Posljednjim valom priznanja, broj država koje priznaju palestinsku državu popeo se na 157.

Kako pokazuju javno dostupni podaci, Palestinu kao neovisnu državu sad priznaje više od četiri petine članica Ujedinjenih naroda.

Od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, jedino SAD ne priznaje Palestinu

Među njima su čak četiri od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti – Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija, čime Sjedinjene Države ostaju jedina članica tog tijela s pravom veta koja ne priznaje palestinsku državu.

Priznanje Palestine već je desetljećima goruće pitanje u međunarodnim odnosima. Toliko goruće da se i na njemu spotaknula Europska unija koja je podijeljena i po pitanju priznavanja palestinske države, kao što je podijeljena i oko priznanja Kosova. Može se reći da takvo ponašanje EU-a predstavlja još jednu snažnu prepreku razvitku Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Unije.

EU podijeljena i po pitanju priznanja Palestine

Dostupni podaci, naime, pokazuju da 15, odnosno nešto više od polovine članica Unije, nakon zadnjih diplomatskih poteza priznaje palestinsku državu. Još donedavno to su uglavnom bile nove članice EU-a, koje su priznanje Palestine “naslijedile” od nekadašnjih komunističkih režima.

Među starim članicama, led je nakon dugo vremena probila Švedska, priznavši palestinsku državu 2014. godine. Nakon početka rata Hamasa i Izraela uslijedio je novi val priznanja pa se u taboru članica Unije koje sada priznaju Palestinu nalaze i Španjolska, Portugal, Irska, Francuska, Luksemburg i Malta, ali i susjedna nam Slovenija. Uvjetno priznanje palestinske države najavila je i Belgija.

S druge strane linije su ostale članice EU-a, uključujući i Hrvatsku. Među velikim igračima u Uniji, tu su Njemačka i Italija. Ni one se, doduše, ne protive priznavanju Palestine, ali traže da Hamasove vlasti u Gazi najprije puste na slobodu preostale izraelske taoce, kao i da se islamistički Hamas u potpunosti odstrani s vlasti u toj palestinskoj enklavi. Iako to ne govore javno, jasno je da bi i u Gazi na vlasti željeli vidjeti umjereni Fatah, nasljednika Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), koji vlada onim dijelovima Zapadne obale koji su u sastavu Palestinske samouprave.

I Vatikan priznao Palestinu

Od ostalih velikih igrača na svjetskoj sceni, Palestinu od ranije priznaju Kina, Indija, Rusija i Brazil. Od prije nekoliko dana, u toj su skupini zemalja i Velika Britanija, Kanada i Australija.

Dodajmo ovome i da Palestinu priznaje i najmanja država svijeta, ali s velikim utjecajem na svjetskoj sceni, Vatikan.

Priznanje Palestine podijelilo i zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije

Baš kao i priznanje Kosova, i pitanje priznanja Palestine podijelilo je zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije. I dok je Srbija priznanje palestinske države preuzela od bivše SFRJ, koja je to uradila još 1988. godine, a u sličnoj je situaciji i Crna Gora, koja je priznanje Palestine “naslijedila” od također raspale SR Jugoslavije, odnosno kasnije državne zajednice Srbije i Crne Gore, palestinsku je državu u jeku rata 1992. godine priznala i Bosna i Hercegovina. Lani je to uradila i Slovenija.

HLADAN TUŠ Grlić Radman: Hrvatska još ne može priznati Palestinu

S druge strane, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Kosovo i dalje ne priznaju palestinsku državu. Kako je ovih dana ocijenio analitičar Denis Avdagić, Zagreb po svemu sudeći čeka Berlin da to prvo napravi.

Hrvatska politička elita podijeljena oko priznanja Palestine

Inače, hrvatska je politička elita podijeljena oko mogućnosti priznanja palestinske države. Zagovornici priznanja, među kojima dominiraju stranke ljevice (Možemo i SDP), ali i dio drugih stranaka, ističu da Palestinci, kao i svi drugi narodi, imaju pravo na svoju državnost te da bi priznanje palestinske države bio korak prema miru na Bliskom istoku, pogotovo nakon što je Izrael Gazu gotovo sravnio sa zemljom, počinivši u sada već dvogodišnjem ratu brojne zločine i izazvavši humanitarnu katastrofu.

PISALI PLENKOVIĆU Trećina saborskih zastupnika traži priznanje Palestine. Nisu svi ljevičari…

S druge strane, pak, desno orijentirane hrvatske stranke, uključujući i vladajući HDZ, iako načelno nisu protiv priznanja palestinske države, upozoravaju da ne mogu priznati Palestinu dok se dijelom njezina teritorija upravlja islamistički Hamas koji je 7. listopada 2023. napao Izrael.

Također, postavljaju pitanje što bi točno trebalo priznati, budući da palestinske vlasti ne kontroliraju teritorij kojeg smatraju svojim, a i same funkcioniraju pod paskom Izraela, kako je i predviđeno sporazumima iz Osla 1993. i 1995. godine.

Dodajmo ovome i kako je pitanje priznanja Palestine izazvalo novi sukob između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Plenković se, naime, protivi priznanju Palestine u ovom trenutku, dok je Milanović za priznanje.

Strah od reakcije Izraela, ali i SAD-a

Ipak, čini se da je i kod stranaka s desne strane političkog spektra ključno pitanje kako bi na priznanje Palestine reagirao Izrael, s kojim Hrvatska, nakon burnih 1990-ih godina, nastoji razvijati dobre odnose. Naime, vlada Benjamina Netanyahua jasno je poručila da neće skrštenih ruku gledati priznanje Palestine te je najavila žestok odgovor koji bi, prema informacijama koje dolaze iz Jeruzalema, mogao biti aneksija Zapadne obale.

Osim reakcije Izraela, dijelu hrvatske političke elite važno je i kako će reagirati SAD, zemlja koja nam je vodeći saveznik i strateški partner.

Izrael izgubio bitku protiv priznanja Palestine

Kako god se stvari s priznanjem Palestine dalje budu razvijale, ne samo u Zagrebu, nego i u ostalim europskim metropolama koje je još nisu priznale, čini se da se već sad može reći kako je Izrael izgubio bitku protiv priznanja palestinske države, u kojoj je dugo bio uspješan.

U prilog tome govori i činjenica da najveći broj zemalja u svijetu sad priznaje Palestinu, dok je tabor onih koji se protive priznanju spao na SAD i dio zapadnoeuropskih država na čelu s Njemačkom i Italijom.

Zemlje koje priznaju Palestinu | Izvor: Wikipedia

Također, može se reći da se stvari u diplomatskom smislu vraćaju na svoj početak. Preciznije, na plan UN-a iz 1947. o podjeli tadašnje britanske Palestine na dvije samostalne države – židovsku i arapsku. Židovska je država u povijesnoj Palestini sljedeće godine i osnovana, ali arapska nije, ponajviše zato što su to spriječile druge dvije susjedne arapske države – Jordan i Egipat, zauzevši Zapadnu obalu s istočnim Jeruzalemom i Pojas Gaze. Naravno da je kasnija izraelska okupacija tih prostora 1967., koja u slučaju Zapadne obale traje do danas, još manje išla u prilog stvaranju palestinske države.

Priznanje Palestine nije antiizraelski potez

Upravo su to dvodržavno rješenje, koje je predviđao UN-ov plan iz 1947. godine, proteklih dana navodile velike zapadne države koje su se odlučile na priznanje Palestine. Već i iz toga proizlazi da priznanje Palestine, bez obzira na stavove Netanyahuove vlade, nije i ne znači antiizraelski stav, pa samim tim ne bi trebalo ni utjecati na odnose s Izraelom, budući da njegovo postojanje i pravo na postojanje za najveći dio svijeta, a posebno za Zapad, nije sporno.

Ipak, cilj Hrvatske i drugih zapadnih zemalja ne može biti kidanje veza s Izraelom, ključnim igračem Zapada na Bliskom istoku. Upravo suprotno, Europa će odnose s Izraelom, jednom kad rat u Gazi završi, trebati jačati. No, i samom Izraelu, kao i Europi, u interesu je da Izraelci i Palestinci konačno normaliziraju odnose, razgraniče se i uspostave vlastite države kako bi se bliskoistočna Pandorina kutija konačno mogli zatvoriti.

Dio tog procesa svakako je i priznanje palestinske države. Priznanje je, naravno, tek prvi korak, a razvoj odnosa s palestinskom državom ovisit će o tome kako se njene vlasti ponašaju prema Izraelu, ali i poštuju li međunarodno pravo, u što svakako ulazi i borba protiv terorizma.

RASPRAVIT ĆE U PARLAMENTU Meloni: Priznat ćemo Palestinu, ali tek nakon ispunjenja nekoliko uvjeta