Toni Šarić na čelu je Udruge ljubitelja filma RARE iz Vinkovaca koja već punih 18 godina organizira najvažniji regionalni Festival dokumentarnog rock filma DORF. U Zagrebu će u petak, 13. lipnja, biti predstavljena ‘DORF monografija 2007. – 2024.’

Festival dokumentarnog rock filma – DORF pokrenut je 2006. godine u Vinkovcima na inicijativu Tonija Šarića i njegovih najbližih prijatelja i suradnika. U tih 18 godina prikazano je preko 330 filmova iz Hrvatske, regije i ostatka svijeta, a festival je gostovao u čak 84 grada. Među brojnim filmašima i glazbenicima koji su gostovali na DORF-u bio je i proslavljeni britanski redatelj, glazbenik i producent Don Letts, poznat po svom radu s grupama The Clash, Musical Youth, The Pretenders, The Psychedelic Furs, Elvisom Costelom itd. Kako prvih 18 godina ne bi ostalo samo u sjećanju, Šarić i Udruga RARE završili su ovih dana rad na monografiji DORF-a, koja će 13. lipnja biti predstavljena u Zagrebu, u Dokukinu KIC. Tim povodom Toni Šarić dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Koliko je filmova prikazano u 18 godina Festivala dokumentarnog rock filma DORF?

Napokon su popisani, inventura je napravljena i to je sad sigurno fina baza za neke koji će istraživati produkciju i tražiti podatke – od kolekcionara do arhivara, vjerujem da će im biti korisno. Svi podaci su i na www.filmfestivaldorf.com, kronološki poredani, uz sve popratne programe koji su bili. To je nešto više od 330 filmova, nešto je bilo i spotova, par koncertnih filmova, nisu sve bili dokumentarni.

NACIONAL: Čitajući monografiju, stječe se dojam da su svi koji nešto znače na hrvatskoj rock sceni i u hrvatskom igranom i dokumentarnom filmu, barem jednom sudjelovali na DORF-u. Kako vam je to uspjelo?

Prvo, nije nažalost bilo baš neke druge opcije za predstavljanje, otvorili smo vrata svima i vrlo brzo se proširila vijest o novoj platformi za baš taj žanr. Bili smo i dio međunarodnih mreža festivala MOFFOM (Music on Film – Film on Music) i MFFN (Music Film Festival Network), kao jedini iz ovog dijela Europe. Drugo, svjesna je odluka bila da se pruži prostor manje poznatim ili „vidljivim“ autorima pa je i to usmjerilo pažnju na neke super autore, koji su se vraćali i postali dijelom DORF-ove obitelji. Treće, popratni program je imao jednaku važnost kao i filmski, čak su i nagrade uvedene da bismo se skromno zahvalili nekim važnim gigantima za sve što su nam omogućili svojim radom. Marko Brecelj je rekao da je DORF „mali prozor u svijet“, to mi je bila velika čast čuti i drago mi je što je on to fino artikulirao i podržavao nas sve ove godine.

NACIONAL: Jedan od najznačajnijih gostiju DORF-a bio je, bez sumnje, britanski redatelj, DJ, producent i glazbenik Don Letts. Kako ste ga uspjeli nagovoriti da dođe u Vinkovce?

To je bilo davne 2008. godine, postojao je tada najvažniji europski festival glazbenih dokumentaraca u Pragu i tamo smo išli. Leon Rizmaul je primijetio Dona Lettsa u jednoj pivnici i snimio najavu njegova gostovanja, tamo je sve dogovoreno oko dolaska. Bio je odličan tajming, a on je bio gost tada i onda smo se sreli još jednom u Puli, 2016. godine na Seasplash festivalu uručili smo mu i nagradu za životno djelo. On i Vincent Moon sigurno su dva najvažnija glazbeno-dokumentarna strana gosta koja smo imali.

NACIONAL: Kakvi su mu bili dojmovi nakon gostovanja na DORF-u u Vinkovcima, rock scenom općenito i prikazanim filmovima, s obzirom na njegov ‘pedigre’ i rad s nekima od najvažnijih britanskih glazbenika svih vremena?

Don Letts je zaista velik autor, u Vinkovcima i Puli proveli smo dosta vremena zajedno. Mislim, teško mi je biti s tim svim velikanima uživo, svašta bih ih pitao i ugnjavio, a onda mi bude neugodno. Iznenadilo me je koliko je bio blizak s Malcolmom McLarenom i u tom razgovoru dosta mi se toga razbistrilo. Sjećam se, recimo, da smo u vožnji nazad 2008. iz Vinkovaca u Zagreb slušali u autu EP Dubioza Kolektiva, tada skroz nepoznatog sastava.

NACIONAL: Pitanje koje se nameće samo po sebi s obzirom na doista respektabilan uspjeh i nevjerojatnih 18 godina staža: kako ste sve te godine financirali DORF?

Javna sredstva i nešto privatni donatori kojima je bilo cool podržati. Stvar je spasila prekogranična suradnja s kolegama iz Novog Sada i Subotice, da toga nije bilo, ne bismo sigurno izdržali i rasli prvih sedam, osam godina. Probali smo i naplaćivati ulaznice, ali u Vinkovcima to nije išlo. Jasno mi je sve, naravno.

‘Moraš imati ventil, pogotovo u Vinkovcima. Postojao je i neki osjećaj nastavljanja onoga što su započeli Mataković, Bare i ekipa, pa da se ispriča i naša generacijska priča’

NACIONAL: Festival je, kako ste to poetično opisali u monografiji, nastao iz puke dosade. S prijateljima ste osmislili festival koji će vama biti zabavan. U međuvremenu je vaš festival postao najvažnija platforma za promociju rock-dokumentaraca u regiji te se nakon Vinkovaca proširio na ostatak Hrvatske, regije, ali i na zapad, te su filmovi s DORF-a prikazani u čak 84 grada. Kako ste s tako skromnim budžetom i sa šačicom entuzijasta uspjeli stvoriti tako velik i važan festival?

Hvala na komplimentu. Presudni su strast i povezivanje s ljudima koje zanimaju takve stvari, da je to bilo za neku plaću, ne bismo vjerojatno nikad izgurali toliko. Moraš imati ventil, pogotovo u Vinkovcima. Isto, postojao je neki iracionalni osjećaj nastavljanja onoga-što-su-započeli Mataković, Bare i ekipa, kao, vinkovačka tradicija pa da se ispriča i naša generacijska priča. Na sreću, bilo je super kreativnih osoba u malom krugu. Prije svih sjajni Marko Šošić, bez kojeg ničega ne bi bilo, a poslije je došla podrška još mlađe, hip hop ekipe, pa su tu i Punčke, Martin Peranović, Medo itd. Tako je sve bilo lakše. Jedino što je bilo neugodno znati s koliko novca je sve to odrađeno, često sam izmišljao brojke. Kad sve prođe, ostane samo lijepo sjećanje i nekako sve romantiziraš, valjda je to prirodno.

NACIONAL: DORF je u proteklih 18 godina imao svojih uspona i padova. U kojoj je fazi danas?

Da, bilo je i padova, naravno, život je takav, ali probaš, tražiš rješenje dalje, od Primoštena preko Rijeke itd. Ne znam, ove godine neće biti DORF izdanja, sad je aktivnost ozvučivanje nijemog filma “Birtija“ s ekipom LHD iz Siska, projekt Kin-o-zvuk. Za dalje ćemo vidjeti, živimo u vremenima kad se planira mjesec po mjesec.

NACIONAL: Da možete birati i da raspolažete daleko većim budžetom, kako biste i u što uložili novac da podignete svoj festival na još višu razinu?

Mislim da je kombinacija s održavanjem festivala u Primoštenu, u sklopu SuperUha, bila najbliže onome što je DORF trebao biti – na otvorenom, uz odličan popratni program. Zanimljivo je iskustvo i kolega iz drugih država koji su s velikim budžetima izgubili previše odlaskom velikih sponzora. Mislim da je naša “ježeva kućica“ sasvim OK pozicija, zahvaljujem se i ovim putem svima koji su nas podržali, ovako ili onako, podrška je važna.

NACIONAL: Vratimo se monografiji DORF-a, koja je realizirana uz potporu Grada Vinkovaca, Vukovarsko-srijemske županije i Hrvatskog audiovizualnog centra. Je li bilo teško prikupiti novac potreban za monografiju?

Zahvaljujem na potpori svima. Malo mi je žao što nismo uspjeli više prikupiti zato što je puno materijala koji bi trebao biti ukoričen, ali i ova, pomalo fanzinska varijanta, sad izgleda možda i bolje. Martin Peranović je majstor, izvukao je maksimum, a meni je drago što smo predali tih devet primjeraka u Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku te u još par važnih knjižnica, da se sačuva hard copy. Nekako nisam siguran kako će već za pet godina izgledati online arhive. Pozivam i ovim putem sve koji žele primjerak da nam se jave ili dođu na predstavljanje monografije.

NACIONAL: Na promociji u Zagrebu premijerno ćete prikazati film „Sanjalice“, o povijesti ženskog pisma u rock glazbi kroz priču o prvom ženskom jugoslavenskom rock sastavu nastalom tijekom 1960-ih, u režiji Vladimira Petrovića koji će biti prisutan na premijeri. Kako ste se odlučili baš za taj film?
To je prošlogodišnji na DORF-u nagrađen film, 18. laureat. Vladimir Petrović i ekipa napravili su zanimljivu posvetu tom važnom sastavu. Ima jako puno filmova koji skupe arhivu i ne uspiju nekome izvan konteksta objasniti koliko je važno to što su upravo vidjeli i čuli, a Petroviću je to pošlo za rukom. Film je zabavan i razigran, zaslužena posveta curama koje su u srednjoj školi stvarno pomicale granice, nevjerojatna priča. Film je osvojio i nekoliko nagrada, baš mi je drago što ćemo ga predstaviti zagrebačkoj publici. Pozivam sve ljubitelje retro zvuka na projekciju, odlična je prilika za gledanje filma u dobrom društvu u petak, 13. lipnja, u Dokukinu KIC.

NACIONAL: Na čelu DORF-a ste svih tih 18 godina. Jeste li se umorili?

Da, može se reći, već nekoliko godina nemam više onaj “DORF drive”, da noć prije otvaranja slabo spavam i te stvari, a što je i normalno. Žao mi je nekad što se Filip Meštrović i neka mlađa ekipa nisu uključili više i krenuli u nekom drugom smjeru možda, a onda si mislim da ne bih ni ja vjerojatno na njihovom mjestu, pokrenuo bih nešto svoje da me već to puca tako jako.