Nacional predstavlja idejno rješenje za rekonstrukciju poljudskog stadiona koje je još 2006. godine, na zahtjev tadašnjeg premijera Ive Sanadera i HNS-a, izradio arhitekt Boris Magaš uz pomoć aktualnog gradonačelnika Nove Gradiške Vinka Grgića

Od vrelog srpnja u Splitu se vodi usijana rasprava o sudbini Gradskog stadiona Poljud. Prvo su prevladavale ideje o rušenju „poljudske ljepotice“, najpoznatijeg djela arhitekta Borisa Magaša, da bi arhitektonska struka, pojedinci i udruga arhitekata, javno mnijenje i poneki novinari uspjeli zaustaviti taj populistički i gotovo anonimni rušilački pohod. Pogledi na daljnju obnovu i sanaciju Poljuda okreću se u smjeru njegove rekonstrukcije. Čuju se različiti prijedlozi, inicijative i nude svakakvi predlošci.

Nacional je, međutim, dobio uvid u originalni projekt rekonstrukcije stadiona u Poljudu čiji je autor upravo slavni arhitekt Boris Magaš, i to zahvaljujući gradonačelniku Nove Gradiške, diplomiranom arhitektu Vinku Grgiću, koji je prije više od dvadeset godina bio blizak suradnik profesora Magaša. Prijedlozi rekonstrukcije Poljuda, koje Nacional objavljuje zahvaljujući ljubaznosti Vinka Grgića, nastali su 2006. godine na poticaj hrvatske vlade i tadašnjeg premijera Ive Sanadera i HNS-a i tadašnjeg mu predsjednika Vlatka Markovića, u specifičnim okolnostima kandidature Hrvatske i Mađarske za EURO 2012. godine. Europsko prvenstvo u nogometu naposljetku je odigrano u Poljskoj i Ukrajini.

„Potreba za rekonstrukcijom poljudskog stadiona, odnosno, sam projekt krenuo je vrlo naglo i vrlo intenzivno, odmah nakon što su Hrvatska i Mađarska izborile drugi krug kandidature za EURO 2012. godine. Prema tadašnjim napucima, u rekonstrukcije su tom prigodom trebali ići stadioni u Zagrebu, Splitu i Rijeci“, prisjetio se Vinko Grgić, tada mladi arhitekt i čovjek od povjerenja akademika Magaša.

Prijedlozi rekonstrukcije Poljuda nastali su 2006. godine na poticaj hrvatske vlade i tadašnjeg premijera Ive Sanadera te HNS-a i tadašnjeg predsjednika Vlatka Markovića. FOTO: Privatna arhiva

“U vrlo kratkom razdoblju od svega nekoliko mjeseci trebalo je izraditi idejne studije stadiona. Početkom 2006. godine pozvao me je profesor Magaš i na temelju naše višegodišnje suradnje, predložio mi da krenemo u projekt rekonstrukcije ‘poljudske ljepotice’. Ako se u Splitu doista želi provesti rekonstrukcija stadiona Poljud, najbolje je, najzdravije i najnormalnije ne tražiti neka druga autorska rješenja, već provesti rekonstrukciju po originalnim zamislima i rješenjima profesora Magaša kao autora arhitektonskog projekta Stadiona u Poljudu iz 1979. godine“, istaknuo je Vinko Grgić.

Taj projekt rekonstrukcije Poljuda već je pokazan stručnim osobama bliskim Vladi premijera Plenkovića koje će pratiti realizaciju dvaju projekata, Maksimira i Poljuda, koji su dobili status projekata od nacionalnog značaja. Tako je projekt rekonstrukcije Poljuda dobio i prve stručne komplimente.

Kako je u Splitu uopće došlo do situacije da se kalkulira, prognozira i najavljuje mogućnost rušenja stadiona izgrađenog po projektu arhitekta Borisa Magaša, jednog od simbola suvremenog Splita, za mnoge identifikacijske vrijednosti grada poput Dioklecijanove palače?

Gradonačelnik Nove Gradiške, diplomirani arhitekt Vinko Grgić, prije više od dvadeset godina bio je blizak suradnik profesora Borisa Magaša, arhitekta koji stoji iza projekta stadiona u Splitu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Gradonačelnik Splita Tomislav Šuta pokrenuo je sredinom srpnja, samo tjedan dana nakon velikog nevremena s tragičnim posljedicama za Marjan i višemilijunskim štetama na stadionu u Poljudu, lavinu reakcija, potpisanih i nepotpisanih vijesti i komentara potaknutih najavom mogućnosti rušenja „poljudske ljepotice“, remek-djela arhitekta Borisa Magaša. Šuta je doista tih dana bio poništio natječaj za obnovu Poljuda vrijedan 20 milijuna eura, raspisan u mandatu bivšeg gradonačelnika Ivice Puljka po načelu „projektiraj i gradi“, s čime se ni ranije nije slagao. Vrlo nespretno su iz Grada Splita komunicirane poruke po kojima gradonačelnik Šuta planira prvo za stadion izraditi studiju izvodljivosti, a potom i raspisati referendum na kojem bi se Splićani izjasnili žele li obnovu, rekonstrukciju ili gradnju novog stadiona na istom mjestu ili na Brodarici. Takve poruke odmah su u javnosti otvorile opciju u kojoj je moguće stadionu koji je projektirao profesor Magaš, izgrađenom 1979. godine radi održavanja Osmih mediteranskih igara u Splitu, ukinuti 2015. godine dodijeljen mu status kulturnog dobra Republike Hrvatske i – srušiti ga.

Poništenje natječaja za sanaciju stadiona u Poljudu zamišljeno u tri faze, tako je otvorilo pitanja i sugerirao različite odgovore, među kojima je tijekom srpnja dominiralo mišljenje anonimne mase da „Poljud treba srušiti, na njegovom mjestu sagraditi novi stadion i od toga se više ne smije bježati“. Sve dok se protestima i upozorenjima nije oglasila arhitektonska struka, od doajena hrvatske arhitekture do mladih arhitekata, koji su s jedne strane izrazili zgražanje nad mogućim rušenjem Poljuda i s druge strane divljenje prema arhitektonskoj viziji velikog arhitekta Magaša, koji je preminuo 2013. godine. Splitu je izvjesno potreban novi stadion, no Split ne smije izgubiti Poljud.

U tome pravcu išla je i reakcija Društva arhitekata Split (DAS), koje je za budućnost Poljuda kao „simbola grada i dijela njegove kolektivne memorije“ zatražilo izradu stručne studije slučaja koja bi trebala komparirati najmanje tri realna scenarija: obnovu postojećeg stadiona u izvornom obliku, prema faksimilima, potom obnovu uz prostorne i funkcionalne nadogradnje te izgradnju novog stadiona na alternativnoj lokaciji, jer se „sudbina Poljuda ne smije prepuštati interesnim skupinama niti provoditi kroz populističke referendume“.

Profesor Magaš se u rekonstrukciji iz 2006. godine vodio idejom da se zahvati na postojećoj betonskoj konstrukciji minimiziraju, a kapacitet stadiona poveća za nekih 10.000 mjesta

Kao da je DAS znao da postoje sačuvane originalne studije rekonstrukcije Poljuda profesora Magaša, čije je skice u trodimenzionalne modele pretvarao njegov mladi asistent i suradnik Grgić. Sa Splitom se nikad ne zna pa tako ni je li ludilu došao kraj, ali čini se da prevladava mišljenje kako Poljud mora ostati na svome mjestu kao jedno od najvrjednijih djela naše arhitekture.

„Profesor Magaš se u rekonstrukciji iz 2006. godine vodio idejom da se zahvati na postojećoj betonskoj konstrukciji minimiziraju, što znači da se prostor lože poveća te da se spusti četiri ili pet redova tribina dolje, prema travi, kako bi se kapacitet stadiona povećao za nekih 10.000 mjesta“, objasnio je Vinko Grgić, koji je s profesorom Magašem surađivao još od projekta izgradnje stadiona na Jarunu za potrebe Vojnih igara. Njihova suradnja intenzivirala se tijekom 2002. godine.

„Tada me je akademik Magaš pozvao da s njim radim na projektu stadiona Rujevica u Rijeci, zbog kandidature Rijeke za Mediteranske igre. Postali smo odličan tim. Uspio sam profesorove idejne skice i krokije prebaciti u stvarni trodimenzionalni prostor putem aplikacije CAD i iz njih izvlačiti sve potrebne arhitektonske nacrte“, naglasio je arhitekt i gradonačelnik Grgić.

Arhitekt Boris Magaš (lijevo) preminuo je 2013. godine, a projektirao je poljudski stadion za potrebe Mediteranskih igara koje su u Splitu održane 1979. godine. FOTO: Davor Visnjic/PIXSELL

Tako je bilo i prilikom izrade skica za rekonstrukciju Poljuda te je tehnički dio posla bio vrlo brzo završen. “Najveći akcent profesora Magaša bio je na krovnoj konstrukciji stadiona u Poljudu, odnosno, kako već dvije postojeće krovne ljuske oplemeniti i nadograditi novom konstrukcijom koja će imati svoj prirodni nastavak i nad terenom, ne samo na dijelom gledališta s istočne i zapadne strane. Nova konstrukcija nadsvođuje i sjever i jug stadiona, ona je doista trebala biti i vizualno prihvatljiva. U to vrijeme akademik Magaš je u našim razgovorima često naglašavao rad španjolskog kolege arhitekta Santiaga Calatrave. Sam spoj nove krovne konstrukcije, koja u smjeru sjever-jug prekriva stadion, odnosno, detalj toga spoja s parternim okolišem, neodoljivo podsjeća na Calatravu. U glavi profesora Magaša rađale su se razne ideje. Ali on u njima nije lutao. Točno je znao što treba dobiti i to je dobivao“, naglasio je Vinko Grgić te nastavio:

“Naš najveći problem bilo je vrijeme, odnosno, rokovi u kojima smo morali završiti projekt. A dobili smo za sve svega nekoliko mjeseci. Bez obzira na njegovu dob, ideje su mu bile mladalačke. Lakoća kreativnog stvaranja i energija kojom me je obasipao, bile su nevjerojatne. Znam da je akademik Magaš bio jako ponosan na Poljud kao svoje djelo iz kasnih sedamdesetih prošlog stoljeća, ali s protokom vremena nije ‘svoje dite’ ostavio na miru, već je očigledno stalno tražio neke promjene, nadogradnje i želio dobiti još bolju arhitekturu.“

Najviše vremena i truda Magaš je posvetio krovnoj konstrukciji stadiona jer je upravo po njoj Poljud i prepoznatljiv.

Ivo Cagalj/PIXSELL

“Češljanje interijera u prostorima ispod tribina bio je minoran posao, ali se morao odraditi“, prisjetio se Vinko Grgić. „ Zbog potrebe za povećanjem kapaciteta stadiona, tribine su spuštene prema dolje, prema travi, a odustalo se od postavljanja sjedalica na južnom dijelu stadiona iako se tu moglo dobiti još nekoliko tisuća sjedećih mjesta. Taj prostor i dalje je ostavljen za semafor. Danas bi se semafor zbog novih tehnoloških mogućnosti mogao postaviti negdje drugdje, a taj prostor drugačije iskoristiti“, upozorio je Grgić. Sjeća se da se profesor Magaš oko projekata često susretao s Vlatkom Markovićem, tadašnjim predsjednikom HNS-a. I Magaš i Vinko Grgić imali su ugovor s Gradom Splitom, koji je bio glavni investitor projekta.

Od projekata rekonstrukcije Maksimira, Poljuda i Rujevice, kako vidimo, nije bilo ništa. Ideja Ive Sanadera tako je propala zajedno s neslavnom kandidaturom Hrvatske i Mađarske za EURO 2012. godine i donedavno se nitko nije osvrtao na Magašev projekt rekonstrukcije Poljuda. “Bez obzira na sve buduće i moguće scenarije, na jednu stvar nikako ne bismo smjeli zaboraviti“, ističe Vinko Grgić, „a to je činjenica da stadion Poljud ne pripada samo ostavštini akademika Magaša, već cijeloj državi, jer predstavlja jedno od najvećih arhitektonskih zdanja naše domovine. Ne samo da je projekt ‘poljudske ljepotice’ dobitnik mnogobrojnih svjetskih priznanja, već je vjerojatno, uz Arenu u Puli, najprepoznatljivija naša građevina u svijetu. Bez obzira na protok vremena i promjene trendova u arhitekturi, Gradski stadion Poljud i dalje zrači svojom elegancijom i ljepotom“.

Poljudski stadion pretrpio je višemilijunske štete u srpanjskom nevremenu nakon kojeg je gradonačelnik Tomislav Šuta poništio natječaj za obnovu Poljuda vrijedan 20 milijuna eura

Vinko Grgić i danas smatra da ga je „sreća pomazila jer je bila velika privilegija i užitak raditi s moguće najvećim autoritetom hrvatske arhitekture Borisom Magašem“. No ističe da se nije smatrao suautorom projekta.

“Ni u primisli. Bio sam suradnik akademiku Magašu. Imao sam ugovore s gradovima Rijekom i Splitom za izradu trodimenzionalnog modela i računalne vizualizacije. Nikada nisam dobio gotov projekt i od njega sačinio prostorni model, već sam aktivno sudjelovao od prve do zadnje skice“, istaknuo je gradonačelnik Nove Gradiške, čiji je rad na međunarodnom natječaju za izradu projekta stadiona Tušanj u Tuzli proglašen najboljim 2007. godine, a godinu kasnije s tvrtkom Vibrabeton radio je na idejnom projektu stadiona tadašnjeg prvoligaša Croatije Sesvete u Sesvetama.

“Možemo očekivati da projekt rekonstrukcije stadiona u Poljudu izazove pozornost nadležnih i u Splitu i u hrvatskoj vladi“, zaključio je Vinko Grgić.