Trine Dyrholm, jedna od najboljih skandinavskih glumica, govori kako je utjelovila lik Dankinje Dagmar, žene koja je ubijala djecu u vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata, u filmu ‘Djevojka s iglom’ koji je premijerno prikazan na festivalu Subversive u Zagrebu

Na 18. Subversive festivalu koji je započeo 19. svibnja u Zagrebu premijerno je prikazan jedan od najhvaljenijih prošlogodišnjih europskih filmova, a to je danski „Djevojka s iglom“. Radi se o filmu koji je bio nominiran i za nagradu Oscar i za nagradu Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma, a bio je nominiran u pet kategorija za nagradu Europske filmske akademije, odnosno europskog Oscara. Među tih pet nominacija našla se i ona Trine Dyrholm u kategoriji najbolje glumice. Upravo smo s Trine Dyrholm tim povodom razgovarali ekskluzivno za Nacional.

Crno-bijeli film „Djevojka s iglom“ temelji se na istinitom događaju, priči o Dagmar, ženi koja je u vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata ubila od devet do 25 djece. Film redatelja Magnusa van Horna odvija se 1918. godine, mlada djevojka Karoline (Vic Carmen Sonne) ne može dokazati da je njen suprug poginuo u ratu i nema pravo na vojnu mirovinu, zapošljava se kao krojačica i zatrudni s poslodavcem. Njegova majka je odbacuje, a ona dolazi do Dagmar (Trine Dyrholm) koja vodi dućan sa slatkišima, ali iza njega se krije tajna agencija za usvajanje djece. Iako smatra da Dagmar smješta djecu u udomiteljske domove i time im spašava život, istina je potpuno drugačija. Trine Dyrholm (53) godinama je jedna od najboljih skandinavskih glumica koja je postala i međunarodno poznata nakon što je glumila u filmu „U boljem svijetu“ koji je 2011. osvojio i nagradu Oscar i Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma. Rezultat toga bio je film „Sve što trebaš je ljubav“, u kojem je glumila s Pierceom Brosnanom. Od brojnih ostalih nagrada ističe se ona 2016. na filmskom festivalu u Berlinu, na kojem je proglašena najboljom glumicom za ulogu u danskom filmu „Komuna“.

‘Nije zanimljivo glumiti monstruma. Zanimljivo je glumiti ljudsko biće koje čini monstruozne stvari’, rekla je Trine Dyrholm o svojoj ulozi Dagmar. FOTO: Lukasz Bal

NACIONAL: Glumačku karijeru započeli ste devedesetih godina, nagrađivani ste na brojnim festivalima, glumite u međunarodnim filmskim produkcijama, jesu li se vaši snovi ostvarili?

Uvijek sam bila zainteresirana za dobar i izazovan filmski rad, a u karijeri sam imala privilegij da sam glumila u puno takvih filmova. Kada govorimo o snovima, željela sam glumiti s nekim od mojih najvećih filmskih heroja, što mi se također dogodilo. Zahvalna sam na svemu što mi se događalo u životu i karijeri. Nastojala sam naći svoj put, nastojala sam biti iskrena prema glumačkom poslu i birala sam uloge u filmovima za koje sam smatrala da su važni.

NACIONAL: Kako biste opisali sebe kao glumicu?

Vrlo sam zainteresirana za komunikaciju s publikom o egzistencijalnim temama. Uvijek sam pokušavala stvoriti takve likove i to filmovima koji se bave problemima čovjeka. Vjerujem, sada više nego ikada, da je filmska umjetnost važna jer je to mjesto na kojem možemo govoriti o teretu života i egzistencijalnim temama. Ja sam takva glumica, ali i osoba koja pokušava sudjelovati u takvim temama kad god mogu. Volim istraživati aktualne teme. Svaki put kada dobijem scenarij za film, pokušavam shvatiti redateljevu viziju. To mi je važno jer tada, svojom vizijom, mogu pomoći ostvarenju redateljeve vizije. Zato uvijek postavljam pitanje tko je taj redatelj i što ćemo raditi. Ponekad redatelj ne može riječima opisati svoju viziju, ali tada mogu osjetiti u kojem smjeru idemo. Tada volim istražiti temu filma i pružiti najbolje od sebe.

NACIONAL: Film „Djevojka s iglom“ upravo je to, egzistencijalistički film.

Tako je, to je doista egzistencijalistički film.

‘U Danskoj je zakonski produljen rok za abortus i žena može abortirati do 18 tjedana trudnoće. Ovaj film govori o slobodi, kako je steći, kako je koristiti kada je u pitanju naše tijelo’

NACIONAL: Postoji li osobna povezanost s likom koji glumite i što ste naučili o sebi i događajima iz povijesti koji se opisuju u filmu?

Ovaj film dugo se pripremao, nekoliko puta započelo je snimanje i svaki put bila sam uključena u to. Kada su mi prvi put pristupili i ponudili mi ulogu Dagmar, nisam je mogla prihvatiti jer je to tada bila samo ideja. Željela sam znati što redatelj želi prikazati ovim filmom. Zato sam mu tom prilikom rekla da je prerano za takvu ponudu. Željela sam da razvije taj lik, da mi objasni što želi s njom u filmu. Kada mi se ponovo javio i poslao mi scenarij, shvatila sam da možemo surađivati. Priču o Dagmar sam znala, ona je povijesna ličnost. Nakon što je prije nekoliko godina nekoliko redatelja željelo snimiti film o tome, pročitala sam knjigu o njoj. Uvijek sam smatrala da će biti jako teško stvoriti taj lik na filmu. Međutim, dopao mi se ovaj film jer u njemu pratimo djevojku Karoline koja je rodila dijete, a Dagmar, koju glumim, rezultat je društvenih događaja tadašnjih vremena. Tada sam shvatila da su mi taj lik i film velik izazov. Najvažnije je to da je scenarij bio izvrstan. Da bi mi pomogao prije početka snimanja, redatelj mi je prikazao neke scene iz filma „Oliver Twist“ s naglaskom na lik Fagina, te scene iz filma „Istjerivač đavola“.

NACIONAL: Koje scene vam je prikazao i zašto?

To su bile scene u kojima se vidi mentalno stanje zle osobe. Glavno pitanje je bilo kako stvoriti lik te zastrašujuće žene. Kako je uvesti u film. I zato su me te scene inspirirale. Gledali smo i crno-bijeli film „Svjetionik“. U svemu tome najviše me inspirirao lik Fagina iz „Olivera Twista“ zbog njegova odnosa prema djeci. To me inspiriralo da budem zaigrana dok glumim Dagmar. A sve je to trebalo uskladiti s vizualnom stranom filma jer ga drugačije snimate kada je crno-bijeli.

NACIONAL: Dagmar je povijesna ličnost, što znači da ste razmišljali o njenim postupcima i prije snimanja. S obzirom na to, na koji način ste pokušali prikazati tu osobom s njenim dobrim i lošim stranama?

Priča o Dagmar je istinita, ali to i nije toliko važno. Bitno je postaviti druga pitanja, zašto Dagmar čini to što čini, u kakvom je svijetu odrasla, je li odrasla u traumatičnom okruženju? Ne kažem da je to razlog njezinih postupaka, ali je bitno to znati. Mislim da je Dagmar doista vjerovala da pomaže ženama iako je očito radila pogrešno. Ona obavlja prljavi posao s neželjenom djecom, ali njihovim majkama pripovijeda pozitivne priče o tome što se dogodilo s njihovom djecom. Naravno, to nije istina, ali ona izmišlja te priče. Majke vjeruju u te priče i time je Dagmar s njihovih leđa skinula teret kako bi mogle nastaviti sa svojim životima. Kada upozna Karoline, Dagmar u njoj vidi mlađu verziju sebe, vidi je kao svoje dijete koje nikada nije imala, i zato je odlučila da će joj pomoći. I tada Karoline počinje živjeti život iz noćne more koji živi i Dagmar.

Trine Dyrholm s redateljem Magnusom van Hornom i kolegicom Vic Carmen Sonne. FOTO: IMAGO/Dave Bedrosian/GuliverImages

NACIONAL: Kako vi, moderna žena iz Danske, gledate na ovu priču? Zašto ste smatrali da je važno ispričati ovu priču?

Mislim da rezoniram s ovom pričom u puno aspekata. Položaj žena je uvijek tema o kojoj se razgovara. I danas, kao i u filmu, imamo žene koje rađaju djecu potpuno same. Imamo ratove iz kojih se muškarci s PTSP-om vraćaju svojim ženama. Žene i danas pate od siromaštva i trpe samoću. Pitaju se koja je svrha njihova života. Zato smatram da je ovaj film moderan iako se radi o povijesnoj drami. Tome je doprinio redatelj Marcus van Horn koji je iznimno talentiran i pametan. Snimio je mračnu bajku koja govori o ljudima i društvu. Vrlo hrabro je to napravio, a ja sam ponosna na to što glumila u filmu.

NACIONAL: Koliko vam je, kao glumici, bilo tešku ući u lik Dagmar, koja je bila serijski ubojica i ubijala je djecu?

Kada ste glumac, to je uvijek emotivna stvar. Morate se usuditi ući u takve likove, pri čemu nikada ne znate što će se tada dogoditi. Ponekad se bojim, ponekad vrištim na sav glas, nadajući se da ćemo u konačnici, kada uđem u lik, nešto ostvariti s filmom. Osobito sam zahvalna što je redatelj Magnus van Horn odlučio da neće prikazivati eksplicitne scene zločina. Mislim da bi to bilo previše. Ubojstvo u filmu prikazuje se s distance, niste sigurni je li se to doista dogodilo. Šokantno je, ali je prikazano na pametan, umjetnički način. I na taj način je rečeno ono što je trebalo biti rečeno.

NACIONAL: Vaš glumački uspon započeo je filmom „Proslava“ 1998., prvim filmom pokreta Dogma 95. U njemu se slavi rođendan glave obitelji, muškarca za kojeg se ispostavlja da je monstrum. U filmu „Djevojka s iglom“ vi ste monstrum. Kako sada gledate na film „Proslava“?

Radi se o nijansama. Nije zanimljivo glumiti monstruma. Zanimljivo je glumiti ljudsko biće koje čini monstruozne stvari. Ja ne vjerujem u dobro i loše, vjerujem u nijanse. Po tom sam pitanju privilegirana jer, što sam starija, sve više dobivam ponude za igranje interesantnih likova. Što su ti likovi kompleksniji, to mi se više sviđaju. Da, ponekad to može biti teško, naročito kada ste mlada zgodna djevojka, a dobivate uloge koje ne odgovaraju vašem izgledu.

‘Priča o Dagmar je istinita. Ona obavlja prljavi posao s neželjenom djecom, ali njihovim majkama pripovijeda lažne pozitivne priče o tome što se dogodilo s njihovom djecom’

NACIONAL: Sjećate li se kako se osjećao Henning Moritzen koji je u filmu „Proslava“ glumio oca monstruma?

Mislim da se borio s tom ulogom jer se radi o lošem liku. I zato se nije dobro osjećao. Istovremeno, i ja se osjećam loše kada pomislim na sve žene koje su izgubile svoju djecu. Kao i što se osjećam loše zbog svih žena koje su dale svoju djecu na brigu osobama koje su ih zlostavljali. Neka djeca su silovana. Puno je toga što trebamo shvatiti. Što nas čini čovjekom? Moramo uzeti u obzir okolnosti u kojima se ljudi nađu. I zato je film „Djevojka s iglom“ vrlo važan.

NACIONAL: Gledatelji će lako zaključiti da je Dagmar bila loša osoba. Međutim, diljem svijeta i danas se raspravlja o pravu žena na abortus, je li odluka žene da abortira loša odluka?

Nema dileme da je ubijanje beba loša odluka. Loša je odluka žene da abortira. Međutim, o problemu abortusa imamo zanimljivu situaciju. U Poljskoj je gotovo zabranjen. U Danskoj je suprotno, zakonski je produljen rok za abortus i žena može abortirati do 18 tjedana trudnoće. Mi smo u Danskoj donijeli suprotnu odluku i dali smo ženama daleko više slobode. Ovaj film govori o slobodi, kako je steći, kako je koristiti kada je u pitanju naše tijelo. I kako kasnije živjeti s time.

NACIONAL: Što planirate nakon ove ekstremne uloge?

Prije ovog filma snimila sam seriju „Mary and George“ u kojoj glumim sa Julianne Moore, to je povijesna drama s dugačkim haljinama i velikim perikama. Snimila sam i film „Birthday Girl“ koji se događa na kruzeru. Nakon „Djevojke s iglom“ snimila sam danski film „Beginnings“ i u njemu glumim ženu koja je doživjela moždani udar. To je težak film. A onda odlazim na Island i tri mjeseca ću snimati televizijsku seriju „Dankinja“.