Aktualni šef srpske države Aleksandar Vučić nagovijestio je prije nekoliko dana da bi se, nakon više od trideset godina, Srbi ponovo mogli suočiti s drastičnim nestašicama goriva, i to zbog najavljenih sankcija koje bi SAD ubrzo mogao uvesti Naftnoj industriji Srbije koja je u ruskom vlasništvu

“Smrdiš na benzin? Voljet će te žene”, tvrdili su prije više od tri desetljeća ulični prodavači naftnih prerađevina u Srbiji, opisujući jednu od prednosti međunarodnih sankcija koje su, odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, uvedene u svibnju 1992. godine protiv Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) zbog sudjelovanja u ratu u Bosni i Hercegovini.

Sankcije su dovele do hiperinflacije, navodno najveće u povijesti svijeta osim onoga što se 1946. događalo u Mađarskoj. Zaštitni znak inflacije u SRJ bila je novčanica koju je krasio lik pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja, vrijedna 500 milijardi dinara. U prijevodu: 500.000.000.000 dinara!

Tom novčanicom se, naprimjer, mogao kupiti jedan primjerak dnevnih novina. Uz kusur od par desetaka milijardi. Prosječna penzija omogućavala je da se u kuću donesu tri bugarske žarulje ili par kilograma senfa. Što su izvjesno vrijeme bili jedini proizvodi u ponudi lanca samoposluga Pekabeta.

U siječnju 1994. inflacija je dostigla 113 posto na dan. Tvrdi se da su cijene u periodu međunarodnih sankcija porasle više od 310 milijuna posto. Inflaciju je pratila pojava uličnih prodavača cigareta, kave, naftnih derivata i njemačkih maraka. Benzin se, po pravilu, kupovao „upakiran“ u dvolitarske plastične boce gaziranih pića. Tako je na uličnim pumpama „normalan“ benzin bio u bocama Coca Cole, „super“ u flašama Pepsi, a dizel u Fanti. Pri čemu se znalo da su prodavači imali običaj prethodno prokuhati boce kako bi im se smanjio volumen, što je osiguravalo ekstra dobit. Glavne uloge u tom projektu pljačke naroda imali su država i osobe bliske režimu tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića.

Tijekom boravka u New Yorku, radi sudjelovanja na Generalnoj skupštini UN-a, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se s američkim državnim tajnikom Marcom Rubiom. FOTO: CHARLY TRIBALLEAU/REUTERS

Aktualni šef srpske države Aleksandar Vučić nagovijestio je prije nekoliko dana da bi se, nakon više od trideset godina, Srbi ponovo mogli suočiti s drastičnim nestašicama goriva. Vučić je 19. rujna izrazio bojazan da će Sjedinjene Američke Države uvesti sankcije prema Naftnoj industriji Srbije (NIS) te poručio: „Bojim se da ćemo biti u izuzetno teškoj situaciji.“ Dodao je da će tijekom boravka u New Yorku, radi sudjelovanja na Generalnoj skupštini UN-a, razgovarati s američkim državnim sekretarom Marcom Rubiom, dati sve od sebe u smislu rješavanja problema s NIS-om i moliti za pomoć.

Nevolje za NIS praktički su počele 2008. godine, kada su tadašnji srpski predsjednik Boris Tadić i premijer Vojislav Koštunica odlučili prodati 51 posto te strateški važne kompanije ruskoj državnoj firmi Gazprom Njeft za 400 milijuna eura. Već tada se tvrdilo da je dogovorena cijena izuzetno niska i da je osnovni motiv Beograda pri zaključenju tog posla bio želja da se osigura politička podrška Moskve na međunarodnoj sceni, prvenstveno u Ujedinjenim narodima, prilikom odlučivanja o Kosovu i Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj. Udio NIS-a u bruto domaćem proizvodu Srbije iznosi skoro dva posto. Kompanija zapošljava oko 13.500 ljudi i s opasnošću američkih sankcija suočila se u siječnju. Razlog je činjenica da su Rusi većinski vlasnik NIS-a, a da je Washington uveo sankcije Moskvi zbog invazije na Ukrajinu.

Od siječnja je SAD šest puta odgađao primjenu sankcija prema NIS-u. Posljednji put su odgođene do 26. rujna. Vučić je nagovijestio da novog odlaganja neće biti i otputovao u New York. Gdje je, govoreći u UN-u, ponudio da „Beograd bude mjesto dijaloga u svim sukobima širom svijeta“ i obećao „najbolje moguće gostoprimstvo i potpunu sigurnost sudionicima“.

Vučić je o „potpunoj sigurnosti sudionika dijaloga u svim sukobima širom svijeta“ govorio dok u Srbiji već 10 mjeseci traje neobjavljeno izvanredno stanje, u kojem policija i batinaši vladajuće Srpske napredne stranke prebijaju sudionike mirnih prosvjeda i negiraju optužbe da su protiv prosvjednika koristili „zvučne topove“ i opasni CN suzavac, čija je upotreba zabranjena u većem dijelu civiliziranog svijeta. Dok je Vučić tako obećavao sigurnost sudionika eventualnih mirovnih pregovora, saznalo se da je u Doljevcu, kod Niša, nestalo više od 500 komada oružja – pušaka i pištolja. Odakle je oružje ukradeno? Iz policijske stanice.

Gotovo istovremeno su vlasti Moldavije saopćile da su uhapsile više od 70 svojih državljana jer su ih ruske službe obučavale u Srbiji za izazivanje nereda u domovini, povezanih s parlamentarnim izborima čiji su rezultati važni za napredak Kišinjeva na putu k Europskoj uniji i oslobađanje od snažnog negativnog utjecaja Moskve.

Vučić se u UN-u vrlo interesantno, vjerojatno vođen svojim viđenjem višemjesečnih prosvjeda u Srbiji, osvrnuo na sukob u kojem izraelska vojska gotovo dvije godine u Pojasu Gaze masakrira palestinske civile, riječima: „Veliki propalestinski protesti održani su u Italiji. Ljudi su uzvikivali ‘Gaza, Gaza’, ali u Milanu neki nisu ni pomislili na Gazu. Njihova jedina želja bila je rušiti i paliti ono što su Talijani stvarali vjekovima, samo zato što je popularno biti protiv vlasti i priključiti se nasilju.“

U skladu s takvim tumačenjem međunarodne podrške palestinskom narodu, Vučić je saopćio da je imao „dobar i sadržajan“ razgovor s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, čiji je govor u UN-u potaknuo stotine diplomata da napuste salu u znak protesta zbog genocida u Gazi. Za razliku od njih, Vučić je poslije razgovora s Netanyahuom poručio: „Posebno važno je što smo otvorili temu ugovaranja sporazuma o slobodnoj trgovini između Srbije i Izraela, što bi bio veliki korak u razvoju naših odnosa.“

Teško je zamisliti veći korak od onog koji su Srbija i Izrael već napravili u relativno kratkom periodu. Od početka rata u Pojasu Gaze, Srbija je izvezla u Izrael naoružanje čija je vrijednost veća od 100 milijuna eura. Radi se o povećanju od oko 1800 posto u usporedbi s prethodne dvije godine. Izraelski mediji tvrde da je Beograd s kompanijom Elbit Systems, proizvođačem oružja iz Haife, sklopio ugovor vrijedan više od 1,6 milijardi dolara, što predstavlja 70 posto ovogodišnjeg obrambenog budžeta Srbije.

Nevolje za NIS počele su 2008. kada je 51 posto dionica prodano ruskoj državnoj firmi Gazprom Njeft za 400 milijuna eura. FOTO: Thomas Brey/DPA/PIXSELL

Vučić je u New Yorku razgovarao s Marcom Rubiom, ali ne i s američkim ministrom financija Scottom Bessentom. Amerikanac je otkazao sastanak, čije su teme trebale biti sankcije prema NIS-u i carine od čak 35 posto na uvoz robe iz Srbije u SAD. Prema Vučićevim riječima, Bessent je „iznenada imao neki novi sastanak“.

Poslije takve neugodnosti Vučić je saopćio da je primjena sankcija prema NIS-u odložena za četiri dana, do 1. listopada, te izjavio: „Trudit ćemo se biti korektni prema svima, ali platit ćemo visoku cijenu. Rusi će reći da imaju rezerve za mjesec – dva, a da su financijske transakcije zabranjene. Bit će problema s isplatama plaća. Ali pričekajmo, možda se neko čudo dogodi do 1. listopada. Čeka nas teška zima. Dat ćemo sve od sebe da građani imaju toplu zimu u svojim domovima, da se ne brinu za opskrbu. Sve ostalo bit će mnogo teže, dodatno se komplicira i stvara nam političke i ekonomske probleme. Što god predložili, ruska strana ne želi prihvatiti. Amerikancima što god da smo predložili kako ne bi uveli sankcije – oni ih uvode. A mi smo mali, nema baš smisla postavljati im uvjete. Ušao sam u tunel, ne vidim ni tračka svjetla. Ponudio sam desetke rješenja, ali nijednoj strani to nije bilo prihvatljivo.“

A onda su državni mediji u Srbiji objavili da su, zahvaljujući briljantnim Vučićevim pregovaračkim vještinama, sankcije odgođene za čak još osam dana, do 8. ili 9. listopada. U Beogradu se pojavila tvrdnja da su Amerikanci produžili rok kao malu nagradu Vučiću nakon što su u Srbiji uhapšeni Lazar Popović i Savo Stevanović, zbog sumnje da su od srpnja u Loznici organizirali, uz sudjelovanje ruskih i bjeloruskih instruktora, obuku za oko 170 državljana Moldavije i Rumunjske kako bi sudjelovali u neredima povodom moldavskih parlamentarnih izbora.

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa već je nekoliko puta odgađala uvođenje sankcija NIS-u. FOTO: Kent Nishimura – Pool via CNP/PIXSELL

Vučić je još u siječnju isključio mogućnost da se NIS nacionalizira, uz obrazloženje da Srbija „neće sudjelovati u otimanju ruske imovine“. Od tada se vlasnička struktura NIS-a promijenila, nakon što se nedavno povukao ruski gigant Gazprom, čija je Gazprom Njeft podružnica. Vlasnik 11,3 posto dionica NIS-a postala je firma Intelligence iz Sankt Peterburga – još jedna od kompanija u sastavu Gazproma. Aktualna situacija je da Gazprom Njeft posjeduje skoro 45 posto NIS-a, država Srbija gotovo 30 posto, Intelligence 11,3 posto, a ostatak mali dioničari.

Srpska opozicija konstatirala je da je vlast, povodom sankcija, gubila vrijeme na propagandu i lažne predstave da bi zatim pribjegla prozirnim pokušajima fingiranja promjene vlasništva u NIS-u. „To nije rješenje, već uzaludno šibicarenje pred očima građana i međunarodnih partnera. Režim je više vodio računa o tome da ne naljuti ruskog predsjednika Vladimira Putina, nego o pronalaženju rješenja koje bi zaštitilo interese građana. Umjesto da osigura kontrolu nad strateškom kompanijom i energetsku stabilnost, vlast će se nastaviti dodvoravati Moskvi. Predstojeće sankcije nisu posljedica iznenadnih okolnosti, već ishod politike izolacije i izbjegavanja europskog puta. Uzaludna obmanjivanja neće moći prikriti činjenicu da će vlast biti odgovorna što Srbija trpi posljedice koje je mogla izbjeći“, izjavio je predsjednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović.

Srpska opozicija tvrdi da je Beograd izgubio pregovaračku ulogu oko uvođenja sankcija i da se pregovori o NIS-u vode direktno između ruskih i američkih aktera. Čak ocjenjuju i da hrvatski Jadranski naftovod (Janaf) ima bolji status od Beograda u tom postupku. Sankcije prema NIS-u mogle bi negativno utjecati na financijske rezultate Janafa. Hrvatska kompanija ima s NIS-om sklopljen ugovor o transportu nafte, koji istječe krajem sljedeće godine.

Direktor NIS-a Kiril Tjurdenjev uputio je zaposlenima pismo s porukom da će „kompanija učiniti sve da zaposleni i građani Srbije u što manjoj mjeri osjete posljedice ove situacije“. „Ako neke banke prekinu suradnju s NIS-om, to neće utjecati na vaše osobne tekuće račune. Prilagođavat ćemo se novim okolnostima i tražiti rješenja u skladu sa situacijom“, obećao je Tjurdenjev, uz tvrdnju da je NIS radio na pripremi mogućih scenarija kako bi se osigurao siguran rad kompanije i energetska stabilnost Srbije ako dođe do primjene sankcija.

U Beogradu se ocjenjuje da NIS nije Rusiji izuzetno ekonomski važan, ali da je bitan zbog političkog utjecaja kakav ima vlasništvo nad tom kompanijom. Navodi se da NIS isporučuje više od 80 posto naftnih derivata u Srbiji i da je kompanija vjerojatno osigurala rezerve goriva za sljedećih pet do šest mjeseci, ali da će biti problema s platnim prometom. Ukazuje se na brojne firme koje direktno zavise o NIS-u, kao što je aviokompanija Air Serbia čiji bi rad mogao biti značajno otežan. Tvrdi se da će građani moći na benzinskim pumpama kupiti gorivo koristeći isključivo gotovinu, ali da je pitanje kako će plaćati pravne osobe. Jer najveći potrošači su velike firme, kojima će biti problem kupovati od NIS-a. Pri čemu treba znati da bi sankcije za NIS značile i prekid međunarodnih plaćanja, nemogućnost kupovine sirove nafte, rezervnih dijelova…

Vučić je u nedjelju, po povratku iz New Yorka, izjavio da je SAD odlaganjem sankcija do 9. listopada iskazao poštovanje prema Srbiji. „Hvala im. Željeli su nam ukazati poštovanje, reći da nas slušaju, razumiju poziciju Srbije. Hvala im na tome, ali jesmo li nešto bitno time dobili? Za sedam dana imat ćemo isto pitanje, a ja i dalje neću imati odgovor“, rekao je Vučić.

Po svemu sudeći, nikoga ne bi trebalo začuditi ako u sljedećih nekoliko mjeseci u Srbiji dođe do naglog porasta potražnje za praznim plastičnim dvolitarskim bocama. Kakve je moguće prokuhati. Ne bi trebalo isključiti ni mogućnost da se uskoro parfemi Armani, Chanel, Dior, Tom Ford, Lagerfeld ili Miyake povuku pred oživljenim trendom otprije tri decenije: „Smrdiš na benzin? Voljet će te žene.“