U Jadranu se uzgajaju kalifornijska pastrva i atlantski losos. Ribari govore da losos i pastrva redovito bježe iz kaveza. Riječ se o invazivnim vrstama koje nanose štetu morskom ekosustavu.
U moru u Velebitskom kanalu i na Kvarneru love se kalifornijske pastrve i atlantski lososi, predatorske vrste koje nisu autohtone u Jadranskom moru.
Na to već mjesecima upozoravaju ribari s tih područja koji na društvenim mrežama redovito objavljuju fotografije svojih neuobičajenih ulova, riba koje su pobjegle iz uzgajališta u Lukovom Šugarju, koje vodi tvrtka Adriatic Farming iz Zadra, ujedno i jedinom u državi i na cijelom Mediteranu gdje se kalifornijske pastrve i lososi uzgajaju u moru, na što se upozorava kao o okolišno neodrživoj praksi.
Ribari s kojima je razgovarao Klimatski, a koji su htjeli ostati anonimni, rekli su kako se na području Velebitskog kanala na nekim mjestima regularno love kalifornijske pastrve u količini od tri do osam komada po ribolovu te da ih je puno lakše uloviti nego brancina. Također primjećuju da se te ribe hrane gavunom, isto kao i brancin, te da je brancina na tom području sve manje.
Je li narušen ekosistem?
Direktor tvrtke koja pod Velebitom uzgaja kalifornijsku pastrvu i atlantskog lososa tvrdi da poštuju sve procedure i da je opasnost za lokalne organizme i okoliš minimalna. Uvjeren je da je u pitanju dobra investicija. Stručnjaci se ne slažu.
Slučaj prebjeglih atlantskih lososa iz uzgajališta u Lukovom Šugarju tvrtke Adriatic Farming ostavlja brojna neodgovorena pitanja o njihovom uzgoju te institucijama koje su ga amenovale.
Dok su ribari tijekom siječnja javljali da su tu stranu vrstu lovili od Umaga do Lokve Rogoznice, nadležno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva obavilo je inspekcijski nadzor uzgajališta u kojem je, kako su kratko odgovorili, utvrđeno da tvrtka Adriatic Farming provodi odgovarajuće procedure kontrole uzgajališta i postupanja u slučaju prebjega ribe.
Bijeg ribe iz uzgajališta samo je jedna od potencijalnih opasnosti koje se vežu uz projekt uzgoja atlantskog lososa u Velebitskom kanalu.
Naime, zbog promjene temperature mora, ta je vrsta osjetljiva na niz bolesti, nametnika i parazita, prema Procjeni rizika invazivnosti strane vrste ribe atlantski losos u odnosu na korištenje u akvakulturi koju je napravio Zavod za zaštitu okoliša i prirode. Procjena rizika je izrađena prije nego je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva dalo zeleno svjetlo za uzgoj lososa u moru.
Uzevši u obzir da klimatske promjene već sad znatno utječu na globalnu industriju uzgoja lososa, opravdano se u javnosti postavlja pitanje je li Jadransko more dobra lokacija za uzgoj te vrste i može li ona negativno djelovati na lokalni ekosustav.
Pretovar ribe u ribogojilištu Adriatic Farminga u Lukovom Šugarju | Foto: SOPA Images Limited/Alamy/Profimedia
‘Pobjegla je minorna količina’
Miodrag Lacić, direktor tvrtke Adriatic Farming, za Klimatski portal ispričao je kako je izgledao bijeg lososa iz kaveza. Zbog velike bure između Božića i Nove godine radnici par dana nisu mogli doći do kaveza, a nakon što se bura stišala uočili su da je metalni dio hranilice oštetio mrežu jednog kaveza. Prvo su zaključili da nije bilo bijega.
“Međutim, nakon nekoliko dana čuli smo da je nekoliko ribara ulovilo lososa pa je tako tvrtka obavijestila nadležne institucije. Prema našim procjenama, gornja brojka prebjeglih lososa jest oko 300 jedinki, što, ako uzmete u obzir da se u kavezima nalazi oko 100 do 150 tisuća komada, nije velika brojka. Zadnjih dana tražimo da se ljudi jave ako ga negdje ulove, međutim, nemamo informaciju da se zadnjih 15 dana taj losos negdje pojavio”, kaže.
Navodi kako je riječ o minornoj količini te da je razumljivo da je medijski odjeknulo jer se radi o vrsti koja je strana. Dodaje kako se bjegovi riba iz ribogojilištima događaju na dnevnoj bazi i u ostalim uzgajalištima te kako je važno da su sve jedinke ženke, što je, tvrdi Lacić, slučaj kod uzgoja atlantskih lososa u Lukovom Šugarju.
“Losos, ako i pobjegne iz kaveza, on je lovina, a ne predator. On se, kao i pastrva, ne zna ponašati u divljini i ovaj ambijent je za njih strani medij. Da nema ribara koji ih ulove, oni bi izdržali mjesec dana van kaveza. Nama je u inspekcijskom nadzoru utvrđeno da se u najvećem dijelu držimo svih mjera koje su nam propisane”, rekao je Lacić za Klimatski portal.
Nalaz inspekcije
O sve češćim ulovima atlantskog lososa i kalifornijske pastrve za Televiziju N1 govorio je Ante Mišura, Ravnatelj Uprave za ribarstvo.
“Adriatic Farming d.o.o koja ima koncesiju i dozvolu za uzgoj lososa i to je dobiveno na temelju savjetodavnog odbora u kojem sjede znanstvenici, stručnjaci i uzgajivači, koji su donijeli odluku da se to odobrava. Imamo te dvije lokacije, jednu na kopnu na kojoj trenutno nema uzgoja, a je li održivo, održivo je ako će se poštivati svi uvjeti koji su zadani” rekao je Mišura.
OZBILJNA PRIJETNJA Invazivna vrsta proširila se Jadranom, stručnjaci imaju zanimljiv prijedlog
‘Imamo dojave’
Vrste su pobjegle iz uzgajališta ribari sad love diljem Jadrana, o tome jesu li prebjezi prijavljeni kao i je li Ministarstvo poljoprivrede napravilo nadzor, ravnatelj Uprave za ribarstvo rekao je sljedeće: “Imali smo dojavu da je bilo bijega i također izašla je ribarska inspekcija, pobjeglo je oko 300 jedinki, do sad imamo dojave za 162 ulovljene“.
“Inspekcija je utvrdila da postoje svi propisani protokoli koje ima ta tvrtka i koji se koriste. Do bijega je došlo u olujnom nevremenu, došlo je pucanja mreže, s tim da je mreža prema inspekcijskom nalazu sanirana. U uzgoju je važno poštivati sve protokole da ne dođe do bijega nijedne vrste, to su vrste koje se hrane s peletiranom hranom. Zato je važno u budućnosti koristiti nove tehnologije, sustave monitoringa“, reako je Mišura.
Zabrinutost?
Mišura je potvrdio da nastavljamo s ovom praksom i komentirao ima li razloga za zabrinutost za naše domaće vrste.
“Imamo našu inspekciju, i inspekciju Ministarstva mora i zaštite okoliša, veterinarsku inspekcija, svaka pošiljka koja stiže mora se prijaviti veterinarskoj inspekciji i Upravi ribarstva da se iskontrolira jer to moraju biti ili sterilne jedinke ili ženke“, rekao je.
Oko potencijalne ugroze po naše domaće vrste, Mišura je istaknuo da su stajališta različita.
“Neki kažu da mogu, neki kažu da ne mogu, mislim da su puno veći problem invazivne vrste koje dolaze kao divlja populacija, riba vav, plavi rak, te su vrste van kontrole i šire se u našem moru”, kaže.
“U budućnosti ćemo morati iskorištavati te vrste kao što je plavi rak koji se može gospodarski koristiti, strijelka se jako raširila, to je naša domaća vrsta, širi se zbog klimatskih promjena”, dodaje Mišura.
Oporavak tune
Komentirao je porast tune.
“Prije deset godina je tuna bila na rubu izumiranja, razmišljalo se da se tunu stavi na listu ugroženih vrsti, nakon čega se proveo plan oporavka, koji je bio jako strog gdje su smanjenja bila, 3-4 puta se smanjila kvota, i s jako strogim mjerama kontrole došlo je do oporavka stoka tune koji je sad u jako dobrom stanju i ona je pod zaštitom Međunarodne organizacije za zaštitu atlantske tune”, istaknuo je Mišura.
Analizirao je i stanje u ribarstvu.
“Stokovi su bili u jako lošem stanju na Mediteranu, pojedini stokovi su bili bolji na istočnoj obali. Iskrcaj je smanjen svake godine, ali to je posljedica drugih mjera za malu plavu ribu gdje smo imali smanjenja oko deset posto”, kaže.
“Prošla godine je bila najteža jer se ulov srdele prepolovio, tako da je 20 posto bio manji iskrcaj ribe, pritom je ulov inćuna bio stabilan. Ali moram reći da imamo povećanje cijene na našem tržištu domaće ribe”, rekao je.
Hoće li naša domaća riba uskoro postati luksuz kao i hoćemo li morati jesti jeftinu ribu iz uvoza?
“Oborita riba ide u restorane ima veliku cijenu, mala plava riba je najzdravija i ona će uvijek biti pristupačna, ima je dovoljno, može se zadovoljiti tržište”, rekao je Mišura za N1.
Stručnjaci smatraju da će se losos u Jadranu ponašati kao predator
Znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR) ranije su priopćili da nisu podržavali uvođenje atlantskog lososa u hrvatske vode, drugačijeg su mišljenja.
Ističu da je riječ o vrsti koja je u ovom slučaju naviknuta na umjetnu hranu koju dobiva u ribogojilištu. Međutim, dio tih odbjeglih riba pretvorit će se u pravog predatora koji će se naviknuti na prirodnu sredinu te će se početi hraniti autohtonim vrstama.
Prema procjeni koju je izradio Zavod za zaštitu okoliša i prirode, vjerojatnost da se losos nakon bijega ili raspršivanja uspješno naseljava i održava populaciju je niska, iako se ne može sa sigurnošću reći kako bi se ponašao npr. u rijeci Zrmanji, odnosno bi li se mogao u njoj mrijestiti, bi li ličinke i mlađ mogle preživjeti te bi li došlo do uspostavljanja populacija.
Ipak, i Zavod navodi kako je atlantski losos oportunistički predator.
“U području unosa (Velebitski kanal) živi mnogo vrsta riba i rakova koji bi atlantskom lososu mogli predstavljati adekvatnu hranu, s obzirom na to da je on oportunistički predator. Ipak, kako se radi o području na kojem atlantski losos do sada nije zabilježen, ne možemo sa sigurnošću zaključiti kojim bi se vrstama on ovdje hranio”, navodi se u procjeni rizika.
Što sad?
Kada se prije osam godina u Danskoj dogodio prebjeg kalifornijskih pastrvi iz mreža u more, tamošnja je lokalna zajednica pokrenula akciju njihova izlova kako se ne bi narušio morski ekosustav. Nije poznato da je takva akcija organizirana u Velebitskom kanalu.
Klimatski je pitao Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva što čini kako bi se zaštitio ekosustav Jadranskog mora od neautohtonih vrsta kao što je atlantski losos. Odgovorili su kako se mjere odnose na uzgoj sterilnih jedinki ili samo ženki te na redovite kontrole mreža i okolnih voda. Slučaj bijega, navode, trebao bi se prijaviti nadležnim institucijama te bi se trebao organizirati pokušaj vraćanja odbjeglih jedinki.
“Ovo Ministarstvo provodi redovne inspekcijske nadzore kako bi se utvrdilo da se uzgajivači pridržavaju propisanih mjera zaštite”, navode.
Međutim, u istom odgovoru otkrivaju kako tijekom 2024. ribarska inspekcija nije ni jednom posjetila uzgajališta koja u Velebitskom kanalu vodi tvrtka Adriatic Farming, piše Klimatski portal.
Komentari