Poliklinika za zaštitu djece i mladih u Zagrebu, koju sudovi već godinama angažiraju za vještačenje u parnicama dodjele djeteta jednom od roditelja, nije kao pravna osoba registrirana za sudska vještačenja što dovodi u pitanje zakonitost odluka utemeljenih na njihovim rezultatima.

Nacional je doznao javnosti posve nepoznatu informaciju da Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, koju sudovi već godinama angažiraju da vještači u parnicama dodjele djeteta jednomu od roditelja, uopće nije kao pravna osoba registrirana za obavljanje djelatnosti sudskih vještačenja. Iz uvida u sudski registar koji je javno dostupan dokument može se lako provjeriti da je Poliklinika registrirana isključivo za specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu djece i za znanstveno-istraživačku djelatnost. Od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske dobili smo isti odgovor kao i od Melite Bestvine, predsjednice Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja, a to je da iz Zakona o sudovima proizlazi da poslove sudskog vještačenja pravne osobe mogu obavljati samo ako su u svojoj djelatnosti registrirane i za obavljanje sudskog vještačenja za određeno područje. Neobično je i to što Poliklinika specijalizirana isključivo za djecu i mlade u svojim sudskim vještačenjima procjenjuje roditeljske kompetencije majka i očeva, dakle odraslih, čime utječe na sudske ishode i sudbine roditelja i djece. Za usporedbu, zagrebačka Klinika za psihijatriju „Vrapče“ koja ima registrirano sudsko vještačenje kao djelatnost, ne vještači kao pravna osoba u slučajevima kada se odlučuje o skrbništvima nad djecom jer su specijalizirani samo za vještačenje punoljetnih osoba. Na stranicama Poliklinike piše da njeni stručnjaci koji su sudski vještaci provode godišnje od 20 do 40 vještačenja.

Ta krucijalna činjenica da Poliklinika nije registrirana za sudska vještačenja baca posve novo svjetlo na serijal istraživačkih tekstova koje je o Poliklinici i tadašnjoj ravnateljici Gordani Buljan Flander napisala Jelena Jindra na portalu H-alter 2021. Tih je deset opširnih tekstova izazvalo velik interes javnosti, osobito nakon što je Općinski građanski sud u Zagrebu, jedan od onih na kojima se odlučuje i o dodjeli skrbništva nad djecom, privremenom mjerom zabranio H-alteru objavljivanje tekstova o Gordani Buljan Flander, što je većinski interpretirano kao velik udar na slobodu medija.

Vanja Slijepčević Saftić, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Naime, novinarka Jelena Jindra razgovarala je s 80 majki i jednim ocem koji su smatrali da su oštećeni na sudu zbog vještačenja Poliklinike. Stavila je naglasak na do tada, osim u stručnim krugovima, slabo poznati koncept „otuđenja od roditelja“ prema kojem nerijetko jedan roditelj svojim manipulacijama otuđuje dijete od drugog. Iz članaka Jelene Jindre proizašlo je da su sudovi znali dodijeliti dijete roditelju koji je osuđen za obiteljsko nasilje, a ne onomu koji nije, ali navodno otuđuje dijete od drugog roditelja. Dok je koncept „otuđenja od roditelja“ pojam koji je za jedne legitiman, a za druge diskutabilan, pitanje registriranja djelatnosti sudskoga vještačenja nije nešto oko čega bi trebalo raspravljati. A da to nije ni puka trivijalnost i tehnikalija dokazuje i postojanje Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti u kojem, između ostalog, također piše da je neregistrirana djelatnost kada „pravna osoba nije upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar“.

Vanja Slijepčević Saftić, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, naslijedila je u prosincu 2021. na tom mjestu Gordanu Buljan Flander koja je u studenome 2021. dala ostavku, a gradonačelnik Tomislav Tomašević u rujnu 2021. smijenio je tadašnje Upravno vijeće Poliklinike.

Sporno je i to što poliklinika specijalizirana za djecu i mlade u svojim vještačenjima procjenjuje roditeljske kompetencije – dakle, odraslih – čime utječe na ljudske sudbine

Ona nam je potvrdila da Poliklinika nije kao pravna osoba registrirana za vještačenja i dodala da se ne namjeravaju kao pravna osoba registrirati za djelatnost vještačenja, a rekla je i ovo:

„U svakom pojedinačnom slučaju, sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima, vještaka imenuje nadležni sud, u svojstvu vještaka-fizičke osobe, a ne kao zaposlenika ispred zdravstvene ustanove. Poslove vještaka fizička osoba obavlja u svoje ime, sukladno pozitivnim propisima, te je osobno odgovorna za svoj rad i nadležnoj Komori sudskih vještaka. S obzirom na to da su neki od stručnjaka Poliklinike i stalni sudski vještaci u njenom prostoru, moguće je provesti vještačenje sukladno nalogu suda. Pritom vještaci izdaju svoje privatne račune sudu, s obzirom na to da vještačenje provode izvan radnog vremena. U situacijama kada je potreban i nalaz dodatnog stručnjaka vještaka, sud dostavlja nalog, odnosno imenuje vještaka, neovisno o tome iz koje zdravstvene ustanove dolazi. Vještak je isključivo u svom nalazu dužan odgovoriti na pitanje koje postavlja sudac u pisanom obliku. Vještačenje je samo jedan od niza dostupnih dokaza, tijekom sudskog postupka, temeljem kojeg sudac u konačnici donosi odluku.“

Upitani kako komentiraju to što Poliklinika nije registrirana za vještačenja kao pravna osoba, a obavlja vještačenja kao ustanova iz Grada, dali su odgovor gotovo u riječ istovjetan onomu koji je dala ravnateljica Vanja Slijepčević Saftić. Rekli su, između ostalog, da sudske vještake, sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima, imenuje nadležni sud u svojstvu vještaka-osobe, a ne kao zaposlenika ispred zdravstvene ustanove. Ne samo što je indikativno da su Poliklinika i Grad koji je njezin osnivač dali isti formulirani odgovor, nego se njihova argumentacija može lako oboriti. Naime, iz njihova bi odgovora de facto proizašlo da pravne osobe kao vještaci ne postoje, a upravo Zakon o sudovima propisuje da sudsko vještačenje obavljaju pravne ili fizičke osobe.

Melita Bestvina, predsjednica Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Činjenicu da Poliklinika, osnovana 2002., vještači na sudovima, a da za to nije registrirana, Nacional je doznao od pedesetogodišnje M.S. čiji je identitet poznat redakciji. Ona je igrom slučaja vlasnica tvrtke registrirane za obavljanje vještačenja pa se vrlo dobro razumije u tu problematiku. Naša sugovornica smatra da je posljednja sudska presuda kojom je njezino jedanaestogodišnje dijete dodijeljeno ocu rezultat nestručnog i tendencioznog multidisciplinarnog vještačenja psihologinje, psihijatrice i socijalne radnice koje je u ime suda kao naručitelja obavila Poliklinika koja za djelatnost vještačenja nije registrirana.

Naša je sugovornica ovako objasnila zašto smatra da njezin slučaj zorno pokazuje u čemu se još sastoji protupravno postupanje Poliklinike:

„Već se iz javno dostupnih presuda na stranici sudovi.hr, u kojima su navedeni inicijali stranaka u postupku, može iščitati da je Poliklinika vještačila kao pravna osoba, a iz mojeg predmeta to je posebno vidljivo. U dijelu spisa piše da je sud donio rješenje kojim se vještačenje povjerava Poliklinici i da je ta ustanova obvezna imenovati vještake psihijatra, psihologa i socijalnog radnika koji su obvezni u vještačenju dati mišljenje o roditeljskim kapacitetima obaju roditelja kako bi se procijenilo s kojim će roditeljem dijete stanovati te koliko će i kako viđati onog roditelja s kojim ne stanuje. Sud je tražio uplatu predujma u iznosu od 2.150,11 eura, a po uplati predujma spis je dostavljen Poliklinici. To znači da je spis koji je tajan dostavljen ustanovi koja nije registrirana za vještačenje. Problematično je i to da sam vještačena za vrijeme radnog vremena Poliklinike, da jednu od triju vještakinja nije moguće naći na popisima sudskih vještaka dok druga nije zaposlenica Poliklinike, a u Zakonu o sudovima jasno piše da kada vještače pravne osobe, moraju za to angažirati svoje zaposlenike sudske vještake.“

Bivša ravnateljica Poliklinike Gordana Buljan Flander u studenome 2021. dala je ostavku. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

U zaključku presude, ističe M.S., ne spominje se Poliklinika niti postoji njen štambilj na nalazu iako je Sud vještačenje izrijekom povjerio Poliklinici kao pravnoj osobi, a u Pravilniku o stalnim sudskim vještacima piše da „pravne osobe, zavodi, ustanove ili druga državna tijela u obavljanju poslova sudskog vještačenja koriste svoj pečat odnosno elektronički pečat“. Također nam je rekla da prema Pravilniku o stalnim sudskim vještacima nagrada za vještačenje povjereno pravnoj osobi pripada pravnoj osobi, dok je u njezinu slučaju samo novčani iznos od 159,27 eura uplaćen Poliklinici, a ostali dio novca od 1990 eura direktno iz predujma suda poslan je na račun vještaka.

Iako, naglasila je naša sugovornica, Poliklinika nije dobila zadatak davanja dijagnoza odraslim osobama, rezultat je njihova vještačenja i to da je njoj dijagnosticiran narcistički poremećaj ličnosti. O tome je rekla ovo:

„Ta dijagnoza pojavljuje se u zaključku na 72. stranici vještačenja psihologinje, socijalne radnice i psihijatrice. Psiholozi i socijalni radnici uopće nisu ovlašteni za postavljanje dijagnoza. Za oca su ustvrdili da ne boluje od psihijatrijskih bolesti i da nije ovisnik iako je zatražena njihova procjena roditeljskih kompetencija, a ne eventualnog postojanja psihopatologije i ovisnosti. Zanimljivo je da u opisu mene nisu spominjali jesam li ili nisam ovisnik, dakle nisu u samom začetku procjenjivali roditelje prema istim kriterijima. U vezi mog navodnog poremećaja ličnosti, otišla sam po mišljenje u Zavod za personologiju, poremećaje ličnosti i poremećaje hranjenja pri KBC-u Zagreb i tamo nisam dobila nikakvu dijagnozu, a kamoli tako ozbiljnu kao što je jedan od poremećaja ličnosti.“

‘Poliklinika nema registriranu djelatnost vještačenja niti je na popisu stalnih sudskih vještaka pa ne može obavljati vještačenja niti imenovati treće osobe’, kaže Tomislav Beloša

Tomislav Beloša, odvjetnik M.S., rekao nam je da je u ovom konkretnom slučaju problem u favoriziranju jednog roditelja na štetu volje djeteta koje prema Konvenciji o pravima djeteta ima pravo samo odrediti s kojim roditeljem će stanovati. Posao Poliklinike smatra nužnim i korisnim u okviru njihove registrirane djelatnosti, ali naglašava da je ovdje na djelu pravni apsurd.

„Naime, sud je vještačenje povjerio Poliklinici koja je po vlastitom izboru, ne po izboru suda i suca, ustupila vještačenje trećim osobama po vlastitom izboru. Zakon takvu delegaciju vještačenja ne prepoznaje. U konkretnom slučaju Poliklinika nema registriranu djelatnost obavljanja vještačenja, niti je na popisu stalnih sudskih vještaka i ne može zakonski obavljati vještačenja, a posebice ne imenovati treće osobe kako bi za potrebe sudskog postupka izvršile povjereno vještačenje. Činjenica da Poliklinika zapošljava osobe koje su registrirane za vještačenje ne daje joj za pravo da povjerena vještačenja delegira trećim osobama jer je to isključivo ovlaštenje suda. Sud je samostalan u donošenju odluke o vještačenju, no vezan je uz popis registriranih i ovlaštenih vještaka koji za to dobivaju svoju licencu i koriste se svojim stručnim znanjem. Nezakonitim delegiranjem vještačenja na treće osobe i na djelatnike Poliklinike nanesena je šteta i registriranim stalnim sudskim vještacima jer im netko treći neovlašteno uzima i njihov posao. Postavlja se pravno pitanje zakonitosti odluka koje su donesene na temelju ovakvih delegiranih vještačenja za koja ne postoji pravni temelj“, rekao je odvjetnik Beloša.

On smatra da bi ovakvih ustanova trebalo biti znatno više i da bi se ukidanjem monopola jedne institucije te disperzijom na druge institucije umanjio eventualno mogući štetni učinak i postupanje. Problem vidi i u neadekvatnom sustavu socijalne skrbi koji, istaknuo je, rade prema neujednačenim kriterijima te je prečesto stručna analiza svedena na subjektivni kriterij umjesto na objektivni.

Odvjetnik Tomislav Beloša dovodi u pitanje odluke utemeljene na vještačenjima Poliklinike. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Naša sugovornica M.S. i otac njezina djeteta od 2018. žive u različitim gradovima u Hrvatskoj. Koliko ima svakodnevne drame i apsurda u slučajevima dugotrajnog neriješenog skrbništva i mijenjanja sudskih presuda, teško mogu do kraja razumjeti oni koji nisu nikada bili u toj situaciji. Sudovi su, rekla je M.S., donosili presude i dok se liječila od ozbiljne bolesti iako nije dala iskaz i dostavila im je potvrdu o dugoročnom bolovanju. U priči naše sugovornice ima očeva ispisivanja djeteta iz vrtića i njezina ponovnog upisivanja djeteta u vrtić, policijskog hapšenja nje i djeteta, njezina viđanja djeteta samo pod nadzorom suradnice Zavoda za socijalni rad svake subote 6 mjeseci po 4 sata i njezinih telefonskih razgovora s djetetom samo kada je po želji oca bio uključen razglas. Zabranu prilaska unuku na udaljenosti manjoj od 50 metara dobila je u jednom trenutku njezina majka koja je pravomoćno oslobođena u kaznenom postupku u kojem je dijete svjedočilo pred kamerama.

Sud je u listopadu prošle godine, nastavila je svoju priču naša sugovornica, dodijelio dijete njoj, ali to je bila privremena mjera. Otac je uložio žalbu na tu privremenu mjeru, a Županijski sud u Zagrebu zbog navodno lošeg obrazloženja ukinuo je presudu da dijete živi s njom i tražio promjenu sutkinje bez obrazloženja. Kako kaže M.S., nova sutkinja bez održanog ročišta uzela je nalaz Poliklinike i u roku kraćem od 24 sata donijela rješenje da se dijete vrati ocu na stanovanje. Ona je mišljenja da devedeset stranica novih dokaza sutkinja nije mogla ni pročitati, a kamoli proučiti s ostalim dokumentima u spisu koji ima tristotinjak stranica. Kako kaže, dijete trenutno živi s njom jer ga otac nije ni posjetio ni došao po njega. Dijete je, po mišljenju majke, zabrinuto za svoju egzistenciju na način koji ne priliči djetetu od 11 godina, a godinama ponavlja u bezbrojnim ispitivanjima da samo želi mir i život s majkom.

Ovo otkriće otvara, kako je rekao odvjetnik Beloša, pitanje zakonitosti odluka donesenih na temelju ovakvih vještačenja. Nadalje, što je s roditeljima koji su skupo plaćali takva vještačenja i naplatama usluga neregistriranoj ustanovi? Zašto su sudski vještaci pristali vještačiti za neregistriranu ustanovu, a znaju da to ne smiju raditi niti naplaćivati kao fizičke osobe vještačenja za pravnu osobu? No možda je najvažnije pitanje zašto su sudovi i suci imenovali kao vještaka neregistriranu pravnu osobu i jesu li bili dužni to provjeravati.