Pseći život, čak i ako se svodi na naganjanje mačaka, smisleniji je od života njegovog vlasnika, tvrdi Mark Rowlands, profesor i voditelj Odsjeka za filozofiju na Sveučilištu u Miamiju. Kaže, psi vole svoje živote više nego mi svoje i to im daje veći smisao.

“Pseća sposobnost za radost i potpunu predanost postojanju, daleko je veća od ljudske.  Pas voli svoj život sa svime što je u njemu jer je to sve što ima”, piše Rowlands u svojoj knjizi The Word of Dog: What Our Canine Companions Can Teach Us About Living a Good Life.

Rowlands tvrdi da pas može doživjeti više radosti od čovjeka jer nije opterećen onim što je Sartre nazvao “reflektirajućom samosviješću”, za koju autor tvrdi da može osakatiti čovjeka.

Objašnjava kako psi nemaju sposobnost refleksije, ali imaju nešto što naziva predrefleksijom – svijest o postojanju u odnosu na druge objekte u svemiru. Blaženo su nesvjesni da postoji išta veće ili važnije od loptice za kojom jure.

“Sreća proizlazi iz njegove najdublje prirode, izbija iz nje. Psi su i akteri i autori svojih života, a ne gledatelji ili kritičari kao što to znaju biti ljudi – stvorenja promišljanja i sumnje koja izjeda. Smisao života je istinska sreću, a pseći životi su ispunjeni ljubavlju i neopterećeni promišljanjem. Oni u potpunosti žive taj jedan život koji imaju“, objašnjava autor.

Unutarnji svijet psa daleko je dublji, nego što mislimo. Oni vole svoje živote više, nego mi volimo svoje i u tome je sav smisao.

“Pas ima samo jedan život. U njemu je glumac, a ne gledatelj, autor, a ne kritičar”, zaključuje autor.

“Smisao života postoji svugdje gdje sreća izbija iz prirode. Ako ga želite otkriti, nabavite psa“, zaključuje Rowlands.