Mislio sam da je gotovo, da nas može spasiti samo ako ludi Peša obrani sve do kraja. I ludi Peša je stvarno obranio sve do kraja, objasnio je Marin Šipić tajnu čudesnog preokreta i hrvatske pobjede.

Ludi Peša, kako ga od milja zove Šipić je golman Ivan Pešić (35), junak iz Senja, koji je u posljednjih pet minuta zaključao gol i odveo Hrvatsku među četiri najbolje momčadi svijeta. Bilo je pitanje hoće li uopće braniti na turniru, nije se znalo sve dok liječnička služba nije spustila palac za nastup ozlijeđenog Mateja Mandića i gurnula Pešu među sigurne kandidate. Stigao je kao zamjena Dominiku Kuzmanovića, a onda protiv Mađarske podigrao Arenu na nogu. Bez dvojbe, junak utakmice.

IDEMO PO FINALE Evo gdje i kad Hrvatska igra polufinale, a gdje se borimo za medalju!

Priča o Pešiću, točnije dio koji mu je obilježio i karijeru i život, počinje u noći na 8. veljače 2009. u mađarskom Veszpremu. Pešić je imao 20 godina i doveden je kao veliki prosperitet, kao jedna od najvećih golmanskih nada. U jednom slavlju nakon utakmice, upriličenom jer je netko od suigrača postao otac, Pešić je sa suigračima i prijateljima izašao u noćni klub.

S njim je bio Rumunj Marian Cozma, koji je bio i glavna meta napada tridesetak huligana.

– Cozma je plesao s djevojkom, ništa nije radio. A onda ga je okružilo tri, četiri huligana i počeli su mu nešto dobacivati – pričao je tadašnji predsjednik kluba Akoš Hunyadfalvy.

Dobacivanje je preraslo u nasilje i Cozma je uboden nožem u srce. U pomoć je priskočio Ivan Pešić, koji je uboden nožem u leđa, dok je Žarko Šešum preživio nagnječenje mozga i frakturu jagodične kosti.

– Moji kolege, a bilo ih je oko sedam, osam, htjeli su izbjeći gužvu i napustiti klub, ali su ih na izlazu čekali napadači. Cozma je uboden dva puta u srce, Pešić je protrčavao i uboden je u leđa, a Šešum je udaren kada je pokušao Rumunju izvaditi jezik iz dušnika i tako mu spasiti život – rekao je Marko Vujin, tadašnji Pešićev suigrač.

Sanjin Strukic/PIXSELL

Pešić je hitno prevezen do bolnice, gdje mu je spašen život.

– Nastradao sam ni kriv ni dužan, samo sam htio pomoći, kad sam se sagnuo dobio sam nož u leđa. Kad sam saznao da sam ostao bez bubrega prvo sam pomislio na Ivana Klasnića – govorio je nakon operacije Pešić, kojem je život spasio bivši srpski reprezentativac Uroš Vilovski.

A Uroš Vilovski se također nerado sjeća te kobne večeri. Prisjetili smo se zajedno na Europskom prvenstvu 2018. godine, kad je participirao za Mađarsku.

– Sjećam se da je netko gledao fotografije i da nitko od napadača nije bio iz Veszprema – pričao je Vilovski, koji je spasio Pešiću život.

– Vidio sam da Ivan gubi puno krvi i pješke sam ga odveo do bolnice koja je, srećom, bila u blizini. Svaki dan sam ga obilazio u bolnici, bio uz njegove roditelje, ali takvo nešto svatko bi napravio u toj situaciji – pričao nam je Vilovski.

Pešićeva obitelj bila je shrvana, izvađen mu je bubreg, no Pešić je preživio. I vratio se rukometu, odlučniji no ikad.

Otišao je iz Mađarske i sreću pronašao u bjeloruskom Meškovu, gdje je bio osam godina. No rastao se na ružan način. Ljudi iz kluba ponijeli su se užasno, raskinuli s njim ugovor, a kao razlog naveli njegovo zdravstveno stanje. Pešić je gospodski prešutio, poptisao za Nantes, gdje i danas uživa vrhunski status.

– Zdravsteni problemi nisu bili razlog, ali neka… Nisam zaslužio takav kraj – rekao je Pešić i otiša za Nantes.

Iako je rođen u Rijeci, Pešić je Senjanin. I svaku priliku koristi za odlazak u voljeni grad. U reprezentaciji je omiljen, suigrač na kojeg se uvijek možete osloniti. A kad se pobjeda čini nemogućom misijom, kad Mađari na klupi već počnu slaviti i kad gledatelji gube svaku nadu u čudo, pojavit će se Peša. Ludi Peša, kako ga zove Šipić. Ne kažu suigrači bez razloga, čuvajte se senjske ruke…