Ocjenjivanje nastavnika postalo je predmet spora između Vlade i nastavnika svih razina koje zastupaju tri reprezentativna obrazovna sindikata. Nacional je istražio što će raditi novoformirano povjerenstvo, ali i gdje su najveći otpori zaposlenika u obrazovanju

Otkako je sredinom rujna formirano posebno povjerenstvo koje treba urediti kriterije za ocjenjivanje učinkovitosti rada zaposlenika u sustavu znanosti i obrazovanja, ocjenjivanje nastavnika opet je postalo vruća tema i predmet spora između Vlade i nastavnika svih razina koje zastupaju tri reprezentativna obrazovna sindikata. Nakon proljetnog štrajka u školama i na fakultetima, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, sindikat Preporod i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja postigli su tek privremeno izuzimanje zaposlenih u sustavu znanosti i visokog obrazovanja od ocjenjivanja. Inače, Zakon o plaćama u državnim i javnim službama stupio je na snagu 1. siječnja 2024., a ocjenjivanje je trebalo početi već 1. siječnja 2025. za sve radnike u državnim i javnim službama. Sindikati su zatražili procjenu ustavnosti tog zakona na Ustavnom sudu jer smatraju da se ne može još jednim propisom uvoditi mogućnost davanja otkaza radnicima, a neki pravnici smatraju krajnje spornom odluku da Vlada privremeno ne primjenjuje Zakon izglasan u Saboru. Zahtjev je predan Ustavnom sudu 24. listopada 2024., a Ustavni sud do danas nije odlučivao o njihovu zahtjevu.

Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih umjesto odgovora na naša tri pitanja, od kojih je najvažnije zašto se planira uvesti ocjenjivanje nastavnika i profesora u školama i na sveučilištima i što se time želi postići, dobili smo generički odgovor s poznatim činjenicama i kronologijom događanja.

Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Konkretniji odgovor uspjeli smo dobiti od Anite Zidrum, v.d. ravnateljice Uprave za rad i zaštitu na radu u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. To ministarstvo sudjelovalo je u izradi Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama kao stručni sunositelj, a Anita Zidrum osobno je sudjelovala u pripremi samog teksta Zakona kao članica višeresorne radne skupine koja je uključivala i predstavnike svih triju reprezentativnih sindikalnih središnjica. Ovako nam je odgovorila:

„Rad na pripremi reforme plaća još jednom me uvjerio da u sustavu svih javnih službi, pa tako i u sustavu obrazovanja, rade brojni zaposlenici koji svoj posao doživljavaju kao poziv i daju sve od sebe kako bi ga obavljali najbolje što mogu. Uz materijalne učinke ocjenjivanja rada tijekom godina, jednako je značajna činjenica da se rad vrednuje i cijeni, zbog čega je uvođenje ocjenjivanja potpuno opravdano. Pritom treba naglasiti da su i Zakon i Uredba prepoznali potrebu da se za svaki sustav odrede zasebni kriteriji kako bi samo ocjenjivanje bilo što učinkovitije. Kada su u pitanju nova rješenja, ljudi u pravilu reagiraju oprezno, ponekad i uz otpor zbog straha od nepoznatog. Uvjerena sam da ocjenjivanje treba prepoznati kao priliku, a ne smatrati kaznom.“

Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod i jedan od članova novoosnovanog povjerenstva, smatra da je ocjenjivanje radnika u sustavu obrazovanja štetno i nepotrebno, između ostalog, zato što u školstvu već imaju instrument napredovanja pri čemu se napredovati može u tri zvanja: mentor, savjetnik i izvrsni savjetnik.

„Također, imamo godišnju nagradu Ministarstva čije povjerenstvo svake godine dodijeli 500 novčanih nagrada za posebna postignuća zaposlenima u sustavu obrazovanja. Nadalje, sukladno Zakonu o plaćama u državnim i javnim službama, postoji poseban godišnji bonus koji omogućava da se jedanput godišnje radniku isplati novčana nagrada zbog posebnih postignuća u toj godini. Ocjenjivanju se protivimo i jer tome prethodi dugotrajan administrativni postupak koji podrazumijeva praćenje radnika, njihova ponašanja, postignuća i propusta u jednogodišnjem periodu. To implicira uvođenje personalnih dosjea što znači da ocjenjivanje sa sobom donosi i dodatno administriranje, a toga je ionako u školama previše. Obično u školi djeluju dva sindikata i instrument ocjenjivanja može postati opasan instrument ako ga prisvoji jedan sindikat. To bi moglo imati pogubne posljedice za djelovanje sindikata, mogli bi se poremetiti međuljudski odnosi u školama, fakultetima i na institutima. Nema jamstava da će se stvarno ocjenjivati kvaliteta nečijeg rada, a iz instrumenta ocjenjivanja proizlaze ozbiljne financijske implikacije. Drugim riječima, to je bogomdan alat da se poslodavci riješe radnika koji im nije po volji“, rekao je Željko Stipić.

Anita Zidrum, v.d. ravnateljice Uprave za rad i zaštitu na radu u Ministarstvu rada

Kako je objasnio, prvo je bila ideja da ravnatelji i dekani ocjenjuju, onda nije više bilo jasno tko bi ocjenjivao i bi li se profesori međusobno ocjenjivali.

„Ravnatelji su tim rješenjima vezanim uz ocjenjivanje dovedeni u nezavidnu poziciju. Ako ona zažive, to bi također značilo daljnje urušavanje ugleda učitelja. Cijelo vrijeme govorimo da su učitelji i nastavnici izloženi pritiscima, da ih moramo osloboditi pritiska, a onda naknadno osmišljenim institutom ocjenjivanja stvaramo dodatan pritisak. Netko može misliti da ako učitelji ocjenjuju našu djecu, zašto drugi ne bi ocjenjivali njih, ali to tako ne funkcionira. Taj netko ne razumije da mehanizmi ocjenjivanja među učiteljima i nastavnicima već postoje. Mi očekujemo da je to što smo četiri puta prosvjedovali i dvaput štrajkali, dovoljna poruka vladajućima da nema mjesta novom, četvrtom instrumentu ocjenjivanja. Sam premijer izjavio je prije godinu dana da nikakvog ocjenjivanja neće biti dok se s tim rješenjem ne slože sindikati, a nismo se složili. To nam je politički vjetar u leđa, ali pušemo i na hladno jer uvijek postoje snage u vladajućoj garnituri koje iz nekih razloga i dalje guraju instrument ocjenjivanja. Takvim rješenjima još više bismo se približili autoritativnoj državi, na perfidan način. Možda je to nekima cilj“, istaknuo je Željko Stipić.

Matija Kroflin, glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, smatra da je Ministarstvo prekršilo njihov zajednički Sporazum kada je jednostrano imenovalo članove Povjerenstva iako Sporazum jasno predviđa zajednički odabir Vlade i triju obrazovnih sindikata, i to iz redova potpisnika, dakle, Ministarstva i triju sindikata. Ministarstvo je, dodaje Kroflin, imenovalo pojedince izvan redova potpisnika, i to ukupno njih 17, nasuprot 10 predstavnika koje su predložili sindikati iz svojih redova. Naš sugovornik smatra da ih se time dovodi u neravnopravnu poziciju i narušava ionako nisko međusobno povjerenje, i to prije nego što su uopće zajedno sjeli za stol. Zbog toga, po njemu, ispada da je Ministarstvu više u interesu sukob nego dijalog s trima obrazovnim sindikatima.

Viktor Gotovac s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kako je to riješeno u drugim državama?

„Postoje brojna istraživanja koja su analizirala učinke sustava vrednovanja diljem svijeta te pokazala da su ti sustavi administrativno vrlo opterećujući, skupi, da od njih zaziru i radnici i sami poslodavci te da ne donose željene rezultate. Kao jedan od ključnih problema u brojnim primjerima pokazuje se nemogućnost kreiranja pouzdanih, efikasnih i pravednih metoda vrednovanja. Svaki postupak vrednovanja je subjektivan i u konačnici se u velikoj mjeri svodi na sud ocjenjivača o nečijem radu, pri čemu se pokazuje da ocjenjivači mogu biti pod utjecajem raznih faktora te da njihove ocjene mogu biti vrlo slabo, pa čak i nikako povezane sa samim radom zaposlenika. Upravo zato često sami zaposlenici percipiraju sustave vrednovanja kao neprecizne i nepoštene, kao instrument pritiska i povlađivanja, a ne objektivan sustav vrednovanja rada. To potom stvara spiralu nezadovoljstva, odbijanja sustava vrednovanja te pada umjesto rasta motivacije zaposlenika. Učinkoviti sustavi upravljanja kadrovima naglašavaju razvojnu i profesionalnu procjenu, mentorski rad i profesionalni razvoj, a ne isključivo kvantitativne, sankcionirajuće ocjene“, istaknuo je Matija Kroflin.

Prema njegovu mišljenju, Ministarstvo inzistira na ocjenjivanju zaposlenih u sustavu znanosti i visokog obrazovanja zato što im se činilo zgodnim predložiti to u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, a i na papiru izgleda privlačno pa je netko odlučio da to omogućava lakše povlačenje EU-ovih sredstava i ubacio to u planove.

Matija Kroflin, tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

S druge strane, Viktor Gotovac s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, kolumnist Nacionala, ovako razmišlja o motivaciji ministra Radovana Fuchsa za uvođenje ocjenjivanja u sustavu znanosti i visokog obrazovanja:

„Motivacija ministra Fuchsa čini se dvoznačnom: formalno postoji želja da sustav učini ‘učinkovitijim’ i poveže plaće s rezultatima, a u stvari se radi o uspostavi snažnije kontrole nad javnim službama, osobito nad sveučilištima. U praksi je to nastavak istog trenda: od Zakona o visokom obrazovanju i znanosti, preko Nacionalnih kriterija, sada i do ocjenjivanja – riječ je o postupcima koji centraliziraju moć i urušavaju autonomiju sustava. Ocjenjivanje kakvo se sada predlaže, nalikuje na ruski rulet: svi sjede za stolom, netko mora izgubiti glavu, a sustav se tješi da je to ‘pravedna distribucija’. Jasno je da ako sustav ne razlikuje trud i rezultate, mora se urušiti. U tom smislu ocjenjivanje je logično i nužno – ali samo ako je smisleno, transparentno i do kraja apolitično. Tek tada plaća prestaje biti privilegij poslušnih i podobnih, a postaje odraz stvarnog doprinosa.“

Viktor Gotovac smatra da tek kad sustav bude stručno i znalački osmišljen, ocjenjivanje može imati smisla.

„U protivnom ono prestaje biti alat za razvoj i postaje instrument discipliniranja ili pokoravanja javnih službi, prije svega obrazovanja. Nadalje, takav sustav može značiti povredu prava radnika. Ako kriteriji nisu jasni, a pritom se uvodi prisilna raspodjela, to sliči na ideju da nekim liječnicima kažete kako svake godine moraju ‘ubiti’ ponekog pacijenta jer statistika traži da netko bude najgori. Takav model nije ocjenjivanje, već discipliniranje i stvaranje poslušnika. I teško se može pomiriti s pravima u radnom odnosu ili s ustavnom zaštitom akademskih sloboda. Stalna prijetnja otkazom stvara chilling effect – potiče autocenzuru, konformizam i guši kritičku misao držeći profesore u šaci sustava. A to je sve samo ne sustav akademskih sloboda“, smatra Gotovac.

Nacional je pitao Đorđa Gardaševića s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu je li sustav ocjenjivanja predviđen Zakonom o plaćama neprimjenjiv i neustavan i predstavlja li odluka Vlade da privremeno ne primjenjuje Zakon izglasan u Saboru, kršenje trodiobe vlasti i načela zakonitosti? Prema njegovu mišljenju, sustav ocjenjivanja predviđen tim zakonom svakako nije ustavan, i to u onom dijelu u kojem kao jednu od posljedica dobivanja negativne godišnje ocjene „ne zadovoljava“, predviđa prestanak službe službeniku i namješteniku u javnoj službi redovitim otkazom u skladu s općim propisom o radu. Kako kaže Gardašević, sporna odredba Zakona ne zadovoljava ustavne testove prikladnosti i nužnosti, i to zato što u nedostatku bilo kakvog obrazloženja predlagatelja Zakona u tom pogledu, ničime nije dokazano da je sporna mjera prestanka službe prikladna i nužna za ostvarenje namjeravanog osnovnog cilja Zakona, a to je uređenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama tako da se temelji na načelu jednakosti plaća, jednaka plaća za jednak rad, odnosno, rad jednake vrijednosti.

„Drugim riječima, cjelokupni sustav ocjenjivanja predviđen tim Zakonom usmjeren je prema ostvarenju jednakosti plaća za jednak rad, a ne prema posebnom normiranju uvjeta koji dovode do otkaza. Za otkaz je trebalo dati posebno obrazloženje i trebalo ga je regulirati sasvim posebnom normom ili, još preciznije, posebnim zakonom. Dodatno, to vrijedi jedino ako za uvođenje takve mjere postoje neki dodatni legitimni razlozi. Sam sustav ocjenjivanja za neke javne službe, primjerice, u području znanosti, već postoji. To znači da zaposlenima u tim službama i te kako može prestati ugovor o radu ako prekrše odredbe Zakona o radu ili specijalnog zakonodavstva, Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnost. Ta činjenica dodatno dovodi u pitanje legitimnost uvođenja sankcija prema novim uvjetima. Što se tiče primjene Zakona, opća pravila tu su vrlo jasna: dok je na snazi, Zakon se treba primjenjivati, a ako je za tu primjenu potrebno donijeti i posebne provedbene propise, onda se i to mora učiniti. A ako postoji potreba da se Zakon ne primjenjuje, onda o tome treba provesti odgovarajući postupak dopuna ili izmjena zakona u Hrvatskom saboru. Sabor je, dakle, nadležan odlučiti o takvom pitanju. Ulaženje Vlade u nadležnost Sabora, dakako, predstavlja kršenje načela diobe vlasti”, zaključio je Đorđe Gardašević.