Sreća je da je netko tko je imao nadasve zanimljiv i avanturistički život i bio vrstan u svom poslu pisao dnevnike. Još je veća sreća da ti dnevnici nisu izgubljeni, nego su pretočeni u dvije knjige. Riječ je o dnevnicima Marija Saletta, putopisca i svjetskog putnika, snimatelja, novinara, dopisnika, urednika, autora publicističkih izdanja, redatelja, planinara, skijaša i učitelja skijanja, biciklista, motorista i automobilista, sportskog ronioca, člana GSS-a, fotografa, strip-crtača, začetnika podvodnih snimanja i amaterskog brodograditelja. Bio je nesumnjivi avanturist koji je putovao najrazličitijim prijevoznim sredstvima, oplovio sva mora, istražio podmorja i popeo se na brojne svjetske vrhove. U izdanju Hrvatskog državnog arhiva prvo su u knjizi 2023. objavljeni njegovi najraniji dnevnici od 1957. do 1959., kada je s Tanjom Saletto, svojom partnericom i prvom od pet supruga, i prijateljima Vesnom i Sašom Miran, ali i s drugima, planinario i skijao, putovao motorom i kampirao po Jugoslaviji. Prošlog tjedna u Hrvatskom državnom arhivu predstavljena je druga knjiga: „Nove avanture Marija Saletta 1959.-1963.“. U tom su nastavku opisana njegova putovanja kroz Austriju do Čehoslovačke i Poljske. Ti su dnevnici, u kojima su opisana njegova kopnena putovanja, prije slavnih putovanja morem, dio obimne ostavštine koju je Hrvatskom državnom arhivu darovala Jasna Ferluga, njegova posljednja supruga, producentica s kojom je i poslovno surađivao na HRT-u.

Mario Saletto (fotografija iz 1953.) bio je jedan od pionira putopisaca-avanturista. FOTO: Privatna arhiva

Mario Saletto rođen je 1935. u Zagrebu. Od mladosti se bavio planinarenjem, skijanjem, bicikliranjem i fotografijom. Počeo je 1958. objavljivati novinske i fotografske članke o planinarstvu, kampiranju, biciklizmu, motociklizmu i automobilizmu. Na putovanjima je, o kojima je pisao dnevničke zapise, koristio fotoaparat i amatersku filmsku kameru. Bio je zaposlen na tadašnjoj Televiziji Zagreb od njezina osnutka 1956., a tamo je radio do umirovljenja 2001. Bio je prvo snimatelj, potom reporter, redatelj i scenarist svojih najpoznatijih i dugogodišnjih autorskih putopisnih serija ‘’Beskrajem svijeta’’ i ‘’Jedrima oko svijeta’’. Njegove druge također značajne serije su ‘’Tragom braće Seljan’’ i ‘’Pustolovina u Hrvatskoj’’, a u potonjoj ga se može vidjeti kako putuje Hrvatskom na neuobičajene načine, pješke, biciklom, kajakom, planinareći, na konjima, balonom, džipom, na dasci za jedrenje i na skijama. Umro je nesretnim slučajem u svom stanu u Zagrebu 2006.

Njegova prva supruga Tanja Saletto, koju je na putovanjima koja su uslijedila nakon godine u kojoj završava druga knjiga dnevnika, 1963., zamijenila druga supruga Jasna, rekla je da je danas u doba mobitela, interneta i lako dostupnih putovanja teško zamisliti kako je u ono vrijeme bilo putovati uopće, a kamoli još sjesti na Vespu i ići planinariti na Durmitor u Crnoj Gori, gdje su se prvo uputili kao omladinska sekcija Planinarskog društva Zagreb.

„Naš sljedeći cilj bili su Zakopane u poljskim Tatrama, dakle opet planinarenje, a prethodno smo bili u Beču i Pragu. Morali smo na točno određen dan biti u Beču, odnosno Pragu i prijaviti se na policiju. Vidjeli smo malo Praga, proveli smo cijeli dan na policiji. Kada smo se uputili u Poljsku, na putu prema Zakopanima na cesti su nas u jednom trenutku zatekle automoto trke, a imali smo određeno vrijeme kada smo morali biti u Poljskoj, sve po tom strogom policijskom protokolu. Pet ili šest sati nismo mogli krenuti i tek smo navečer došli u planinarski dom u Tatrama. Uspjeli smo u taj kasni sat dobiti sobu u kojoj ćemo spavati, ali od hrane su imali samo tatarski biftek, za koji tada nismo znali da je to sirovi specijalitet. Nas dvije smo išle gladne spavati, a njih dvojica su ipak to pojeli. I u Krakow smo stigli jedan dan navečer, a dom za spavanje u koji smo došli bio je zatvoren i nije bilo mjesta, htjeli smo staviti auto u park i tamo spavati, ali došla je policija, napravila zapisnik i na kraju nam dopustila da spavamo ispred tog doma za spavanje u autu“, podijelila je Tanja Saletto neka od svojih sjećanja.

Jasna Ferluga i Mario Saletto upoznali su se 1978. na sajmu „Bricolage“ u Parizu gdje je bila poslovno, a Saletto otputovao na taj sajam kako bi uradio reportažu za časopis i televizijsku emisiju ‘’Nedjeljno poslijepodne’’. Bili su zajedno 28 godina, od 1978., do njegove smrti 2006. Rekla nam je da je bilo dosta teško usklađivati njihova putovanja dok nije 1979. konačno prešla na HTV. Tada je, osim organizacije putovanja i pomoći kod snimanja, preuzela i cjelokupnu postprodukciju i marketing njegovih serija.

Tanja i Mario Saletto na jednom od brojnih zajedničkih putovanja, 1950-ih. FOTO: Privatna arhiva

Kaže da o njemu puno govori njegova vlastita rečenica da je bio praktički oženjen televizijom i da je kamera bila njegova prva ljubav kojoj je ostao vjeran do kraja života. Želio je, dodao je, upoznati svijet i našao je način da to uradi bez puno novca, a svoj je posao, u koji je koliko je bilo moguće uključivao privatni život, strastveno volio. S obzirom na to da je sve slobodno vrijeme koristio da doživi nešto novo i da u tome, zbog urođene tvrdoglavosti, nije prezao ni pred kakvim teškoćama, zaradio je nadimak „Fanatik“, a za avanturistički duh je rekao da ga je naslijedio od djeda, pri čemu je preskočena prethodna generacija, odnosno njegov otac.

Jasna Ferluga rekla je da su odlazili na teren samo u dvoje, što je vrlo zahtjevno. Pored toga, u ono vrijeme filmsko snimanja iziskivalo je prtljagu od gotovo 120 kilograma s kojom naravno nije bilo lako rukovati, pogotovo s filmovima koji su osjetljivi na vlagu i vrućinu. Smatra da su samo majstori poput Marija mogli mijenjati film u kameri usred pustinje bez tamne komore i da je to vrlo ozbiljno jer ako se osvijetli film, sav posao propada. Na putovanjima su koristili razne oblike transporta pa, primjerice, pamti autobuse u Nepalu koji su bili krcati ljudima i životinjama unutra i na krovu.

„Dok se divite olupinama na dnu provalija, buhe skaču s jednog na drugog putnika. Na otvorenim kamionima u Tibetu nije bilo buha, ali smo se nagutali prašine za cijeli život. Mali avioni pak slijeću na improvizirane piste pa završavaju svugdje. Tako je, kada smo sletjeli u Luklu, tamo bio parkiran jedan avion na krovu kokošinjca. Životinje i ljudi nam na putovanjima nisu predstavljali veće poteškoće jer smo ih poštovali i proučili unaprijed njihove karakteristike i navike. A što se tiče zaista neposredne opasnosti, jednom smo se u vožnji helikopterom nakon šišanja vrhova smreka nekontrolirano prizemljili na Matić poljani. Svi smo preživjeli osim naravno helikoptera. No Mario je, takav kakav je bio, htio snimiti kako odlazimo na drugi svijet pa mu je kamera razbila arkadu. Na otoku Aloru još živuća generacija ljudoždera podučila nas je tko je divljak pa su nam rekli: ‘Mi smo jeli ljude dok nismo imali svinje zbog gladi, a zašto vi ubijate?’. U Čileu smo snimali erupciju vulkana i došlo je do iznenadnog povećanja aktivnosti vulkana pa smo morali hitno biti evakuirani, a nestao je ključ od auta. Dugo smo ga tražili u autu i oko auta i već ga htjeli ostaviti kada ga je Mario pronašao na dnu naprtnjače. Prilikom povratka iz Grčke sa snimanja za ciklus ‘Jedrima oko svijeta’ strijela je pogodila brod i ostali smo bez uobičajene navigacije. Ne bi to bio toliki problem da nismo još bili u ratu pa smo morali ploviti izvan morskog teritorija Crne Gore. Usput nam je oluja strgala i jedro“, ispričala nam je Jasna Ferluga samo neke od nevjerojatnih stvari koje su im se događale na putovanjima.

Jasna Ferluga, Salettova posljednja supruga, producentica s kojom je i surađivao na HRT-u. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Dnevnike su pripremali i uredili Hrvoje Baričević i Tatjana Šarić iz Hrvatskog državnog arhiva. Oni su u zajedničkim odgovorima na naša pitanja odgovorili da su dnevnici vrijedno svjedočanstvo jednog prošlog vremena i da ih možemo čitati kao podsjetnik na pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća, kao katalog ideja za izlete, kao zbirku crteža i karikatura i na koncu, ali ne i najmanje važno kao vrijedan izvor za proučavanje povijesti svakodnevice mladih ljudi tijekom tih godina.

Dvije izdane knjige dnevnika opremili su uvodnim studijama nakon kojih slijede prijepisi dnevnika pri čemu su, kažu, zbog vizualne atraktivnosti i autentičnosti dnevnika, pokušali što više zadržati izvorno oblikovanje, prenoseći kompletnu formu dnevnika u knjigu. Uz to, objavili su i mnoštvo privatnih fotografija koje je Saletto snimao tijekom putovanja koje dnevnici prate. Komentare su sveli na povremena vrlo kratka objašnjenja uz kratice ili nejasne pojmove i pustili Saletta da govori sam za sebe jer smatraju da mu nisu potrebni posrednici. Njima se čini da je Saletto bio čovjek nevjerojatne energije i vizije, prepun ideja, ustrajan i predan, strpljiv i dovitljiv – istinski avanturist nemirnog duha koji je živio punim plućima. U mnogim svojim aktivnostima, dodaju, bio je i pionir u ovim krajevima, što se posebno vidi iz njegovih kasnijih putopisnih dokumentaraca. Zbog toga je, prema mišljenju urednika tih dviju knjiga dnevnika, svakako zaslužio da se i njegov rani život i rad dokumentiraju i na ovaj način.

Silvija Babić iz Hrvatskog državnog arhiva, u čijem je izdanju knjiga objavljena. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Što nam dnevnici govore o ondašnjoj kulturi putovanja, slobodnom vremenu, življenju i svakodnevici?

„Iako su ovi dnevnici počeci njegovih putovanja i idu do 1963., kroz njih vidimo razvoj najprije načina putovanja – od biciklističkih tura po tadašnjoj državi, preko Vespi i motocikala, do prvih malih automobila – Fiata Topolina i popularnog Fiće. Isto tako, govore nam o provođenju vremena mladih poput planinarenja, skijanja, tulumarenja, izletovanja, kampiranja, druženja uz otkrivanje prirodnih ljepota, sve u dobrom društvu. To su bila vremena kada su skije bile drvene, a prijateljstva čelična. S prvim prelaskom granice bivše Jugoslavije, prvi put se susrećemo s kontrastima u društvima zapadnih i istočnih zemalja, od bogatstva i šarenila Austrije, do još uvijek razrušenih gradova Poljske. Zanimljivo je i da su Saletto i družina u socijalističkim državama nabavljali robu koju nisu mogli u Jugoslaviji, primjerice kamping opremu u Čehoslovačkoj. U Austriji se nisu mogli odlučiti što kupiti od velikog izbora. Izbor prehrane također nam puno govori o razlikama pojedinih kuhinja i država, od stranih specijaliteta kao što su bečki odresci, viršle, knedle, tartarski biftek ili juha od cikle, do specijaliteta bivše države, kranjskih kobasica, bureka, ćevapa, ražnjića i Cockte“, odgovorili su Hrvoje Baričević i Tatjana Šarić.

‘Saletto je bio ‘one man show’: scenarist, redatelj, snimatelj i montažer. Pratio je razvoj tehnike tjerajući RTV Zagreb da prati suvremene tehnološke trendove’, ističe Silvija Babić

Silvija Babić iz Hrvatskog državnog arhiva rekla je da oni od Salettove ostavštine čuvaju u najvećoj mjeri audiovizualno gradivo, odnosno osobne filmske zapise, između ostalog s putovanja. Ti su mu zapisi kasnije poslužili kao građa za njegove izvrsne dokumentarce. Čuvaju i serijal „Sa Salettom do beskraja“ čija je autorica i producentica Jasna Feluga te je u njemu dala presjek 28 godina života, rada i putovanja s njim.

Silvija Babić o ostavštini je rekla i sljedeće:

„Ostavština je dostupna za istraživanje i između ostalog obuhvaća i snimke za tonske obrade kod proizvodnje filma, skoro 3500 fotografija, dnevnike, bilješke i zapise sa snimanja, ali i osobne dokumente, sportske i novinarske iskaznice, novinske isječke. Svakako je važan onaj dio njegove ostavštine koji je koncentrirana povijest televizije na tlu Hrvatske: od filmske snimateljske tehnike, dnevnika i fotografija s putovanja preko ‘sirovog“ snimljenog materijala koji je najčešće sam montirao i pretvarao u svoje emisije, do scenarija i sinopsisa za dokumentarce. Često je bio ‘one man show’, u istoj osobi scenarist, redatelj, snimatelj i montažer. Nerijetko je dijelom i sam financirao svoja putovanja i svoju tehniku. Redovito je pratio i razvoj tehnike, tjerajući tadašnjeg poslodavca, Radioteleviziju Zagreb, da prati suvremene tehnološke trendove. Tako je od korištenja prvih kamere došao do korištenja digitale. Sva ostavština koja je kod nas zorno o tome govori.“

Prvi sljedeći veliki projekt Hrvatskog državnog arhiva je velika i sveobuhvatna izložba ostavštine Marija Saletta u listopadu ove godine, povodom 90. obljetnice njegova rođenja, a planiraju i digitalizirati gradivo njegove ostavštine.

Salettova ostavština: 3500 fotografija, dnevnici, zapisi sa snimanja, osobni dokumenti… FOTO: Saša Zinaja/NFOTO