Čak 53 države osvojile su barem jednu medalju na upravo završenom Svjetsko atletskom prvenstvu u Tokiju. Nikad u povijesti toliko država nije osvajalo medalju na jednom SP, što jasno govori koliko se atletika kvalitativno širi i koliko se dobro radi u državama koje donedavno nisu mogle niti parirati najboljima i visokoj razini. Dosadašnji rekord broja osvajača medalja na SP bio je iz 2007., tad je u Osaki 46 nacija otišlo kući sa barem jednom medaljom.

Tanzanija je osvojila prvo zlato u povijesti, Samoa, Sveta Lucija i Urugvaj su osvojili prve svjetske medalje ikad. Da je netko prije samo par godina rekao da će Bocvana imati takvu širinu sprintera za uzeti svjetsko zlato na 4×400 metara i srušiti gotovo nepobjedive Amerikance, smijali bismo se. Ili, da će bijeli Francuz uzeti zlato na 10,000 i srebro na 5,000 metara, ili da će Novozelanđanin osvojiti zlato na 3,000 metara zapreke…

That’s a lot of @WCHTokyo25 medallists 👀#WorldAthleticsChamps pic.twitter.com/LZgG6R4ARW

— World Athletics (@WorldAthletics) September 22, 2025

Među 1992 atletičara koji su se pojavili na tokijskim startnim listama bilo je osam Hrvata od koji je Sandra Perković ušla u finale bacanja diska i tamo osvojila peto mjesto. Od ostalih, treba naglasiti da je Matija Gregorić u bacanju kladiva kontroverznom odlukom sudaca doslovno izbačen iz finala, naime naknadno mu se dosuđen prijestup nakon hica na 76,38, koji bi ga odveo u finale, te svakako vrijedi pohvaliti nastup Marina Bloudeka koji je u polufinalu na 800 metara bio ukupno 13. u zaista čudesno jakoj konkurenciji. Dovoljno je reći da je kasnije finale bilo najbrže u povijesti, osam finalista trčalo je brže od 1:43.00, što se nikad ranije nije dogodilo.

Hrvatske atletike na svjetskoj mapi nažalost praktički više nema, unatoč pojedinačnim bljeskovima, i to je velika šteta jer atletika je zaista kraljica sportova, uostalom puno govori i podatak da su svjetska prvenstva u atletici po gledanosti odmah iza olimpijskih igara i svjetskog prvenstva u nogometu. Usput, recimo da je za trajanja SP službeno stranicu natjecanja posjetilo 13 milijuna ljudi, da je u tom periodu društvene mreže Svjetske atletike (World athletics) zapratilo dodatnih 700,000 ljudi a da su video-snimke na istim stranicama ukupno pogledane čak 700 milijuna puta!

Razloga za takvo stanje unutar hrvatske atletike sigurno je mnogo – od vjerojatno nevelike baze, preko izostanka kvalitetne selekcije djece do činjenice da svaki mladi, talentirani atletičar zna da ako nije kvalitativna razina finala olimpijskih igara, da od tog sporta neće moći živjeti i da mu je bolje posvetiti se školi ili poslu. Ovako ostaje dojam da se sve temelji na fanatizmu pojedinih sportaša i trener a rezultati su vidjljivi. Na žalost, nije to tako samo u atletici.