THANA ALEXA, glazbenica hrvatsko-američkog porijekla, čiji je album ‘ONA’ bio nominiran u dvjema kategorijama za nagradu Grammy, nastupit će na ovogodišnjem festivalu JazzHR u Tvornici kulture, a u Hrvatskoj je prije dvije godine pokrenula Ponta Lopud Jazz Festival

U sklopu ovogodišnjeg festivala JazzHR, koji se održava od 14. do 16. svibnja u Tvornici kulture, na kojem će nastupiti međunarodno uspješne jazz glazbenice Mirna Bogdanović, Maja Rivić, Nina Strnad, Štěpánka Balcarová, Lada Obradović i Róza Hárs, nastupit će i renomirana glazbenica hrvatsko-američkog porijekla Thana Alexa. Njezin album ”ONA”, za koji je 2020. godine nominirana za nagradu Grammy u kategorijama najbolji vokalni jazz album i najbolji instrumentalni jazz solo za nastup Regine Carter, inspiriran je snagom žena, govori o njihovu uspjehu i proslavi evolucije ženske snage i izdržljivosti. U intervjuu je istaknula da su korijeni albuma počeli pričama o ženama iz njezine obitelji i ta inspiracija razvila se u istraživanje iskustava žena u modernom društvu.

Thana Alexa djetinjstvo je provela u SAD-u, ali je osnovnu školu završila u Hrvatskoj. Pjevat je počela u najranijoj dobi, a glazbenik Boško Petrović izvršio je veliki utjecaj na nju i pomogao joj u karijeri. Diplomu iz pjevanja stekla je u New School for Jazz and Contemporary Music, a iz psihologije na njujorškom New School University College Eugene Lang. Tijekom karijere surađivala je s brojnim jazz glazbenicima, proteklih 16 godina u vezi je s Antonijem Sanchezom, njujorškim bubnjarom i skladateljem filmske glazbe rođenom u Meksiku i dobitnikom četiriju Grammyja, a njegova glazba za film ”Birdman” nominirana je za nagradu Oscar. Dugogodišnji je član prateće grupe slavnog gitariste Pata Methenya.

Thana Alexa prvi album ”Ode To Heroes” objavila je 2015. U siječnju 2025. nagrađena je nagradom Creative Capital Award za njezin sljedeći projekt ”RESONANCE” koji će izaći 2026./2027., a do kraja ove godine objavit će album dueta s aranžmanima njezinih omiljenih pjesama izvođača kao što su Beatles i Björk i na kojem će gostovati umjetnici poput Billa Frisella, Johna Patituccija, Bena Wendela, Nicole Zuraitis, Joela Rossa, Adama Rogersa i druge.

NACIONAL: Koliko vam je album „ONA“, nakon nominacija za nagradu Grammy, pomogao u karijeri?

Dobivanje tog priznanja je ogromna čast. Nagrada Grammy je najveće glazbeno priznanje na svijetu i svi u glazbenoj industriji obraćaju pažnju na umjetnike koji su nominirani. Nominacija je skrenula pozornost na moje ime i moju glazbu ljudima koji nisu znali za mene. Puno umjetnika svake godine objavljuju novu i inovativnu glazbu, ali ne dobivaju zasluženo priznanje. Upravo radi toga je nominacija bila velika stvar za mene kao samostalnu umjetnicu. Ja nemam toliko veliko ime kao drugi u glazbenom svijetu, niti sam album objavila u suradnji s bilo kojom izdavačkom kućom – izdala sam ga potpuno sama – i sigurna sam da su o mojoj nominaciji odlučili ljudi koji su zaista slušali moju glazbu i bili dirnuti njezinom porukom. Nažalost, nominacija za nagradu Grammy ne povećava honorare za koncerte niti olakšava dogovaranje koncerata. Lijepo je reći da sam umjetnica nominirana za nagradu Grammy, ali to nije nimalo olakšalo moj život kao samostalne umjetnice.

NACIONAL: Album je nastao nakon vašeg sudjelovanja u maršu na Washington 2017., na kojem ste bili dirnuti govorima brojnih žena, te nakon vaših razgovora sa ženskim članovima obitelji o njihovim životima. Koliko ste vaše impresije uspjeli prenijeti na album “ONA“?

Album je priča o uspjehu žena i proslava evolucije ženske snage i izdržljivosti. Korijeni albuma su počeli pričama o ženama u mojoj obitelji i ta inspiracija razvila se u istraživanje iskustava žena u modernom društvu. Zbog toga sam odlučila nazvati album „ONA“ na hrvatskom jer je počast ženama u mojoj obitelji koje su me inspirirale da budem žena kakva jesam. Mojoj mami Mercy s kojom razgovaram na engleskom i mojoj baki Anđelki s kojom razgovaram na hrvatskom. U kompozicijama sam htjela predstavljati snažan i slobodan ženski duh koji živi u svakoj od nas i pokazati kako je naša evolucija dokaz da se nas ne može zaustaviti.

‘Lijepo je reći da sam nominirana za nagradu Grammy, ali to nije olakšalo moj  život kao samostalne umjetnice. Nominacija ne utječe na povećanje honorara niti olakšava organiziranje nastupa’

NACIONAL: Da su vas svi ti razgovori dirnuli govori i podatak da ste donirali jedan dolar od svakog prodanog primjerka albuma Udruzi Solidarna i njihovoj kampanji #spasime za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja. Neposredno prije toga osnovali ste neprofitnu organizaciju Live From Our Living Rooms. Zbog čega vam je stalo da pomažete drugim ženama?

Vjerujem da kao umjetnici imamo dar izražavanja koji koincidira s golemom platformom koja može doprijeti do mnogih ljudi. Moja umjetnost me dugi niz godina vodi u prirodnom smjeru filantropije i aktivizma. Takva sam ja kao ljudsko biće i način na koji se osjećam najispunjenije kao umjetnica.

NACIONAL: U jednom intervjuu izjavili ste da se u glazbenoj industriji moraš znati nositi s različitim karakterima, velikim egom, nesigurnostima i, pogotovo, predrasudama prema ženama u tom poslu. Kakva su vaša iskustva u tome?

Mislim da je svaka žena u jednom trenutku iskusila osjećaj nepoštovanja u glazbenom poslu ili u drugim dijelovima života. U pjesmi ”ONA” napisala sam stih na engleskom „we must be better than, just to be equal to; even when we succeed, we don’t get paid like you“ koji u prijevodu znači “moramo biti bolji od, samo da bismo bili jednaki… čak i kad uspijemo, ne dobivamo plaću kao vi”. To je napisano iz osobnog iskustva. Također sam naučila da se “snaga” globalno mjeri onim što ljudi smatraju jakim muškarcem, ali ženska snaga može izgledati vrlo drugačije, nije izvanjska i nije upadljiva, ali je učinkovitija.

NACIONAL: Nakon albuma „ONA“, 2022. snimili ste album „Sonica“ s Nicole Zuraitis i Juliom Adamy. Jeste li zadovoljni kako je prihvaćen?

“Sonica“ je bio pandemijski projekt na koji sam ponosna. Budući da je u New Yorku sve bilo zatvoreno, Nicole, Julia i ja okupile smo se u mom malom kućnom studiju i snimile cijeli album. Bila sam inženjer snimanja, producirala i miksala cijeli album i jako sam ponosna na to kako je ispao. Bili smo na nekoliko jazz listi “najbolje u 2022.“, uključujući i časopis Downbeat i dobili smo vrlo pozitivne reakcije mnogih ljudi. Ubrzo nakon što smo objavile album, naša basistica Julia Adamy dobila je angažman s pop zvijezdom Samom Smithom i otišla na turneju, tako da nažalost nismo promovirale album onoliko koliko smo željele.

NACIONAL: Iako živite trenutno u Španjolskoj, pratite li život u SAD-u i New Yorku u kojem ste odrasli? Kako ste doživjeli promjene u SAD-u dolaskom Donalda Trumpa na vlast?

Bez obzira na to gdje živim, ja sam rođena Amerikanka i vidjeti što se događa izdaleka je poražavajuće. Ono što se događa u SAD-u je gore nego što je itko mogao zamisliti. Temelji vrijednosti Amerike i njezina ustava dovedeni su u pitanje, a cijeli svijet će biti pogođen politikom ove katastrofalne administracije.

NACIONAL: U Hrvatskoj ste prije dvije godine pokrenuli Ponta Lopud Jazz Festival. S obzirom na to da ste nastupali širom svijeta sami ili sa suprugom i imate iskustva s nastupima u raznim prostorima, kako ste se snašli u organizaciji festivala u Hrvatskoj?

Nakon nekoliko uspješnih godina Ponta Lopud Film Festivala pod vodstvom Tilde Grossel Bogdanović, htjela sam organizirati jazz festival po sličnom modelu pod istim imenom i organizacijom kao i filmski festival. Kad sam se obratila Tildi oko stvaranja jazz festivala pod istim “kišobranom“ Ponta Lopuda, riskirala je sa mnom, ali se to partnerstvo pokazalo iznimno uspješnim i inspirativnim. Nikada u svom životu nisam radila s tako talentiranom, dobrodušnom, sposobnom ženom i jako sam joj zahvalna što je svojevoljno krenula na ovo putovanje sa mnom.

‘Festivalom na Lopudu želim upoznati glazbenike iz naše regije. Nadam se da ću otkriti mnogo talenata i pomoći hrvatskoj jazz sceni da raste i postane poznatija u svijetu’

NACIONAL: Kako je protekla organizacija festivala?

Ideja festivala koji se jako razlikuje od većine drugih je ta da pozivamo tri grupe kao “Bands In Residence” da ostanu na otoku tijekom festivala. Svaki bend ima jedan nastup i članovi sudjeluju u jednom razgovoru/masterclassu koji vodi renomirani glazbenik iz industrije, naš ”Jazz Master In Residence” koji je također pozvan na otok tijekom cijelog festivala i djeluje kao naš duhovni vodič u glazbi. Večernji nastupi i ”jam sessioni” su događaji za koje se plaća ulaznica za širu publiku, ali dnevne majstorske tečajeve pohađa samo nekolicina talentiranih profesionalnih glazbenika koji su prethodno odabrani online audicijom i pozvani da ostanu na otoku tijekom cijelog festivala. Namjera je stvoriti zajednicu i inspiraciju dijeljenjem glazbe, intimnih i otvorenih razgovora o stanju u industriji i iskustvima glazbenika na različitim razinama karijere, sjajnih nastupa, ”jam sessiona” i nevjerojatnih kulinarskih, enoloških i kulturnih iskustava diljem dubrovačke regije.

NACIONAL: Koji je bio vaš cilj?

Kao suosnivačica i umjetnička direktorica Ponta Lopud Jazz Festivala, moja misija je dovesti svjetski poznate umjetnike koje sam imala priliku upoznati izvan Hrvatske na Lopud, ali također uključiti nevjerojatno bogatstvo glazbenika iz Hrvatske i podijeliti tu kombinaciju s talentiranim sudionicima iz regije.

NACIONAL: Nastupate u Zagrebu na festivalu Jazz.hr. Često spominjete Boška Petrovića s kojim ste surađivali još u vašim formativnim godinama, snimili ste i jednu pjesmu s Matijom Dedićem, koliko ste upoznati s hrvatskom jazz scenom, pjevačicama i glazbenicama i problemima s kojima se susreću u radu?

Pomalo je ironično da sam kao djevojka rođena u Americi zapravo otkrila jazz u Hrvatskoj. Boško je bio moj mentor i usmjerio me na početku mog glazbenog puta. Preko njega sam imala priliku upoznati puno glazbenika iz regije s kojima sam i danas u kontaktu. Naime, dvojicu glazbenika koji sa mnom nastupaju u Tvornici upoznala sam preko Boška – gitarista Elvisa Penavu i bubnjara Janka Novoselića. Postoje izazovi s kojima se svaki glazbenik suočava u ovom teškom poslu, bilo da živi i radi u Hrvatskoj, New Yorku ili bilo gdje drugdje u svijetu. Biti samostalni glazbenik je težak posao i donosi mnoge izazove i prepreke. Dio razloga zašto sam htjela stvoriti Ponta Lopud Jazz Festival i povezanu radionicu bio je da se bolje upoznam s mladim profesionalnim glazbenicima koji dolaze iz naše regije i žele nešto važno reći svojom glazbom. Naime, mladi slovenski basist Jošt Lampret koji svira s mojim bendom u Tvornici bio je jedan od naših majstorskih polaznika prve godine festivala. Nadam se da ću u nadolazećim godinama otkriti još mnogo mladih talenata i pomoći hrvatskoj jazz sceni da raste i postane poznatija u svijetu. Pjesma koju sam 2011. snimila s Matijom Dedićem rezultirala je mojim prvim pohvalama kritike – nominacijom za Porin za najbolju jazz skladbu. Ta nominacija i Matijina podrška inspirirali su me da nastavim svoj skladateljski put.

NACIONAL: Na koncertu u Zagrebu ćete predstaviti i nove pjesme. Znači li to da uskoro možemo očekivati novi album?

U siječnju 2025. bila sam jedan od 49 umjetnika, od gotovo šest tisuća prijavljenih, nagrađenih prestižnom nagradom Creative Capital Award za moj sljedeći projekt, ”RESONANCE”, čiju premijeru planiram za 2026./2027. To je ciklus pjesama koji će istraživati kako frekvencije zvuka mogu pokrenuti fiziološke i molekularne reakcije u tijelu i utjecati na mentalno zdravlje. Album dueta planiram izdati krajem 2025. s aranžmanima omiljenih pjesama.

‘Album dueta objavit ću krajem 2025. s obradama omiljenih pjesama’. FOTO: Justin Bettman

NACIONAL: Ove godine Ponta Lopud Jazz Festival održava se od 28. do 30 kolovoza i ponovo dovodite vrhunske jazz glazbenike. Planirate li zvati i neke hrvatske glazbenike?

Tijekom našeg prvog festivala pozvali smo hrvatsku bubnjaricu i skladateljicu Ladu Obradović s njezinim bendom Obradović-Tixier Duo, a prošle godine predstavila sam svoj projekt ”ONA”. Planiram uključiti mnoge hrvatske glazbenike u budući programi, ali također želim održati dobru ravnotežu bendova koji su na međunarodnim turnejama i mogu pružiti jedinstvenu perspektivu našim suradnicima putem masterclassa.

NACIONAL: Je li vaš partner Antonio Sanchez iskren kritičar vašeg umjetničkog rada ili je suzdržan?

Najbolja stvar u našem glazbenom odnosu – kao i našem osobnom odnosu – je ta da smo iskreni. Imamo internu šalu da ako glazbeno djelo koje komponiramo ne prođe “Thana ili Antonio test”, onda se moramo vratiti na crtaću ploču i nastaviti raditi. Vjerujemo ušima ovog drugog više nego ikome na svijetu i veliki smo međusobni kritičari.

NACIONAL: Radite li zajedno na novim pjesmama ili svatko radi na vlastitim, a poslije ih kritizirate i mijenjate?

Oboje imamo svoje bendove za koje skladamo i aranžiramo, ali smo i zajedno pisali glazbu, što je veliko iskustvo. Zajedno smo snimili devet albuma između mojih projekata i njegovih grupa Migration i Bad Hombre, a nedavno je California State University Northridge naručio da napišemo rad “Existencia”, djelo od 70 minuta koje otkriva utjecaje prirodnih katastrofa, razaranja, ljudske otpornosti i ponovne izgradnje napisano za glas, bubnjeve i fizički pokret, a premijerno je izvedeno 2024. s plesnom kompanijom iz Los Angelesa DIAVOLO: Architecture In Motion.

NACIONAL: Kako izgleda vaš odnos s obzirom na obaveze, putovanja, nastupe i suradnje?

U lipnju ćemo proslaviti 16 godina veze i prošli smo periode u kojima smo puno bili zajedno na turnejama i periode u kojima smo puno vremena provodili razdvojeni. To ovisi o projektima na kojima radimo. Trenutno radim na postprodukciji svog albuma dueta i pišem glazbu za svoj projekt ”Resonance”, tako da sam više kod kuće nego na putu. Antonio je na turneji sa svojim novim BEATrijem s Belom Fleckom i Edmarom Castanedom, ali provodi i puno vremena kod kuće snimajući glazbu za film i TV, tako da balansiramo stvari koliko god možemo. Uvijek se trudimo da ne prođe više od dva, tri tjedna, a da se ne vidimo. Volimo nedostajati jedno drugome, ali više volimo biti zajedno.