kao operni umjetnici susrećemo se konstantno s izazovima novih, vrlo često i potpuno nepoznatih jezika. Ali to je isto dio naše profesije, gdje radimo na sebi i s ekspertima se usavršavamo za taj neki određeni jezik. Tako je i ovom prilikom. Naš izgovor i formiranje rečenice, iako smo ograničeni muzikom i tempom, uvijek moraju imati smisla. Dobro vladam nepoznatim izgovorima jer sam sluhist te sam lako savladala ovaj izazov u „Juditi“. Dobili smo, naravno, i prijevod teksta sa staročakavice, tako sam vrlo brzo mogla razumjeti bit teksta Paraćeve „Judite“.

Muzika ove opere prilično je herojska, misteriozna, a često i mračna. Zbog toga me privukla već pri prvom slušanju. Judita je izuzetno jaka heroina, puna vjere i snage. Frano Parać je to vrlo uspješno uspio dočarati svojom intenzivnom muzikom i izuzetnim zborskim dionicama. Redateljica Snježana Banović dala je kolegici Dubravki Šeparović Mušović i meni, koje donosimo ulogu Judite, uz određene smjernice, i veliku slobodu u iskazivanju lika na sceni. Onako kako ga mi iznutra osjećamo. I to mi je jako odgovaralo na kraju cijelog procesa. Svaka od nas dvije uspjela je u Juditu unijeti i donijeti na sceni nešto svoje originalno. Kompozitor Frano Parać bio je izuzetna podrška tijekom proba i predstava, kao i cijela ekipa HNK-a. Kostimi Dženise Pecotić dali su posebnu draž predstavi.

NACIONAL: Tko je za vas Judita i što nam svojom izvedbom poručujete o toj biblijskoj junakinji?

Judita kao lik za mene je izvanvremenski simbol snage, vjere, požrtvovnosti i ustrajnosti. Njezin lik mogli bismo i danas staviti u neki moderni film. Svojom izvedbom željela sam pokazati snagu vjere u Boga u trenucima tame, ali i snagu jedne odlučne žene spremne na vlastito žrtvovanje. Željela sam intenzivnim emocijama svojim glasom, uz pratnju orkestra, dotaknuti srca publike. Uloga Judite vokalno je izuzetno zahtjevna, traži glas velikog opsega s dobrim visokim, ali i dobrim niskim tonovima. Po meni, „Judita“ je opera napisana za glas koji je između dramskog soprana i dramskog mezzosoprana. Uz to je i glumački zahtjevna jer traži intenzivnu scensku prisutnost i apsolutnu fizičku pojavnost.

NACIONAL: Kako je došlo do vašeg angažmana i dogovora s upravom HNK-a u Zagrebu? Pod kakvim je okolnostima realiziran taj, po mnogima, opravdan i atraktivan potez zagrebačke Opere?

Bez moga znanja jedan kolega me 2023. godine preporučio vodstvu Opere HNK-a za ulogu Maddalene u operi „Rigoletto“. Došla sam na audiciju i dojmovi su mi bili super. Meni je radna atmosfera u HNK-u bila divna, a ja sam se njima dopala kao umjetnica i kolegica. Stoga je, nakon nekog vremena, stigao poziv da se u stalnom pjevačkom angažmanu priključim ansamblu. Nisam planirala biti član bilo koje operne kuće jer težim potpuno „freelance“ karijeri, volim promjene i putovanja. Ali sam shvatila da je ipak lijepo, u svojim i dalje mladim godinama, imati bazu i mjesto gdje vas podržavaju i poštuju, gdje se možete nesmetano razvijati i raditi na svome glasu i ostalim vještinama neophodnim za svoj poziv. Nisam sigurna je li zagrebačka Opera prije mene dugi niz godina u ansamblu imala zaposlenu pjevačicu iz Srbije.

NACIONAL: Što smatrate važnim početnim događajem za razvoj svoje karijere?

Prvi takav događaj bio je odlazak na AVA-u, Akademiju vokalnih umjetnosti u Philadelphiji, a zatim i u operni studio Pariške opere. U Atelieru Lirique Opera Nacional de Paris provela sam tri godine i ostvarila mnoge lijepe uloge, koncerte i profesionalna poznanstva. U Parizu sam imala prilike upoznati i raditi s velikim imenima, konstantno gledati najbolje umjetnike na sceni i na probama. A progovorila sam i francuski, što mi sada značajno olakšava interpretaciju francuskih opera. Sljedeći veliki događaj poslije kojeg su uslijedili angažmani u nekim svjetski poznatim opernim kućama, bio je moj debi u ulozi Amneris u Verdijevoj operi „Aida“. To se dogodilo u Austriji, na Festivalu Oper im Steinbuch u srpnju i kolovozu 2024. godine. To mi je bio najljepši projekt do sada. Kostimi i scena bili su nevjerojatni i oduzimali su dah. Na sceni su bili i plesači i kaskaderi i to je zaista bio događaj za pamćenje.

NACIONAL: Koji je najupečatljiviji događaj iz vaših pariških dana?

Najupečatljivija mi je uloga Aksinije u Šostakovičevoj operi „Lady Macbeth Mcenskog okruga“, u režiji čuvenog poljskog redatelja Krzysztofa Warlikowskog. To je možda bila najbolja produkcija koju sam ikada uživo vidjela. Naravno, Warlikowski je dobio i veliki budžet da sve to scenski postavi, a to uvijek značajno utječe na stvar. Naravno, moram spomenuti i koncerte u Operi Garnier i nastupe za francuski brend Hermès od kojih mi je najljepši bio u Grand Palaisu.

Sofija Petrović na sceni HNK u Zagrebu pjevat će Juditu 14. i 15. veljače. FOTO: Mara Bratoš

NACIONAL: Zašto vas posebno privlači filmska gluma i zašto biste željeli i filmske uloge?

Da se ne bavim opernim pjevanjem, vjerojatno bih se bavila glumom, i u teatru i na filmu. Volim raditi s redateljima, u mojem poslu oni su mi najzanimljiviji. Nitko me na sceni nije inspirirao više od dobrog redatelja, koji vam i sitnim komentarima i opaskama može pomoći da još više uđete u svoj lik. Volim biti na sceni i pokušati nešto prenijeti publici, makar osjećaje. Volim maštati i zamišljati, istraživati karaktere. Volim one magične trenutke koje, ako nam se posreći, uhvatimo u određenim scenama, koji su neponovljivi. Oni se možda još bolje mogu uhvatiti kamerom, tako se neka scena može ponoviti mnogo puta, a u kazalištu ne. Zato nas, koji smo na sceni, toliko lupa adrenalin. Živi nastup je nešto posebno, direktna veza između publike i nas je nezamjenjiva.

NACIONAL: Što vas se posebno dojmilo 2021. godine kad ste igrali Esmeralde u operi „Notre Dame“ Franza Schmidta na Festivalu St. Gallen?

U toj ulozi Esmeralde posebno me se dojmila prekrasna muzika s vagnerijanskim elementima, ali i scenografija visoka 10 metara koja je bila na otvorenom. Naravno, priču o Notre Dame svi znamo. Često smo imali i božanstvene zalaske sunca tijekom predstave. Događaj za pamćenje je jedna predstava koju smo odigrali na potpunom pljusku. Nitko iz publike nije se do kraja predstave pomakao, svi su sjedili u kabanicama i pod kišobranima.

NACIONAL: Što izdvajate iz debija u svojoj domovini Srbiji kad ste 2022. godine pjevali Carmen u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu?

To je za mene bio divan događaj. Bila je to prva uloga koju sam otpjevala u svojoj domovini, ujedno i moja prva Carmen i moja prva mezzosopranska uloga. Carmen je uloga koja mi apsolutno leži, i vokalno, i emotivno, i ekspresivno. A, mislim i fizički. Ta uloga zahtijeva i ples, pokretljivost na sceni i stalni intenzitet. Vrhunski izgovor francuskog je neizostavna stavka. Ne smijem još otkrivati mjesta, ali u narednim sezonama čekaju me nove produkcije Carmen u nekim važnim europskim teatrima.

NACIONAL: Što je bilo vaš veliki uspjeh 2023. godine u talijanskom Teatro Massimo Bellini?

Bio je to moj prvi ozbiljni talijanski u operi „Adriana Lecouvreur“. Dogodila se velika stvar u mojoj karijeri jer sam prvi put surađivala s izuzetnim talijanskim dirigentom, u talijanskom kazalištu, u talijanskoj ulozi Principesse di Bouillon. Suradnja s njima otvorila mi je jednu potpuno novu interpretaciju te uloge. Sve starije kolege koje su sudjelovale u produkciji jako su me podržavali, kao i redatelji. O ljepotama Sicilije, u kojima smo svi uživali, da i ne govorim.

NACIONAL: Što očekujete od uloge Charlotte u operi „Werther“ Julesa Masseneta koja uskoro slijedi u HNK u Zagrebu?

Očekujem da će Werther biti još jedan veliki uspjeh za naše kazalište. Uloga Charlotte je malo drugačija od uloga koje sam dosad interpretirala. Više je lirska i čak često melankolična. Stoga sada tijekom pripremnog procesa otkrivam i neke nove nijanse sebe i svoga glasa.

NACIONAL: Publika u Zagrebu upoznala vas je 2023. godine u maloj ulozi „nestašne“ i „dinamitne“ Maddalene u Verdijevu „Rigolettu“?

Da, ta uloga otvorila mi je vrata HNK-a u Zagrebu. Uloga Maddalene nije jako duga, međutim, jako je intenzivna. Po mojem mišljenju, ta uloga ne pokazuje dovoljno vokalne sposobnosti umjetnika. To nije uloga koju bih u ovom stadiju svoga umjetničkog razvoja opet prihvatila. Ali Maddalene mi je donijela jednu jako lijepu suradnju s HNK-om, nove dimenzije suradnje unutar ansambla i nova prijateljstva u Zagrebu.

NACIONAL: U jednom životnom razdoblju niste bili sigurni želite li se nastaviti ozbiljnije baviti odbojkom ili upisati Muzičku akademiju u Beogradu?

Odmalena sam voljela sport, igrala uspješno odbojku, međutim, uvijek sam „naginjala“ k umjetničkom svijetu. Stoga je karijera operne pjevačice bila dobar izbor i za mene poziv. Objedinjuje sve što me je u životu privlačilo. Naš način korištenja glasa zaista je jedna dobra fizička aktivnost, koja iziskuje snagu, ali u isto vrijeme i emociju, kreativnost i talent. Opera, kao i sport, zahtijeva veliku posvećenost, disciplinu, red, često i veliku požrtvovnost i odricanja. S druge strane, uspjeh nakon dobre predstave izuzetno vas puni adrenalinom, baš kao i nakon pobjede u sportskom meču. Karijera freelance opernog umjetnika zahtijeva česte selidbe i putovanja, kao i kod profesionalnih sportaša. Sve više se traži dobar izgled pjevača, tako da je u svoju pjevačku rutinu potrebno uvesti i neku fizičku aktivnost. Ljudi često misle da operni pjevači samo otvaraju usta. Današnje karijere zaista traže puno više, prije svega veliki rad.

NACIONAL: Zašto ne volite audicije i natjecanja? Kako se branite od ženske ljubomore i zavisti?

Audicije i operna natjecanja ne volim. Smatram da mi nismo konji za trku niti trčimo sprint na 100 metara. Tako u nekih pet minuta, koliko u prosjeku traju audicije i preslušavanja, apsolutno ne možete do kraja pokazati sve svoje sposobnosti. Mislim da nijedan čovjek ne može svakog dana biti isti, pa tako ne može biti isti ni naš glas. Nekad se osjećamo bolje, nekad lošije. Nekada smo lošije spavali ili smo pojeli ili popili nešto što je utjecalo na naš glas. Možda smo doživjeli i neki stres… Ali zato kroz cijelu predstavu umjetnik ima priliku pokazati mnogo svojih nijansi. Ako je možda loše počeo, ima priliku da se do kraja predstave podigne na višu razinu. To na audiciji nije moguće. Ako je ne otpjevate dobro, vrlo često nema natrag. Niste prvi koji me pitate kako se branim od ženske ljubomore i zavisti. Mogu jedino odgovoriti – trudim se na to ne obraćati pažnju! Toga ima u svakoj profesiji. Smatram da je pjevački poziv izuzetno težak, i mentalno i fizički. Nikome nije lako doći do dobrih kazališta i vrhunskih angažmana. Nekada to nema veze s time jeste li najbolji i najtalentiraniji, koliko ste rada i truda uložili. I to zna biti jako frustrirajuće. Zato poštujem sve kolege i kolegice i pomogla bih svakome ako sam u prilici.