Glazbenik Bruce Springsteen 14. svibnja europsku turneju ‘Zemlja nade i snova’ u Manchesteru počeo je riječima da je Amerika bila svjetionik nade i slobode 250 godina, a sada je ‘u rukama korumpirane, nesposobne i izdajničke vlade’. Donald Trump nazvao ga je ‘agresivnim odvratnim kretenom’

Najbogatiji čovjek na svijetu Elon Musk nazvao je 3. lipnja prijedlog američkog zakona o porezima i budžetu „odvratnim užasom“, mada je začetnik tog akta njegov prijatelj, suradnik i predsjednik SAD-a Donald Trump. Dva dana kasnije Musk je poručio da je Trump nezahvalnik koji bez njegove pomoći ne bi pobijedio na izborima za američkog predsjednika. Ubrzo je Musk nagovijestio da se Trumpa spominje u dokumentima povezanim s milijunašem Jeffreyjem Epsteinom, koji je 2019. godine navodno izvršio samoubojstvo u zatvoru gdje se našao zbog optužbi za pedofiliju. Musk je zatražio i pokretanje postupka za smjenu Trumpa.

Na te tvrdnje Trump je odgovorio porukom da je razočaran Muskom, „kojeg je uvijek volio“. Zatim je zaprijetio da će raskinuti sve ugovore „poludjelog“ Muska s američkom vladom. A onda je odlučio i prodati automobil Tesla Model S, koji je dobio od Muska na poklon. Uz poruku Musku da će se suočiti s „vrlo ozbiljnim posljedicama“ ako bude financirao suprotstavljenu Demokratsku stranku.

U ponedjeljak 9. lipnja Musk je izrazio žaljenje zbog svega što je prethodnog tjedna izrekao i napisao o Trumpu. Najmoćnijem čovjeku na svijetu bilo je potrebno samo šest dana da disciplinira najbogatijeg čovjeka na svijetu, čija je imovina, kako se procjenjuje, vrjednija od 420 milijardi dolara.

Tako je to u svijetu vrhunskih financija. Situacija je nešto drugačija ako se govori o odnosu Bijele kuće i rock and rolla, barem što se tiče Brucea Springsteena. Najpoznatiji sin New Jerseyja, dobitnik 20 najvećih nagrada američke glazbene industrije Grammyja, Oskara za pjesmu “Streets Of Philadelphia”, dvaju Zlatnih globusa i najuglednijeg kazališnog priznanja u SAD-u “Tony”, po mnogima oličenje prošlosti, sadašnjosti i (čak i u 76. godini) budućnosti rokenrola, Springsteen je 14. svibnja novu europsku turneju, nazvanu “Zemlja nade i snova”, počeo riječima da je Amerika, o kojoj piše dulje od pet decenija kao o svjetioniku nade i slobode proteklih 250 godina, sada “u rukama korumpirane, nesposobne i izdajničke vlade”.

„Pozivamo sve koji vjeruju u demokraciju da nam se pridruže i podignu glas protiv autoritarizma“, poručio je Springsteen prije nego što je sa svojim E Street Bandom zagrmio u areni Co-op Live u Manchesteru, najvećoj dvorani u Velikoj Britaniji, započevši koncert s “Land Of Hope And Dreams”, pjesmom čiji naslov obilježava turneju.

Trump se, tko zna zbog čega, prepoznao u riječima izgovorenim s druge strane Atlantika i Springsteena nazvao “agresivnim odvratnim kretenom” i “glupanom čija je koža atrofirala”.

‘Precijenjeni Springsteen u stranoj zemlji ružno priča o predsjedniku SAD-a. Trebao bi držati jezik za zubima dok se ne vrati. Onda ćemo svi vidjeti kako će mu biti’, poručio je Trump

„Vidim da izuzetno precjenjeni Springsteen u stranoj zemlji ružno govori o predsjedniku SAD-a. Nikada mi se nije dopadao, ni on, ni njegova muzika, ni njegova radikalna ljevičarska politika. Trebalo bi držati jezik za zubima dok se ne vrati. Onda ćemo svi vidjeti kako će mu biti“, poručio je Trump.

I postavio pitanje koliko je njegova konkurentkinja iz Demokratske stranke na izborima za predsjednika SAD-a Kamala Harris platila Springsteenu za podršku tijekom predizborne kampanje.

„Zar to nije nezakonit doprinos kampanji?“ upitao je Trump, uz tvrdnju da je Kamala Harris slično tako osigurala podršku superzvijezda kakve su Beyonce, Oprah Winfrey, Taylor Swift i pjevač grupe U2 Bono. „Zatražit ću ozbiljnu istragu povodom toga“, poručio je Trump. Poslije čega se oglasila sindikalna organizacija Američka federacija glazbenika, porukom da ne može ostati nijema dok su njeni članovi Springsteen i Taylor Swift izloženi Trumpovim napadima. „Springsteen i Taylor Swift nisu samo briljantni glazbenici već i uzor i inspiracija milijunima ljudi u SAD-u i širom svijeta. Glazbenici imaju pravo na slobodu mišljenja i solidariziramo se sa svim svojim članovima“, naveo je sindikat osnovan 1896. godine, koji okuplja 70.000 profesionalnih glazbenika kao najveća organizacija takve vrste na svijetu.

Na otvorenu prijetnju Trumpa, najmoćnijeg čovjeka u univerzumu, omaleni, energični, ponekad iritirajući sedamdesetpetogodišnji starčić s gitarom i mikrofonom, čiji je nadimak Gazda (The Boss), odgovorio je tako što je odmah objavio maksi singl, dostupan besplatno, s četiri pjesme s nastupa u Manchesteru – “Land Of Hope And Dreams”, “Long Walk Home”, “My City Of Ruins” i “Chimes Of Freedom”. Kako bi osigurao da njegova poruka ne ostane rezervirana samo za posjetitelje koncerata, Springsteen je na maksi singl uključio i duge monologe o progonu ljudi u SAD zbog korištenja prava na slobodu govora i izražavanja nezadovoljstva.

O tome je Springsteen, bez obzira na Trumpove prijetnje, poslije Manchestera nastavio govoriti i u nastavku turneje, na koncertima u Lilleu, Liverpoolu, Berlinu, Pragu… Što mu ne bi trebalo predstavljati veliki problem – još 2016. godine Springsteen je Trumpa nazvao “moronom”.

Bono je na pitanje o Trumpovu sukobu sa Springsteenom i optužbama za nezakonitu podršku superzvijezda showbusinessa kampanji Kamale Harris, odgovorio: „Samo je jedan Gazda u Americi! Da budem u društvu Springsteena, Beyonce i Oprah Winfrey? U tom bendu bih mogao samo svirati daire. U2 i ja nikada nismo svirali da bismo pružili podršku bilo kojem kandidatu na bilo kakvim izborima.“

Nacionalov novinar bio je na Springsteenovu koncertu u Berlinu

Springsteenove poruke o progonu onih koji drugačije misle ili su bilo kako različiti, posebno su 11. lipnja odjeknule na berlinskom Olimpijskom stadionu, monumentalnom zdanju koje je nacistički lider Adolf Hitler izgradio kako bi svoju zločinačku ideologiju promovirao na Olimpijskim igrama 1936. godine.

“U Americi najbogatijim ljudima čini zadovoljstvo što najsiromašniju djecu na svijetu prepuštaju bolestima i smrti. To se upravo sada događa. U mojoj zemlji sadistički uživaju u bolu kakav nanose lojalnim američkim radnicima. Poništavaju zakone o ljudskim pravima. Odriču se dugogodišnjih saveznika i svrstavaju uz diktatore. Uskraćuju financiranje američkim sveučilištima koja ne žele prihvatiti njihove ideološke zahtjeve. Hapse američke državljane na ulicama i bez pravne procedure deportiraju u zatvore u inozemstvu”, rekao je Springsteen pred 65.000 ljudi u Berlinu.

Kako bi isključio mogućnost da ga neko pogrešno shvati ili propusti poruku, Springsteen je precizirao: “Većina naših izabranih predstavnika nije uspjela zaštititi američki narod od zlostavljanja nesposobnog predsjednika i lopovske vlade. Njih ne interesira ideja o tome što znači biti pravi Amerikanac.“

Na prethodne dvije Springsteenove turneje izbor pjesama bio je vezan uz suočavanje s prolaznošću života, uspomene, odanost prijateljima, propuštene prilike… I konstantnu temu njegova stvaralaštva – taj duboki i široki jaz između američkog sna i američke realnosti. Springsteen je decenijama bio poznat po sklonosti da koncertnu set listu mijenja svake večeri, bez obzira na to svira li pred 300 ljudi u klubu u zabiti New Jerseyja ili na nekom od najvećih europskih i američkih stadiona, pred desecima tisuća poklonika. Briljantni gitarist Tom Morello, koji je svjetsku slavu stekao kao član Rage Against The Machine, rekao je da je, kada je dobio poziv da se priključi Springsteenu na koncertnoj turneji 2014. godine, naučio 250 pjesama E Street Banda. „Nije bilo dovoljno. Bruce bi nas često iznenadio prihvaćajući prijedloge iz publike za sviranje sljedeće pjesme. Ponekad to čak nisu bile ni njegove autorske pjesme! Nijedan član benda nije znao kakva će biti koncertna set lista. Gazda bi, pored toga, u trenutku mijenjao aranžmane pjesama. Nitko u bandu nije znao što slijedi“, izjavio je Morello.

To se promijenilo u protekle tri godine. Springsteen je gotovo isključio mogućnost ispunjavanja želja iz publike. Ulazak u osmu deceniju života učinio je da više ne klizi na koljenima preko pozornice, ne skače s desetak metara visoke gomile zvučnika niti se baca u publiku kako bi ga, dok pjeva „Hungry Heart“, nosili na rukama. Springsteen priznaje i da se nije u stanju sjetiti stihova vlastitih pjesama, zbog čega ih na koncertu čita s telepromptera.

‘U mojoj zemlji sadistički uživaju u bolu kakav nanose lojalnim američkim radnicima. Odriču se dugogodišnjih saveznika i svrstavaju uz diktatore’, govori Bruce Springsteen

Turneje 2023. i 2024. godine dale su do znanja da se Springsteen prvi put drži zadatih i uvježbanih samo tridesetak pjesama, vezanih za prolaznost života i prepoznavanje nasljeđa, potaknutih otkrićem da je posljednji živi član svog prvog tinejdžerskog banda The Castiles.

Ovogodišnja turneja je drugačija. Springsteen više nema potrebu tijekom tri sata pred desecima tisuća ljudi pjevati o sebi, već želi govoriti o drugima – poniženim stanovnicima njegove domovine, iznevjerene zemlje nade i snova, o žrtvama financijske krize, prevarantima koji tvrde da je bijelo crno i da je noć dan, opustošenim gradovima kakvi su donedavno činili osnovu američke ekonomske dominacije, nasilju kao načinu života, nemogućnosti da se prepoznaju uspomene, iznevjerenim prijateljstvima i razorenim porodicama…

U skladu s tim, Springsteen koncertnu političku poruku zasniva na pjesmama „Land Of Hopes And Dreams“, „Rainmaker“, „House Of Thousand Guitars“, „Death To My Hometown“, „Murder Incorporated“, „Youngstown“… Ali ne propušta priliku da s E Street Bandom dokaže da su i dalje najveća koncertna rokenrol atrakcija. Jer njihov je stav da se svaki posjetitelj Springsteenova nastupa mora te večeri, sljedećeg jutra ili pet godina kasnije pogledati u ogledalo i priznati da je bio svjedok najboljeg rokenrol koncerta u životu.

Springsteenova predstava znači da se Gazda, uz lavinu zvuka E Street banda, druži s obožavateljima iz prvih redova, dijeli im usne harmonike i gitarske trzalice, zagrljajem odgovara atraktivnoj plavuši koja na kartonu drži poruku „30 koncerata – jesam li zaslužila zagrljaj“, primorava 65.000 ljudi na berlinskom stadionu da, kao da su mjesecima to vježbali, u refrenima pjesama ispuštaju zvuke „ojojoj“, „vauvauvau“, „nonono“ i mašu rukama u čudesnom skladu kakav je zabilježen samo na sletovima u Sjevernoj Koreji i kada bi jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito svakog 25. svibnja slavio rođendan na beogradskom Stadionu JNA. Tijekom posljednjih 45 minuta nastupa svi su reflektori na stadionu upaljeni kako bi 65.000 ljudi znalo da pripada istoj rokenrol obitelji i da se ne trebaju sramiti dok skaču, plešu i pjevaju refrene „Born In The U.S.A.“, „Born To Run“, „Seven Nights To Rock“, „Bobby Jean“, „Dancing In The Dark“, „Tenth Avenue Freeze – Out“ i „Twist And Shout“ – prve pjesme koju je Springsteen naučio svirati na gitari. Rezultati istraživanja koje su proveli londonska arena O2, deveta najveća građevina na svijetu, i profesor Patrick Fagan s uglednog britanskog Sveučilišta Goldsmith, pokazuju da 20 minuta prisustva na rock koncertu „može dovesti do povećanja 21 posto osjećaja blagostanja“. Prema istom istraživanju, bavljenje jogom povećava osjećaj blagostanja 10 posto, a šetanje psa sedam posto. Navodi se da bi odlasci na rock koncerte svakog drugog tjedna mogli rezultirati produženjem života za devet godina. Sveučilište Goldsmith jedna je od najuglednijih prosvjetnih i znanstvenih institucija na svijetu, ali bi rezultate tog istraživanja možda trebalo prihvatiti s grumenom soli. Jer prihvaćanje rezultata istraživanja o produljenju života za devet godina značilo bi da bi redovni posjetitelji Springsteenovih koncerata, praktički, bili besmrtni.

Američki predsjednik Donald Trump zatražit će istragu jer smatra da je Kamala Harris platila Springsteenu za podršku u predizbornoj kampanji. FOTO: Adrian Wyld/PRESS ASSOCIATION/PIXSELL

Berlin ima poseban značaj u Springsteenovoj karijeri jer je tamo 1988. godine, i to na istočnoj strani tada željeznom zavjesom podijeljena grada, održao besplatan koncert pred, tvrdi se, oko 300.000 ljudi. To je odgovaralo četvrtini stanovništva Berlina, odnosno, dva posto populacije tadašnje Istočne Njemačke.

„Lijepo je biti u Istočnom Berlinu. Nisam tu da bih podržao bilo čiju vladu ili joj se suprotstavio, već sam došao svirati rock ‘n’ roll, nadajući se da će jednog dana svi zidovi biti srušeni“, poručio je Springsteen 19. srpnja 1988. godine, prije nego što se s E Street Bandom otisnuo u „Chimes Of Freedom“, veličanstvenu obradu Dylanove himne solidarnosti s potlačenima širom sveta.

Springsteenove riječi o „rušenju svih zidova“ predstavljale su do tada nezabilježen izazov istočnonjemačkim vlastima, poznatim po drastičnoj cenzuri i gušenju bilo kakvog opozicionog mišljenja. Poruku je Springsteen uputio iako se u tom trenutku, u vrijeme hladnog rata, bez ikakva diplomatskog statusa, praktički u Istočnom Berlinu nalazio „iza neprijateljskih linija“. Neki historičari tvrde da je taj Springsteenov koncert bio uvod u rušenje Berlinskog zida sljedeće godine. Nastup skoro četiri decenije kasnije na berlinskom Olimpijskom stadionu, Springsteen je završio s „Chimes Of Freedom“, posvetivši tu pjesmu „ljudima s koncerta u Istočnom Berlinu 1988. godine“.

Aktualni Springsteenovi nastupi su politički mitinzi. Koji posjetiteljima pružaju i priliku da se dobro zabave, plešu, zagrle nepoznatu osobu pored sebe, puste suzu, smiju se, osjete se kao dio nečeg posebnog, neukaljanog, beskrajno pozitivnog. Činjenica je da je Springsteen oduvijek izuzetno politički angažiran. Pridružio se 1979. inicijativi „No Nukes“, zasnovanoj na borbi protiv korištenja atomske energije u SAD-u. Najznačajniji dio te kampanje bio je niz koncerata u New Yorku, gdje su u dvorani Madison Square Garden nastupili Crosby, Stills And Nash, Jackson Browne, Ry Cooder, Tom Petty, James Taylor, Bonnie Raitt… Springsteen je tada održao dva relativno kratka, ali legendarna koncerta, s tim da se nije usudio uputiti bilo kakvu otvorenu političku poruku, inzistirajući da je „samo zarobljenik rock ‘n’ rolla“.

Album „Nebraska“ iz 1982. godine bio je niz ogoljenih Springsteenovih priča o serijskim ubojicama, bjeguncima od zakona, samohranim majkama, policajcima prisiljenim u trenutku istine prihvatiti svoju mračnu stranu, u odnosu na ono što im zakon nalaže.

Ploča „Born In The U.S.A.“ 1984. godine od Springsteena je napravila globalnu superzvijezdu, što je podrazumijevalo i tumačenje naslovne pjesme kao himne nepobjedivoj Americi mada je njen junak bio zaboravljen i ponižen sudionik rata u Vijetnamu. Od tada je Springsteen počeo otvoreno ispoljavati političke stavove. Financijski je pomagao organizacije vojnih veterana i javne kuhinje za siromašne, da bi 1988. krenuo na turneju Human Rights Now, tijekom koje je, sa Stingom, Peterom Gabrielom, Tracy Chapman i Youssouom N’Dourom, održao 20 koncerata u Europi, Africi, SAD-u, Aziji i Latinskoj Americi, promovirajući zaštitu ljudskih prava. Godinama kasnije, usprkos porukama da je multimilijunaški licemjer, pjevao je o žrtvama AIDS-a, radnicima koji su ostali bez posla i našli se na ulici, ratu u Iraku i Afganistanu, opresivnom državnom aparatu, nedodirljivosti istaknutih političara…

Na Trumpove je prijetnje Bruce Springsteen odgovorio objavom maxi singla, na kojemu su monolozi o progonu ljudi u SAD-u zbog prava na slobodu govora i izražavanja

Springsteen je izjavio da bi svaki mladi Amerikanac trebao provesti nekoliko mjeseci u Europi kako bi otkrio da je status SAD-a kao svjetske velesile „prolazna kategorija“. „Svaka zemlja u Europi bila je u nekom trenutku supersila“, konstatirao je Springsteen. Uz reputaciju glasnogovornika američke radničke klase, koja značajnim dijelom podržava Trumpa, Springsteen je, mada nikada, prema vlastitim riječima, nije ušao u tvornicu niti imao stalan posao, pjevao o iznevjerenim ratnim veteranima, imigrantima iz Gvineje izrešetanim policijskim mecima na ulicama New Yorka, graničarima primoranim hapsiti ljude krive samo zato što žele osjetiti djelić američkog sna, vatrogascima i policajcima nestalima u ruševinama Svjetskog trgovačkog centra 11. rujna 2001. godine, burzovnim ajkulama spremnim, na račun malog čovjeka, izvući korist iz svake financijske krize… I onda je Springsteen samouvjereno ušao na velika vrata u politički život SAD-a podržavajući kandidate Demokratske stranke. Za što nije bio stopostotno pripremljen. Springsteen je u proteklih dvadesetak godina promovirao neuspješne kandidate Demokratske stranke za predsjednika SAD-a – Johna Kerryja, Hillary Clinton i Kamalu Harris. Bio je bitno uspješniji podržavajući na putu k Bijeloj kući Baracka Obamu i Joea Bidena. Obama je 2009. izjavio: „Ja sam predsjednik, ali Springsteen je Gazda.“ S čime se Trump, očito je, ne slaže.

Tom Morello je prije nekoliko dana na festivalu Calling u Bostonu pred tisućama ljudi izjavio da Springsteen cijelog života govori „o istini, pravdi, demokraciji, jednakosti“. „Trump se ljuti na njega jer Bruce privlači više publike. Ovo je možda posljednji veliki događaj prije nego što nas sve strpaju u zatvor“, rekao je Morello u Bostonu.

Legenda rokenrola Neil Young poručio je Trumpu: “Bruce i tisuće muzičara misle da uništavaš Ameriku. I ti se baviš time umjesto da se brineš o djeci koja umiru u Pojasu Gaze. To je tvoj problem. Ne bojim te se. Niti se boje ostali među nama. Prestani razmišljati o tome što govore rokeri. Razmišljaj o spašavanju Amerike iz zbrke u koju si je uvukao.“

Springsteen i njegovih 17 muzičara i dalje na svakom koncertu pred desecima tisuća ljudi izlaze na pozornicu jedan po jedan i zauzimaju taktičke pozicije, baš kao junaci antologijskog filma „Divlja horda“ velikog Sama Peckinpaha, pred posljednji obračun sa zlim meksičkim generalom Mapacheom. I onda se E Street Band upusti u emitiranje trosatne lavine zvuka, s ciljem da svaki pripadnik grupe od nekoliko desetaka tisuća ispred pozornice pamti do kraja života da je bio svjedok grandioznosti „najvećeg malog rokenrol benda na svijetu“.

E Street Band održat će do kraja europske turneje koncerte u Frankfurtu, San Sebastianu, Gelsenkirchenu i Milanu. Poslije čega će se vratiti u domovinu gdje ga čeka jako osvetoljubiv najmoćniji čovjek na svijetu Trump, mnogo opasniji od zlog generala Mapachea. Trumpu je bilo potrebno samo šest dana da slomi svaki znak otpora najbogatijeg čovjeka na svijetu Elona Muska. Hoće li moći disciplinirati Springsteena i E Street Band?

Mada mu je Trump poručio da bi trebao držati jezik za zubima i da će „svi vidjeti kako će mu biti“ kada se vrati u SAD, Springsteen već duže od mjesec dana iz Europe šalje poruku: „Amerika o kojoj pjevam 50 godina je stvarna i bez obzira na svoje mane, to je sjajna zemlja sjajnih ljudi. Zato ćemo preživjeti ovaj trenutak. Nadam se tome jer vjerujem da je istinito izjavio veliki američki pisac James Baldwin, da na svijetu nema toliko humanosti koliko bismo željeli, ali ima je dovoljno.“