Potaknut neslužbenim podacima da je u Hrvatskoj nekoliko stotina tisuća stranih radnika, Business&Banking istražio je službene brojke koje kažu da u Hrvatskoj boravi oko 150 tisuća državljana trećih zemalja, koji prema tvrdnjama HGK-a i Ministarstva rada imaju ista prava te ne smiju biti manje plaćeni od hrvatskih radnika

Dolaskom proljeća počela je turistička sezona, što znači povećani broj sezonskih radnika, posebno u sektoru turizma, graditeljstva i prometa. Business&Banking istražio je koliko je stranih radnika trenutačno u Hrvatskoj, krše li poslodavci propise prilikom njihova zapošljavanja, ali i koliko ih koristi bolovanja ili bolničko liječenje, ali i na koji način će ostvariti mirovinu budu li duže vrijeme ostali raditi u Hrvatskoj.

Ante Perica iz Centra za internacionalizaciju poslovanja Hrvatske gospodarske komore kaže da u Hrvatskoj trenutačno boravi oko 150 tisuća državljana trećih zemalja:

„Broj stranih radnika oscilira, primjerice početkom veljače ove godine u RH boravilo je njih oko 113.500 s važećom radnom dozvolom, a dolaskom turističke sezone i potrebe sezonskog zapošljavanja, broj zaposlenih raste. Prošle godine samo za sektor turizma i ugostiteljstva izdano je 56 tisuća dozvola za boravak i rad, od čega je 16 tisuća zaposleno samo za sezonu u užem smislu riječi. Ono što treba uzeti u obzir je i to da drugi sektori kao što su trgovina i prerađivačka industrija pojačano zapošljavaju zbog turističke sezone, ali se primarno ne evidentiraju kao sezonski. U prvih pet mjeseci 2025. za sektor turizma i ugostiteljstva izdana je 27.841 radna dozvola, što predstavlja pad u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Dijelom se to može protumačiti novim, restriktivnijim odredbama Zakona o strancima te pooštrenim procedurama.“

Perica ističe da, prema rezultatima istraživanja na reprezentativnom uzorku od 700 poslodavaca koju je predstavio HGK na III. konferenciji EDUkarijera, 31% hrvatskih poslodavaca trenutačno zapošljava stranu radnu snagu, a njih 10% to planira učiniti. Kao najveće prednosti zapošljavanja stranaca poslodavci ističu lakše popunjavanje upražnjenih radnih mjesta. Kao najveći izazovi navode se dodatni troškovi zapošljavanja i poteškoće vezane uz organizacijsku prilagodbu.

Novi Zakon o strancima propisuje da strani radnik ne može biti zaposlen na manjoj plaći od hrvatskog radnika na istovjetnoj poziciji. FOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Prije pet godina, kaže Perica, po strukturi državljanstva 90% stranih radnika dolazilo je iz europskih zemalja:

„Ta 2020. ujedno je bila i zadnja godina zapošljavanja prema sustavu kvota te je izdano 67 tisuća dozvola za boravak i rad. Prošle smo godine dosegnuli 206 tisuća radnih dozvola, od čega 50% dolazi iz udaljenih trećih zemalja. Potreba za stranim radnicima u budućnosti ovisit će o potrebama hrvatskih tvrtki, točnije njihovim planiranim aktivnostima u narednom razdoblju i to prvenstveno u sektorima turizma i graditeljstva. Uz činjenicu da je za ovu, pa i za iduću godinu predviđen rast BDP-a od oko 3%, smatramo da će potreba za stranim radnicima i dalje rasti, samo ne više po dvoznamenkastim stopama koje smo viđali proteklih godina. Neko buduće usporavanje zapošljavanja stranih radnika u pojedinim djelatnostima poput graditeljstva može se očekivati završetkom projekata obnove od potresa i infrastrukturnih projekata iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti.“

Kad je riječ o sezoni, Perica je pojasnio kako se tretiraju sezonski radnici kad ne rade, odnosno kad nije sezona. Kaže da zakonski okvir dopušta izdavanje sezonskih radnih dozvola isključivo za sektore koji su okarakterizirani kao sezonski karakter, a to su sektor turizma i ugostiteljstvo, poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo. U prošloj 2024. godini izdano je 17.400 dozvola za sezonske radnike, od toga najviše u djelatnosti turizma i ugostiteljstva:

„Naravno, drugi sektori koji također imaju pojačano poslovanje za vrijeme ljetnih mjeseci zapošljavaju sezonske radnike, ali moraju aplicirati za redovnu radnu dozvolu s ograničenim vremenom zaposlenja, odnosno rad na određeno. U oba slučaja, takvi radnici koji su dobili radnu dozvolu na ograničeni period nakon odrađene sezone i isteka valjanosti radne dozvole moraju napustiti Hrvatsku. Ujedno, prema novom Zakonu moguće je da strani radnici koji imaju dozvolu za boravak i rad do tri godine mogu promijeniti ili poslodavca ili zanimanje unutar iste radne dozvole uz provedeni postupak preko HZZ-a. Procjenjuje se da će poslodavci iz svih sektora ove godine potraživati oko 70 tisuća sezonskih radnika, ponajviše u turizmu, ugostiteljstvu, trgovini i transportu.“

Kad je riječ o materijalnim pravima, ona su jednaka pravima radnika u Hrvatskoj. Dodatno, pojašnjava Ante Perica, novim Zakonom o strancima propisano je da strani radnik u RH ne može biti zaposlen na manjoj plaći od hrvatskog radnika zaposlenog na istovjetnoj poziciji, čime se dodatno čuva cijena rada hrvatskih radnika i smanjuje prostor za zlouporabu strane radne snage:

„Hrvatsko radno zakonodavstvo temeljno je usklađeno s pravnom stečevinom EU-a, dok postoje pojedine razlike ovisno o bilateralnim sporazumima koje pojedine članice EU-a imaju potpisane s trećim zemljama. Poslodavci su dužni strane radnike tretirati na istovjetan način kao i državljane RH. To znači da je poslodavac u obvezi uplaćivati sve doprinose za stranog radnika za cijelo vrijeme trajanja ugovora o radu. Premda se najveći broj poslodavaca pridržava svih zakonskih odredbi, praksa je pokazala i neke primjere zapošljavanja na crno, uskrate doprinosa ili zakidanja drugih prava, čime predstavljaju i nelojalnu konkurenciju poslodavcima koji posluju legalno. Regulirana je objava tzv. crne liste poslodavaca kod kojih su tijekom inspekcijskog nadzora pronađeni neprijavljeni radnici, odnosno rad na crno. Prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, na popisu se trenutačno nalazi 141 poslovni subjekt. U kontekstu zapošljavanja stranih radnika, treba napomenuti da odredbe novog Zakona o strancima predviđaju odbijanje izdavanja dozvole za rad i boravak kada zahtjev podnosi poslodavac koji se nalazi na tzv. crnoj listi i koji je pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja. Tako sankcionirani poslodavac čak šest godina neće smjeti zapošljavati strane radnike.“

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, od 1. siječnja do 31. svibnja 2025. ukupno su izdane 83.252 dozvole za boravak i rad, od toga u najvećem broju u djelatnostima turizma i ugostiteljstva (27.841), graditeljstva (25.000), industrije (10.632), prometa i veza (6124) i trgovine (4279). U MUP-u kažu i da su, od ukupnog broja izdanih dozvola za boravak i rad za novo zapošljavanje, izdane 48.904 dozvole, 26.894 za produljenje dozvola te 7454 za sezonske radnike, od toga najviše u djelatnosti turizma i ugostiteljstva (6676).

U MUP-u su i specijalizirali broj radnika prema državama:

„Najveći broj dozvola za boravak i rad do 31. svibnja 2025. godine izdan je državljanima sljedećih država: Nepal (17.166), Bosna i Hercegovina (15.029), Srbija (11.337), Filipini (8242), Indija (8000), Sjeverna Makedonija (5715), Egipat (2767), Kosovo (2761), Uzbekistan (2588) i Bangladeš (1658).“

Ante Perica iz Centra za internacionalizaciju poslovanja HGK-a kaže da je prije pet godina po strukturi državljanstva 90 posto stranih radnika dolazilo iz europskih zemalja

Kad su u pitanju radna prava i prava na mirovinu, Business&Banking dobio je odgovore iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Ističu da u koordinaciji prava iz socijalne sigurnosti s drugim državama, što uključuje i prava iz mirovinskog osiguranja, RH s drugim članicama Europske unije, te Islandom, Lihtenštajnom, Norveškom i Švicarskom primjenjuju uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti:

„Osim navedenih uredbi, Republika Hrvatska s trećim državama primjenjuje i međunarodne ugovore o socijalnom osiguranju, konkretno s Australijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Kanadom, Quebecom, Sjevernom Makedonijom, Republikom Srbijom, Turskom, Korejom i Albanijom. Prema navedenim uredbama, kada je riječ o državljanima trećih država, cilj je njihova bolja integracija ako zakonito borave na području država članica tako da im se prizna skup jedinstvenih prava koja se, što je moguće više, podudaraju s pravima koja uživaju građani EU-a. Slijedom navedenog, državljani treće zemlje, koji imaju dozvolu za rad prema nacionalnim propisima države u kojoj borave i rade, u državi članici u načelu uživaju jednaki tretman u pogledu socijalne sigurnosti. Pravo na mirovinu ostvaruje se u svim državama u kojima je osoba bila u osiguranju najmanje 12 mjeseci te ako ispunjava i druge uvjete propisane nacionalnim propisima tih država.“

Osiguranik koji je navršio razdoblja osiguranja u Republici Hrvatskoj i u državi s kojom se primjenjuje međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, a zakonske uvjete za ostvarivanje prava iz hrvatskog mirovinskog osiguranja ispunjava samo na temelju razdoblja osiguranja ostvarenih u Republici Hrvatskoj, pravo će se priznati i davanje odrediti samo na temelju hrvatskih razdoblja osiguranja (tzv. samostalna mirovina). Ako ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava samo na temelju razdoblja osiguranja ostvarenih u Republici Hrvatskoj, radi ispunjavanja uvjeta za mirovinu u obzir će se uzeti i razdoblja osiguranja navršena u nekoj od država s kojima se primjenjuje međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, ali davanje iz hrvatskog osiguranja bit će određeno samo na temelju navršenih hrvatskih razdoblja osiguranja (pravo na razmjerni dio mirovine).

Radi ispunjenja uvjeta za mirovinu, u Ministarstvu kažu da je ugovorima predviđena i mogućnost pribrajanja razdoblja osiguranja navršenih u trećim državama ako jedna ili obje države imaju s tom trećom državom sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju:

„U pogledu ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu i izračuna mirovine primjenjuju se propisi o mirovinskom osiguranju koji su na snazi u Republici Hrvatskoj te nema razlike u postupku ostvarivanja prava i izračuna mirovine stranih radnika i hrvatskih državljana. Strani radnici ostvaruju jednaka prava iz mirovinskog osiguranja Republike Hrvatske kao i hrvatski radnici, uz pretpostavku da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti na temelju isključivo nacionalnog zakonodavstva ili primjenom instrumenata koordinacije.“

Sve se češće spominje i potreba veće zdravstvene zaštite ne samo stranih radnika koji dolaze u Hrvatsku, već i hrvatskih građana, posebno zato što su se u posljednje vrijeme u Hrvatskoj – među populacijom stranih radnika – pojavile bolesti kao što su tuberkuloza, tifus ili malarija. Svi radnici kod kojih su bolesti zabilježene nisu bili cijepljeni niti zdravstveno pregledani zato što to poslodavac nije bio obvezan prema zakonu. Ta praksa će se promijeniti pa se osniva stručna radna skupina i mijenjaju se zakoni kako bi se poslodavcima nametnula zakonska obveza za zdravstveni pregled i cijepljenje svakog radnika koji dođe na rad u Hrvatsku. U Ministarstvu zdravstva ističu da svi radnici u Republici Hrvatskoj, bez obzira na državljanstvo, imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje pod jednakim uvjetima:

„Poslodavci su dužni prijaviti strane radnike na zdravstveno osiguranje i na temelju toga radnici ostvaruju pun opseg prava kao i domaći osiguranici. Dakle, obvezno zdravstveno osiguranje je obveza te poslodavci koje ne izvrše svoju zakonsku obvezu u propisanom roku podliježu prekršajnoj kazni. Doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje obračunava i uplaćuje poslodavac. Visina doprinosa određena je Zakonom o doprinosima i jednaka je za sve zaposlene osobe, neovisno o državljanstvu. Postoje određene olakšice za poslodavce, primjerice za zapošljavanje osoba koje se prvi put zapošljavaju, ali u načelu obveze snosi poslodavac. Za kontrolu i eventualne nepravilnosti nadležna je Porezna uprava Ministarstva financija.“

Zdravstveno osiguranje obuhvaća pravo na potpunu primarnu, specijalističku i bolničku zdravstvenu zaštitu, pravo na lijekove s osnovne i dopunske liste, dentalna i ortopedska pomagala, pravo na liječenje u inozemstvu prema međunarodnim ugovorima, kao i pravo na novčane naknade – uključujući naknadu za bolovanje, troškove prijevoza na liječenje, smještaj roditelja uz hospitalizirano dijete te troškove pogreba u slučaju smrti zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje plaća poslodavac prema Zakonu o doprinosima.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), u svibnju 2025. ukupno je 4068 osiguranika sa stranim državljanstvom koristilo pravo na bolovanje, dok se trenutačno 169 stranih radnika nalazi na bolničkom liječenju. Prema podacima HZZO-a, ne vodi se evidencija troškova liječenja razvrstanih prema državljanstvu osiguranika. Međutim, svi troškovi liječenja osiguranih osoba, uključujući strane radnike, podmiruju se iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja koje se financira doprinosima poslodavaca i drugih obveznika.

Ako poslodavac ne prijavi radnika na zdravstveno osiguranje, bit će podložan prekršajnim sankcijama u skladu sa Zakonom o suzbijanju neprijavljenoga rada, čiji je nositelj Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske.