Glumac i redatelj Goran Matović osnivač je i ravnatelj Festivala Miroslava Krleže koji se ove godine održava 14. put. Premijerom predstave nastale prema Krležinu putopisu ‘Izlet u Rusiju’ 28. lipnja Festival se otvara, trajat će do 7. srpnja, a osim predstava održat će se okrugli stol i izložba

Premijerom predstave nastale prema Krležinu putopisu “Izlet u Rusiju”, u subotu se 28. lipnja otvara 14. Festival Miroslava Krleže, koji će trajati sve do 7. srpnja. Programi će se održavati na više lokacija – u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti, Zagrebačkom plesnom centru, Studiju Moderne galerije Josip Račić, Hrvatskom državnom arhivu, na Krležinim zagrebačkim adresama te u Koprivnici.

Bit će izvedene i neke uspješnice s proteklih festivala: “Ni med cvetjem ni pravice“ u izvedbi Adama Končića, zatim “Krleža – sjetite me se 2022.“ u izvedbi Gorana Matovića i režiji Krešimira Dolenčića, ili “Do viđenja na nebu – Razgovori s Krležom“ u režiji Ivana Planinića, dok će predstavu “Bobočka“ ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza izvesti Ecija Ojdanić u režiji Ivana Lea Leme.

U popratnom programu bit će organiziran okrugli stol pod nazivom “Stota godišnjica Krležina Izleta u Rusiju“, zatim izložba „Krleža / Dijalozi“ u Studiju Moderne galerije Josip Račić te u Galeriji Mijo Kovačić u Koprivnici, dok će u okviru programa „Iz Autorova pera – rukopisna građa Miroslava Krleže u NSK“ biti izložena Krležina rukopisna ostavština. U programu je i tradicionalno Putovanje Krležinim zagrebačkim adresama! Posljednjeg dana festivala, 7. 7. u 7 sati ujutro – u vrijeme Krležina rođenja – tradicionalno će se održati gastronomsko-nadrealistički susret >”Doručak kod Krleže“ u zagrebačkom Kavkazu, uz omiljene Krležine kafe-šnite.

O programu 14. Festivala Miroslava Krleže i uvijek aktualnim Krležinim tekstovima koji će biti izvedeni tjednik Nacional razgovarao je s glumcem i redateljem Goranom Matovićem, utemeljiteljem, autorom i ravnateljem Festivala Miroslav Krleža.

NACIONAL: Usprkos svim organizacijskim i financijskim problemima, Festival Miroslava Krleže održava se i 14. put. Je li došlo do nekih pomaka u suradnji s Gradom Zagrebom?

Situacija je, što se tiče financiranja, nešto bolja. Međutim, bila bi još i bolja da ja to odrađujem administrativno i da reduciram, a ne s ovom vrstom strasti, zbog koje proširujem programe do krajnjih granica. Našim programima upozoravamo trajno koliko je Krleža važan i inspirativan. Krleža je epoha: društvena, kulturna i politička. Naime, bez obzira na to koliko novca imali, ja pokušavam uvijek napraviti više. U vremenu u kojem živimo uvijek se dogodi neki inspirativni impuls da napravimo još. I onda sam sebe dovodim u financijske nevolje. No umjetnost jest neka vrsta rizika i ja sam svjesno ušao u taj rizik baveći se ovim poslom. A Krleža me znatno nadahnjuje i uvijek nudi mnogo novih tema i motiva. I što je u svijetu i u Hrvatskoj teže, to je Krleža sve svježiji, sve jasniji, sve aktualniji.

‘Obnovit ću svoj prijedlog za osnivanjem Centra Miroslav Krleža, sa živim sadržajima. Upravo i se oko takog centra Zagreb mogao brendirati kao grad velikog pisca’

NACIONAL: Budući da je Gvozd i dalje u lošem stanju, festival se održava na više lokacija, od kojih je jedna od najvažnijih dvorište Akademije likovnih umjetnosti, koja vam je ujedno i partner. Jeste li odahnuli kada je Akademija napokon obnovljena, budući da proteklih nekoliko godina niste mogli ni onamo?

Akademija je idealno mjesto jer je Krleža bio vezan i značajno je utjecao na likovnu scenu. Logično je da smo mi ondje pronašli neko svoje uporište, a Uprava od početka suradnje Akademije funkcionira suprotno mnogim institucijama koje obično govore kako se nešto ne može. U ovom slučaju, inicijativa o proširenju suradnje krenula je s njihove strane, što me više nego ugodno iznenadilo. I ne samo što su nas primili nego su oni sami poželjeli napraviti još više. Zato ćemo u okviru našeg festivala imati šetnju kroz novouređene prostore Akademije u kojima su izloženi radovi studenata. Dakle, to je dodana vrijednost cijeloj priči. A sljedeće godine imamo plan našu suradnju dodatno proširiti. Ponosan sam na tu suradnju s Akademijom, koja ne samo što je prepoznala naš program nego je pokazala i koliko smatra da je Krleža važan za njihove studente, ali i za profesore. Novi dekan Alen Novoselec za 15. Festival Miroslava Krleže inicirao je još aktivniju suradnju.

NACIONAL: Festival otvara premijera Krležina putopisa „Izlet u Rusiju“, nastalog godinu dana nakon posjeta Miroslava Krleže Sovjetskom Savezu 1925. godine, dakle točno prije sto godina. Što sadržava taj dnevnik, pisan nakon završetka Prvog svjetskog rata i Oktobarske revolucije, uoči velike ekonomske krize?

Taj rukopis opisuje veličanstveno Krležino putovanje, odnosno neku vrstu postajne drame. On prolazi vlakom kroz različite države i gradove, živo opisuje postaje svoga puta sve do dolaska u Moskvu, pa nam taj putopis djeluje kao drama u pokretu. U tim vlakovima Krleža susreće cijelu galeriju lica – vojnike, trgovce, avanturiste, idealiste i izbjeglice, admirale, aristokraciju – koji nose na sebi tragove povijesnih potresa Prvog svjetskog rata, Oktobarske revolucije i sveprisutne nesigurnosti međuratnog razdoblja. Nevjerojatno je kako je Krleža doživljavao te krajeve i ljude, a upravo ti likovi, kao i sve misli koje su skupljene po vagonima, stajalištima i gradovima, bili su inspiracija za ovu predstavu, sav taj kaotični promet jednog putovanja. Krleža ispisuje te tekstove kao pobunjenik, kao polemičar i kao borac. On u taj tekst unosi dramatiku i dramsku napetost i zato se taj putopis tako i čita kao uzbudljiva drama.

NACIONAL: Na koji način se može čitati Krležin ‘Izlet u Rusiju’ u kontekstu današnjeg vremena, Putinove diktature i agresije na Ukrajinu?

Krleža je s velikim oduševljenjem krenuo u Rusiju. Zanimljivo je da je Krleža policiji tada bio poznat kao komunistički agitator i zbog toga su prepreke da ostvari svoj put u Moskvu bile veće nego za obične putnike. Pri prvom pokušaju odlaska u Beč, kao prvoj stanici na putu za sovjetsku Rusiju, Krleži je na granici oduzeta putovnica. Tako se on, umjesto u Moskvi, našao u Koprivnici gdje je Vinko Vošicki tiskao njegov časopis Književna republika. Tu je Krleža napisao svoje čuveno „Pismo iz Koprivnice“ kojim, zapravo, počinje opisivanje njegova velikog putovanja, na koje je konačno krenuo 1925. No iako su ga zainteresirali neki ljudi koje je sreo, na tom putu započele su njegove dubinske sumnje. On je prepoznao duh te Rusije koja tlači, koja guši svoj narod, koja zabranjuje. Te paralele možda se najbolje mogu iščitati u Krležinu znamenitom tekstu „Kako stoje stvari“. U njemu kaže: „Ima da se ispovjediš, da poklekneš, da pospeš glavu pepelom, da se pokaješ, da se pomoliš pred nepogrešivim Sinodom, da priznaš autokratsku volju autokratskog moskovskog centra koji se pretvorio u duhovni, ekonomski, politički i strateški perpetuum mobile. I koji niti jednoj dijecezi ne dopušta da raspolaže da raspolaže slobodnim izborom biskupske mitre, jer to pravo pripada isključivo moskovskom kardinalu.“ On je u tom tekstu Staljina i staljinizam rasjekao i horizontalno i vertikalno.

NACIONAL: Opisujući Staljina, kao da je opisao Putina…

Možda bi o Putinu Krleža danas pisao još i žešće. Sve je u simetrijama i sve se ponavlja. A s druge je strane Europa koja je, kako kaže Krleža, monstrum koji svira Mozarta: „Europa nije samo krvavi monstrum, ona nije samo Mozart, ona je i jedno i drugo. To je dragocjeno smeće, ubojica sa nevinim licem, hladni um koji govori jezikom poezije.“ Europa je potpuno izgubljena u vremenu i prostoru, i tada je već izgubila puno od ljepote svoga duha, a ni danas se ne snalazi. To je okvir unutar kojeg mi danas progovaramo i rekreiramo Krležin “Izlet u Rusiju“.

Foto: Sasa Zinaja/NFoto

NACIONAL: Predstavu, odnosno putopis, dramatizirale su Mirna Rustemović i Sara Stanić. Na koji način se dramatizira putovanje vlakom? To nije lak zadatak.

Ponudio sam Sari Stanić režiju predstave jer me oduševila realizacijom predstave „Ćelava Leda“. Prva moja ideja i prijedlog Sari bila je da napravimo jednu scenu na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, onda druge scene igramo u vagonu, s glumcima i plesačima, i završimo je na željezničkom kolodvoru u Koprivnici. Zamislio sam da u vlaku putuju tri para putnika koji raspravljaju o Rusiji i Europi danas. To bi bio dokumentarni kontrapunkt scenskom uprizorenju Krležina “Izleta u Rusiju“. igraju tri para koji govore o Europi danas i Rusiji danas. Međutim, naše slavne Hrvatske željeznice obavijestile su nas da to nije moguće izvesti jer se ne zna vozi li vlak u te dane. Onda smo se odlučili napraviti predstavu u dvorištu Likovne akademije, iz kojeg se nećemo maknuti, a opet ćemo putovati.

NACIONAL: Najavili ste da stvarate Krležino putopisno kazalište. Kakvo je to kazalište i tko čini Umjetnički kolektiv Škvadra?

U predstavi glumi naša legendarna glumica Biserka Ipša, a sudjeluju i mladi plesači – Škvadra – koji će davati ritam i tog vlaka i tog putovanja i tih događaja. A postament cijele te igre bit će taj Krležin gotovo nadrealni tekst. Nakon premijere 28. lipnja, predstava će biti izvedena još i 29. lipnja.

NACIONAL: Druga premijera bit će održana na samom zatvaranju festivala. Radi se o predstavi ‘Pod maskom’ koju izvodi Branka Cvitković, prema ideji Lade Čale Feldman i u režiji Tamare Damjanović. Lada Čale Feldman dugogodišnja je suradnica festivala. O kakvoj je predstavi riječ?

I velika glumica Krležina teatra Branka Cvitković je naša suradnica od davnih dana, ona je sudjelovala u predstavi „Europa danas“, koju smo igrali na dan kada je Hrvatska primljena u članstvo Europske unije. Lada Čale Feldman je predložila da se taj tekst „Pod maskom“ postavi na scenu, a ja sam onda predložio Branku Cvitković. Naime, moja ideja je bila da upravo Branka govori taj Krležin tekst o strahu glumice i da onda iz fragmenata tog teksta izvede svoje krležijanske uloge. To će, s jedne strane, biti Krležina ispovijest kroz njegove likove, a s druge strane Brankina kazališna i intimna ispovijest. To je doista slika njezina života: ona je više živjela na sceni, pod maskom, nego u stvarnosti. I tom predstavom ćemo ove godine završiti festival.

NACIONAL: Od brojnih popratnih programa, možda bi bilo dobro spomenuti izložbu ‘Krleža / Dijalozi’, koja će se iz Zagreba preseliti i u Koprivnicu.

Da, Festival Miroslava Krleže nastavlja propitivati odnos suvremenih likovnih umjetnika prema djelu Miroslava Krleže, koji je od svojih početaka imao živ odnos s likovnom scenom i bitno utjecao na modernu hrvatsku umjetnost, što se manifestiralo u nizu opusa – od Babića, Hegedušića i Augustinčića, preko Svečnjaka, Radauša, Vanište i Stančića, do Boureka i Marije Ujević-Galetović, Šercara i Kauzlarića. Na ovogodišnjoj izložbi će biti predstavljeni radovi umjetnika Lidije Šeler, Nine Atević Murtić, Caroline Barbarić, Johna Miličića, Albe Miočev, Natalije Borčić, Mihaela Bađuna, u Studiju Moderne galerije Josip Račić te u Koprivnici u Galeriji Mijo Kovačić uz kustosku podršku Frane Dulibića. U Koprivnici ćemo uz tu izložbu odigrati i predstavu „Krleža – sjetite me se 2022.“. Bit će to prva takva suradnja s Koprivnicom, za koju je Krleža bio itekako vezan. Naime, kao što sam rekao, Krleža je u Koprivnici imao svojeg izdavača Vinka Vošickog i upravo u Koprivnici su prvi put tiskana njegova sabrana djela. A u Koprivnici je Krleža tiskao i svoj časopis Književna republika.

‘O Putinu bi Krleža danas pisao žestoko. Sve je u simetrijama i sve se ponavlja. Europa je izgubljena u vremenu i prostoru, i tada je puno izgubila od ljepote duha, a ni danas se ne snalazi’

NACIONAL: Ima li naznaka što će biti s Gvozdom, koji je stradao u potresu? Naime, ni imovinsko-pravni odnosi nisu riješeni, a Grad Zagreb ne pokazuje neku preveliku želju da se oko toga angažira. Ima li ikakve šanse da se ipak ponovo otvori Memorijalni centar, prostor Miroslava i Bele Krleže?

Priznajem da o tome trenutačno ne znam ništa. Trebalo bi možda pitati ravnateljicu Muzeja grada Zagreba, koji upravlja Krležinim stanom na Gvozdu. Ne znam koji su planovi Grada, ali kad sam nakon potresa bio u tom prostoru, pomislio sam da bi se to za tjedan dana moglo sanirati. Moram reći da mi je stvarno žao zbog Gvozda jer je ta adresa, baš kao i Krleža, prevažna i za ovaj grad i za hrvatsku kulturu. A Krležu svojataju i Mađari, i svi u regiji, i u zemljama bivše austrougarske monarhije. Zapravo svi koji su ga čitali. Još davno sam predložio da se napravi Centar Miroslav Krleža, sa živim sadržajima. Bilo to na Gvozdu u Krležinom stanu i potkrovlju ili negdje drugdje. No upravo bi se oko takvog centra Zagreb mogao brendirati kao grad velikog pisca. Ja sam čak u svom privatnom stanu napravio maketu budućeg Centra Miroslav Krleža. Došli su svi mogući mediji, osnovao sam savjet, poslao prijedlog na nadležne adrese, no nakon toga – ništa. Bilo je to prije desetak godina. Prijedlog ću obnoviti! Krleža, Zagreb i Hrvatska trebaju taj centar, a on bi se mogao smjestiti u nekoj napuštenoj i zaboravljenoj kući. Nije važna adresa, važan je živi sadržaj! Krleža nije samo epoha, on je veliko čudo naše kulture.