Boris Spaski, bivši svjetski šahovski prvak i jedan od najboljih šahista u povijesti umro je u 88. godini. Njegovu smrt Ruska šahovska federacija nazvala je “najvećim gubitkom stoljeća”, odlaskom čovjeka od kojeg su generacije i generacije učile i od kojeg će još mnogo generacija učiti. 

– Boris je bio moj najveći idol – rekao je Anatolij Karpov, jedan od najboljih šahista u povijesti.

Fischer-Spaski, bio je to meč stoljeća

Spaski je najpoznatiji po jednom od najvećih mečeva u povijesti, protiv Bobbyja Fischera, 1972. godine. Taj dvoboj nazvan je “Mečom stoljeća”, a Edmonds i Eidinow su napisali knjigu “Bobby Fischer ide u rat”. Još prije početka dvoboja, zahvaljujući ponašanju ekscentričnog Amerikanca, pozornost svjetske javnosti usmjerena je u mirni islandski gradić Reykyavik, gdje se igrao meč.

Fischer je odugovlačio s dolaskom na odredište i pristao je na početak igre tek nakon poziva Henryja Kissingera i nakon što je engleski milijunaš udvostručio novčanu nagradu za pobjednika na, tada zapanjujućih, 250.000 dolara.

U vrijeme Hladnoga rata, koji su do pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a, specijalnim sredstvima vodile Amerika i Rusija, šah je imao posebnu ulogu. Svjetskom šahovskom scenom tada su vladali sovjetski velemajstori, kojima šah nije bio samo natjecanje nego i projekt iza kojeg je stajala i država i ideologija.

He was not only a wonderful champion, but also a fascinating personality. Anyone who met him will surely remember him – forever. His character came through in every possible way, especially with his sense of humour, his brilliant mind, his facial expressions.
He turned to chess… pic.twitter.com/oXk1sNT0A7

— Judit Polgar (@GMJuditPolgar) February 27, 2025

Fischer je optužio sovjetske igrače da se dogovaraju tijekom šahovskih turnira kako bi osigurali da Sovjet uvijek bude na vrhu. Za razliku od danas, kad su šahisti fokusirani isključivo na vlastitu karijeru, Komunistička partija Sovjetskog saveza bi sovjetskim velemajstorima objasnila da je titula stvar nacionalnog interesa i da cijeli Sovjetski savez mora stajati iza igrača koji se bori za naslov. Spaskom su, bez naknade, pomagali svi ruski šahovski velemajstori.

Kao što smo spomenuli, meč se igrao u jeku Hladnog rata i Spaski je bio u “must win” situaciji, iza njega je stajao cijeli SSSR, koji je do tog meča dominirao svjetskim šahom. Bio je to susret, kako su ga nazvali, kapitalizma i komunizma, a stvar je dodatno zakuhao Fischer, koji je javno kritizirao Sovjetski Savez. Za SSSR je bilo gotovo nemoguće zamisliti da Amerikanac sruši njihovu vladavinu, koji je trajala od 1948. godine.

Spaski je sjajno krenuo, poveo 1-0, a na drugu partiju Fischer nije došao. Jednostavno se nije pojavio. Spaski je vodio 2-0 i dužnosnici Sovjetskog saveza čak su predlagali da prekine susret i uzme titulu. No Spaski je htio igrati, a ruku na srce, ljudi u SSSR-u su smatrali da će teško ispustiti prednost. Na kraju je izgubio 12.5–8.5. Bio je to šamar u lice Moskvi.

Iako su ga vlasti u Sovjetskom savezu instruirale da prema Fischeru, tada neprijateljem SSSR-a, ne bude druželjubiv Spaski je bio upravo suprotno. Gospodin. Kad je Fischer pobijedio u šestoj partiji, cijela dvorana je pljeskala, a Spaski je tad učinio nešto nezamislivo u SSSR-u. Ustao je i pljeskao zajedno s publikom Fischerovom remek djelu. To je pokazalo koliko je velik čovjek.

– Ne mogu vam ni opisati koliko mi je laknulo kad je Fischer pobijedio i uzeo mi svjetski naslov. Pao mi je ogroman kamen s leđa i konačno sam prodisao. Nikome ne bih poželio da proživi ono što sam ja tih godina – rekao je Spaski četrdeset godina nakon meča.

Susret je bio inspiracija mnogim knjigama, dokumentarnim i igranim filmovima. Jedan od najpoznatijih je “Damin Gambit”, serija koja se 2020. počela prikazivati na Netflixu.

Profimedia

Spaski je nakon meča bio u nemilosti sovjetskih vlasti, pa se četiri godine kasnije, 1976., preselio u Francusku, nakon što je oženio Francuskinju ruskog podrijetla. Francusko državljanstvo dobio je 1978.

Potpuno se povukao iz javnosti i nije ga bilo nigdje, sve dok nije odigrao neslužbeni revanš protiv Fischera u Beogradu 1992. godine. Bilo je to neslužbeno svjetsko prvenstvo, a Fischer je pobijedio 10-5.

Posljednje godine života obilježili su mu problemi sa zdravljem i obiteljskim sukobom, koji je krio od javnosti. Nakon dva moždana udara vratio se u Rusiju 2012., iako su supruga i sestra bile protiv povratka. Smatrale su da se nikad ne bi trebao vratiti. No Spaskijeva volja bila je jača. Vratio se u Rusiju.

 – Moram krenuti ispočetka, ali ne bojim se – rekao je na ruskoj televiziji nakon povratka.

Nekoliko godina ranije, 2008., posjetio je grob svog najvećeg rivala Fischera, koji je te godine umro. Pokopan je na malom groblju na Islandu.

– Mislite li da je susjedno mjesto slobodno? – upitao je tada Spaski novinare, koji su ga pratili u posjetu Fischerovom grobu. 

Boris Spaski bio je oženjen tri puta i imao je troje djece. Za njega kažu da tko ga je jednom upoznao, pamtio ga je cijeli život. Bio je poznat kao miran i staložen čovjek, s istančanim smislom za humor, a njegov doprinos šahovskoj teoriji uključuje razvoj Lenjingradske varijante u Nimco-indijskoj obrani i oživljavanje Marshallovog napada u Španjolskoj partiji. Ako vam zvuči komplicirano, to je zato što i jest. Vrlo komplicirano. Kod Spaskija je izgledalo vrlo jednostavno, mačji kašalj….