Europska unija želi trgovinski sporazum sa SAD-om koji uključuje veće smanjenje carina nego što su to do sada postigli pregovori s Ujedinjenim Kraljevstvom i Kinom, izjavili su dužnosnici Unije. Američki predsjednik Donald Trump uveo je niz carina koje pogađaju europske proizvođače automobila, čelika i aluminija. Dana 2. travnja najavio je značajno povećanje carina na sav uvoz iz Europe, ali je tjedan dana kasnije, kako bi omogućio pregovore, smanjio povećanje na 10% u trajanju od 90 dana. Prije desetak dana SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo najavili su sporazum kojim su zadržane “osnovne” carine od 10% na širok raspon britanskog izvoza u najveće svjetsko gospodarstvo. S druge strane, SAD i Kina dogovorili su privremeno povlačenje nekih nedavno uvedenih carina na 90 dana, ali su zadržale carine iznad razine koje su bile prije Trumpova dolaska na vlast.

“Ne mislim da je to razina ambicije s kojom bi Europa bila zadovoljna,” rekao je Michal Baranowski, zamjenik ministra gospodarstva Poljske, koji je predsjedao sastankom dužnosnika za trgovinu EU-a u Bruxellesu. Poljski dužnosnik je istaknuo da je EU trenutačno na 37. danu od 90-dnevne stanke i da “ima vremena” za postizanje širokog dogovora koji traži. “Ne trebamo brz dogovor, trebamo dobar dogovor. Također i Amerika. Imamo vremena”, rekao je Baranowski.

Ursulu von der Leyen, predsjednicu Europske komisije, a i cijelu Europsku uniju čeka novi trgovinski sporazum sa SAD-om i nepredvidljivim Trumpom. FOTO: Philipp von Ditfurth/DPA/PIXSELL

Švedski ministar trgovine Benjamin Dousa je pak izjavio da bi EU trebao odgovoriti višim carinama na uvoz iz SAD-a ako carine od 10% ostanu konačna ponuda Trumpove administracije. “To je daleko od onoga što je dobro za trgovinu. Ako je to ono što čeka Europu, SAD može očekivati protumjere s naše strane”, rekao je Benjamin Dousa.

Europski dužnosnici izjavili su kako pregovori Europske unije i SAD-a napreduju. „Primjećujemo određene znakove optimizma jer vidimo elemente deeskalacije iz SAD-a. To je dobar znak da se pregovori s EU-om ubrzavaju“, rekao je Baranowski.

Povjerenik EU-a za trgovinu Maroš Šefčovič rekao je da je imao “konstruktivan razgovor” s američkim ministrom trgovine Howardom Lutnickom i dodao kako je europski cilj riješiti neposredne izazove, ali i postaviti temelje za dublju suradnju. No postoji potencijal za novi izvor napetosti. SAD je pokrenuo istragu o trgovini farmaceutskim proizvodima u skladu s člankom 232. Zakona o širenju trgovine iz 1962. koji omogućuje predsjedniku da uvede carine na robu koja se smatra ključnom za nacionalnu sigurnost. Simon Harris, zamjenik premijera Irske, izjavio je da bi više carine štetile i SAD-u i EU-u. Nekoliko velikih američkih farmaceutskih kompanija ima velike tvornice u Irskoj koje proizvode lijekove za izvoz natrag u SAD. “Ideja da Irska ili EU predstavljaju bilo kakvu sigurnosnu prijetnju SAD-u je apsurdna”, rekao je Harris.

Trumpizam, u obliku vanjske politike ‘Amerika na prvom mjestu’, vjerojatno će nadživjeti drugi mandat Donalda Trumpa. FOTO: Chris Kleponis/Pool via CNP Photo via Newscom/PIXSELL

Zbog svega navedenog jasno je da je izraz koji možda najbolje opisuje međunarodni utjecaj prvih 100 dana drugog mandata Donalda Trumpa – “poremećaj”. Njegova politika carina, ukidanje USAID-a, preispitivanje transatlantskog saveza i pokušaj približavanja Rusiji nisu uništili liberalni međunarodni poredak, ali nisu ni uspostavili ništa novo umjesto njega. Ipak, izgledi za liberalni internacionalizam pod Trumpom gotovo su nestali. A trumpizam, u obliku vanjske politike “Amerika na prvom mjestu”, vjerojatno će nadživjeti njegov drugi mandat.

Već neko vrijeme jasno je da SAD više nije nositelj liberalnog međunarodnog poretka. Trump i njegovi ruski i kineski kolege, Vladimir Putin i Xi Jinping, čini se da sebe vide kao dominantne aktere u novom multipolarnom svjetskom poretku. No nije jasno je li među njima moguć veliki dogovor – ni bi li takav dogovor potrajao. Europa je osobito ranjiva na ove promjene u međunarodnom poretku. Budući da je tijekom proteklih osam desetljeća mogla računati na čvrsto američko sigurnosno jamstvo, europske su zemlje kronično nedovoljno ulagale u svoje obrambene kapacitete, osobito nakon završetka Hladnog rata. Iako je obrambena potrošnja u postotku BDP-a porasla tijekom posljednjeg desetljeća, ona je i dalje slaba. Ulaganja u neovisnu europsku obrambenu industrijsku bazu suočavaju se s brojnim preprekama. Te su slabosti postojale i prije Trumpova povratka u Bijelu kuću. Njihovo rješavanje moguće je samo u vremenskom okviru koji nadilazi njegov drugi mandat. U trenutku kada među svjetskim velesilama više nema pouzdanih partnera, europska dilema – koliko god bila nezavidna – ipak pruža priliku kontinentu da počne stajati na vlastitim nogama.

Rani znakovi neovisnije Europe ohrabrujući su. U ožujku je Europska komisija objavila bijelu knjigu o obrani koja predviđa obrambena ulaganja od 800 milijardi eura (903,5 milijardi dolara) tijekom sljedeće četiri godine. Većina toga oslanja se na aktivaciju tzv. “nacionalne klauzule o odstupanju”. Ova klauzula omogućuje državama članicama EU-a da izbjegnu kazne ako premaše uobičajeni deficitni prag od 3% BDP-a. Jednom kada se aktivira u svrhu obrambene potrošnje, omogućuje se dodatno zaduživanje do 1,5% BDP-a. Do kraja travnja, 12 država članica EU-a već je zatražilo aktivaciju ove klauzule, a očekuje se da će ih još nekoliko slijediti. Obrana je očito najhitniji problem za Europu. No to nije jedini aspekt koji treba razmotriti kada je riječ o postizanju veće strateške autonomije – nečega s čime se Europska unija suočava već više od desetljeća. U drugim područjima, poput trgovine i energije, polazna točka je vrlo različita.Kad je riječ o energetskoj neovisnosti, EU je postigao izvanredno brz zaokret od Rusije. Nedavno je objavljen konačan plan za prekid svih preostalih uvoza plina iz Rusije do kraja 2027. U području trgovine, Trumpova politika carina u sklopu “Amerika na prvom mjestu” nanijela je značajnu štetu globalnom sustavu. No to je otvorilo i nove prilike za EU, jednog od najvećih trgovinskih blokova na svijetu, uključujući i širu suradnju s Kinom, već sada jednim od njegovih najvećih trgovinskih partnera.

Potvrđujući kinesku predanost partnerstvu s Rusijom, Xi je možda zauvijek izgubio priliku za europsko usklađivanje s Kinom. FOTO: Anatoliy Zhdanov/Kommersant Photo/Sipa USA/PIXSELL

Kina i EU očito dijele interes u očuvanju globalnog trgovinskog režima od kojeg su obje strane imale koristi. No njihove se ekonomske i geopolitičke interese teško mogu razdvojiti. Do sada je Kina slala vrlo mješovite poruke Europi. Primjerice, Peking je predložio ukidanje sankcija protiv nekih članova Europskog parlamenta koji su kritizirali Kinu, kao znak dobre volje. No istodobno, kineska podrška Rusiji se nastavlja, što je Xi Jinping nedavno potvrdio posjetom Moskvi na proslavi Dana pobjede 9. svibnja. Stajanje uz Moskvu moglo bi koristiti Pekingu u njegovu rivalstvu sa SAD-om, učvršćujući “partnerstvo bez ograničenja” koje su Xi i Putin najavili uoči ruske invazije u veljači 2022. godine. No takav potez malo pridonosi približavanju EU-a kao partnera u obrani otvorenog međunarodnog poretka koji Trump nastoji srušiti. Naprotiv, potvrđujući kinesku predanost partnerstvu s Rusijom, Xi je možda zauvijek izgubio priliku za europsko usklađivanje s Kinom.

Složenost odnosa EU – Kina i EU – SAD – zanimljiva mješavina brzo promjenjivih interesa – odražava položaj EU-a kao prirodnog središta onoga što je ostalo od Zapada. To je vidljivo u brzom razvoju “koalicije voljnih” u potpori Ukrajini, koja okuplja 30 zemalja iz EU-a i NATO-a pod francuskim i britanskim vodstvom. Izvan Europe, Trumpova carinska politika dala je novi zamah planovima za strateško partnerstvo EU-a i Sveobuhvatnog i progresivnog sporazuma za transpacifičko partnerstvo (CPTPP).

‘Europski je cilj riješiti neposredne izazove, ali i postaviti temelje za dublju suradnju sa SAD-om’, rekao je Maroš Šefčovič iz EU-a. FOTO: JOHANNA GERON/REUTERS/PIXSELL

CPTPP je skupina od 11 indo-pacifičkih zemalja i Ujedinjenog Kraljevstva koja funkcionira od prosinca prošle godine. To je jedno od najvećih svjetskih područja slobodne trgovine koje čini otprilike 15% globalnog BDP-a. Čak i bez članstva SAD-a i Kine, partnerstvo EU-a i CPTPP-a imalo bi značajan utjecaj na globalni ekonomski sustav i moglo bi igrati važnu ulogu u zaštiti svojih članica od sve intenzivnijeg trgovinskog rata SAD-a i Kine. Nijedan od koraka koje su poduzeli EU i njegovi partneri na kontinentu i drugdje ne zahtijeva potpuni prekid transatlantskog odnosa kojem Trumpova administracija očito teži. No govori američkog potpredsjednika J.D. Vancea i državnog tajnika Marca Rubija jasno pokazuju da se američki odnos prema Europi mijenja.

Washington pod sadašnjim vodstvom sve više naginje političkim snagama u Europi koje se suprotstavljaju vrijednostima na kojima je kontinent orijentiran od 1945. godine. To Europi ostavlja malo izbora osim da traži veću neovisnost od SAD-a. Neovisnija Europa vjerojatno neće postati globalna supersila ravna SAD-u ili Kini. No moći će se bolje nositi u geopolitičkom okruženju koje se sve manje temelji na pravilima, a sve više na sili. EU trenutno uživa povijesno visoku razinu podrške među svojim građanima koji također podupiru veću jedinstvenost i aktivniju ulogu EU-a u zaštiti od globalnih sigurnosnih prijetnji. Sve je jasnije da čelnici EU-a i njihovi partneri imaju jedinstvenu priliku – i obvezu – da osiguraju sigurniji i neovisniji prostor u neprijateljskom globalnom okruženju.