Nekadašnji veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u svojoj najnovijoj analizi za nacional.hr komentira naftnu krizu, s posebnim osvrtom na stav Indije kad je u pitanju stav prema ruskoj nafti.

U Indiji su državne rafinerije prestale kupovati naftu i naftne derivate od Rusije. Dana 30. srpnja 2025. Reuters je izvijestio da su indijska vlada i čelnici državnih indijskih rafinerija ozbiljno shvatili obećanje američkog predsjednika o uvođenju sekundarnih sankcija onima koji nastave kupovati velike količine ruske nafte i naftnih derivata.

Već 14. srpnja 2025. Trump je zaprijetio 100% carinama zemljama koje kupuju rusku naftu. Indija je treći najveći uvoznik nafte na svijetu i najveći kupac ruske sirove nafte koja se prevozi morem. Štoviše, Indija je kupila tri puta više ruske nafte nego što joj je bilo potrebno za vlastite gospodarske potrebe. Indija je većinu “viška” ruske nafte preprodala trećim stranama uz premiju, značajno nadopunivši svoj proračun.

Čak je i američki predsjednik J. Biden dva puta odvojeno razgovarao s indijskim premijerom N. Modijem u vezi s kupnjom nafte i naftnih derivata od Rusije. Svaki put indijski premijer obećao je poduzeti mjere protiv Sjedinjenih Država, Ukrajine i zapadnih demokracija. Međutim, samo su Trumpove suštinske prijetnje očito uspjele pokolebati New Delhi. Četiri indijske državne rafinerije – Indian Oil Corp, Hindustan Petroleum Corp, Bharat Petroleum Corp i Mangalore Refinery Petrochemical Ltd – prestale su kupovati rusku naftu u trećoj dekadi srpnja ove godine.

Isporuke uralske nafte indijskim državnim rafinerijama bit će zamijenjene uglavnom bliskoistočnim vrstama. Još nije poznato hoće li indijske privatne rafinerije Reliance Industries i Nayara Energy prestati kupovati rusku naftu. Međutim, u svakom slučaju, vlada zemlje i državne rafinerije kontroliraju više od 60% ukupnog indijskog kapaciteta prerade nafte. A to se odnosi na preradu 5,2 milijuna barela dnevno.

Tankeri pod sankcijama

Najmanje četiri tankera s ruskom naftom trenutno miruju uz obalu Indije. Ne mogu se istovariti jer indijske rafinerije odbijaju naftu iz Rusije. Prema podacima o praćenju brodova, tankeri Achilles i Elyte trenutno su usidreni u blizini grada Jamnagar. Brodovi su preuzeli teret krajem lipnja iz ruskih luka Primorsk i Ust-Luga, gdje se obično ukrcava ruski izvoz nafte Urals. Tankeri Achilles i Elyte imaju nosivost od oko 700.000 barela.

Oba tankera su pod sankcijama EU i Ujedinjenog Kraljevstva. Dva druga tankera, Destan i Horae, također miruju uz indijsku obalu prevozeći naftu Urals. Očekuje se da će Destan, koji je pod sankcijama EU i Ujedinjenog Kraljevstva, stići u luku Sikka u narednim danima. Horae, čije odredište ostaje nepoznato, još nije pod sankcijama EU, Ujedinjenog Kraljevstva ili SAD-a. Odredišta tankera podložna su promjenama. Kako izvještava Reuters, indijske državne rafinerije nafte privremeno su obustavile kupnju ruske nafte od prošlog tjedna. Prema publikaciji, razlozi su bili smanjenje popusta na ruske sirovine i izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućim sankcijama.

Udarac ruskim prihodima

Odluka New Delhija da posluša Trumpov ultimatum ozbiljan je udarac ruskim prihodima od nafte, budući da je Indija bila najveći kupac ruske nafte koja se prevozi morem. Odluka indijske vlade pokazuje da ekonomski pritisak i diplomatske mjere Zapada mogu utjecati na globalne ekonomske i energetske tokove. Upravo uspješna trgovina ugljikovodicima omogućuje Moskvi formiranje financijske baze koja Ruskoj Federaciji omogućuje rat protiv Ukrajine i provođenje drugih agresivnih akcija diljem post sovjetskog prostora. Konkretno, sredstvima dobivenim od prodaje nafte, Rusija kupuje iranske jurišne dronove, sjevernokorejske balističke rakete i kineske proizvode dvojne namjene za potrebe vojno-industrijskog kompleksa. Na štetu prodaje energije, Ruska Federacija proizvodi vlastito oružje, isplaćuje plaće svojim vojnicima i održava okupacijske uprave na privremeno okupiranim područjima Ukrajine.

Osim toga, novcem dobivenim od prodaje “crnog zlata”, Rusija vodi hibridne ratove sa zapadnim zemljama, provodi naručena ubojstva, javne napade u svrhu zastrašivanja, sabotaže, kibernetičke napade, organizira provokacije, prosvjede i nerede, oštećuje podvodne elektroničke i energetske kabele na morskom dnu, namjerno ometa navigacijske signale i usmjerava strane migrante prema granicama EU. Profit od prodaje ugljikovodika osigurava političku stabilnost Putinove diktature kroz pružanje subvencija, socijalnih naknada i financijske kontrole nad raznim subjektima federacije. Prije potpune invazije na Ukrajinu, više od 40% proračuna Ruske Federacije formiralo se zahvaljujući izvozu nafte i plina, a danas se ta brojka još više povećala.

Udarac Kremlju

Međutim, sada je rusko gospodarstvo izgubilo niz svojih izvoznih artikala zbog zapadnih sankcija. Primjerice, Ruska Federacija je 2022. godine zaradila više od 300 milijardi dolara na energetskim proizvodima. Stoga smanjenje kupnje ruskih ugljikovodika nije samo ekonomska odluka, već udarac sposobnosti Kremlja da vodi agresivne ratove, destabilizira situaciju u susjednim zemljama i održava autoritarnu vlast. Sjedinjene Države također su uvele sankcije protiv mreže „flote u sjeni“ koja prevozi naftu i naftne derivate iz Irana i Rusije. Dana 30. srpnja 2025. Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva financija sankcionirao je više od 50 pojedinaca i subjekata, kao i više od 50 plovila, koji su dio ogromnog brodarskog carstva kojim upravlja Mohammad Hossein Shamkhani, sin savjetnika iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija.

Hossein Shamkhani koristi svoje korumpirane veze putem političkog utjecaja svog oca na najvišim razinama iranskog režima kako bi izgradio i upravljao ogromnom flotom tankera i kontejnerskih brodova. Mreža prevozi naftu i naftne derivate iz Irana i Rusije, kao i drugi teret, kupcima diljem svijeta, generirajući desetke milijardi dolara prihoda. Sankcije također odražavaju kontinuiranu blisku suradnju OFAC-a s Mrežom za suzbijanje financijskog kriminala (FinCEN) američkog Ministarstva financija. Više od 115 novih sankcija najveće su do sada otkako je Trumpova administracija započela svoju kampanju maksimalnog pritiska na Iran, prema riječima američkog ministra financija Scotta Bessanta.

Hosseinova mreža je razotkrivena

Hosseinova mreža sastoji se od ogromne flote plovila, tvrtki za upravljanje brodovima i fiktivnih tvrtki, od kojih se neke predstavljaju kao legitimne tvrtke za financijske usluge, koje peru milijarde profita od globalne prodaje iranske i ruske sirove nafte i naftnih derivata, često kupcima u Kini. Mreža poduzima značajne korake kako bi prikrila svoje poslovanje i zamaskirala svoje veze s obitelji Shamkhani, Iranom i Putinovom Rusijom. Flota mreže Shamkhani sastoji se od naftnih tankera i kontejnerskih brodova. Operateri i upravitelji svakog plovila često se mijenjaju, što otežava utvrđivanje konačne odgovornosti za bilo koje određeno plovilo i praćenje do njegovog krajnjeg korisnika, obitelji Shamkhani.

Godine 2024. Hosseinova mreža javno je razotkrivena zbog svoje umiješanosti u otpremu krstareći raketa, komponenti dronova i robe dvojne namjene iz Irana u Rusiju u zamjenu za rusku naftu. „Sjenovita flota“ tankera u vlasništvu Irana, Venezuele i Rusije nije samo lukava shema za zaobilaženje sankcija, već višestruka prijetnja s geopolitičkim, ekonomskim i ekološkim posljedicama za cijelo čovječanstvo. Uključuje stotine tankera koji prevoze rusku naftu, prikrivajući njezino podrijetlo. Brodovi su često registrirani u offshore jurisdikcijama poput Paname, Liberije i Maršalovih otoka. Većina ruskih prihoda od izvoza nafte dolazi kroz „sjenovitu flotu“.

Globalno pitanje sigurnosti

To omogućuje Kremlju da nastavi agresiju protiv Ukrajine. Obično koristi stare, istrošene brodove koji nisu pravilno osigurani i održavani. Stari tankeri mogu uzrokovati izlijevanje nafte, nesreće i požare. Posljedice mogu biti katastrofalne za morske ekosustave. Zapadne demokracije i njihovi saveznici trebali bi pooštriti sankcije, zabraniti “tankerima u sjeni” ulazak u međunarodne luke i tjesnace, uvesti kontrole prekrcaja nafte na otvorenom moru i osigurati transparentnost vlasništva i osiguranja plovila. Potrebna je i koordinirana strategija G7 i EU. Nezakonite aktivnosti “flote u sjeni” nisu samo problem u području transporta energije. One su globalno pitanje sigurnosti, okoliša i pravde.