U samo četiri godine, od 2020. do 2024., Hrvatska je ukupne izdatke za obranu povećala za nešto manje od 650 milijuna američkih dolara ili 66 posto, pokazuju podaci koje je objavio Stockholmski institut za izučavanje međunarodnog mira (SIPRI).

Prema tim podacima, Hrvatska je za obranu u 2020. godini izdvojila 981,4 milijuna dolara. Četiri godine kasnije, 2024., izdaci za obranu u Hrvatskoj su iznosili gotovo 1,63 milijarde dolara, što je 648 milijuna dolara više.

Hrvatska po povećanju izdataka za obranu ne odskače od drugih u okruženju

Hrvatska je time, hvale se u Vladi, konačno dosegla sad već zastarjeli cilj NATO-a o ulaganjima od dva posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) za obrambene svrhe.

Iako rast izdataka za obranu od 66 posto, koliko je Hrvatska ostvarila u četverogodišnjem razdoblju, na prvi pogled može izgledati kao ogroman skok, on je zapravo u rangu povećanja izdataka za obranu u okolnim zemljama, članicama NATO-a.

Tako je, primjerice, Slovenija u razdoblju od 2020. do 2024. godine, prema podacima SIPRI-ja, izdatke za obranu uvećala 68 posto, Mađarska 71 posto, dok je Crna Gora za obranu lani izdvajala 81 posto više nego u 2020. godini.

Sjeverna Makedonija, koja je u NATO ušla tek 2020. godine, u četiri godine članstva je izdatke za obranu povećala 130 posto, a Albanija, koja je u NATO ušla 2009. godine, “u paketu” s Hrvatskom, izdatke za obranu je od 2020. do 2024. godine povećala čak 172 posto, što je i jedan od najvećih porasta među članicama Sjevernoatlantskog saveza.

GDJE JE INDUSTRIJA? Hrvatska najavljuje vojnu proizvodnju, a jedva isporučuje brodove vlastitoj mornarici

Izdatke za obranu u NATO-u najviše povećala Poljska, a najmanje Italija

Inače, prema podacima SIPRI-ja, najveći rast izdataka za obranu od 2020. do 2024. godine među članicama NATO-a imala je Poljska, nevjerojatnih 177 posto.

Ako izuzmemo Island koji nema vojsku, najmanji rast u tom razdoblju imala je Italija, samo 15 posto.

Kad u kalkulaciju ubacimo i ostale velike članice NATO-a, onda iz podataka SIPRI-ja proizlazi da su izdaci za obranu u Francuskoj od 2020. do 2024. godine porasli 21 posto, u Ujedinjenom Kraljevstvu 40 posto, u Španjolskoj 41 posto, u Turskoj 58 posto, a u Njemačkoj 66 posto.

U istom razdoblju, Kanada je izdatke za obranu povećala 27 posto, a SAD 28 posto, pokazuju podaci SIPRI-ja.

Naravno, uspoređivanje samo relativnog rasta izdataka za obranu u praksi je ravno uspoređivanju jabuka i krušaka, i to iz niza razloga. Prije svega, zato što su razlike u veličini i broju stanovnika, pa tako i veličini vojski, među članicama NATO-a ogromne.

Drugi je razlog taj što su mnoge članice Sjevernoatlantskog saveza i ranije imale velike i jake vojne snage. Tako je, primjerice, SAD za obranu lani izdvojio više od 997 milijardi dolara, Velika Britanija 82 milijarde, Francuska 65 milijardi, Italija 38 milijardi, Španjolska i Turska po 25 milijardi, a Poljska 38 milijardi dolara, pokazuju podaci SIPRI-ja.

Posljedica toga je i da rast izdataka za obranu od 66 posto, koji je u postotku isti u Njemačkoj i Hrvatskoj, u stvarnosti nije ni približan, a kamoli isti, niti će to biti.

‘Potrebno nam je sve’

“Snažan rast izdataka za obranu u našem je slučaju ponajprije rezultat nabave Rafalea. No, kad iza sebe imate 20 godina neulaganja u obranu, onda morate nabaviti sve. Hrvatskoj s tako dugom obalom nije dovoljna samo Obalna straža, treba joj jaka ratna mornarica. Isto tako, moramo uložiti u protuzračnu obranu, kao i u kupnju dronova i ostalog suvremenog naoružanja. Moramo ulagati u sve vrste naoružanja i u sve rodove vojske“, kaže za nacional.hr vojni i sigurnosni analitičar i predavač na Veleučilištu Velika Gorica Marinko Ogorec.

Marinko Ogorec | FOTO: Patricija Flikac/PIXSELL

Dodaje kako nas stoga u sljedećim godinama očekuje znatno povećanje ulaganja u obranu, što je, uostalom, i novi cilj NATO-a, čiji je “target” sad, nakon nedavnog samita u Haagu, pet posto BDP-a. Ogorec vjeruje da će Hrvatska ostvariti taj cilj. Tim više što je stanje u njenom okruženju nestabilno i što se i naši susjedi koji nisu u NATO-u snažno naoružavaju.

Snažno naoružavanje Srbije

Prema podacima SIPRI-ja, Srbija je od 2020. do 2024. godine izdatke za obranu povećala za više od milijardu dolara ili 81 posto. To je znatno veći rast od onog kojeg u istom razdoblju ima Hrvatska.

Tako je naš istočni susjed, prema tim podacima, 2020. godine za obranu izdvojio nešto manje od 1,3 milijarde dolara, a četiri godine kasnije više od 2,3 milijarde dolara.

Rast izdataka za obranu bilježi i Bosna i Hercegovina, iako je on u njenom slučaju umjeren. Tako je BiH 2020. za obrambene svrhe izdvojila 167,5 milijuna dolara, a 2024. godine 216 milijuna dolara. To je porast nešto manji od 50 milijuna dolara ili 29 posto, pokazuju podaci SIPRI-ja.

Unatoč tome, BiH i dalje ima male obrambene snage, a njeni izdaci za obranu daleko su manji kako od onih u Srbiji, tako i od onih u Hrvatskoj. Osim toga, za razliku od Srbije, BiH je kandidat za članstvo u NATO-u. Stoga se ne može reći da Hrvatskoj s te strane dolazi neka značajnija neposredna opasnost.

No, kad se pogledaju podaci o rastu obrambenih izdataka u Srbiji, priča izgleda malo drukčije. Srbija je, doduše, proglasila neutralnost, koja je, po definiciji, skuplja od članstva u vojnim savezima, no i dalje je bez odgovora pitanje zašto se Beograd tako masovno naoružava.

“Za lov na divlje patke se sigurno ne naoružavaju”, upozorava Ogorec.

‘NAPUSTILI SMO ZNANJE’ Anušić: Hrvatska je 2000. napravila pogrešku. Prvi smo u svijetu imali dron…

Sigurnosna dilema

Dodaje kako takvo naoružavanje Srbije predstavlja izazov i za Hrvatsku, tim više što su odnosi dviju zemalja loši i opterećeni brojnim neriješenim pitanjima iz prošlosti, kao i zato što iz Srbije svako malo stižu poruke o posezanjima za hrvatskim teritorijem i teritorijima drugih zemalja.

“To je zapravo sigurnosna dilema: kad se jedan susjed prekomjerno naoružava, onda se i vi naoružavate jer ne znate što vas čeka“, ocjenjuje naš sugovornik.

Napominje kako Hrvatska s takvim okruženjem i iskustvima kakva ima ne može sjediti skrštenih ruku i ponašati se kao da se ništa ne događa.

“Jake oružane snage su najbolje jamstvo odvraćanja i sigurnosti“, zaključuje Ogorec.

Globalna utrka u naoružavanju, kojoj svjedočimo posljednjih godina, time se prelijeva i na ovaj dio svijeta. Posebice u uvjetima ruske invazije na Ukrajinu i straha Europe da bi Moskva, nakon Ukrajine, mogla poželjeti ići dalje na zapad Staroga kontinenta.

Hrvatska je, doduše, daleko od Rusije, ali blizu je ruskih prijatelja, među koje svakako spada i Srbija, ali i Republika Srpska u BiH. U takvim uvjetima, Hrvatskoj ni ne preostaje drugo nego da povećava izdatke za obranu, s NATO-om ili bez njega.

Ne zbog želje da to oružje upotrijebi, nego ponajprije s ciljem da odvrati potencijalne napadače, a tek onda da ga upotrijebi u svrhu zaštite ako to bude bilo potrebno.

Snažno naoružavanje Rusije i Kine

Inače, Rusija je lani za obrambene i ratne svrhe, prema podacima SIPRI-ja, potrošila oko 149 milijardi dolara. Još 2020. ruski izdaci za obranu bili su višestruko manji i iznosili su, prema istim podacima, nešto manje od 62 milijarde dolara.

Ovome valja dodati i kako veliki rast izdataka za obranu ima i Kina. Dok je 2020. za obrambene svrhe izdvajala oko 257 milijardi dolara, Kina je lani za vojsku i naoružavanje potrošila gotovo 314 milijardi dolara, pokazuju podaci SIPRI-ja.

O rastu izdataka za obranu u svijetu mogli bismo tako unedogled. No, za to nema potrebe jer je jasno da je obrana s kraja ljestvice prioriteta, na kojoj se desetljećima nalazila, posljednjih godina došla na sam vrh.

Ili, pojednostavljeno, utrka u naoružavanju otvorena je u cijelom svijetu. Svima nama ostaje samo nada da će to naoružanje i streljivo služiti samo kao sredstvo odvraćanja onog drugog, odnosno da se neće upotrijebiti.

RAFALEI TEK DIO PRIČE Svijet se ubrzano naoružava, regija ‘kuha’, a Hrvatska želi biti regionalna sila