Program Tuškanac u gostima tijekom svibnja u Centru za kulturu Histrionski dom prikazuje svih sedam dugometražnih filmova Andreja Tarkovskog, a taj program kina koje je u procesu obnove otvorit će 12. svibnja film ‘Ivanovo djetinjstvo’ iz 1962. godine.

Film otvorenja potresna je antiratna drama o dječaku kojem je rat ukrao djetinjstvo, ispunivši ga mržnjom, gorčinom i očajem iz kojeg jedini izlaz vodi u smrt.

Prikazat će se i “Andrej Rubljov” (1966), biografska drama o slavnom ruskom ikonopiscu koji, kroz osobnu i duhovnu krizu u ratom razorenoj Rusiji 15. stoljeća, postaje simbol borbe protiv nasilja, vjerskih sumnji i društvene represije.

“Svojevremeno cenzuriran, zbog svoje se univerzalne poruke danas smatra jednim od najznačajnijih filmova svih vremena”, ističe se u najavi Tuškanca.

Adaptacija istoimenog romana Stanisława Lema “Solaris” (1972) tematizira sukob znanosti i čovjekove nutrine, a Tarkovski ga je snimio kao odgovor na “2001: Odiseju u svemiru” Stanleyja Kubricka, film koji je, premda tehnički impresivan, smatrao hladnim i lišenim duhovne dimenzije.

Oslonjeno na fragmente snova, sjećanja i arhivske snimke, “Zrcalo” (1975) je intimno filmsko svjedočanstvo o pamćenju, identitetu i protoku vremena, dodatno produbljeno prisutnošću redateljeve majke i supruge te stihovima njegova oca, uglednog pjesnika Arsenija Tarkovskog.

Inspirirana romanom “Piknik pokraj puta” braće Strugacki, filozofska alegorija “Stalker” (1979) meditativno je putovanje kroz zabranjenu zonu u kojoj se ispunjavaju najdublje ljudske želje.

Slavoj Žižek izjavio je svojedobno da, kroz pejzaže pune rasapa, rđe i drače, taj film anticipira izgled postkomunističke istočne Europe.

Andrej Tarkovski – jedan od najvećih redatelja u povijesti kinematografije

Film “Nostalgija” (1983) prvi je koji je snimio izvan Sovjetskog Saveza, a na scenariju je surađivao i poznati talijanski pjesnik Tonino Guerra. Film prati ruskog pjesnika koji, istražujući život skladatelja Sosnovskog u Italiji, proživljava duboku nostalgiju za domovinom i bori se s unutarnjim sukobima.

Ciklus će zaključiti posljednji film Tarkovskog, “Žrtva” (1986) posvećen njegovu sinu. Radnja prati intelektualca Alexandera koji se, suočen s prijetnjom nuklearnog rata, zavjetuje Bogu da će žrtvovati sve što voli ako svijet bude spašen.

Film je sniman u Švedskoj, a Tarkovski je angažirao stalne Bergmanove suradnike, glumca Erlanda Josephsona, snimatelja Svena Nykvista i scenografkinju Annu Asp.

Iz Tuškanca ističu kako, obilježeni dugim, hipnotičkim kadrovima, simbolikom prirodnih elemenata poput vode, vatre i vjetra, lirskim ritmom i duboko intimnim temama, filmovi Andreja Tarkovskog djeluju poput “skulptura u vremenu” – ne nude gotove odgovore, već pozivaju na introspekciju.

In memoriam program za Saru Hribar

Tuškanac u gostima za 12. svibnja najavljuje i posebnu projekciju u znak sjećanja na prerano preminulu redateljicu i scenaristicu Saru Hribar, čiji je autentičan doprinos ostavio značajan trag na suvremeni hrvatski film.

U Centru za kulturu Histrionski dom posjetitelji će imati priliku pogledati tri filma iz autoričinog opusa: nagrađivani srednjometražni “Pusti me da spavam” (2007.) koji inspiriran istoimenom pjesmom Gabi Novak istražuje složene ljubavne odnose dvaju parova koje tumače Nataša Janjić Medančić i Frano Mašković te Marija Tadić i Živko Anočić.

Tu su i kratkometražni filmovi – “Ta tvoja ruka mala” (2009) o taksistu i noćnim putnicima čije se sudbine neočekivano isprepliću, uz dvoje kultnih glumaca, Mustafu Nadarevića i Milenu Dravić, te “Od danas do sutra” (2012) romantična drama o mladom ljubavnom paru (Diana Vidušin i Stjepan Perić) koji se bori s nametnutim klišejima o modernom bračnom životu.

PRERANI ODLAZAK Preminula scenaristica i redateljica Sara Hribar