Urbani vrtovi, mali kvadrati zelenila nerijetko smješteni među visokim zgradama, svojevrstan su fenomen modernih gradova koji svjedoči o tome koliko gradskom čovjeku nedostaje doticaj s prirodom. U takvim ćete vrtovima susresti ljude koji s velikim užitkom kopaju, pripremaju gredice, sade, okopavaju, plijeve i pritom razmjenjuju vrtlarska  iskustva i savjete sa susjedima.

Mnoštvo je razloga zbog kojih se dio građana velikih gradova odlučuje krenuti u avanturu uzgoja hrane na svojem komadiću zemlje koji su dobili na korištenje od gradske samouprave.  O tome što ih motivira na takav korak i kako gradske vlasti, odnosno predstavnici lokalne uprave gledaju na ovaj fenomen popričali smo sa našim gostima na okruglom stolu, a to su direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović, zamjenica gradonačelnika Grada Karlovca Ivana Fočić, prof. dr. Tanja Gotlin Čuljak sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu, dipl. ing. vrtlarstva i oblikovanja pejzaža Kornelija Benyovski Šoštarić koja već 15 godina na HTV-u vodi vrlo popularnu emisiju “Vrtlarica“, te voditelj Odjela za poljoprivredu Grada Velike Gorice Marko Kos. Okrugli stol moderirala je zamjenica glavnog urednika Nacionala Orhidea Gaura Hodak.

Tanja Gotlin Čuljak odmah je na početku rasprave protumačila da su urbani vrtovi u pravilu smješteni na gradskim područjima, odnosno parcelama koje je lokalna samouprava dala na upotrebu zainteresiranim korisnicima.

“Zanimljiv je primjer američkog grada Detroita u kojem su gradske vlasti nakon deindustrijalizacije takvim urbanim vrtovima napravili svojevrsnu zelenu revoluciju i revitalizirali prigradska naselja u financijski teškim vremenima, jer su dali zemljište na korištenje ugroženim stanovnicima prema socijalnoj komponenti. Ima još takvih primjera u svijetu, a u Zagrebu je priča o urbanim vrtovima zaživjela još 2013. godine kada je pokojni gradonačelnik Milan Bandić donio odluku o legalizaciji do tada ilegalnih vrtova. Danas u Zagrebu postoji čak 12 lokacija na kojima se na više od 20 hektara površine prostiru urbani vrtovi na kojima oko 2.000 korisnika uzgaja voće, povrće, cvijeće i začinsko bilje“, ispričala je Tanja Gotlin Čuljak dodajući da se svaka povišena gredica ili biljka zasađena na balkonu ili u vrt može smatrati malim urbanim vrtom koji doprinosi zelenoj slici grada.

Tanja Gotlin Čuljak | Foto: Sasa Zinaja/NFoto

‘Urbani vrtovi nisu relikt ruralne prošlosti. Oni su inspirativan način života modernog čovjeka’

Ona kaže kako je pogrešno takve vrtove promatrati kao svojevrsni relikt ruralne prošlosti. “Mnogi misle da su ti vrtovi nastali zbog toga što su ljudi koji su se doselili sa sela u grad imali potrebu svoje ruralno naslijeđe donijeti sa sobom u novu sredinu. No ja to ne gledam tako. Meni je obrađivanje urbanog vrta vrlo inspirativan način života, novi način povezivanja gradskog stanovništva s prirodom. Ovo je novi stil modernog življenja u kojem ljudi uživaju“, konstatirala je Tanja Gotlin Čuljak i dodala da pritom treba naglasiti da se biljke u urbanim vrtovima uzgajaju isključivo na ekološki način, dakle bez korištenja agrokemikalija, pesticida i sredstava za zaštitu bilja.

Velikogoričani svoje urbane vrtove uređuju još od 2015. godine kada je u gradu određena prva parcela za tu namjenu. Marko Kos je istaknuo da Velika Gorica danas ima takve vrtove na ukupno četiri lokacije.

“Grad dodjeljuje vrtove temeljem javnog natječaja i to po socijalnim kriterijima, a pritom u obzir uzimamo broj članova kućanstva, primanja u kućanstvu te prebivalište. Prosječna veličina vrta je od 60 do 80 kvadratnih metara, a na svakoj lokaciji postoje zajednička kućica gdje vrtlari drže alat te pumpe za vodu, a trošak podmiruje grad. Interesa uvijek ima. Prije deset godina odredili smo jednu parcelu za tu namjenu, a ove smo godine otvorili već četvrtu, što znači da interesenata doista ne nedostaje. U ovom trenutku naši sugrađani obrađuju ukupno 180 vrtova, a bude li novih upita pronaći ćemo i dodatne lokacije“, potvrdio je Kos.

Ivana Alilović posebno je istaknula činjenicu da se Zagrebačka županija ponosi brojkom od oko 16.000 OPG-ova, malih poljoprivrednih proizvođača koji posluju i proizvode hranu na održiv i ekološki način.

“Mi nastojimo kao Turistička zajednica Zagrebačke županije ojačati pojam održivosti, ali ne samo kroz priču, već i posve konkretnim potezima, pa smo u proteklom periodu osigurali certifikat Green Destinations, što znači da posjedujemo općepriznati certifikat koji nosi tek 16 regija diljem svijeta. Dobro nam je poznato da modernom, urbanom čovjeku nedostaje svojevrsni ‘digitalni detoks’, odmak od tehnologije, a to je ono što nam zelenilo može omogućiti“, objasnila je.

Dodala je da su upravo na programu međuregionalne suradnje EU Interreg prijavili novi projekt edukacije djece vrtićke dobi o važnosti održivosti, a posebno uloge pčela u prirodi.

Ivana Alilović i Marko Kos | Foto: Sasa Zinaja/NFoto

Generacija Z razmišlja drugačije, oni vode brigu o svijetu i o održivosti

Alilović tvrdi da optimizam ulijevaju pripadnici “generacije Z“, ljudi rođeni nakon 1995. godine, koji su, kako kaže,  i te kako svjesni potrebe brige za održivost.

“Oni promišljaju drugačije, njima je primjerice putovanje koje je fokusirano na održivost jedan od prioriteta. oni vode brigu o svijetu. I to je nešto što će nas, mislim, vjerojatno izvući iz problema iscrpljivanja planeta“, zaključila je.

Kornelija Benyovski Šoštarić, koja i sama uzgaja vlastiti vrt i autorica je emisije „Vrtlarica“ koja se već 15. godinu prikazuje na Hrvatskoj televiziji kaže da vjeruje kako je emisija uspjela širem krugu gledatelja prenijeti informaciju o organskom vrtlarstvu.

“Ako usporedim motive građana za obrađivanje vrta kakav su imali prije 15 godina u odnosu na onaj koji imaju danas, rekla bih da su prije 15 godina mnogi od njih imali svoje male vrtove u kojima su uzgajali povrće i tako uspijevali ponešto uštedjeti u kućnom budžetu. No danas se situacija promijenila, a tome je značajno pridonijela edukacija. Ako gledate isključivo cijene, uzgoj vlastitog krumpira, luka ili salate zapravo se ne isplati jer je njihova cijena u trgovačkim centrima vrlo niska. Danas ljudi uzgajaju svoje povrće zbog zdravlja. To je njihov glavni motiv, jer su svjesni razlike u kvaliteti i dobro znaju da ako uzgajaju za sebe neće koristiti pesticide i ostale kemikalije. Naravno, to su i pravila što se tiče urbanih vrtova, ali to se odnosi na većinu vrtlara koji danas uzgajaju za sebe i za one koji uzgajaju povrće i voće u gradovima, u urbanim vrtovima“, kategorična je Kornelija Benyovski Šoštarić.

No u sljedećem koraku, kaže, treba nastaviti s edukacijom.

“Ljudi trebaju shvatiti da nije samo glavni motiv uzgoja moje zdravlje i moja dobrobit, već razvoj šire svijesti o tome da trebamo čuvati bioraznolikost, pčele i korisne kukce. Postoji čitav niz malih, jednostavnih projekata kojima se može napraviti razlika. Dakle, treba širiti svijest o tome da su površine u gradu Zagrebu ili bilo kojem drugom gradu određene zelene oaze koje mogu napraviti razliku prema kvalitetnijem životu“, podsjetila je.

Važnost edukacije i širenja svijesti o održivosti i očuvanju bioraznolikosti

Na jesen na HTV-u kreće novi niz emisija čija je autorica Kornelija Benyovski Šoštarić, a koji će govoriti upravo o urbanim vrtovima na primjeru Zagreba, Beča i Ljubljane. Autorica kaže kako je prilikom snimanja emisije primijetila zanimljivu razliku u načinu na koji urbane vrtove koriste građani Beča od onih kako ih koriste Zagrepčani i Ljubljančani.

“Iako svi oni uzgajaju povrće za vlastite potrebe, Beč je otišao i korak dalje. Oni su u prostore među zgradama uklopili male vrtove površine 80 ili 90 kvadrata na kojima zapravo ne uzgajaju hranu. Ti vrtovi imaju nekoliko povišenih gredica, ogradice i klupice i susjedi u tim vrtovima slave rođendane, uče kompostirati, održavaju razne radionice ili se naprosto druže. Bečani su na tim lokacijama uspjeli postići socijalni cilj, a to je druženje. To nisam primijetila u Ljubljani i Zagrebu“, konstatirala je.

Grad Karlovac je, kako je ispričala Ivana Fočić, u razvoju urbanih vrtova krenuo ponešto drugačijim putem. Priča o urbanim vrtovima je slično kao i u Velikoj Gorici, započela 2015. godine i danas postoji jedna lokacija sa oko 70 parcela površine od 20 do 40 kvadrata.

“Odlučili smo se za manje površine jer nam se čini da je to građanima prihvatljivije. I mi raspišemo javni poziv, no socijalni kriterij nam nije najvažniji. Parcele dodjeljujemo po redoslijedu javljanja, a bude li više zainteresiranih svakako ćemo otvoriti i nove parcele. Za te su vrtove najviše zainteresirani naši umirovljenici. Tamo imaju svoje kučice za alat, imaju osiguranu opskrbu vodom, imaju klupe, stolove, čak i kemijski WC i oni tamo provode dobar dio dana, posebno u ljetnim mjesecima“, objasnila je Ivana Fočić.

No Grad je krenuo i korak dalje, posadivši urbani voćnjak sa oko 100 autohtonih sorti voća koji će biti na raspolaganju svim građanima, a koji je posađen u suradnji sa Šumarsko-drvodjelskom školom i Centrom za beskućnike.

Urbani vrtovi kao alat za promociju inkluzivnosti marginaliziranih skupina

“Karlovački Centar za beskućnike vrlo je aktivan, imaju svoje urbane vrtove u kojem uzgajaju voće i povrće i to je dobar primjer inkluzije i povratka tih ljudi u društvo“, ispričala je i dodala da Grad Karlovac upravo dovršava projekt izgradnje parka sa 350 novih stabala, biciklističkom stazom i igralištem za djecu.

“Cilj nam je da u tim zelenim prostorima, u jednoj velikoj gradskoj četvrti Grabrik u samom centru grada, ljudi provode više vremena i da se druže“, kazala je Ivana Fočić. Najavila je također i formiranje više cvjetnjaka na različitim lokacijama u gradu te novi veliki projekt izgradnje leptirarija koji će, uz estetsku dimenziju, imati i važnu edukacijsku namjenu jer će građane educirati o važnosti očuvanja i zaštite kukaca u gradovima.

Budućnost urbanih vrtova: socijalni kriteriji ili promocija zdravog života i održive budućnosti

Iako se u većini slučajeva obrada urbanog vrta u nas povezuje sa financijskom komponentom i  pokušajem uštede na kućnom budžetu, zbog čega se većina gradova u postupku odabira korisnika oslanja na socijalne kriterije, većina naših sugovornika upozorila je da gradovi moraju odlučiti hoće li urbane vrtove koristiti isključivo u svrhu pomoći ugroženim kategorijama građana ili će njihova namjena biti drugačija, a to je promocija zdravog načina života i održive budućnosti.

Kornelija Benyovski Šoštarić istaknula je da je posve jasno da kriteriji za odabir korisnika urbanih vrtova moraju postojati, no ističe da joj je jako žao što potencijalnih korisnika ima puno više od raspoloživih parcela. „Žao mi je što do parcela ne mogu doći mladi ljudi, pogotovo ljudi koji su osviješteni i koji imaju potrebu za drugačijim pristupom tom vrtu i za vizualnim identitetom tog prostora. Većina ljudi koji danas obrađuju urbane vrtove u nas dolaze po nekakvom socijalnom kriteriju, iz želje da uzgojem vlastitog povrća nešto uštede. Takvu svrhu nikako ne treba osuđivati. Ljudi koji obrađuju takve vrtove su uglavnom pripadnici starije generacije kojima estetika vrta i vizualni identitet nije primarni problem i ne gledaju na taj prostor možda onako kako bi gledali planeri, kako bi mi svi skupa željeli. No idemo vidjeti što možemo promijeniti da ti vrtovi dobiju novi identitet. Idemo ljude educirati. I opet se vraćamo na raniju konstataciju: edukacija, edukacija, edukacija. Kroz članke, kroz razgovore, kroz radionice, pa i moja emisija ima takvu ulogu“, naglasila je Kornelija Benyovski Šoštarić.

Ivana Fočić i Kornelija Benyovski Šoštarić | Foto: Sasa Zinaja/NFoto

Tanja Gotlin Čuljak dodaje kako bi bilo vrlo korisno da znanstvena zajednica više surađuje sa lokalnom upravom i samoupravom jer se, kako je rekla, zajednički može puno toga napraviti upravo u smjeru promjene načina na koji lokalne zajednice gledaju na svrhu urbanih vrtova.

Urbani vrt savršena je psihoterapija i vježba

“Iz iskustva proučavanja nekoliko zagrebačkih urbanih vrtova, ali i vlastitog vrtlarskog iskustva, mogu zaključiti da ljudi u njima ne rade isključivo zbog uzgoja povrća. Naravno da su ti ljudi ekološki osviješteni i da žele jesti zdravo voće i povrće. No rad u tim vrtovima ima još jednu dimenziju. Vjerujte, to je fantastična psihoterapija, ali i fitness, vježba i istezanje. I to su divna druženja, zajednički roštilji, proslave rođendana. Ti su vrtovi spasili na desetke života tijekom covid pandemije“, tvrdi Tanja Gotlin Čuljak i dodaje da joj je drago što već spomenuta “generacija Z“ mijenja svoj način života i odnos prema prirodi na pozitivniji način.

I ona naglašava važnost edukacije svih dobnih skupina stanovnika o važnosti održivosti, od vrtićke dobi do umirovljenika, te naglašava i da je Agronomski fakultet bio aktivno uključen u realizaciju desetaka takvih radionica za građane.

Marko Kos je potvrdio da je i u Velikoj Gorici sve više mladih ljudi, neovisno o financijskoj situaciji, zainteresirano za obradu urbanog vrta, što će Grad motivirati da još neke lokacije namijeni za tu svrhu. On je podsjetio na primjer jednog velikogoričkog vrtića čija su djeca i odgajateljice dvije godine obrađivali jednu parcelu na kojoj su uzgajali vlastito povrće koje su onda spremali u vrtićkoj kuhinji.

Kad je pak riječ o održivosti i promociji zdravih stilova života, Turistička zajednica Zagrebačke županije realizirala je ili tek planira niz zanimljivih projekata, ispričala je Ivana Alilović. Jedan od tih projekata je labirint u kukuruzu koji se od 2022. godine izrađuje kod Ivanić Grada, a ove godine, kaže, planiraju i neobičan koncert u žitu.

Kornelija Benyovski Šoštarić je potom ispričala zanimljivo iskustvo grada Izole u Sloveniji u kojem je kroz godine zaživio festival bosiljka kao velika turistička atrakcija. „Sve je počelo s jednim stanovnikom koji je u svojem vrtu posadio bosiljak. Iz tog je bosiljka susjedima podijelio nekoliko reznica, a oni su malo po malo reznice proširili drugim susjedima. I ostali sugrađani su tu praksu s oduševljenjem prihvatili i za nekoliko godina cijela je Izola sadila bosiljak, pretvorivši svoje okućnice u male urbane vrtove s bosiljkom. Desetak godina kasnije gradske su vlasti organizirale festival bosiljka na kojem se spremaju svakakvi specijaliteti s bosiljkom, a manifestacija je postala takva atrakcija da turističke agencije organizirano vode turiste i od toga ima koristi cijela zajednica.“, ispripovjedila je.

Sudionici okruglog stola na temu Urbanih vrtova u okviru Nacionalove serije tribina Green Livin o održivom življenju sa moderatoriucom, zamjenicom glavnog urednika Nacionala Orhideom Gaura Hodak | Foto: Sasa Zinaja/NFoto

Mladi ljudi sve više biraju gdje će živjeti i zelenilo im je važno

Ona tvrdi da i Zagreb i mnogi drugi gradovi imaju takav potencijal. „Urbani vrtovi također mogu biti atrakcija koja se može na sličan način isplanirati. Dio takvih vrtova svakako treba dati građanima koji će si na taj način financijski pomoći, no uz njih možemo isplanirati neke zone koje će biti namijenjene za organizaciju koncerata, predavanja, razne proslave, i koji na određeni način mogu biti profitabilni i na korist cijeloj zajednici. A u takve projekte možemo uključiti i generaciju Z i sve ostale generacije koje će s veseljem sudjelovati i dati svoj kreativni doprinos takvoj priči“, predložila je Kornelija Benyovski Šoštarić.

No upozorila je da u planiranje takvih projekata i vrtova, posebno u gradovima, treba uključiti i stručnjake agronome koji će znati isplanirati vrtove vodeći se postulatima struke i uzimajući u obzir razne kriterije, pa i klimatske promjene o kojima moramo sve više voditi računa.

S tom se konstatacijom složila i Ivana Fočić koja je podsjetila da mladi ljudi sve više biraju gdje će živjeti i da su im zelene površine pri tom vrlo važne. „I gradnja novih stambenih naselja ide u tom smjeru jer se planiraju zelene površine. To je odlična prilika da se pritom isplaniraju i urbani vrtovi koje će obrađivati mlade obitelji, ne toliko zbog financijske koristi nego zbog kvalitetnijeg života. Nadam se da će u skoroj budućnosti i prostori iznad nadzemnih garaža biti isplanirani kao urbani vrtovi i mjesta za druženje. Vjerujem da je važno osmisliti prostor u kojem će za 10 ili 20 godina naša djeca kvalitetnije i bolje funkcionirati i živjeti“, zaključila je Ivana Fočić.