Nacional je proteklog tjedna doznao da je predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora (HGZ) general bojnik Marinko Krešić povukao sudsku tužbu za klevetu protiv svojega ratnog suborca i bivšeg prijatelja generala Ljube Ćesića Rojsa, koju je podnio u listopadu 2023., tri mjeseca nakon što je Ćesić u televizijskom intervjuu Krešića proglasio, među ostalim, lažnim generalom i lažnim ratnim invalidom, korumpiranim i “ratnim profiterom”. Teška svađa među dvojicom bivših prijatelja, koji su jedan drugoga oslovljavali s “kume”, izbila je, čini se, iz političkih razloga, nakon što se izaslanstvo HGZ-a polovinom 2023., predvođeno Krešićem, u Islamskome centru u Zagrebu susrelo s izaslanstvom Udruženja generala BiH. Taj susret zasmetao je dvanaestorici hrvatskih generala članova HGZ-a, naročito zato što su jednoga od gostiju iz BiH osumnjičili za “sudjelovanje u agresiji JNA na Hrvatsku i odgovornost za zločine nad Hrvatima u BiH”. Zato su njih dvanaestorica objavila i prosvjedno pismo, a Rojs je potom, zbog javih kritika na račun skupine koja se sastala s generalima iz susjedne države, čak izbačen iz HGZ-a.

Sada, nakon što je Krešić povukao svoju tužbu jer ne želi nastavak javnog obračuna, iz krugova bliskih tuženome Ćesiću poručuju da on ne povlači nijednu od svojih tvrdnji pa će Krešića očito nastaviti pratiti trag teških riječi koje mu je na njegov račun izgovorio bivši “kum”. Širi kontekst cijelog slučaja, međutim, još je teže opterećen činjenicom o kojoj se u hrvatskoj javnosti uopće ne govori i protiv koje nije prosvjedovao nijedan član HGZ-a: da je član Upravnoga odbora HGZ-a hrvatski general pravomoćno osuđen za ratni zločin nad Bošnjacima Tihomir Blaškić.

Iz krugova bliskih tuženome Ljubi Ćesiću Rojsu poručuju da on ne povlači nijednu od svojih tvrdnji pa će Krešića očito nastaviti pratiti trag teških riječi koje mu je na njegov račun izgovorio bivši ‘kum’. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Da je Krešić prije desetak dana povukao tužbu protiv Ćesića, Nacionalu je u petak, 13. veljače, potvrdio njegov odvjetnik Gordan Preglej. “General Krešić, u dogovoru s obitelji, odlučio je povući tužbu. Više od toga ne mogu reći”, kazao je Preglej.

Predsjednik HGZ-a tužio je Ljubu Ćesića Rojsa tri mjeseca nakon što je ovaj u srpnju 2023. u televizijskom intervjuu ustvrdio da je Krešić lažirao generalski čin, rekavši: “Od danas ga više ne mogu nazivati ni general jer sve je lažirano pa i taj čin, generalski, poslije smrti ratnog ministra obrane Gojka Šuška…” Rojs je govorio i o Krešićevu ratnom invaliditetu nazvavši ga “hodajućim braniteljem” te rekavši da Krešić “laže datume”, da “nema nikakvih papira da je ranjen”, da u jednom dokumentu tvrdi da ga je “odbacila granata”, a “u drugom piše da je ranjen u vratnu kralježnicu”. Rekao je Ćesić i ovo: “U drugom životopisu kaže da je bio odbačen i da ima 70 posto invalidnosti, odnosno, danas navodno 90 posto, sve to skriva, e, gospodo iz Državnog odvjetništva, iz Ministarstva hrvatskih branitelja, ministre Medved, nemoj slučajno da se petljaš u ovo…” Rojs je osporio i Krešićevu fakultetsku diplomu formulacijom da ovaj “nema nijedne diplome i to je žalosno” te da će “što se tiče diplome, problema imati i službe u BiH”.

Da je Krešić prije desetak dana povukao tužbu protiv Ćesića, Nacionalu je u petak, 13. veljače, potvrdio njegov odvjetnik Gordan Preglej: ‘General Krešić, u dogovoru s obitelji, odlučio je povući tužbu. Više od toga ne mogu reći’. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

Rojs je čak ustvrdio i da je Hrvatska vojska ujesen 1995. umjesto da oslobodi Banju Luku, pred tim gradom stala zato da bi Marinko Krešić uspio položiti ispite na tamošnjem fakultetu. Prema navodima koje je Krešić citirao u svojoj tužbi, Rojs je pred TV kamerama rekao: “I onda se ljudi smiju, kažu meni: pa vi ste mogli doći u Banju Luku da ste htjeli, ali tada vam je kolega, nije on tada bio general, znači glavni načelnik personalne uprave, kadrovik koji upravlja ljudskim sudbinama, koji ljudima daje činove, predlaže i sve, on vam je bio u Banjoj Luci polagao ispit i, normalno, mi smo zaustavili akciju da ne bismo svog kolegu, načelnika personalne uprave, ostat ćemo bez takve glave – i nismo išli dalje…” Tu tvrdnju Rojs je iznio i jasnije. Na pitanje voditelja “Kad ste vi ulazili s Koradeom i drugima prema Banjoj Luci, Gotovinom i ovima, po ovome ispada da je Marinko Krešić tada bio na Sveučilištu i polagao ispit?”, Rojs je odgovorio: “Točno, ispada da je on polagao ispit i da smo zbog njega zaustavili akciju.” Ustvrdio je, također, govoreći o ispitima koje je Krešić položio na fakultetu, da je “kupio sve”, te je optužio bivšeg dugogodišnjeg prijatelja i kuma da “ima više dvoraca” te da mu je imovina procijenjena na dvadeset milijuna eura. „To je najveći ratni profiter“, izrijekom je ustvrdio Rojs, rekavši još i ovo: “Nisam siguran da i moj nekadašnji kum nije bio upleten u to…” Na upit voditelja da pojasni u što, odgovorio je: “U primanje kuverata, jer otkud imanje?”

Za ton Ćesićeva moralističkog zgražanja nad Krešićevim beščašćem, navodnim ili ne, nije nevažan podatak da je Ljubo Ćesić Rojs svoje teške riječi iznio u televizijskoj emisiji „Bujica“ notornoga ultradesničarskog voditelja Velimira Bujanca, koji se u mladim danima u crnoj odori s nacističkom svastikom na rukavu fotografirao pod ustaškim i nacističkim znakovljem i fotografijama Ante Pavelića i Jure Francetića. Krešić je Ćesiću uzvratio tužbom za klevetu pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, koju je podnio 2. listopada 2023. U tužbi je naveo dokumente koji, prema njegovu uvjerenju, mogu dokazati neistinitost Ćesićevih tvrdnji te je ustvrdio: “Sve ove informacije jako dobro su poznate okrivljenom, koji se voli javno predstavljati kao ‘kum’ ili čak prijatelj privatnog tužitelja, jer je isti posjećivao privatnog tužitelja u njegovu domu, poznaje ga već preko 30 godina i zna jako dobro gdje je privatni tužitelj bio za vrijeme rata, u kojoj postrojbi i na kojim bojištima, kako u RH tako i u BiH, dok, uostalom, i dostavljene javne isprave, koje imaju dokaznu snagu presumpcije istinitosti, dokazuju upravo da je okrivljeni iznosio neistinite tvrdnje, za koje je znao da su neistinite”, napisao je Krešić u tužbi, dodajući kako su “podaci o statusu tužitelja kao hrvatskog ratnog vojnog invalida i sudionika Domovinskog rata, kao i njegov ratni put, javno dostupne informacije, što je barem okrivljenom, kao generalu, jako dobro poznato”. Krešić je u tužbi podsjetio i na podatak da je Ljubo Ćesić Rojs u lipnju 2023. izbačen iz Hrvatskoga generalskog zbora te je dodao: “Okrivljeni, očito iz nezadovoljstva i ogorčenosti tom odlukom na koju je pokrenuo Upravni spor, ne prestaje uporno klevetati i vrijeđati privatnog tužitelja osobno pri čemu privatni tužitelj ističe da je upravo javno istupanje i iznošenje kleveta i uvreda na račun privatnog tužitelja i ostalih članova HGZ-a, putem raznih medija, nakon brojnih upozorenja o prestanku nanošenja štete HGZ-u putem medija bio i razlogom donošenja odluke o prestanku njegova članstva.”

Muftija Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Aziz Hasanović organizirao je 29. svibnja 2023.sporni susret Udruženja generala BiH s izaslanstvom HGZ-a na čelu s Marinkom Krešićem. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

Zanimljivo je, međutim, zašto je puklo dugogodišnje prijateljstvo i “kumstvo” Marinka Krešića i Ljube Ćesića Rojsa, koji su u doba loma bili prvi ljudi HGZ-a – Krešić predsjednik, a Ćesić njegov zamjenik. Naime, 29. svibnja 2023., u prostorijama Islamskog centra u Zagrebu, muftija Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Aziz Hasanović organizirao je susret Udruženja generala BiH s izaslanstvom HGZ-a, koje je predvodio predsjednik HGZ-a Marinko Krešić. Na taj je susret nekoliko dana kasnije teškim riječima reagirao Ljubo Ćesić, nazvavši ga ni više ni manje nego – “veleizdajom”.

“Ograđujemo se od tog susreta. Ja sam zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora i baš to me malo razočaralo kod mog privatno i kuma Krešića koji je sigurno jako dobar čovjek, iz dobre obitelji, ja ne znam kako mu se moglo omaknuti da ide na sastanak s udruženjem generala iz BiH“, prenijeli su mediji Ćesićevu izjavu. “Ne želim optuživati”, dodao je, “ali oni koji su planirali ovu akciju, to je propast. Za mojeg kuma bi najbolje bilo, ja bih na njegovom mjestu podnio ostavku, sazvao Skupštinu pa ako ga opet izaberu, onda ima legitimitet. Ovo je po meni veleizdaja”, zaključio je Ćesić. Reagirao je tako nedugo nakon što su dvanaestorica generala, potpisana kao „hrvatski ratni generali HV-a i HVO-a“, objavila otvoreno pismo prosvjeda protiv susreta s generalima iz BiH te se poimence potpisali: Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole, Ivica Primorac, Željko Šiljeg, Ljubo Ćesić Rojs, Miljenko Galić, Ante Jelavić, Ilija Nakić, Mario Bradara i Žarko Keža.

Ljubo Ćesić Rojs svoje teške riječi iznio je u televizijskoj emisiji ‘Bujica’ notornoga ultradesničarskog voditelja Velimira Bujanca, a Krešić mu je uzvratio tužbom za klevetu pred sudom u Zagrebu. FOTO: Facebook

Nedugo poslije toga, sredinom lipnja 2023., Ljubo Ćesić izbačen je iz HGZ-a. “Upravni odbor Hrvatskog generalskog zbora na izvanrednoj sjednici održanoj 13. lipnja 2023. razmotrio je aktualno stanje te nakon četverosatne rasprave, u kojoj su svi imali priliku iznijeti svoje stajalište, većinom glasova zaključio kako treba prestati s javnim međusobnim prozivanjima te sva eventualna nezadovoljstva ili prijepore prije svega rješavati sukladno odredbama Statuta i Kodeksa te drugih važećih odluka, a to znači unutar Hrvatskog generalskog zbora”, objavio je HGZ, među ostalim, u priopćenju, u kojemu se izbacivanje Ćesića ne spominje, ali je on sam medijima protumačio da je riječ upravo o tome. Dvadesetak dana kasnije izbačeni se član HGZ-a u emisiji Velimira Bujanca “prisjetio” onoga o čemu je šutio dulje od dva desetljeća: da je njegov “kum” i blizak prijatelj, navodno, “najveći ratni profiter”, lažni branitelj, lažni general i korumpiran tip zbog kojega, ni manje ni više, Hrvatska vojska ujesen 1995. nije oslobodila Banju Luku.

U cijeloj toj nedostojnoj svađi, bili Ćesićevi navodi točni ili ne, važan je još jedan podatak. Naime, jedan je od ključnih prigovora zbog kojih je dio članova HGZ-a zamjerio na susretu izaslanstva Udruge s generalima iz BiH, to što je među gostima iz susjedne države bio i general Armije BiH Džemal Merdan. Prema pisanju medija, potpisnici pisma ustvrdili su da su predstavnici HGZ-a na sastanku “trebali Merdanu postaviti pitanja o njegovu sudjelovanju u agresiji JNA na Hrvatsku i odgovornosti za zločine nad Hrvatima u BiH koju, kako tvrde, snosi kao zamjenik zapovjednika Trećeg korpusa Armije BiH”. Ne bi u tom prigovoru bilo ičeg neprimjerenog kada se ne bi znalo, kako stoji na internetskoj stranici HGZ-a, da u Upravnome odboru te časničke udruge sjedi general pravomoćno osuđen za ratne zločine, i to baš nad Bošnjacima u BiH. Riječ je o general bojniku Tihomiru Blaškiću, kojega je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju 29. srpnja 2004. pravomoćno osudio na devet godina zatvora za nečovječno postupanje, teško kršenje Ženevske konvencije i kršenje ratnih zakona ili običaja. Blaškić je, prema presudi, “od siječnja 1993. do travnja 1993., s pripadnicima HVO-a, planirao, poticao, naređivao ili na druge načine pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili sam čin korištenja civila bosanskih Muslimana kao živih štitova s ciljem sprečavanja Armije BiH da puca po položajima HVO-a ili s ciljem prisiljavanja bosanskih boraca da se predaju”. Također, prema presudi, Blaškić je bosanske Muslimane zatočene u pritvorskim objektima HVO-a “izvrgnuo premlaćivanju, fizičkom i psihološkom zlostavljanju, zastrašivanju, nečovječnom postupanju, uključujući njihovo zatvaranje u pretijesne i pretrpane prostorije te uskraćivanje dovoljne količine hrane i vode. Zatočenici su također prisiljavani na kopanje rovova u općinama Kiseljak, Vitez i Busovača, tijekom čega je određeni broj bosanskih Muslimana ubijen, povrijeđen ili ranjen”. Naposljetku, “premda je znao za kaznena djela u pritvorskim objektima počinjena u kino-dvorani i veterinarskoj stanici u Vitezu, kao i za okolnosti i uvjete u kojima su Muslimani bili zatočeni, nije kaznio svoje podređene koji su bili odgovorni i nad kojima je mogao imati efektivnu kontrolu”, a “kršenja zakona za koja je znao nije prijavio nadležnim vlastima”.

Susret generala Armije BiH i predstavnika HGZ-a Ljubo Ćesić Rojs proglasio je ‘veleizdajom’, a otvorenim prosvjednim pismom Rojsa je podržalo još 11 ‘hrvatskih ratnih generala HV-a i HVO-a’. FOTO: Davor Visnjic/Vecernji list/PIXSELL

Koliko je Nacionalu poznato, nikada nijedan general, član HGZ-a, nije problematizirao činjenicu da je časnik pravomoćno osuđen za ratne zločine član Upravnog odbora HGZ-a. Bilo bi, dakle, mudrije da su i u slučaju susreta s generalima iz BiH podnijeli kaznenu prijavu protiv Merdana ili se suzdržali od moraliziranja, jer uzajamna optuživanja nisu koristila baš nikome. Naprotiv: bile Ćesićeve optužbe na Krešićev račun točne ili ne, ni jedan ni drugi, kao uostalom ni potpisnici prosvjednog pisma iz svibnja 2023., nisu se u tome bizarnom slučaju proslavili dosljednošću.

REAKCIJA: Anto Nobilo: ‘General Tihomir Blaškić je rehabilitiran za sva kaznena djela’

Dana 18. veljače 2025.g. u tiskanom izdanju Nacionala br.1400, pod rubrikom – politika, na stranici 28 do 31. objavili ste članak naziva „General Rojs prozvao kumaꞌ Krešića ratnim profiterom i lažnim generalom, a ovaj povukao tužbu zbog klevete“.

U okviru tog članka navodi se da u Hrvatskom generalskom zboru (HGZ) sjedi general bojnik Tihomir Blaškić, pravomoćno osuđen za zločine nad Bošnjacima u BiH. Kako bi se generala Blaškića dodatno diskreditiralo, navodi se da je Međunarodni sud u Hagu osudio generala Blaškića da je „od siječnja 1993.g. do travnja 1993.g. s pripadnicima HVO planirao, poticao, naređivao ili na druge načine pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili sam čin korištenje civila bosanskih Muslimana kao živih štitova (…)“, da je general Blaškić bosanske Muslimane “ izvrgnuo premlaćivanju, fizičkom i psihološkom zlostavljanju, zastrašivanju, nečovječnom postupanju, uključujući njihovo zatvaranju u pretijesne i pretrpane prostorije te uskraćivanje dovoljne količine hranu i vodu“, „ prisiljavani na kopanje rovova“, te premda je znao nije kaznio podređene koji su vršili kaznena djela u kino dvorani i veterinarskoj stanici u Vitezu.

Drugim riječima sugerira se da je general Blaškić gotovo sve opisano osobno isplanirao, naredio ili počinio.

Uvodno ističem da je gen. Blaškić još 2009.g. rehabilitiran rješenjem ministarstva pravosuđa za sva kaznena djela za koja je osuđen presudom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Rehabilitacija znači da se počinitelj kaznenog djela koji je pravomoćno osuđen, nakon proteka zakonom određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni zakonom, ima smatrati osobom koja nije počinila kazneno djelo, a njezina prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinile kazneno djelo.

Dakle u ovim okolnostima niste smjeli prebacivati generalu Blaškiću bilo koje kazneno djelo za koje je osuđen, jer je rehabilitiran.

Međutim, i ono što ste naveli o presudi generalu Blaškiću nije točno. U konačnici general Blaškić je osuđen za tri točke optužnice, od ukupno 20. Za sve ostale točke je oslobođen.

Žalbeno vijeće ICTY je u svom osuđujućem dijelu presude navelo za kopanje rovova i zatočavanje u kino dvorani i veterinarskoj stanici, da nijedan razuman presuditelj o činjenicama ne bi mogao zaključiti da je general Blaškić naredio zatočavanje, pa se zaključak Pretresnog vijeća poništava.

Žalbeno vijeće je zaključilo da nema dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se moglo zaključiti van razumne sumnje da je general Blaškić naredio da se zatočenici koriste za kopanje rovova svjestan da će prilikom izvršenja tih zapovijedi vrlo vjerojatno biti počinjeni zločini. Naprotiv, smatra, da premda postoje dokazi da je general Blaškić u određenim prilikama naređivao da zatočenici kopaju rovove, oni ne dokazuju van razumne sumnje da je general Blaškić naredio kopanje rovova svjestan da će vrlo vjerojatno biti počinjeni zločini. Iz tih razloga žalbeno vijeće ICTY zaključuje da general Blaškić nije kriv po toč. 15. i 16. na osnovu čl. 7(1) Statuta za zločine vezane za kopanje rovova.

Žalbeno vijeće je navelo da je uvjereno van razumne sumnje da general Blaškić, usprkos saznanjima o zločinima u vezi sa zatočavanjem počinjenim u Domu kulture u Vitezu i u veterinarskoj stanici u Vitezu, nije kaznio one podčinjene koji su za to bili odgovorni, i nad kojima je mogao ostvarivati efektivnu kontrolu, i nije prijavio nadležnim organima prijestupe za koje je znao.

Živi štit

Pretresno vijeće nije imalo nikakve dokaze koji bi dozvolili zaključak da je general Blaškić zaista naredio korištenje zatočenika kao živih štitova.

Činjenični zaključak da su zatočenici u stvari korišteni kao živi štitovi u određenoj prilici ne vodi zaključku da je general Blaškić naredio da se to učini.

Osuđujuća presuda na osnovu člana 7(1) Statuta, međutim, ne ograničava se samo na čin izdavanja zapovijedi.

Druga izmijenjena optužnica tereti generala Blaškića i drugim oblicima sudjelovanja na osnovu člana 7(1) Statuta pored samog čina izdavanja zapovijedi. Posebno je krivična odgovornost za propust na osnovu članu 7(1) Statuta izričito predviđena Drugom izmijenjenom optužnicom.

Međutim, u odsustvu dokaza da je on izdao zapovijed za korištenje živih štitova, krivična odgovornost generala Blaškića ispravno je izražena u obliku propusta po članu 7(1), kao što se i tereti u Drugoj izmijenjenoj optužnici.

Na kraju navodim, da je Žalbeno vijeće generala Blaškića potpuno oslobodilo za zločine u Ahmićima, u selima Šantići, Pirići i Nadioci, 14 podtočaka sa opisima zločina o selima Lončari i Očehnići, te 14 podtočaka sa opisima zločina u općini Kiseljak.

Kao njegov branitelj pred ICTY i danas sam uvjeren da je žalbeno vijeće koje je oslobodilo za sve te zločine generala Blaškića i ukinulo prethodno izrečenu kaznu na 45 godina zatvora, ujedno i spašavalo reputaciju ICTY-a. Naime, Tihomir Blaškić do momenta izricanja drugostupanjske presude bio je u pritvoru čak 8,5 godina. Radilo se o počecima rada suda, gradio se pozitivan imidž suda i u tom smislu izabrali su tri, po meni i dalje suspektna događaja u kojima nije bilo mrtvih, i izrekli mu drastičnu kaznu od 9 godina zatvora, kako bi pokrili opisani pritvor. Da je kazna bila neprimjerena, s obzirom na relativno blage posljedice djela, nije samo moj stav. Isti stav imao je i član žalbenog vijeća sudac Schomborg, koji je to izrazio u svom izdvojenom mišljenju: „smatram da preostala krivična djela koja je počinio žalilac, a koja se ograničavaju na hotimično uplitanje u sigurnost drugih, ne predstavljaju opravdanje za toliku dugu zatvorsku kaznu kakvu je izreklo žalbeno vijeće.“.

Na kraju moram reći da sam iznenađen ovim tvrdnjama u Nacionalu. Naime, nekadašnja novinarka Nacionala, sada pokojna Jasna Babić, bila je najbolji poznavatelj cijelog slučaja Blaškić. Vaše novine su od početka vjerovale da Blaškić nije naredio niti jedan zločin, a pogotovo ne onaj u Ahmićima. Nacional je godinama kvalitetno pratio suđenja, bio na pravoj strani pravosudne povijesti, a Jasna Babić je o suđenju generalu Blaškiću napisala knjigu, koja je i danas najtočniji i cjeloviti prikaz ovog mega slučaja iz kraja 90-tih i početka 2000-tih.

Anto Nobilo, odvjetnik