Sudski vještaci navode da su odgovorne osobe prilikom legalizacije spornih objekata svjesno kršile zakon i da svako zanemarivanje tih tvrdnji ‘predstavlja daljnje organizirano kriminalno udruživanje u činjenju i sprječavanju otkrivanja protuzakonitih radnji’, jer opasni radovi na prisvojenoj Perkovićevoj terasi ‘ugrožavaju mehaničku otpornost objekta, sigurnost u slučaju požara, projektirani stupanj higijene, zdravlja i okoliša’

Nacional je tijekom proteklog tjedna dobio na uvid javnosti dosad nepoznate šokantne pismene ekspertize dvojice renomiranih sudskih vještaka koja bacaju novo svjetlo na slučaj splitske terase koja se nalazi u posjedu desničarske pjevačke zvijezde Marka Perkovića Thompsona. Obje otkrivaju do koje je mjere Perković u tom slučaju postupao sebično i ugrozio interese svojih susjeda te ukazuju na apsurdnost optužnice koja se na poticaj Perkovića nedavno našla u središtu pozornosti hrvatske javnosti.

O spomenutom slučaju ekstenzivno se više puta pisalo, a publicitet je dobio upravo jer se Perković pojavio kao jedan od investitora u bespravno građeni projekt te se kasnije odlučio okoristiti plodovima građevinskog kriminala. Prvenstveno na način da je odlučio prisvojiti bespravne prostorije, kao i terasu koja se nalazi na susjednoj katastarskoj čestici. Spornu terasu Perković nije pripojio na osnovu toga što je imao građevinsku dozvolu, nego na temelju Zakona o postupanja s nezakonito izgrađenim zgradama. Nekretnina koju je Perković preuzeo u zamjeni i za koju je izdana građevinska dozvola 2002. imala je građevinsku dozvolu za bruto površinu 718 m2 te je uključivala prizemlje, dva kata i nadgrađe.

Međutim, Perković je 2015. od Grada dobio rješenje o legalizaciji za šest etaža ukupne bruto površine 1689 m2. U to su uključena tri podruma, prizemlje, kat, nadgrađe i terasa. Perković se zbog svega sukobio sa susjedima koji su u jednom trenutku postigli da Grad donese rješenje o obnovi postupka.

Susjedi se godinama žale da im prokišnjava voda i kvare instalacije, a više nemaju nesmetan pristup zajedničkom ravnom krovu koji je Thompson pretvorio u privatnu terasu.

Prilikom postupka legalizacije Perković nije tražio da se uknjiži kao vlasnik ravnog krova, već za vlasništvo na idealnom suvlasničkom udjelu. Ali ne u dijelu zgrade koji bi bio određen kao posebni suvlasnički dio i bio uknjižen kao ravni krov, nego za “339/9551 idealna dijela”. U praksi Perković koristi kompletan krov.

‘Odgovorna osoba zajedno s osobom ili osobama koje su izradile i izdale ovaj dokument (ako to nije ista osoba) je svjesno postupala u počinjenju kaznenog djela zloupotrebe službenog položaja i ovlasti…’

Spomenute ekspertize za potrebe ranije tužbe stanara protiv Perkovića naručio je Branko Miodrag, protiv koga je splitsko državno odvjetništvo na Perkovićev poticaj zajedno s novinarkom Dankom Derifaj i snimateljem Petrom Janjićem podiglo optužnicu „protiv privatnosti narušavanjem nepovredivosti doma“ Marka Perkovića Thompsona.

Prvi nalaz i mišljenje na 17 stranica u studenome 2023. izradila je tvrtka Tening iz Zagreba, odnosno sudski vještak Marko Jakobović, a nosi naziv ‘’Utvrđivanje stanja stambenog prostora s obzirom na naknadno izvedene radove na krovu objekta (utjecaj zahvata na Temeljne zahtjeve za građevinu)’’.

Sukus tog dokumenta, praćenog brojnom dokumentacijom, izračunima i fotografijama, svodi se na to da je Perković zahvatima na krovu koji je pretvorio u svoju terasu višestruko ugrozio sigurnost svojih susjeda. U zaključku dokumenta stoji da ‘’predmetni građevinski i instalaterski radovi izvedeni na ravnom krovu objekta ugrožavaju projektiranu mehaničku otpornost i stabilnost objekta, ugrožavaju projektiranu sigurnost u slučaju požara objekta, ugrožavaju projektirani stupanj higijene, zdravlja i okoliša objekta, ugrožavaju projektiranu sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe objekta, kao i da je zahvat na krovnoj konstrukciji (građevinski i instalaterski radovi) izveden protivno propisima i opće priznatim pravilim struke te može uzrokovati opasnost za ljude ili imovinsku štetu većeg opsega’’.

Da bi izradio spomenuto mišljenje, vještak Marko Jakobović je također 24. studenoga 2023. izvršio izvide na spomenutoj lokaciji.

Pritom je fotografirao i Miodragov stambeni prostor i zaključio da ‘’dolazi do vlaženja gornjih dijelova zidova i stropova koje uzrokuje probijanje vlage s krovne konstrukcije, odnosno novoizvedene terase protustranke’’, odnosno Marka Perkovića Thompsona.

Nadalje je stoga zaključio: ‘’Najvjerojatniji uzrok procurivanja je oštećenje krovne hidroizolacije te prodor oborinskih voda i/ili vode iz naknadno položenih odvodnih cijevi (sistema punjenja/pražnjenja bazena ili sistema navodnjavanja/drenaže travnjaka)’’.

Jakobović je fotografirao vertikalni zid koji je Perković nadogradio na ravno krovište i precizno konstatirao što taj zahvat proizvodi. Napisao je da ‘’onemogućava propisnu montažu i korištenje protupožarnih ljestvi koje moraju biti svakodobno dostupne za evakuaciju ljudi u slučaju požara (smanjena mogućnost vertikalne evakuacije ljudi te pristupa vatrogasaca), ometa propisno pozicioniranje gromobranske instalacije objekta (nova nije izvedena / postojeća uklonjena), onemogućava odvodnju oborinskih voda sa krovne konstrukcije (zadržavanje vode te posljedično procurivanje u stan ispod), te ugrožava postojeću projektnu mehaničku otpornost i stabilnost time što dodavanje masivnog vertikalnog zida na postojeću krovnu konstrukciju može dovesti do preopterećenja i pucanja na mjestu spajanja s postojećim rubom krova (potres, vjetar i sl.)’’.

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić izjavio je da nije znao za optužnicu te da će sve ispitati, ali se pozivao na ‘pravo na nepovredivost doma’. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL

Jakobović je ustanovio više negativnih posljedica koje po zgradu i stanare može proizvesti bazen koji je Perković ondje izgradio. O tomu piše: ‘’Izvedeni bazen na ravnom krovištu ima približnu masu vode u punom stanju od cca. 54 tone što uz lokalne potresne parametre (PGA = max. horizontalna akceleracija kod potresa za zonu Grada Splita = 1,3…2,4 m/s2 prema podacima seizmološke službe PMF-a) predstavlja realnu opasnost za mehaničku otpornost i stabilnost zgrade. Krovna ravna ploča je armiranobetonska, debljine 18…20 cm, te statički i dinamički nije predviđena za smještaj konstrukcije bazena i bazenske tehnike (realna opasnost od pucanja i/ili procurivanja vode u donje stanova)’’.

Slične negativnosti Jakobović je ustanovio i vezano uz novoizvedeni travnjak. Za njega je ustvrdio da ‘’onemogućava redovnu odvodnju oborinskih voda (procurivanje u donje etaže), povećava zadržavanje vode i vlage na krovnoj konstrukciji, te da predstavlja požarnu opasnost (u slučaju nekontroliranog požara gorivo raslinje u vrlo kratkom vremenu može prenijeti požar na konstrukciju zgrade te okolne stambene prostore)’’. Zaključno je u tom dijelu svog mišljenja konstatirao: ‘’U odvodnom sustavu izvedenog travnjaka nedostaje: drenažni odvod / jama (koji sprječava stagnaciju vode ispod travnjaka), hidroizolacija, filtriranje vode te nezavisna odvodna cijev u vanjski kanalizacijski šaht (obvezan projekt te potrebna suglasnost lokalnog vodovoda i odvodnje! – postojeći tip i dimenzije krovne konstrukcije onemogućava ovakovu propisanu izvedbu odvodnje!)’’.

Potom je rekonstruirao kako je na spomenutom ravnom krovu uklonjena propisana gromobranska instalacija za smanjivanje prenapona uslijed udara munje, što povećava opasnost od požara, kao i mogućnost oštećenja električnih trošila.

Jakobović je tijekom izvida konstatirao i da je Perković na tom krovu izgradio dva kamina ložena krutim gorivom koji su pozicionirani u neposrednoj blizini susjednih objekata. Potom dalje piše: ‘’Uvidom u projektnu dokumentaciju objekta vidljivo je da za isti nedostaje propisana tehnička dokumentacija (glavni projekt dimovoda, odobrenje koncesionara komunalne dimnjačarske djelatnosti, odobrenje područnog MUP-a Odjela zaštite od požara). Za vrijeme strujanja sjevernih vjetrova (bura, tramontana) dolazi do tzv. prizemnog strujanja dimnih plinova i nesagorjelih čestica na susjedni (južni) objekt, što predstavlja neposrednu požarnu opasnost jer može doći do prijenosa požara te zdravstvenu ugrozu od štetnih emisija (onečišćenje zraka) iz predmetnog ložišta na kruto gorivo’’.

U završnom dijelu izvida na spomenutoj lokaciji sudski vještak pronašao je još nekoliko znakovitih rizičnih situacija. O njima je napisao sljedeće: ‘’Uvidom na objektu utvrđen je proboj kroz konstrukciju vanjskih nosivih zidova susjednih objekata (Šetalište Pape Ivana Pavla II 23 , Put Radoševca 46) te izveden prolaz sa PVC jednokrilnim vratima (trenutno demontirana).

Branko Miodrag, protiv kojeg je splitski DORH podigao optužnicu kao i protiv Danke Derifaj i snimatelja Petra Janjića, naručio je vještačenja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Vanjski (fasadni) nosivi zidovi oba objekta izvedeni su od betona i blok opeke debljine 20 cm (dvostrano ožbukani) sa projektiranom vatrootpornošću od 2 sata.

Gore navedenim zahvatom grubo je narušena mehanička otpornost i stabilnost oba objekta jer je navedeni zahvat (smanjivanje projektne nosivosti) izveden bez prethodne stručne analize nosivosti betonske konstrukcije (elaborat statičara) i odobrenja (građevinske dozvole). Podredno gornjem, ugrožena je i sigurnost građevinske konstrukcije te pripadajućih instalacija izloženih eventualnom djelovanju požara s obzirom da se radi o proboju tzv. granica požarnih sektora objekata, što nije dozvoljeno te može rezultirati materijalnom štetom te ljudskim gubicima. Pojava opasnog dima pri požaru jednog objekta (lokalni požar) može prijeći u drugi objekt (razvijeni požar na više objekata) što bitno povećava projektirani stupanj rizika od požara. Evakuacija dodatnog broja ljudi (iz susjednog objekta) nije projektno predviđena kroz izvedeni prodor te se ne može smatrati sigurnim prolazom u slučaju požara. Na ravnom krovištu uklonjen je otvor vrha voznog okna dizala (za odimljavanje i ventilaciju) te prodor građevinski zatvoren. Isti je neophodan zbog sigurnosti ljudi u slučaju nepredviđenih događaja (zastoj dizala / požar u voznom oknu dizala).

Temeljem važećih propisa i normi (EnEV) površina otvora za odimljavanje i ventilaciju mora biti min. 2,5% površine okna dizala (tj. veća od 0,2m2) te upravljanje protokom zraka mora biti preko senzora vatrodojave objekta te tzv. panik tipkalom unutar kabine dizala’’.

Napisao je i da ‘’novoizvedeni vanjski zid (na stubištu između susjednih objekata) onemogućava projektom predviđenu vertikalnu komunikaciju stanara svih objekata u smjeru prema moru ili u smjeru prema parkirnim mjestima (važećim projektom predviđeni pješački prolaz) te korištenje evakuacijskog puta koji mora biti svakodobno dostupan za brzo kretanje ljudi u slučaju požara te pristupa hitnim službama (vatrogasac i hitna pomoć, civilna zaštita)’’. Zbog toga je i iznio pismeno mišljenje spomenuto u uvodu teksta.

U drugom ekstenzivnom dokumentu građevinski inženjer i sudski vještak Ivan Martić, u kolovozu 2024., na 34 stranice izradio je građevinsko vještačenje svih relevantnih detalja povezanih uz tu Perkovićevu nekretninu i put do njene legalizacije.

U uvodu Martić je napisao kako je svjestan osnovnih problema, poteškoća i očekivanih postupanja (manevara) i da je upoznat s radom javnih institucija u svojoj dugogodišnjoj praksi. Konstatirao je da svoj rad temelji na svim dostupnim informacijama i podacima bez selektiranja i isključivanja pojedinih nepovoljnih činjenica ili isticanjem samo i isključivo povoljnih, uz bitnu napomenu da se ne vodi (samo i isključivo) posljedicama i materijalnim interesima, već kronološkim i stvarnim uzrocima.

Ustvrdio je da je potom na osnovu zakonskih odredbi dao jasno i nedvojbeno mišljenje i dodao: ‘’Onaj problematičan dio tumačenja mojih budućih iznesenih mišljenja nije osobna ‘pravna sloboda tumačenja’ kako će se to vjerujem povremeno nastojati prikazati u svrhu diskreditacije, već isključivo beskompromisno i kruto davanje podataka temeljenih na aktualnim zakonima. Kroz ovaj vještački nalaz i mišljenje naglašeno je ispunjenje i zadovoljavanje stručnih kriterija i predodređenih zakonskih ograničenja ali i imovinskih prava i njihova zaštita od strane suvlasnika kroz angažiranje pravnih zastupnika (punomoćnika – odvjetnika) te je određena potreba za utvrđivanjem nedvojbenih činjenica i uzročno posljedičnih veza među njima. Iz takve potrebe određen je zadatak ovog vještačenja’’.

Tijekom rada na tom predmetu Martić je dubinski analizirao gotovo dvadeset ključnih dokumenata povezanih s izgradnjom i naknadnim pokušajima legalizacije spomenute nekretnine.

Martić, među ostalim, u svom nalazu piše: ‘’… prostor nadgrađa i terasa u naravi pripadaju samostalnim cjelinama kao izvorno projektirani. U zatečenom stanju konstatiram da takvo stanje nije zatečeno, te je evidentirana izmjena projekta i projektiranog stanja prema dozvoli.

Ono što ću navesti kao bitnu informaciju i svjesno ugroziti kako integritet gradskog ureda koji je izdao dozvolu, tako i Državni inspektorat – građevinsku inspekciju jeste nepobitna činjenica skrivena iza pravilnosti ne djelovanja i ne funkcioniranja pravno uređene države. Od iskopa za temelje predmetne građevine postoje dokazi i evidencija da su sve javne službe i službenici bili upoznati sa činjenicom da se od iskopa gradi mimo i protivno izdanoj građevinskoj dozvoli.

Kako na predmetnoj parceli tako i kasnije na susjednim sjevernim parcelama. Postojeće evidentirane prijave i ne postupanja državnih tijela i institucija nisu predmet, ali su prvi i najbitniji uzrok evidentiranom stanju. Skrivanje, prešućivanje ili zabrana isticanja tog problema je i dan danas samo i isključivo odraz stvarne moći i utjecaja ljudi iz povezanih političkih i poslovnih krugova, ali to nije problem jasno izreći i ukazati na tu činjenicu. Problem je što se to ne smije utvrđivati kao činjenica po nadležnom DORH-u. Dakle od temeljne ploče predmetne građevine izgradnja je bila izvan utvrđenih i odobrenih dimenzija i površina. Investitor je svjestan i u punoj odgovornosti postupao jer je znao da neće biti sankcioniran, a to i dan danas dokazuje kroz dokumentaciju koju dostavlja na sudove RH…

Za početak građenja i prve evidentirane kupoprodajne ugovore ovdje ću navesti činjenicu da su potpisani još 1999. godine (Ugovori ili predugovori – dakle poznato je bilo tadašnjim investitorima da postoje određena prava izjednačena sa vlasničkim temeljem potpisanih i preuzetih obveza). Iako svi kupci nisu morali biti stručne i educirane osobe, oni su i u vrijeme izgradnje mogli utvrditi (bilo osobno bilo po stručnim ovlaštenim osobama) da se ne gradi u skladu sa izdanom Građevnom dozvolom. Bez obzira jesu li znali ili nisu, trebali su znati. Dakle, sa svojim prešutnim odobravanjem i financiranjem (kupovinom neizgrađenih samostalnih uporabnih cjelina prema projektu) su postali u stvarnosti suvlasnici sa jasno istaknutom obvezom investitora da odmah po provedenom etažiranju izvrše upis prava vlasništva. To znači da svaka pravna radnja sa kasnijim promjenama projekta bez njihova saznanja i pisane suglasnosti, a kojom se zadire u vlasnička prava postaje nevaljala jer nema iskazanu volju svih stvarnih vlasnika/suvlasnika. Prešutno su naknadno izvršene nedvojbene izmjene posebnih cjelina bez izmjena i dopuna građevinske dozvole. I to su činjenice koje se marginaliziraju, a sa promjenama stvarnih udjela se direktno utječe na stvarna vlasnička prava. Isto tako i na zajedničke dijelove zgrade’’.

Martić se u dijelu svog rada referirao i na provedeni etažni elaborat s nacrtima te konstatirao da ne odgovara upisanom u proknjiženom stanju, za koje bez imalo dvojbe tvrdi da se radi o pogodovanju i zloupotrebi položaja i ovlasti osobe na sudu koja je to službeno dopustila da se proknjiži kao stvarno i legalno stanje.

‘Na ravnom krovištu uklonjen je otvor vrha voznog okna dizala (za odimljavanje i ventilaciju) te prodor građevinski zatvoren. Isti je neophodan zbog sigurnosti ljudi u slučaju nepredviđenih događaja’

Zatim je nadopisao: ‘’Za tako izgrađenu građevinu bez jasnih dokaza da je izgrađena u skladu sa izdanom građevinskom dozvolom svjesno se pristupilo naknadno i izdavanju uvjerenja za uporabu. I upravo taj korak je također dokaz koliki utjecaj ima aktualno diskriminirajuće postupanje na djelu. Službenici gradskog ureda su omogućili izdavanje dokumenta bez osnove… Bez obzira na naknadno provedene postupke legalizacije – ishođenje potvrda o izvedenom stanju, postoje jasne prešućene i neiskazane činjenice da je svjesno dopušteno prikazivanje legalnog stanja zgrade koja to nije, a isto tako dopuštanjem naknadnih upisa posebnih dijelova proširenih na zajedničke dijelove zgrade utjecalo se na vlasnička I suvlasnička prava bez suglasnosti sada već svih stvarnih vlasnika. U tom smislu je nedvojbeno poznato svima, pa čak najlošijim odvjetnicima i sucima, da nije dopušteno upisivati pravo vlasništva na tuđim dijelovima nekretnine bez osnova. Nije dopušteno upisivanje prava vlasništva na dijelovima nekretnine za koje je evidentno kako je postojeće projektno rješenje različito od onoga što se ‘na silu provodi’’’!

Martić dalje u svom vještvu piše: ‘’Prema utvrđenim činjenicama navodim kako izdano UVJERENJE ZA UPORABU GRAĐEVINE KLASA: 361-05/08-01/0072; Ur.Broj: 2181/01-03-03/10-08-0005 od 29.07.2008. godine nije izdano u skladu sa navedenim zakonom na koji se poziva i to je jedan od temeljnih dokumenata u daljnjim postupanjima. Odgovorna osoba zajedno sa osobom ili osobama koje su izradile i izdale ovaj document (ako to nije ista osoba) je svjesno postupala u počinjenju kaznenog djela zloupotrebe službenog položaja i ovlasti prema čl.291 važećeg Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), odnosno prema čl. 337 I čl. 339 tada važećeg Kaznenog zakona (NN 110/1997).

Zanemarivanje, osporavanje i ometanje provjere ovih navoda od službenih osoba u naravi predstavlja daljnje udruživanje i organizirano kriminalno udruženje u počinjenju i otkrivanju protuzakonitih radnji. Tako da svaka službena osoba koja ovo pročita i spozna dužna je u skladu sa svojim ovlastima i spoznajama podnijeti prijavu nadležnom Državnom odvjetništvu RH. Ovdje ističem da je moguća, a iz dosadašnjeg životnog i radnog iskustva sasvim izvjesna potvrda statusa javnih tijela Republike Hrvatske u postupanjima kada prime slične informacije i ukazivanja na protuzakonita postupanja, a koja će se neupitno nastojati isključiti iz odgovornosti i zanemariti svoje dužnosti i ovlasti. Naime, upravo zbog ovakvih poslova i provođenja službenih postupaka i dokumenata, svojim statusom Republika Hrvatska sasvim opravdano zadržava izrazito nepovoljan položaj prema indeksu percepcije korupcije javno objavljenim na službenim stranicama Transparency international Hrvatska.

Dakle, iz kompletno dostupnih podataka i dokumentacije konstatiram da postojeće upisano stanje u ZK nije zakonito i potrebno je žurno pokrenuti izmjenu upisanih podataka temeljem vjerodostojnih dokumenata. Stoga se predlaže izraditi novi plan posebnih dijelova i izračun površina i udjela iz kojega će se bez sumnje moći utvrditi točne vrijednosti i udjeli suvlasničkih dijelova’’.

‘Navedenim zahvatom grubo je narušena mehanička otpornost i stabilnost oba objekta jer je zahvat (smanjivanje projektne nosivosti) izveden bez prethodne stručne analize nosivosti betonske konstrukcije’

Martić je dodao i kako smatra važnim napomenuti i istaknuti evidentnu, po njegovu mišljenju, krivotvorenu službenu i poslovnu dokumentaciju kojom se naknadno nastojalo ostvariti prava koja su Kaznenim zakonom određena kao stjecanje bez osnova i popraćena su u pravilu zlouporabom službenog položaja i ovlasti. U tom dijelu on piše: ‘’Sva sporna dešavanja i događanja kao i šteta su direktna posljedica svjesnih postupaka protuzakonitog nastojanja da se provede nasilni upis prava vlasništva, a sa tim i povezana šteta koja je nastala svim suvlasnicima. Svim odlukama i pristankom su svi suvlasnici dijelom doprinijeli nastaloj situaciji jer su svjesno kupovali nekretnine za koje su bili u spoznaji da imaju stvarne pravne nedostatke. Oni su svojim svjesnim postupanjem dali tadašnjem investitoru poruku da je u redu raditi protuzakonito. Usprkos toj činjenici i odgovornosti, naknadne promjene i pokušaj otuđenja krova su pravno formalno gledano djelo i isključiva odgovornost osoba koje su krivotvorile kompletnu priloženu dokumentaciju. Pravo pristupa krovu zgrade po mojem mišljenju i danas imaju svi suvlasnici zgrade, a svako uskraćivanje istoga je osobna odgovornost i puna materijalna odgovornost za štetu kao posljedica neodržavanja, oštećenja i štete koju trpe’’. Spomenuti dokumenti svakako mogu ići u prilog ozbiljnom propitivanju opravdanosti optužnice općinskog Državnog odvjetništva u Splitu protiv RTL-ove novinarske ekipe i jednog od suvlasnika četverokatne kaskadne zgrade na splitskom Žnjanu, na adresi Šetalište Pape Ivana Pavla II broj 23. Oni su optuženi jer su se protupožarnim ljestvama popeli na krov zgrade na kojem je prije više od četiri godine bila i snimljena za njih sporna RTL-ova reportaža.

Ova dva stručna mišljenja sudskih vještaka ukazuju na to da bi adresati za eventualnu kaznenu odgovornost trebale biti posve druge osobe, a ne Danka Derifaj, Janjić i Miodrag iako se ta stručna mišljenja ne referiraju i nemaju nikakve veze s optužnicom splitskog ureda u DORH-u. Između ostalog, među njima su i službenici iz nadležnih gradskih organa u Splitu.

Za sudske vještake sporni su investitori iz Dal-kon Inga koji su gradili spornu zgradu na Žnjanu. Ali isto tako i „neki službenici, osobe s imenom i prezimenom zaposlene na posebnim poslovima u uredu Grada Splita, a koje su provodile opće upravne postupke“.

Odnosno, prema tim dokumentima, odgovorne su osobe iz gradske uprave Splita koje su provodile postupke legalizacije objekta, a ta „legalizacija“ već bi u startu trebala biti pokazatelj da se radilo o nelegalnoj gradnji. Dakle, sudeći prema mišljenjima vještaka, optuženici nisu trebali biti novinari RTL-a koji su radili posao u javnom interesu. Nije to bila ni odgovornost Branka Miodraga, susjeda Marka Perkovića Thompsona, jednog od inkriminiranih optuženika iz te DORH-ove optužnice. A Miodrag je prije četiri godine pozvao novinarsku ekipu RTL-a da snimi reportažu o njegovu problemu zbog upitnih imovinsko-pravnih odnosa, pa onda i sporne legalizacije objekta. Uostalom, sam pojam legalizacije upućuje na prethodnu gradnju izvan gabarita definiranih građevinskom dozvolom.

Motiv Miodragova poziva novinarima RTL-a bio je, a to je utvrđeno i u jednom od ovih ekspertnih mišljenja, da mu je iz protupravno ugrađenog Thompsonova bazena na krovu zgrade, koji navodno narušava i njenu statiku, procurila voda u stan oštećujući mu zidove. Međutim, taj je krov kao zajednički prostor svih stanara u spomenutoj zgradi, po slovu zakona kako tvrde sudski vještaci, trebao biti suvlasnički dio svih stanara, a ne ekskluzivni prostor u posjedu Marka Perkovića Thompsona s bazenom i travnjakom u produžetku njegove terase.

To svojim stručnim mišljenjem tvrdi jedan od vještaka. Taj je krov bio u produžetku Thompsonove terase u neposrednom dodiru s krovom zgrade na Šetalištu Pape Ivana Pavla II broj 23, a na koji se Thompson proširio. Uostalom, stan Marka Perkovića Thompsona nalazi se na posve drugoj adresi, Putu Radoševca broj 46 sa sjeverne strane zgrade. Do tog objekta na Thomsonovoj stvarnoj adresi stiže se obilazno desetominutnom vožnjom paralelnom cestom sa sjeverne strane kaskadne zgrade na Šetalištu Pape Ivana Pavla II.

Dok, dakle, splitski DORH diže optužnicu protiv novinarske ekipe RTL-a i Branka Miodraga, jedno od spomenuta dvaju mišljenja vještaka ukazuje na kaznenu odgovornost investitora iz Dal-kon Inga, ali i službenika iz gradske uprave.

Sudeći prema ovom dokumentu, mišljenju ovlaštenog sudskog vještaka građevinske struke, može se legitimno propitivati je li DORH optužujući RTL-ove novinare pogrešno zaključio da je RTL-ova ekipa zajedno s jednim od stanara zgrade Brankom Miodragom upala na navodno ekskluzivni posjed Marka Perkovića Thompsona optužujući ih da su neovlašteno povrijedili njegovo pravo na dom.

Naime, po tom nalazu vještaka, moglo se raditi samo o suvlasničkom dijelu kaskadne zgrade, pa je stoga logično propitivati radi li se tu o narušavanju privatnosti Thompsonova doma. To je cijelo vrijeme uporno javno tvrdio i Miodrag. Tako da se, prema tom stručnom mišljenju, RTL-ova novinarska ekipa s Miodragom popela protupožarnim ljestvama na ravni krov u suvlasništvu stanara zgrade, pa nije ušla u posjed Marka Perkovića Thompsona.

Nakon dugog protoka vremena bez optužnice, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić odlučio je provesti i nadzor nad radom splitskog DORH-a zbog navodnog odugovlačenja i skrivanja optužnice sada podignute protiv novinarke nakon televizijskog priloga emitiranog prije više od četiri godine. Optužnica, iako formalno navodno podignuta još prije koncerata Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu i Sinju, nije bila uručena Danki Derifaj, a ni njezinoj odvjetnici Jadranki Sloković. Tim je povodom odvjetnica za Dnevnik Nove TV izjavila da “ne zna je li premašen taj rok od šest mjeseci“ ocijenivši da je „to van pameti“. Jer, prema njenim riječima, „niti se radi o složenom predmetu, niti je državno odvjetništvo poduzimalo neke posebne dokazne radnje, a nije provedeno ni nikakvo vještačenje”. Ostaje vidjeti hoće li optužnica biti pravomoćno potvrđena i u kojoj bi mjeri u tom slučaju vještačenja dvojice sudskih vještaka, koja objavljuje Nacional, mogla pripomoći da sud Danku Derifaj, Janjića i Miodraga oslobodi od navoda koji im se stavljaju na teret.

Upravni odjel za urbanizam Grada Splita i Državni inspektorat: ‘Zgrada je 2015. legalizirana skupa s bazenom’

Na postavljeno pitanje Nacionala je li ikada Upravni odjel za urbanizam Grada Splita donio rješenje ili suglasnost koja bi Marku Perkoviću Thompsonu ili Dal-kon Ingu, investitoru zgrade na Putu Radoševca 46 u Splitu, omogućilo da krov susjedne zgrade na Šetalištu Pape Ivana Pavla Drugog pretvori u svoju terasu, iz Upravnog odjela za urbanizam stigao je negativan odgovor. „Spomenuto rješenje o suglasnosti za korištenje krova susjedne zgrade nije aktom predviđeno relevantnim propisom te stoga nije predmet postupanja Upravnog odjela“. Ali Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kakva je bila Dal-kon Ingova na adresi Put Radoševca 46, za koju mu je izdana građevinska dozvola još 2001. godine, „Upravnom odjelu dana je ovlast za donošenje Rješenja o izvedenom stanju“. Izvođač je odstupio od građevinske dozvole, osim prizemlja i 4 kata nije sagradio i nadgrađe, zbog čega nije dobio uporabnu dozvolu. Upravni odjel za urbanizam Grada Splita, „postupajući povodom zahtjeva Marka Perkovića, donio je Rješenje o izvedenom stanju od 23. veljače 2015. kojim je ozakonjena završena, zahtjevna stambena zgrada, građevinske (bruto) površine 1023,17 m2, katnosti E=PO3+PO2+PO1+1+Na (kosi krov) s ukupno jednom stambenom jedinicom i pomoćnim prostorijama, zajedno s otvorenim bazenom, na području gradskog kotara Trstenik, Put Radoševca 46, izgrađena na kat.čest.zem. 10080/7, 10078/2 KO Split, prikazan na arhitektonskoj snimci izvedenog stanja koju je izradio ovlašteni arhitekt mr.sc. Emil Šverko, dipl. ing.arh iz Ateliera Šverko i Šverko doo Split“. Tim rješenjem Upravni odjel za urbanizam je legalizirano i naknadno sagrađeno nadgrađe zgrade, s otvorenim bazenom Marka Perkovića Thompsona.

Na isto rješenje o izvedenom stanju od 23. veljače 2015. koje je postalo pravomoćno 10. travnja 2015. i kojim izgrađena građevina odgovara odobrenom navedenom rješenju, poziva se Građevinska inspekcija Državnog inspektorata koja u odgovoru na Nacionalovo pitanje ističe da je „obavila nadzor na predmetnoj lokaciji Put Radoševca 46, Split, k.č. 10080/7 i dio k.č. 10078/2 KO Split, očevidom i pregledom dokumenata utvrđeno je da je za predmetnu građevinu ishođeno Rješenje o izvedenom stanju od 23. 2. 2015. godine… Rješenjem je ozakonjena i završena zahtjevna stambena zgrada, s ukupno jednom stambenom jedinicom i pomoćnim prostorima, zajedno sa otvorenim bazenom“, izgrađena na navedenim katastarskim česticama zemlje.