Nacional.hr dobio je u srijedu snimke koje otkrivaju kako se, u najmanju ruku, može osnovano sumnjati da su osobe politički bliske Domovinskom pokretu (DP) i HDZ-u ovoga tjedna organizirale veći broj ljudi kako bi biračima ponudili dvadeset eura za glas njihovu gradonačelničkom kandidatu Domagoju Biliću u drugom krugu izbora u nedjelju, te istodobno sto eura svakome tko dokaže da je uspio pronaći dvadeset birača koji bi bili spremni glasati za novac i to dokazati poslanom fotografijom s birališta.

Nacional.hr posjeduje snimke razgovora što ga je u srijedu snimio Vukovarac kojemu je poznanik ponudio taj kažnjivi dogovor. Na tim se snimkama razgovijetno čuju detalji njihova dogovaranja. Nacional.hr zna identitete obojice tih ljudi, a čovjek koji je snimio razgovor za nacional.hr izjavio je kako je spreman svjedočiti pred pravosudnim tijelima.

On je za nacional.hr objasnio kako se dogodilo da mu je poznanik ponudio da kupuje glasove za novac. “Nismo se našli slučajno. Dugo se poznajemo. Imali smo dogovor. Trebao mi je donijeti nešto što nema nikakve veze s izborima. Našli smo se u utorak na parkiralištu starog hotela Dunav. Rekao mi je: ‘Znaš, prijatelju, mogao bi zaraditi nešto, izvući neki euro, mirovine su male…’ Ponudio mi je da skupim trideset ljudi koji bi na biralištu u nedjelju trebali zaokružiti kandidata DP-a i HDZ-a Domagoja Bilića i poslati fotografiju biračkog listića. Svatko od njih dobio bi po dvadeset eura, a ja bih dobio dvjesto. Nisam mogao vjerovati. Ne očekujem to ni od koga. Ne bavim se politikom, ne zanima me. Prvi put u životu mi je netko tako nešto ponudio. Ostao sam zapanjen, pa sam se glupirao i rekao: ‘De, molim te, ponovi to još jednom’, a on je i ponovio”, ispričao je autor snimke za nacional.hr.

Dodao je kako mu je sugovornik “rekao da ga je netko iz HDZ-a zadužio, učinio mu uslugu, i sada je on njemu želi vratiti.” “Nisam sve to očekivao. Dugo se znamo. Iznenadilo me to”, kazao je nacional.hr-u taj Vukovarac dodajući kako je odgovorio da će vidjeti i da će “malo popričati s ljudima”. “Onda sam jučer (u srijedu, op.a.) otišao ponovo da se nađemo. Našli smo se, i tako je nastao taj snimak. Ja sam kukao da je novac malen, a onda je on rekao – ako skupim dvadeset fotografija, dobijem sto eura, a ako skupim trideset, dobijem dvjesto”.

“Ni Vukovar ni jedan drugi grad ne zaslužuju takvu prljavu igru, premda je politika prljava stvar, ali da mi zasjedne netko na direktorska mjesta… Dosta ih trpimo još i u vladi, a koliko sam čuo, već su dogovorena radna mjesta za SDSS-ovce”, kazao je taj čovjek aludirajući na odnose u Gradskom vijeću Vukovara, u kojemu bi nakon lokalnih izbora većina mogla ovisiti o glasovima vijećnika SDSS-a.

Na pitanje zna li čovjek koji mu je ponudio taj dogovor da je riječ o kaznenom djelu, sugovornik nacional.hr-a odgovorio je kako “vjerojatno zna”. ”To je kazneno djelo i sad očekujem, ako vi to objavite, da će netko iz policije doći i po mene i po njega”, kazao je, potvrđujući spremnost da policiji i pravosuđu ispriča što se dogodilo i dodajući kako je sam snimio razgovor.

Nacional posjeduje ukupno pet snimaka. Na njima su, kako se može zaključiti, dva razgovora: jedan oči u oči dvojice sugovornika i još jedan, snimljen nešto kasnije, kada razgovaraju telefonom da potvrde dogovor. Na snimkama se jasno čuju detalji: ime gradonačelničkog kandidata Bilića, iznosi novca koji se nude za glas i detalji oko načina dokazivanja da je birač zaokružio baš njegovo ime.

Sugovornik koji je snimio razgovor pitao je drugoga tko to sve plaća, a ovaj je odgovorio da ne zna: “To mi je rekao čovjek koji je kod njih u stranci”, kazao je, pri čemu nije jasno misli li na DP ili na HDZ. Na kraju, ako je suditi prema snimkama, dogovor su i postigli: dvadeset eura za jedan glas; sto eura za dvadeset tako prikupljenih glasova, uz fotografije kao dokaz.

Nacional objavljuje prijepis ta dva razgovora sa svih pet snimaka, objedinjenih u cjelinu prema kronološkom nastanku. Zbog jasnoće, čovjeka koji predlaže kupnju glasova nazvali smo “predlagateljem”, a onoga kojemu predlaže, i koji je snimio razgovor, “primateljem”.

PRVI RAZGOVOR, OČI U OČI:

PRIMATELJ: Juče sam malo baulj’o za ono što si reko.

PREDLAGATELJ: A, za to.

PRIMATELJ: Da, zato sam te i zvao, za ove, za glasove.

PREDLAGATELJ: Dobro.

PRIMATELJ: (Ja, op.a.) Sam njima objasnio, kak’ si ti meni reko. Ovaj, okružiti Bilića, stavit’ olovku, upaljač, bilo šta drugo…

PREDLAGATELJ: Bilo šta, bilo šta, sam’ da vidi.

PRIMATELJ: Da je slika drugačija.

PREDLAGATELJ: Ja to moram opravdat’. A ja ne mogu opravdat’, pajdo, ak’ su iste slike – ako je prazno, i nema nikak’og… Razumeš?

PRIMATELJ: Da, da.

PREDLAGATELJ: Ako je sad ovaj dokument… Taj… Ti zaokružiš Bilića. Da ne ispadne k’o da sam ja, sad, deset istih slika posl’o.

PRIMATELJ: Hm.

PREDLAGATELJ: A ako ti staviš, ovaj stavi upaljač ovako, ovaj stavi olovku… Onda vidi se da…

PRIMATELJ: Da, druga slika, da.

PREDLAGATELJ: Ne mora osobna, ne mora ništa, znači, vidi, kolega… Tu ni’ko ne može najebat’. Samo ljudi mogu uzet dvajst eura i to je to.

PRIMATELJ: Ali, nešto čačkaju s time – kao, dvajst eura malo, pizda mu materna…

PREDLAGATELJ: Ne može više.

PRIMATELJ: Ne moš’ više?

PREDLAGATELJ: Nema mene. Ja dobivam dvajst. Mene tu nema nigdje. Može, al’ mora bit’ preko trideset. Onda ti dobiješ dvesto.

PRIMATELJ: Kol’ko ja dobijem?

PREDLAGATELJ: Dvesto.

PRIMATELJ: Dvjesto?

PREDLAGATELJ: Ti si ih don’o. Taj koji donese, taj dobije.

PRIMATELJ: Jel’ ovi, znaš, nećkaju se, dvajst euri im je nekako malo.

PREDLAGATELJ: (Nejasno) neće dat’ ništa.

PRIMATELJ: A?

PREDLAGATELJ: Suverenisti neće dat’ ništa.

PRIMATELJ: Daće kurac, odakle im?

PREDLAGATELJ: Pa neće dat’ ništa. Kolega, ti imaš šansu, uzet’ dvajst il’ il’ uzet’ ništ’, jebiga. To ti je to. Nemoj… Mis’im, vidi, druže, ne dajem ja to.

PRIMATELJ: Znam da ne daješ. ‘Ko daje? Ko daje, u pičku materinu?

PREDLAGATELJ: Vidi, ja ne pitam… To mi je rek’o čovjek koji je kod njih u stranci. Šta ja znam. Daje stranka… I ako možeš pomoć’… Lovu, šta treba, kaže, koji god glas, ovaj, čovjek potpiše, dobije dvaj’st eura. Ja ću u toj priči (nerazumljivo – možda ‘block out’, op.a.), k’o i ti. Nema tu ni tebe… Sad jedino da si ti njima rek’o ‘petnajst’, pa da ti uzmeš svaki put pet…

PRIMATELJ: Pa da…

PREDLAGATELJ: Ma nema, ma to je dvajst, to je toliko. Ajde. Ajd da ti ovo ostane. Da ti još to potvrdim kad se ja i ti raziđemo u roku od pola sata da ti to potvrdim, znači, trideset.

PRIMATELJ: Kako misliš “potvrditi”?

PREDLAGATELJ: Da ti potvrdim, sto posto za tih dvesto.

PRIMATELJ: Aha. Šta, oće to ić’ neka poruka il’ nešto, šta li?

PREDLAGATELJ: Ne, zvat ću te.

PRIMATELJ: Aha.

PREDLAGATELJ: Niko iz stranke neće da se kompromituje. To je kompromitacija. Kad oni budu me…

PRIMATELJ: Smijeh.

PREDLAGATELJ : Ne, ne. Razumeš ti poentu priče? On ako dođe ispred stranke i tebi to ponudi, to mo’š i prijavit, mo’š svašta.

PRIMATELJ: Ne mo’š mu ništa u stvari, jebiga.

PREDLAGATELJ: Al’ ništa, ali i možeš. A ovako, sve se to slaže na mene.

DRUGI RAZGOVOR, NEŠTO KASNIJE, TELEFONOM:

PRIMATELJ: Alo, drug. Alo.

PREDLAGATELJ: E, ovako.

PRIMATELJ: Sam… Ma jebote. Molim?

PREDLAGATELJ: (Nerazumljivo) Slušaj me. Jel’ me čuješ?

PRIMATELJ: Čujem.

PREDLAGATELJ: Ono što smo pričali ja i ti.

PRIMATELJ: Da?

PREDLAGATELJ: Dvadeset komada. Oni po dva-nula, a ti jedan-nula-nula.

PRIMATELJ: Aha, znači… Dvadeset zaokruženih listića…

GOVORE ISTODOBNO: PREDLAGATELJ: Oni dobijaju svoje, ti si dobio…

PRIMATELJ: Ja dobijem stoju?

PREDLAGATELJ: Jel može?

PRIMATELJ: A, jebiga, probaću. Bolje išta neg’ ništa.

PREDLAGATELJ: Dobro. Znam da su to ljudi i da je to zajebano, al’ imaš motivaciju neku.

PRIMATELJ: Aha.

PREDLAGATELJ: Dobro.

PRIMATELJ: Ajd.

PREDLAGATELJ: Ajde.