Kad se u listopadu prvi put u pet godina pojavio u javnosti, iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hosseini Hamnei, imao je beskompromisnu poruku. “Izrael neće dugo trajati”, rekao je desecima tisuća pristaša u džamiji u Teheranu u propovijedi. “Moramo se suprotstaviti neprijatelju dok istovremeno jačamo našu nepokolebljivu vjeru”, rekao je 84-godišnjak okupljenima.
Nekoliko dana ranije, Izrael je ubio Hassana Nasrallaha, iskusnog glavnog tajnika Hezbollaha, bombama bačenim na sjedište militantnog islamističkog pokreta u Bejrutu. Atentat je bio osobni udarac Hamneiju, koji je Nasrallaha poznavao desetljećima.
Izraelska zračna ofenziva protiv Irana, pokrenuta u petak, još je jedan takav udarac. To je izazvalo još veći prkos Teherana i niz raketa i dronova lansiranih na Tel Aviv, ali čini se da nijedno od toga neće zaustaviti izraelske napade. Iranska zračna obrana očito je neučinkovita, a koalicija islamističkih milicija koju je Hamnei izgradio kako bi odvratio Izrael je učinkovito uništena, piše Guardian.
DUGA POVIJEST SUKOBA Otvoreni rat Irana i Izraela nakon desetljeća sukoba u sjeni
Hamnei sad ima malo dobrih opcija – situaciju koju je ovaj oprezni, pragmatičan, konzervativan i nemilosrdni revolucionar oduvijek nastojao izbjeći.
Brzo se uzdigao u hijerarhiji radikalnog režima
Rođen kao sin maloljetnog klerika skromnih sredstava u istočnoiranskom gradu svetištu na Mašhadu, Ali Hamnei je napravio svoje prve korake kao radikal u grozničavoj atmosferi ranih 1960-ih. Tadašnji šah Mohammad Reza Pahlavi pokrenuo je veliki reformski projekt koji je konzervativno svećenstvo zemlje uglavnom odbacilo.
Kao mladi vjerski student u Qomu, središtu teologije, Hamnei je upio tradicije šijitskog islama i radikalno novo razmišljanje novonastalog vođe konzervativne oporbe, ajatolaha Ruhollaha Homeinija. Do kasnih 1960-ih, Hamnei je vodio tajne misije za Homeinija, koji je bio u egzilu, i organizirao mreže islamističkog aktivizma.
Hamnei je upio i druge utjecaje. Iako je bio otvoreni ljubitelj zapadne književnosti, posebno Lava Tolstoja, Victora Hugoa i Johna Steinbecka, mladi aktivist bio je duboko ukorijenjen u antikolonijalne ideologije tog vremena i antizapadnjačke osjećaje koji su često pratili te osjećaje. Susreo se s misliocima koji su nastojali spojiti marksizam i islamizam kako bi stvorili nove ideologije, volio je djela koja opisuju „zapadnjačku toksikaciju“ svoje zemlje i prevodio je djela Sayyida Qutba, Egipćanina koji će inspirirati generacije islamističkih ekstremista, na farsi.
VETO NA UBOJSTVO Trump zaustavio izraelski plan: Dok to ne učine, ne možemo ni govoriti…
Iranske sigurnosne službe opetovano su ga zatvarale, ali Hamnei je ipak uspio sudjelovati u velikim prosvjedima 1978. koji su na kraju uvjerili šaha da pobjegne i omogućili Homeiniju da se vrati. Kao štićenik neumoljivog klerika, brzo se uzdigao u hijerarhiji radikalnog režima koji je preuzeo vlast i do 1981., nakon što je preživio pokušaj atentata koji ga je lišio korištenja ruke, pobijedio je na izborima za uglavnom ceremonijalnu predsjedničku dužnost.
Kada je Homeini umro 1989., Hamnei je izabran za njegovog nasljednika, nakon što je ustav promijenjen kako bi se omogućilo nekome s nižim klerikalnim kvalifikacijama da preuzme ulogu i s mnogo većim ovlastima nego prije. Hamnei ih je brzo upotrijebio kako bi učvrstio svoju kontrolu nad raširenim i fragmentiranim aparatom iranske postrevolucionarne države.
Slijedio strategiju pokojnog mentora
Jedan od ključnih temelja moći bio je Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC), kucajuće aktivističko srce novog režima i moćna vojna, društvena i ekonomska sila. Ali Hamnei je, kao i uvijek, pazio da pronađe i druge moćne saveznike i klijente.
Tijekom 1990-ih godina dodatno je ojačao svoj utjecaj, eliminirajući protivnike i nagrađujući one koji su mu bili odani. Čak su i pjesnici za koje je Hamnei nekoć tvrdio da ih cijeni bili meta sigurnosnih službi. Progonjeni su inozemni disidenti, a odnos s Hezbollahom, koji je IRGC pomogao uspostaviti nakon revolucije, bio je ojačan.
U svakom trenutku slijedio je svoju strategiju pragmatičnog promicanja nefleksibilnih načela projekta koji mu je ostavio pokojni mentor.
Kad je 1997. Mohammad Khatami, reformistički kandidat, uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima, Hamnei mu je dopustio određenu slobodu djelovanja, ali je naporno i često snažno radio kako bi zaštitio jezgru režima i njegovu ideologiju od bilo kakvog ozbiljnog izazova.
Međutim, Hamnei nije spriječio Khatamija da se obrati Washingtonu u konačno neuspjelom pokušaju uspostavljanja boljih odnosa nakon napada 11. rujna 2001. te se, slijedeći Homeneijev primjer, odrekao oružja za masovno uništenje.
Ali je također podržao napore IRGC-a da iskrvari američke snage u Iraku nakon njihove invazije 2003. i proširi iranski utjecaj u susjednoj zemlji. To je označilo daljnje proširenje njegove strategije oslanjanja na posrednike kako bi projicirali moć diljem regije te odvratili i prijetili Izraelu.
Hamnei je bio skeptičan prema nuklearnom sporazumu koji su iranski dužnosnici mukotrpno pregovarali sa SAD-om i drugima, ali se nije protivio njegovoj provedbi 2015. Analitičari se prepiru oko toga je li nastojao obuzdati ili potaknuti tvrdolinijaše u IRGC-u koji su se zalagali da Iran nabavi bombu.
Ulaganje u os otpora
Uzastopni valovi nemira i reformskih napora dočekani su naletima okrutne represije uz kontinuirano oštro postupanje s mjerama usmjerenim na žene, homoseksualce i vjerske manjine. To je, uz pogoršanje ekonomskih okolnosti, razočaralo mnoge bivše pristaše režima i proširilo postojeće nemire.
U inozemstvu, Hamnei je odlučio snažno ulagati u takozvanu os otpora – Hamas u Gazi, Hezbollah u Libanonu, pokret Huti u Jemenu i šarolik asortiman islamskih militantnih milicija u Siriji i Iraku. To se možda činilo pametnom taktikom, ali se urušilo pod teretom izraelskih napada, dok je iranski povijesni savez s Damaskom okončan padom režima Bashara al-Assada.
STIGLI ČESTITARI Iranski vrhovni vođa s čelnicima Hamasa: Pobijedili ste cionistički režim…
Živeći u kompleksu sa suprugom i djecom u ulici Palestine u Teheranu, Hamnei je naglašavao svoj skroman način života. Neki skeptici sumnjaju u autentičnost njegovog asketizma, ali njegov ugled skromnosti, koji je u suprotnosti s razmetljivim bogatstvom mnogih drugih dužnosnika, ublažio je dio javnog bijesa.
Više od tri desetljeća na vlasti, Hamnei je nastojao upravljati pritiscima sukobljenih snaga unutar Irana, izbjeći otvoreni rat i sačuvati Homeinijevu ostavštinu – kao i vlastitu moć i moć svojih neposrednih lojalista. Nagađanja o njegovom nasljedniku su sveprisutna. Duga karijera bliži se kraju s najvećim izazovom do sad.
Komentari