Zagrebački odvjetnik Veljko Miljević govori o pravnim aspektima događaja uoči, tijekom i nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona te otkriva zašto smatra da presude Visokog prekršajnog suda potvrđuju zabranu izvikivanja pozdrava ZDS

“Politički vrh koristi samo dio presude Visokog prekršajnog suda kako bi opravdao vikanje pozdrava ‘za dom spremni’ na koncertu Marka Perkovića Thompsona, iako i u toj presudi stoji da je taj sud u nizu svojih odluka izrazio jasno stajalište da je navedeni pozdrav izrečen u javnom prostoru, ali ne samo pozdrav nego i ostala ustaška obilježja, kažnjiv i podliježe sankcijama”, izjavio je u razgovoru za Nacional utjecajni zagrebački odvjetnik Veljko Miljević.

Povod razgovoru s Miljevićem bile su izjave predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića i još niza istaknutih političara koji su pokušali relativizirati povike uoči i tijekom zagrebačkog koncerta Marka Perkovića Thompsona. Sve je kulminiralo kada je zastupnik stranke DOMiNO u Saboru Damir Biloglav svoj govor završio pozdravom ZDS, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković nije ga zbog toga čak niti opomenuo. Kao jedan od razloga zašto se navodno smije koristiti taj pozdrav, navodi se presuda Visokog prekršajnog suda RH iz svibnja ove godine kojom je jedan bivši pripadnik HOS-a oslobođen u prekršajnom postupku nakon što je prijavljen od policije da je na javnom mjestu uzvikivao pozdrav ZDS. No odvjetnik Veljko Miljević smatra da se ta presuda u javnosti potpuno pogrešno interpretira te da ona zapravo potvrđuje da je uzvikivanje tog pozdrava na javnim mjestima u suprotnosti s člankom 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što je Visoki prekršajni sud u nekoliko navrata svojim presudama i potvrdio. Međutim, Miljević u razgovoru za Nacional ističe i da je veliki problem taj što je hrvatski pravosudni i sudski sustav propustio priliku jasno definirati zabranu upotrebe tog pozdrava kao i zabranu isticanja drugih ustaških obilježja, kao što je to, primjerice, učinila Austrija u slučaju zabrane komemoracije na Bleiburgu.

NACIONAL: Možete li pojasniti zašto smatrate da se u javnosti krivo prezentira odluka Visokog prekršajnog suda iz svibnja ove godine oko spornog pozdrava „za dom spremni“?

Stvar je prilično jednostavna. Ona se zloupotrebljava iz jednog jednostavnog razloga jer je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske zapravo omogućeno da dvije strane izaberu ono što im tu odgovara i da svaka tvrdi svoje. I to zato što je tom presudom oslobođena optužbe osoba koja je bila prijavljena da je koristila taj pozdrav na jednoj komemoraciji u Zagrebu. Ta je osoba bila prijavljena da je prekršila članak 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Na presudu prvostupanjskog suda podnesena je žalba MUP-a odnosno Treće policijske postaje, ali je Visoki prekršajni sud tu žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Zato može jedna strana tvrditi da ta presuda dokazuje kako nema prekršaja iz članka 5. koji propisuje kazne za nedozvoljena ponašanja na javnim mjestima, kao što su izvođenje ili reprodukcija pjesama, skladbi i tekstova ili nošenje ili isticanje simbola, tekstova, slika i crteža. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o pjevanju zabranjenog sadržaja. Ovdje se iz obrazloženja drugostupanjske presude jasno vidi koji je bio razlog da je prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda taj okrivljenik oslobođen optužbe za prekršaj jer je utvrđeno da je pozdrav upotrebljen tako da nije u eksplicitnoj vezi s ustaškim obilježjima i da zbog toga nije kažnjiv. To je učinjeno na komemoraciji za Žarka Manjkasa Crvenkapu koji je bio pripadnik HOS-a i sve se dogodilo ispred njegova spomenika gdje je okrivljenik dva puta uzviknuo taj pozdrav. U presudi je naglašeno da su okolnosti takve da komemoracija pripadnika HOS-a ne ulazi pod djela opisana u članku 5. te se poziva na okolnosti koje u svojim zaključcima opisuje Kusićevo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koje je formirano 28. veljače 2017., a točno nakon godinu dana rada, 28. veljače 2018., donijelo je svoje preporuke i zaključke. U tim preporukama u točki 1A stoji da su svi pozdravi, svi simboli koji apsolutno asociraju na bilo kakav oblik fašizma, nacizma, a onda i četničkih obilježja i ustaških pozdrava za dom i poglavnika, zabranjeni u javnom prostoru, ali u točki 1B propisuju i da postoje prihvatljive iznimke.

NACIONAL: O kojim je iznimkama riječ?

Oni izrijekom navode da korištenje pozdrava „za dom i poglavnika“ i „za dom spremni“ nije prihvatljivo, ali navode i da ne smatraju neprihvatljivim propisivanje iznimke koja se odnosi na striktno ograničenu pravnu mogućnost javne uporabe pozdrava „za dom spremni“ zbog okolnosti vezanih uz Domovinski rat. To je nešto u uopćenoj formi. Dalje, prošloga tjedna naš premijer Plenković kaže da je i Thompsonov povik povezan s okolnostima vezanim uz Domovinski rat. Ali nije to dovoljno. Ponavljam da to vijeće ima savršeno jasan stav da su bilo kakvi znakovi koji se povezuje s fašizmom, nacizmom, četništvom i ustaštvom neprihvatljivi i da su zabranjeni, ali i navodi da postoji striktno ograničena pravna mogućnost javne uporabe pozdrava ZDS, i to baš u komemorativne svrhe i da se tu može odstupiti od načelne zabrane.

‘Stvar je prilično jednostavna. Presuda se zloupotrebljava jer je drugostupanjski Visoki prekršajni sud omogućio da dvije strane izaberu ono što im tu odgovara i da svaka tvrdi svoje’

NACIONAL: Zanimljivo je i da oni koji se pozivaju na presudu Visokog prekršajnog suda, prešućuju činjenicu da se u toj presudi navode predmeti u kojima su razne osobe osuđene zbog isticanja ustaške ikonografije?

Tako je. U toj se presudi kaže da prvostupanjski sud ide šire od tih utvrđenih okolnosti radi obilježavanja 30. obljetnice osnutka postrojbe HOS-a te da u presudi polemizira s povijesnim aspektom pozdrava ZDS i relativizira njegovo značenje u suvremenom vremenu. Potom Visoki prekršajni sud navodi kako je potrebno istaknuti da je taj drugostupanjski sud u nizu svojih odluka izrazio jasno stajalište i da je navedeni pozdrav izrečen u javnom prostoru, ali ne samo pozdrav nego i ostala ustaška obilježja, kažnjiv i podliježe sankcijama. I nakon toga se navodi sedam ili osam njihovih pravorijeka u posljednjih šest ili sedam godina u kojima su razne osobe kažnjene zbog upotrebe tih obilježja ili izvikivanja pozdrava ZDS. Dakle, vrlo je jasno naznačena razlika između komemoracije i upotrebe ustaških pozdrava i znakova na javnim mjestima.

Da skratim, ako se samo čita presuda prvostupanjskog suda i oslobađajući dio drugostupanjske presude, onda su Jandroković, Mažar i onaj doktor koji je u Saboru pozdravljao sa ZDS – u pravu, ali dovoljno je pogledati cijelo obrazloženje Visokog prekršajnog suda jer oni jasno kažu kako se ne može smatrati da bi taj pozdrav bio dozvoljen u svim društvenim situacijama, nego strogo ograničeno.

‘Zlata Hrvoj-Šipek je kao glavna državna odvjetnica mogla od Vrhovnog suda zatražiti Zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog presude Thompsonu, ali to nije učinila’, kaže Veljko Miljević Foto: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Smatrate li da bi dio onih, prije svega iz Bogovićeve ulice, koji su pjevali pjesme o Juri i Bobanu, trebali biti prekršajno prijavljeni od policije baš po članku 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako je u prošlom broju objavio Nacional?Drago mi je što sam pročitao da policija obavlja svoj posao i nakon završetka koncerta i vrlo ste dobro izdvojili upravo događaje u Bogovićevoj ulici kao primjer prekršaja protivnih članku 5., a možda bi se ovdje moglo govoriti i o kršenju članka 39. Ustava. To je dužnost policije jer njena dužnost nije samo organizirati jedan ovakav koncert, već i identificirati one koje su počinili prekršaje, a možda i neka kaznena djela. Koliko sam informiran, oni to mukotrpno rade pa će možda i nešto napraviti.

NACIONAL: Možete li pojasniti nekome tko nije pravnik i tko se ne snalazi najbolje u zakonskim odredbama, postoji li u hrvatskim prekršajnim ili kaznenim zakonima zabrana u kojoj se baš navodi pozdrav ZDS?

Mi imamo situaciju, na koju sam javno upozorio, da u Kaznenom zakonu imamo samo članak 87. u kojem je definiran zločin iz mržnje. Međutim, već je tu sporno je li to do kraja dobro definirano, ali to su teme za stručne krugove, a ne za obične ljude. Za javnost je važna činjenica da nakon dokumenta Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od 28. veljače 2018., ništa nije učinjeno u pravcu toga da se upravo ono što je navedeno kao mišljenje nezavisnih intelektualaca, uvede u kazneni i prekršajni zakon te da se neke sporne zakonske odredbe razriješe. Ovaj toliko citirani članak 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, uopće nije loše koncipiran. I on je zadovoljavao, možda bi zadovoljavao i danas da nemamo takvih tumačenja. U tom članku piše da se onaj tko izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem i isticanjem simbola, tekstova, slika i crteža, remeti javni red i mir, kažnjava novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 30 dana. Tu postoji, po općim pravilima Zakona o prekršajima, mogućnost maksimalne kazne do dva mjeseca u osobito teškim okolnostima. Pa ta inače maksimalna kazna u prekršajima do 30 dana, može biti i dva mjeseca. Dakle, nisu to neke kazne.

”Za dom spremni’ se nigdje izrijekom ne zabranjuje, već se ide u širinu. Austrijanci su jasno označili što je zabranjeno i zašto se ne toleriraju okupljanja na Bleiburgu. Mi smo tu priliku propustili’

NACIONAL: Znači li to da se nigdje u zakonima izrijekom ne spominje zabrana pozdrava ZDS?

Ne, to se nigdje izrijekom ne zabranjuje, već se ide u u širinu. Nažalost, to je i jedna od pogrešaka Kusićeva vijeća koje je potrošilo godinu dana da bi napravilo dokument od 29 stranica, koji u načelu nije loš i vrlo je ugodan za čitanje, ali oni su sami istaknuli da članovi Vijeća u nizu stvari nemaju identična stajališta. No smatrali su to kvalitetom svog rada, možda s nekog aspekta slobode dijaloga se to može tako smatrati, ali to je zapravo pogubno jer je dovelo do toga da mi na temelju tog dokumenta dijaloga, nismo učinili ništa da zakonske odredbe još malo dogradimo, poboljšamo i razjasnimo. Jedna od osnovnih triju karakteristika svakog zakona jest da mora biti jasan, a ni u jednom zakonu nema izričite zabrane pozdrava ZDS.

NACIONAL: Ali to što nije izrijekom zabranjen, ne znači da njegovo korištenje nije protuustavno?

Naravno da je protuustavan. O čemu mi pričamo? Naš kancelar Andrej Plenković kaže da slijedi politiku Franje Tuđmana. Tko god je bio živ u to vrijeme i tko god je imao jedan susret s predsjednikom Tuđmanom, a ja sam ih imao, taj zna koji je bio njegov stav. A Tuđman je pisao izvorišne osnove Ustava iz 1990. Tu nema dileme. Izvorišne osnove Ustava RH, božićnog, prosinačkog, pisao je Franjo Tuđman. Izvorišne osnove formiraju temeljne odredbe, gdje imamo najviše vrednote ustavnog poretka i gdje je među tih 10 najviših vrednota, nacionalna ravnopravnost na trećem mjestu. Znači li to da ćemo izbaciti izvorišne osnove? Možda ako to želi glasačko tijelo pa ćemo vidjeti kako će svijet to ocijeniti. Ja znam da je taj ustav prihvaćen u svijetu i pozvao bih sve da pročitaju članak 39. kojim je zabranjeno i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili bilo koji drugi oblik nesnošljivosti.

NACIONAL: S druge strane, postoji li u Austriji izričita zabrana pozdrava ZDS i drugih ustaških obilježja, i to zbog svega što se događalo na Bleiburgu?

Ne mogu baš prisegnuti na to, ali je sasvim sigurno da su oni zabranili okupljanje i da ta zabrana i dalje stoji. Austrijanci su rekli su da se tamo događaju takve i takve stvari i da je razlog zabrane to što se okupljaju ljudi koji onda imaju određena obilježja koja su apsolutno vezana ili uz fašizam ili uz nacizam i oni su jasno naveli da je to razlog zabrane jer da dolaze ljudi s različitim znakovljem, a isto tako da se tamo pjevaju pjesme koje apsolutno nisu spojive s demokratskim uređenjima Austrije. To sam 100 posto siguran, to u odluci tamo stoji. Da se, iz navedenih razloga, okupljanja tamo više neće tolerirati. Oni su to dosta jasno odredili dok smo mi to nakon 2018. propustili učiniti.

NACIONAL: Nije li problem i u tome što, osim što zakoni nisu dovoljno jasni, Vrhovni sud nije donio nijednu odluku kojom bi ujednačio sudsku praksu u tim primjerima? Nije li to jedna od zadaća Vrhovnog suda?

Tako je. Vrhovni sud ima dužnost ujednačavanja sudske prakse. To je dužnost brige za jedinstvenu i pravilnu primjenu zakona i jedinstvenu primjenu prava. No oni su dosad to propustili napraviti. Djelomično ih pravdam jer smatram da je njima možda i drago što nisu bili prisiljeni iznijeti svoj stav. Poznajem gotovo sve suce Vrhovnog suda i riječ je o iznimnim sucima koji su svi pravni autoriteti i stručnjaci.

‘Vrhovni sud ima dužnost ujednačavanja sudske prakse. To je dužnost brige za jedinstvenu i pravilnu primjenu zakona i jedinstvenu primjenu prava. No on je dosad to propustio napraviti’

NACIONAL: Ali nije samo krivica na Vrhovnom sudu, ako se ne varam po vama krivica leži i DORH-u, pogotovo zbog oslobađajuće presude Visokog prekršajnog suda Thompsonu.

Thompson je bio oslobođen na Visokom prekršajnom sudu koji je smatrao da je ZDS dio njegovog autorskog djela. Moje je mišljenje da to direktno protuslovi tekstu članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira o kojem smo već govorili. Zbog takve interpretacije Visokog prekršajnog suda tu je bila prilika za DORH da po članku 220. Prekršajnog zakona, koji nosi vrlo jasan naziv “Zahtjev za zaštitu zakonitosti”. Tu se misli na zaštitu u svakom pravnom pitanju važnom za jedinstvenu sudsku praksu ili zaštitu ljudskih prava. Dakle, na pravomoćne presude prekršajnih sudova postoji mogućnost podizanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti kao što postoji protiv pravomoćnih presuda donijetih u kaznenim postupcima. Vic je u tome da to svatko može inicirati, ja sam u bezbroj navrata inicirao taj postupak, ali mi je u 99% tih situacija Državno odvjetništvo nakon izvjesnog vremena, u slučaju Zdravka Mamića nakon četiri godine, odgovorilo da ne nalaze pravnog razloga da to učine. Dakle, tu je kvaka da zahtjev za zaštitu zakonitosti slovom zakona o Kaznenom postupku, koji se i u prekršajnom postupku supsidijarno primjenjuje, može podići samo glavni državni odvjetnik. A taj kad je glavni, onda je samo jedan. A taj kaže da neće podići. Tada, 2021. je to mogla učiniti tadašnja glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek, ali ona to nije učinila, a Vrhovni sud ne može učiniti nešto za što su nadležni drugi. Šteta jer se tako propustila prilika da Vrhovni sud uvede jedinstvenu praksu u ovom slučaju pa se onda ne bi događale ovakve stvari i ne bi bilo ovakvih podijeljenih mišljenja u javnosti i mi vjerojatno ne bi ni vodili ovaj razgovor.