U nedjelju 13. travnja na stazi dužine 6.8 kilometara između Putneya i Mortlakea na dijelu Temze koja protiče Londonom, po 170. put ogledat će se posade Oxforda i Cambridgea. Ova gotovo mitska utrka, koja ima kratko ime – ‘Utrka čamaca’ (Boat Race) –  je događaj je koji napravio najviše za promociju veslanje u javnosti.

Utrka je prvi put održana kao vrsta izazova koju su 1829. godine započeli Charles Merivale, student St John’s Collegea u Cambridgeu i njegov školski prijatelj Charles Wordsworth iz Old Harrovijana, koji je studirao na Christ Churchu u Oxfordu. Sveučilište Cambridge izazvalo je Sveučilište Oxford na utrci u Henley-on-Thamesu, ali je Oxford lako pobijedio. Oxford se utrkivao u tamnoplavoj boji, jer je pet članova posade, uključujući i ‘štrokera’, bilo iz Christ Churcha, čija je boja bila tamnoplava. Sto osamdeset godina kasnije, jedan veslač iz Hrvatske, obukao je tamnoplavi dres Oxforda i kao štroker odveo njegovu posadu  u pobjedu.

Ante Kušurin, hrvatski juniorski prvak svijeta u dvojcu na pariće, učesnik svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine, svoj prvi nastup za Oxford imao je 2007. godine. Tamo je došao na postdiplomski studij, nakon što je kao student veslao za  Washington University iz Seatla.  ‘Nakon Washingtona htio sam ostvariti dvije stvari. Veslati za Oxford i otići na Olimpijske igre. Sa dolaskom u Oxford mi je pomogao Dan Topolski, legendarni, na žalost pokojni trener Oxforda.  Za razliku od američkih fakulteta na Oxford se može doći jedino ako imaš dobre ocjene. Kontroverza ove godine s Cambridgem je ispala zbog činjenice da oni imaju slabije kriterije ulaska obzirom na ocjene i puta do diplome. To im osigurava veći broj kandidata za posadu’, rekao nam je Kušurin u razgovoru za portal. ‘Ove godine to je rezultiralo diskvalifikacijom četiri njihova veslača. Slična stvar se dogodila i nama 2007. kada je štoker njihovog čamca otišao natrag u Njemačku nakon trke, bez da je dovršio jednogodišnji magisterij. Da on nije veslao mi bi pobijedili, ali onda je pitanje bi li se ja ikada vratio. Da se nisam vratio, ne bi isao na MBA, pa tako ni u Ameriku gdje sada radim u tvrtki One Equity Partners. Na kraju je ispalo sve dobro’, zaključio je.

Dobre ocjene i akademski uspjeh, samo je jedna stepenica prema osvajanju mjesta u čamcu. Proces eliminacije i stvaranja konačne posade za trku je dug i nemilosrdan. ‘Biraju se dva čamca. U Oxfordu se oni nazivaju Blue Boat, dok je drugi ISIS. U Cambridgeu se druga posada naziva Goldie. Uz to bira se i rezervni par veslača koji služe kao rezerve u slučaju ozljede ili bolesti. Selekcija krene s 30-40 ljudi. Prvi test je odmah prvi tjedan. Vuku se ergometri na dva kilometra. Nakon toga slažu se posade četveraca s kormilarom, dvojaca bez kormilara i osmeraca u kojima se slažu različite pkosade dok se ne dođe do najbrže. Kombinacija veslača je zanimljiva jer se radi o onima koji su na dodiplomskom i postdiplomskom studiju, pa starost natjecatelja varira od 18 do 30 godina, za razliku od Amerike gdje su samo studenti od 18-22 godine’, pojašnjava Kušurin.

Posebno je važna tradicija. Prva i ponekada odlučujuća stvar je izbor strane na kojoj će veslati pojedina posada. O tome Kušurin kaže: ‘Prije trke se baca novčić kako bi posade odredile strane. One su Middlesex (lijeva strana iz perspektive veslača) i Surrey. Middlesex daje prednost u prvom i zadnjem dijelu trke, dok Surrey daje prednost u sredini na velikom zavoju. Strane se biraju na temelju vjetra i spreme veslača. Ako je posada brza u startu, onda ako je u mogućnosti bira Middlesex, jer postoji šansa da čamac uz dobar start ostvari i četvrtinu dužine prednosti koju ta strana daje u startu, kasnije izbije dužinu naprijed i često to odluči pobjednika. Jače posade koje nisu startne tj. ne žele riskirati da se izmore i izgube snagu, uzmu Surrey, jer sredina daje prednost od oko dužine. U 2007. sam veslao na Surrey strani i izgubio, a 2009. Middlesex i dobio kroz sredinu, sto je neuobičajeno, jer je Cambridge imao dužinu prednosti i ulazio u zavoj gdje je trebao dobiti još dužinu. Tu smo ih tu slomili i onda su klonili duhom’, prisjetio se.

Temza na kojoj se utrkuju puna je izazova, od zavoja do riječnih struja, što ulogu kormilara, uz to što je taktičar  u čamcu, počesto čini presudnom. ‘Trka se vesla uzvodno, ali uz pomoć plime. Tok rijeke je najbrži gdje je rijeka najdublja, no toje teško vidjeti iz čamca. Iz tog razloga kormilar mora znati sto radi i poznavati rijeku. Problem što je tok rijeke u najbržem dijelu dovoljno širok tek za jedan čamac. Kormilari to znaju. Zato je to jedna od rijetkih trka gdje se čamci često sudaraju ili bore veslima. Tu dolazi ne samo do zapinjanja vesla. nego vesla znaju i puknuti. Velika je i mogućnost sudara. U slučaju kada suci upozore čamac da se makne sa  putanje a on to ne učini, može doći do diskvalifikacije. Isto tako ako čamac izbije na dužinu čamca prednosti i prerano uđe u putanju ispred drugog čamca i zbog toga izazove sudar, takošer je mogće da budu diskvalificirani. Tako da je kormilar jako bitan’, objašnjava Kušurin.

Mjesto štrokera ili ritmonosca svakako pripada u ključne pozicije u osmercu jer predstavlja veslača čiji ritam svi slijede. Ante Kušurin u oba nastupa zaslužio je to povjerenje. Nije lako nametnuti se u posadi u kojoj vesla pet olimpijaca, kao 2009. godine kada su pobijedili. ‘Pritisak je visok, ali kada nije. Luka Grubor, koji je nastupio za Oxford 1997., a 2000. godine na Olimpijskim igrama u Sydneyu s osmercem Velike Britanije postao olimpijski pobjednik bio mi je bio velika potpora kada sam veslao. Njegovo iskustvo mi je bilo od velike koristi.  Njega posebno cijenim’, naglasio je Kušurin. Uz njega i Grubora, kao prvi veslač iz Hrvatske, nastupio je Marko Banović  1995. godine i pobijedio u posadi Cambridgea, gdje je zadnjih godina i pomoćni trener posade za ovaj dvoboj.

Posebno zanimljivo je da se unazad 29 godina održava i utrka veterana, kao revijalna utrka, iako se strast ne zaboravlja i trke se veslaju jednakom žestinom. ‘Pripremamo se čitave godine. Pravilo je da prosjek posade na dan trke mora biti 42 godine s tim da najmlađi ne smije imati manje od 35 godina’, objašnjava Kušurin. Ove godine, dan prije glavnih utrke, u subotu 12. travnja Ante Kušurin četvrti put za redom voditi će Oxford masterse u trci. Na kraju trke netko će tradicionalno uzviknuti: “We will row another day!”