Ne dobivate hrpu poziva na druženja, kolege na poslu rijetko vas zovu na zajednički ručak i često nemate s kim popiti kavu. S druge strane, znate slušati, volite davati i stalo vam je do drugih. Evo u čemu je problem.

Dobri i brižni ljudi imaju mnogo prijatelja – tako bi barem trebalo biti, zar ne? Ipak vjerojatno poznajete neku vrlo dragu osobu koja je prilično usamljena – a možda ste ta osoba vi. Istina je da mnogi među najboljim ljudima baš i ne sklapaju lako prijateljstva te imaju samo nekoliko bliskih ljudi u svom životu.

Naime, psiholozi tvrde kako osobine kao što su brižnost i plemenitost često ne utječu pozitivno na to koliko ćemo biti popularni – baš naprotiv, mogu nas učiniti osamljenijima. Osobito je tome tako ako brižne i drage ljude krase još i osobine kao što su osjećajnost i samoosviještenost.

Evo sedam tipičnih karakteristika koje možemo uočiti kod vrlo dragih ljudi, onih koje bismo generalno nazvali dobrim osobama, a koje istovremeno nemaju bogat društveni život:

Više slušaju, nego što govore

Znati slušati druge vrlo je važna vještina koja je potrebna za svaki kvalitetan odnos. Ali dobri ljudi obično imaju natprosječno razvijenu empatiju pa slušaju druge s punom pažnjom. Takve osobe ne glume da slušaju dok istovremeno smišljaju odgovor ili dok nestrpljivo čekaju kad će doći njihov red , nego istinski čuju sugovornika, upijaju njegove riječi analiziraju i što je najvažnije, suosjećaju.

Iako ovo zvuči kao prijatelj kojeg bismo samo mogli poželjeti, evo u čemu je kvaka: takve osobe sklone su zaboraviti na svoj vlastiti glas. Nakon susreta s drugima oni će kući otići potpuno iscrpljeni jer su u emocionalnom smislu dali sve od sebe, bez da su mnogo, ako išta, primili natrag.

S vremenom takve e ljude doživljava više kao osobe za podršku, rame za plakanje i uho za slušanje, nego kao ravnopravne prijatelje. Pravo prijateljstvo bazira se na recipročnosti pa ovakvi odnosi postaju jednostrani i neodrživi.

Bili su povrijeđeni

Ljudi koji se uglavnom drže za sebe, ali su ipak simpatični i dragi, vrlo su vjerojatno imali loša iskustva s ljudima u svojoj prošlosti. Ljudi su ih možda toliko povrijedili da je njihova prirodna reakcija bila zaštiti se od ovakvih iskustva u budućnosti tako da se izoliraju od drugih. Oni ne mrze ljude, ali su naučili postati vrlo oprezni.

I dalje su dobri i brižni, ali su sada oko sebe podigli zidove koje će rijetko spustiti. Emocionalni ožiljci ne sprječavaju ih u tome da vole druge, ali će im trebati mnogo više vremena da izgrade povjerenje.

„Prošla trauma navodi nas da neprestano tražimo slične prijetnje u sadašnjosti. Namrgođen izraz lica, nenamjerna uvreda ili čak grub ton glasa mogu dotaknuti tu staru ranu i potaknuti nas da reagiramo kao da se ona ponovno otvorila.

Kad trauma nije izliječena, može nam se činiti da smo sigurni samo u društvu savršenih ljudi, kako bismo izbjegli projicirati na njih krivca (za svoju traumu). No, budući da nitko nije savršen, nitko nije u potpunosti siguran. A ako nitko nije siguran – nitko nam se zapravo ne sviđa“, objašnjava psihologinja Marisa G.Franco za Psychology Today.

Imaju visoke kriterije

Na prvu se čini kako bi ova vrsta dobroćudnih ljudi u svakom vidjela prijatelja – ali istina je često upravo suprotna. Baš zato što se toliko daju drugima, jako su izbirljivi po pitanju toga koga će pustiti u svoj krug. Žele duboke i trajne odnose, površnost ih ne zanima. Također, ne privlače ih ljudi samo zbog njihova statusa ili popularnosti. Važna im je istinska povezanost i prijatelji koji su zaista tu jedni za druge. Ova selektivnost omogućuje im da se okruže kvalitetnim ljudima koji će pozitivno doprinijeti njihovom životu te neće gubiti vrijeme na besmislene odnose.

Vrlo osjetljivi introverti

Veliki dio dobrih, dragih i brižnih ljudi su ujedno i introverti koji su k tome još i hipersenzibilni. Smeta im buka, gužve i previše interakcija s drugima. Potreban im je mir i vrijeme koje provode sami sa sobom, osobito nakon druženja jer se na taj način opet pune. Nije točno da takvi ljudi ne žele prijatelje, nego ih vrijeme provedeno s drugima ‘troši’ – svaki susret svojevrsni je izazov za njihov živčani sustav.

„Emocionalni empati su posebna vrsta ljudi. Dok drugi mogu uživati u zajedništvu koje donosi veza, za empatične osobe poput mene previše zajedništva može biti teško i potaknuti nas na bijeg. Zašto? Imamo tendenciju intuitivno osjećati i upijati energiju svog partnera te postajemo preopterećeni, tjeskobni ili iscrpljeni kada nemamo vremena da se opustimo u vlastitom prostoru“, pojašnjava psihologinja Judith Orloff za spomenuti portal.

Ne pokazuju glasno svoju naklonost

Ovakvi ljudi obično vole druge u tišini. Svoje će osjećaje pokazati promišljenom i dubokom porukom, pohvalit će nekoga iza leđa, učiniti nešto lijepo za zajednicu bez da to oglase na sva zvona. Oni neće oduševljeno komentirati svaku objavu na društvenim mrežama i neće zasipati komplimentima. Ali, oni navijaju za druge – iz sjene. Vesele se tuđim uspjesima i suosjećaju s njihovom boli. Naklonost pokazuju na suptilne načine pa je drugi ponekad mogu previdjeti.

Ugodno im je u vlastitom društvu

Dobri ljudi s malim krugom bliskih osoba često pronalaze mir u vlastitom društvu. Ne trebaju stalnu interakciju da bi se osjećali ispunjeno, a to koliko prijatelja imaju ne doživljavaju kao mjerilo svoje vrijednosti. Za njih je vrijeme provedeno nasamo svojevrsno utočište – prostor u kojem mogu misliti, osjećati i ponovno pronaći ravnotežu.

U toj tišini ostaju prizemljeni. Upravo u mirnim trenucima obrađuju svoje emocije, promišljaju iskustva i povezuju se s onim što im je doista važno. Dok drugi ispunjavaju tišinu bukom, oni slušaju što tišina ima za reći.

Ova njihova karakteristika lako se može pogrešno shvatiti. Netko bi mogao pomisliti da su sramežljivi, povučeni ili nezainteresirani za prijateljstva. No istina je da njihova unutarnja ravnoteža ne ovisi o vanjskim poticajima. Cijene društvo, ali ga ne traže pod svaku cijenu. Nikada neće žrtvovati autentičnost samo da bi imali nekoga pored sebe. Ta samodostatnost čini njihovu dobrotu iskrenom. Nisu dobri i brižni kako bi zaradili naklonost ili popunili prazninu, takvi su zato što su te osobine dio njih.

Odbijaju glumiti nešto što nisu

Živimo u svijetu opsjednutom vidljivošću, gdje se vrijednost mjeri brojem lajkova i pratitelja. No ova vrsta ljudi funkcionira drugačije. Oni se ne mijenjaju kako bi se uklopili, ne rade sve samo kako bi bili primijećeni. Pojavljuju se takvi kakvi jesu – dosljedno, tiho i bez pretvaranja da su nešto što nisu.

Zbog te njihove karakteristike mogu djelovati tiho i neupadljivo. Ne trude se dominirati razgovorima i ne objavljuju svako svoje dobro djelo na društvenim mrežama. Ne žele impresionirati – radije žele ostati iskreni. Da bi se osjećali dobro ne trebaju pažnju drugih, već usklađenost s vlastitim vrijednostima.

Takvi ljudi izbjegavaju drame i tračeve te ne sudjeluju u igricama. Neće lažirati smijeh, pretjerivati u priči ili glumiti zanimanje samo radi održavanja veze. Ako se od njih u nekom okruženju traži da budu netko tko nisu, radije će se povući nego pristati na takva pravila igre. Zato je očito da se ne mogu uklopiti u svako društvo i imati gomilu prijatelja.

Ako ste se prepoznali u nekim od ovih točaka – ili u svih sedam, neka vam ovo posluži kao podsjetnik na to tko ste zapravo. Iako drugačiji, vaš način povezivanja s drugima je također ispravan i dobar. To koliko ljudi imate u svom krugu ništa ne govori o vašoj vrijednosti. Vaša snaga možda nije glasna i svima vidljiva, ali se osjeća – a u bučnom i nametljivom svijetu upravo je to nešto posebno dragocjeno.