Za Ukrajinu je povijest bojno polje. Mjesecima prije nego što je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo potpunu invaziju, objavio je članak od 5000 riječi u kojem je zagovarao demontiranje zemlje, u svom govoru kojim je obilježio početak ruske ofenzive iznio je niz povijesnih pritužbi na Zapad, a mjesecima nakon početka rata predstavio se kao nasljednik ruskog cara Petra Velikog.
Povijest ponovno proganja Ukrajinu. Dok američki predsjednik Donald Trump gura pregovore o okončanju rata, političari i stručnjaci traže prave analogije kako bi objasnili nesiguran trenutak u kojem se Ukrajina nalazi i procijenili rizike s kojima se suočava u bilo kojem diplomatskom procesu.
Paralele nisu precizne, ali trenutni trenutak rezonira s tri ključna poglavlja u diplomatskoj povijesti 20. stoljeća: Münchenom 1938., Jaltom 1945. i Budimpeštom 1994., piše CNN.
Münchenski sporazum
Münchenski sporazum kojim je Sudetska regija Čehoslovačke prepuštena Adolfu Hitleru u pokušaju da se spriječi rat u Europi.
Tijekom godina taj je sporazum postao prikladna skraćenica za smirenje – odricanje od Sudeta ohrabrilo je Hitlera i utrlo put svjetskom ratu. Kritičari Trumpa usporedili su predsjednikovu spremnost da se sastane s Putinom nasamo na Aljasci i njegov prijedlog da će Ukrajina možda morati prihvatiti gubitak teritorija s pogreškom britanskog premijera Nevillea Chamberlaina da je Hitleru povjerovao na riječ.
TRUMP JE OPET IZIGRAN Kremlj tvrdi da nema planova za susret Putina i Zelenskog
“Trumpovo magično razmišljanje prijeti usporenim Münchenom, ponavljanjem pogreške pomirenja”, napisao je demokratski senator Richard Blumenthal na X-u. “Maženje krvožednog ubojice komadićima teritorija i obećanjima dobrog ponašanja nije donijelo ‘mir u naše vrijeme’. Pomirenje neće Trumpa približiti Nobelovoj nagradi za mir ništa više od Chamberlaina”, dodao je.
No, postoji i specifičan vojni kut usporedbe s Münchenom. Sporazum je omogućio nacistima da zaobiđu opsežnu mrežu utvrda, u biti čineći Čehoslovačku bespomoćnom. Slično tome, vojni analitičari primjećuju da ako se Rusiji dopusti okupacija ostatka ukrajinske regije Donjeck u bilo kojem mirovnom sporazumu, to će potencijalno predati Putinovim snagama kontrolu nad gradovima-tvrđavama poput Slovjanska i Kramatorska, koji čine vitalni dio obrambenog pojasa Kijeva.
Konferencija na Jalti
Još jedna povijesna paralela u igri je Konferencija na Jalti iz 1945., sastanak između američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta, britanskog premijera Winstona Churchilla i sovjetskog diktatora Josifa Staljina koji je postavio uvjete poretka u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Iako se u to vrijeme smatrala trijumfom ratne diplomacije, nasljeđe Jalte danas se promatra kroz pesimističniju prizmu, posebno u istočnoeuropskim zemljama, gdje se smatra sastankom koji ih je na kraju ostavio iza Željezne zavjese i osudio milijune ljudi na život pod komunističkom vlašću.
Za neke promatrače, Trumpov pritisak za potencijalni veliki dogovor s Putinom također nosi rizike prodaje Kijeva, posebno ako se mogući ishodi pregovaraju preko glava Ukrajinaca. U objavi na X uoči sastanka Trumpa i Putina na Aljasci, bivši američki veleposlanik u Rusiji Michael McFaul napisao je: “Sastanak Trumpa i Putina na Aljasci ne može postati Jalta 2.0. Nadam se da predsjednik Trump, Rubio i njihov tim naporno rade kako bi ovo bio značajan samit, a ne trenutak kapitulacije.”
DETALJI SASTANKA Putin traži cijeli Donbas, ali spreman je na manje ustupke. Evo koje
Nije iznenađujuće da je Putin obožavatelj dogovora velikih sila. U govoru na Općoj skupštini UN-a 2015., održanom uoči vojne intervencije njegove zemlje u Siriji, Putin je s odobravanjem govorio o Jalti, rekavši da je sigurnosna arhitektura stvorena u sovjetskom ljetovalištu ‘pomogla čovječanstvu da prođe kroz turbulentne, a ponekad i dramatične, događaje posljednjih sedam desetljeća. Spasila je svijet od velikih previranja’.
Povjesničar Sergej Radčenko, odgovarajući na McFaulovu objavu na X-u, ponudio je nijansirani pogled na analogiju s Jaltom, napominjući u da ‘Jalta nije imala realnih alternativa jer su do veljače 1945. Sovjeti već pregazili Istočnu Europu. FDR nije bio u poziciji da ih odande istjera. Jedino što je mogao učiniti bilo je izvući prazna obećanja o izborima od Staljina’.
Ali, opcija Jalte nije jedini diplomatski put koji je danas dostupan, dodao je Radčenko, jer SAD-u Rusija nije potrebna ni za što i može pomoći Kijevu u ograničavanju ambicija Moskve. “Daleko od osvajanja Istočne Europe, Rusija ne može osvojiti ni Donbas. Ukratko, baš kao što Jalta nije imala održive alternative, Jalta 2.0 ima vrlo održivu alternativu, što je nešto što je trebalo dati Trumpovoj administraciji znatnu prednost u pregovorima s Rusijom“, napisao je.
Budimpeštanski memorandum
Dok europski saveznici traže sigurnosna jamstva za Ukrajinu, naziru se sjećanja na Budimpeštanski memorandum iz 1994., prema kojem je novo neovisna Ukrajina pristala odreći se nuklearnog oružja na svom teritoriju nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Taj komadić papira, koji je potpisala Rusija, sadržavao je obećanje o poštivanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine. Ta obećanja nisu poštedjela Ukrajinu od ruske aneksije Krima 2014. i potpune invazije 2022. godine, piše CNN..
Govoreći na CNN-u, bivši ukrajinski predsjednik Petro Porošenko sugerirao je da su sigurnosna jamstva navedena u memorandumu neefikasna. “Kao predsjednik Ukrajine, imao sam sigurnosno jamstvo u obliku Budimpeštanskog memoranduma. Ovo ne funkcionira. Bilo koje drugo sigurnosno jamstvo osim (onog koje je) obvezujuće je neprihvatljivo”, rekao je.
Ukrajina se sad suočava s još jednom povijesnom prekretnicom dok diplomati pokušavaju pronaći pravo mjesto i pravu formulu za mirovne pregovore. Hoće li se ovaj trenutak pamtiti kao mračno poglavlje u europskoj povijesti, ostaje za vidjeti.
Komentari