Gradonačelnica Pazina i članica stranke Možemo! Suzana Jašić otkriva pozadinu svog govora koji je održala povodom 82. obljetnice Pazinskih odluka, čiji su sadržaj i poruka snažno odjeknuli u javnosti

“Dizanje tenzija posljednjih mjeseci ne događa se bez znanja HDZ-a, upravo suprotno, dvosmislenim porukama i cinizmom s najviših pozicija vlasti akteri se – sami su to priznali – osjećaju ohrabrenima. Zbog svega toga se jedan veliki dio ljudi u Hrvatskoj već neko vrijeme osjeća zabrinuto, tjeskobno i ugroženo”, izjavila je u razgovoru za Nacional gradonačelnica Pazina Suzana Jašić. S gradonačelnicom koja dolazi iz redova stranke Možemo! i koja je početkom lipnja uvjerljivo pobijedila na lokalnim izborima, te je osvojila drugi gradonačelnički mandat, razgovarali smo povodom njezina govora koji je prije desetak dana održala na svečanoj sjednici na kojoj je obilježena 82. obljetnica Pazinskih odluka, kada je usvojen Proglas Okružnog Narodnooslobodilačkog odbora za Istru o priključenju matici zemlji, što je ujedno označilo i kraj fašističke i talijanske vlasti u Istri. Govor Suzane Jašić je u hrvatskom javnom prostoru snažno odjeknuo prije svega zbog pomirljivog tona, ali i jasno označene važnosti antifašističkog pokreta u povijesti Istre, ali i cijele Hrvatske. U razgovoru za Nacional Suzana Jašić je pojasnila stavove iz tog govora, ali je i komentirala aktualno stanje u državi te sve veću radikalizaciju društva.

NACIONAL: Jeste li očekivali da će govor koji ste prije desetak dana održali u Pazinu toliko odjeknuti u javnosti?

Nisam. Naime, govor sam održala na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Pazina povodom obljetnice Pazinskih odluka od 13. rujna 1943. kada je usvojen Proglas Okružnog Narodnooslobodilačkog odbora za Istru o priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom hrvatskom braćom, a koji je ujedno označio i kraj fašističke i talijanske vlasti u Istri. Kroz Rujanske svečanosti cijeli mjesec predstavljamo, stručno raspravljamo, obilježavamo i slavimo dio povijesti koji je Istru priključio Hrvatskoj: narodnjaštvo, antifašizam, partizansku borbu i svećenstvo. Kako nije dobro ovo što se događa u Hrvatskoj i u svijetu te kako sam, kao i mnogi građani, posljednjih mjeseci jako zabrinuta, pogotovo za mlade, smatrala sam svojom dužnošću obratiti im se. Naime, kao Grad, trudimo se učenike uključivati u što više aktivnosti, skupova, predavanja i protokola, pa ih tako pozovemo i na svečanu sjednicu. Govor sam pisala za njih, za mlade u Pazinu, u Istri, od 14 do 18 godina. Imala sam tu potrebu jer je moja generacija i vidjela i naučila nešto o društvenim obrascima, primjerice kako se dižu tenzije u društvu i uvode autoritarni obrasci. Htjela sam mladima poručiti da je povijest važna jer iz nje vučemo svoje identitete, ali i pouke, lekcije. Htjela sam da mladi jasno razlikuju fašizam i antifašizam jer voda se opasno zamućuje, htjela sam da sa svečane sjednice odu s dobrim osjećajima prema svom nasljeđu i identitetu koji nikad nije jednoznačan, te da promišljaju, žive i cijene slobodu. Očito je da se govor svidio ljudima i počeli su ga dijeliti na društvenim mrežama i raznim portalima.

NACIONAL: Znači li to da je govor o prošlosti zapravo bio govor za budućnost?

Da. Javna je nervoza oko relativizacije fašizma i zato mi je bilo važno reći da je antifašizam civilizacijska vrijednost, a ne stranačka etiketa, da biti protiv antifašizma znači biti i protiv RH. Dilema Narodnooslobodilačka borba ili Domovinski rat je lažna, to su lažne diobe, nama u Istri su to podjednako važne povijesne teme, nama je to ista strana. Nama su Pazinske odluke sidro, naš je jezik uključiv, a ne isključiv. Naš put je dijalog, umjetnost, različitost. To je put u budućnost. Mladi bježe iz autoritarnih društava, autoritarna i podijeljena društva nisu društva u kojima se osjećate sigurno i perspektivno. Nismo naučili lekciju. Zbog toga je govor bio jednostavan, smiren, integrirajući, spuštao je tenzije. Prošlost treba razumjeti, svako vrijeme ima svoj kontekst, svoje silnice, ljude i situacije. Povijest ne bi trebala buditi negativne emocije prema drugima, nego biti platforma razumijevanja identiteta, bazen iskustava i lekcija, bez tabua i želja za falsifikacijama. Rane treba prozračiti i zacijeliti, a ne lijepiti i trgati flastere kako kome koristi…..