Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić pojašnjava da je PDV na hranu jedan od najviših u našem okruženju i da je država, nasuprot uvriježenom mišljenju, manje spuštala porez na hranu u odnosu na druge članice EU-a. Paradoks je da su porasle i plaće, a time i inflacija.
Zašto je hrana toliko skupa i što sve utječe na nju i igra li se netko špekulacija zbog kojih svi potrošači plaćaju (jednako umirovljenik, radnik na minimalcu i direktor neke tvrtke)?

“Kad govorimo o hrvatskoj maloprodaji prehrambenih proizvoda, rezultati naših internih analiza pokazuju kako se u jednom petogodišnjem razdoblju prihodi raspodjeljuju kroz novčane tokove u trgovini hranom i tu vidimo da dobavljači u Hrvatskoj dominantno dobivaju najveći udio – oko 86 posto. Zanimljivo je da država uzima znatno više nego svi radnici u maloprodaji prehrambenih proizvoda zajedno. Vlasnici dobivaju svega 0,5 posto, što je višestruko manje u odnosu na državu, koja pritom ubire samo poreze”, rekao je Stojić, piše Net.hr

‘Rasle su plaće i to je guralo inflaciju’

Po njegovim riječima, dvije stvari ključno utječu na inflaciju, a prvo to je cijena rada.

“Cijene se formiraju na temelju ponude i potražnje. Hrvatska država, odnosno državni proračun, glavni su pokretači kupovne moći bez koje ne bi bilo inflacije ili barem ne bi postojala spremnost za financiranje rasta cijena. Istina, postoji dio građana koji ne sudjeluju u snažnom rastu plaća i to su ugrožene skupine, poput dijela umirovljenika te radnika u određenim djelatnostima koje nisu osjetile ovako snažan rast plaća”, rekao je Stojić. Pojednostavljeno, rasle su plaće i to je guralo inflaciju. Tu je poseban naglasak stavio na rast masa plaća koje se financiraju iz državnog proračuna.
“Ona sada iznosi 12 milijardi eura, što je dvostruko više nego 2018. godine. U posljednja dva proračunska ciklusa zabilježen je rast od 56 posto. Prema ukupnom udjelu mase plaća u proračunu, Hrvatska je na trećem mjestu u Europskoj uniji – masa plaća iznosi 13 posto BDP-a, a to znači da 13 posto svega što nacionalna ekonomija proizvede odlazi na plaće u javnom sektoru. To je otprilike 3 posto BDP-a iznad prosjeka EU-a“, otkrio je Stojić.

SPIKOM NA ŠTRAJK Prosvjetari nezadovoljni plaćama kreću u štrajk, Ministarstvo objavilo prosječna primanja

Snažan rast plaća pogurao inflaciju

Hrvatska u posljednje dvije godine najviše povećala masu plaća u proračunu – za gotovo dva postotna boda BDP-a.

“Druga značajna državna intervencija odnosi se na minimalnu plaću. Od 2019. godine ona je u Hrvatskoj porasla za 92 posto, čime je Hrvatska uvjerljivo na prvom mjestu u EU-u. Pritom se ne radi samo o povećanju najnižih plaća, već i o rastu većine drugih plaća u poduzećima, s obzirom na to da je u Hrvatskoj velik dio plaća kolektivno ugovoren. Pokrivenost hrvatske ekonomije kolektivnim ugovorima sada prelazi 60 posto, što je nešto iznad prosjeka EU-a”, rekao je

Rast minimalnih plaća spiralno je povukao rast plaća posebno u radno intenzivnim sektorima, poput turizma, trgovine i logistike. Tako se stvara spirala rasta troškova rada, istaknuo je ovaj ekonomist.

Hrvatska treća po rastu plaća

“U posljednjih pet godina Hrvatska je po rastu plaća treća u EU-u – zabilježen je rast od 57 posto nominalno i čak 28 posto realno. U istom razdoblju mnoge članice EU-a, uključujući i eurozonu, bilježe pad realne vrijednosti plaća”, otkrio je Stojić te dodao da je kod nas je razina štednje niska iako su ukupna primanja porasla. Tu smo ispod prosjeka EU.

“U posljednje dvije godine ponovno bilježimo pad štednje, što je očekivano s obzirom na snažan rast dohotka, i dok građani u EU-u povećavaju štednju zbog realnog pada dohotka i ekonomske nesigurnosti, u Hrvatskoj taj trend ne postoji”, rekao je.

Paralelno smo dosegli rekorde u pogledu dizanja nenamjenskih i stambenih kredita.

PUNO JE RIZIKA HNB u ovoj godini prognozira usporavanje gospodarskog rasta i nešto višu inflaciju. Evo zašto

PDV na hranu veći nego u našem okruženju

Uz sve to, važno je i koliko država hranu opterećuje PDV-om. On je u Hrvatskoj u prosjeku 16 posto. U Sloveniji je PDV na 11 posto, u Italiji 9 posto.

“Stoga ne čudi da građani često kupuju u inozemstvu”, rekao je.

“Mnoge članice EU-a u ovoj su krizi intervenirale kroz smanjenje PDV-a na prehrambene proizvode, a suprotno tvrdnjama vlasti – Hrvatska nije iskoristila taj prostor u jednakoj mjeri kao druge zemlje“, otkrio je Stojić.

Iako sindikati često koriste tezu da poslodavci zadržavaju profite umjesto da ih dijele s radnicima, on kaže da to nije baš tako.

Hrvatska poduzeća značajno redistribuiraju prihode prema zaposlenicima

“Podaci pokazuju da je bruto operativna profitabilnost hrvatske ekonomije u 2023. bila dvostruko niža od prosjeka EU-a te 22 posto ispod prosjeka istočne Europe. Hrvatska poduzeća značajno redistribuiraju prihode prema zaposlenicima – udio troška rada u odnosu na veličinu ekonomije jedan je od glavnih faktora inflacije”, rekao je.

Hrvatska bilježi daleko najveći deficit u robnoj razmjeni prehrambenim proizvodima u regiji što također utječe na formiranje cijena. “U posljednjih pet godina on se povećao s 1,5 posto na 2,5 posto BDP-a. Za razliku od Hrvatske, Poljska i Italija povećale su suficit u trgovini prehrambenim proizvodima, dok su neke zemlje uspjele smanjiti deficit unatoč rastu cijena sirovina. Kad je zemlja toliko izložena uvozu, osjetljivija je na kolebanja cijena na globalnom tržištu”, rekao je i nastavio da deficit treba promatrati ne samo kao ekonomski problem, već i kao pitanje sigurnosti opskrbe hranom.

“Ako se nastave političke nestabilnosti ili se uvedu carine na prehrambene proizvode, Hrvatska će postati još ranjivija”, upozorio je Stojić.

Ponudio je i moguća rješenja.

“To je manja država s nižim porezima i ciljanom socijalnom pomoći najugroženijim skupinama. Potom smanjenje PDV-a na hranu i piće kako bi se približio razinama u okruženju. Zatim poboljšanje uvjeta za ulaganja i proizvodnju, uklanjanje birokratskih prepreka. Ako ne povećamo produktivnost, nećemo privući investitore i ostat ćemo ovisni o uvozu skuplje hrane upitne kvalitete”, rekao je Stojić.

Upozorio je i da je Hrvatska trenutačno među šest najmanje produktivnih ekonomija EU-a.