Ursula von der Leyen sastavlja plan za spašavanje europskih industrija od propadanja. Postoji samo jedan problem: europske vlade to mrze.

Predsjednica Europske komisije ovaj će tjedan iznijeti svoje ideje za industrijsku politiku osmišljenu da pomogne velikim proizvođačima i drugim poduzećima da ostanu konkurentni pred dvjema egzistencijalnim prijetnjama: visokim računima za energiju i američkim domaćim subvencijama za njihove proizvođače.

Središnji dio njezinog plana je labavljenje ograničenja o tome koliko novca vlade – ili centralno EU – mogu ubaciti kao subvencije poznate kao “državna pomoć” za potporu posrnulim tvrtkama.

Rizik je da će, ako se ograničenja subvencija ukinu, najbogatija gospodarstva EU-a, poput Njemačke i Francuske, moći nadmašiti najslabije mališane bloka, a to bi uništilo načelo pravednosti koje podupire europsko jedinstveno tržište.

“Ti planovi riskiraju fragmentaciju jedinstvenog tržišta i postavljanje temelja za besplatne subvencije za sve”, rekao je jedan diplomat EU-a. Takozvani jednaki uvjeti europskog gospodarstva “vise o niti” nakon što su bilijuni eura državnih subvencija već odobreni tijekom pandemije i za suzbijanje početnog šoka od ruske invazije na Ukrajinu, dodao je diplomat.

Planovi Von der Leyen za novi europski fond za suverenitet – potencijalno izvor gotovine otvoren za manje zemlje članice – samo su “smicalica” za ublažavanje pravila o subvencijama, dodao je drugi sumnjičavi diplomat.

U nacrtu zaključaka, predsjednik Vijeća Charles Michel također je iznio ideju o uspostavi fonda financiranog zajedničkim zajmovima EU-a koji bi omogućio zemljama EU-a subvencioniranje industrije pod jednakim uvjetima.

Širok raspon veleposlanika EU-a složio se s tim nacrtom zaključaka na prošlotjednom sastanku, izjavila su četiri diplomata EU-a za POLITICO. Na sastanku je nizozemski veleposlanik Robert De Groot kritizirao Michelovo predstavljanje kao djelo “Karl Marxa” na steroidima, prema trojici diplomata.

‘Napisano u Parizu’

Drugi diplomat EU rekao je da su nacrti zaključaka “napisani u Parizu”. Francuska — koja je bila spremna sa svojim vlastitim velikim industrijskim dizajnom za Europu — uključujući pozive EU-u da ubrza proizvodne ciljeve i uspostavi fond za suverenitet u hitnim slučajevima — bila je na čelu napora da se prošire i prošire labavija pravila državne potpore koja bi omogućila vladama zasipajte više novca tvrtkama.

Čelnici EU-a raspravljat će o svojim opcijama na summitu 9. i 10. veljače. Von der Leyen planira to pratiti s detaljnijim prijedlozima industrijske politike u ožujku, nakon čega slijedi Zakon o nultoj industriji koji bi usmjerio ulaganja u proizvodna mjesta zelene tehnologije kao dio novih mjerila za industrije koje štite klimu. Rekla je da hoće dugoročno raditi na Europskom fondu za suverenitet.

Danska, Finska, Irska, Nizozemska, Poljska i Švedska već su izrazile svoje strahove da “državna potpora za masovnu proizvodnju i komercijalne aktivnosti može dovesti do značajnih negativnih učinaka uključujući fragmentaciju unutarnjeg tržišta, štetne utrke za subvencijama i slabljenje regionalnog razvoja, ” prema nedavnom nonpaperu koji je dobio POLITICO.

A prošlog su tjedna ministri financija Finske, Češke, Danske, Estonije, Irske, Austrije i Slovačke poslali pismo povjereniku za trgovinu Valdisu Dombrovskisu, kritizirajući ono što nazivaju “trajnim ili pretjeranim neciljanim subvencijama” kao odgovor SAD-u.

Italija je također poslala non-paper koji upozorava na labavljenja pravila o državnoj potpori i ističe da je 77 posto državne potpore odobrene prema trenutnom kriznom okviru “koncentrirano u dvije države članice” – Francuskoj i Njemačkoj – “i ta bi neravnoteža mogla dodatno porasti” budući da se druge zemlje ne mogu mjeriti svojom potrošačkom moći.

Sa svoje strane, povjerenica za tržišno natjecanje Margrethe Vestager zauzela je oprezan pristup, rekavši nedavno atašeima EU-a za državnu pomoć da žurba sa subvencijama za jačanje industrijske konkurencije u EU-u “neće uspjeti”.

Sparing nacija EU

Dok se države EU-a nastavljaju prepirati oko toga kako najbolje odgovoriti na ogromni zeleni paket subvencija Sjedinjenih Država, Komisija drži karte kada je u pitanju odakle će novac vjerojatno doći.

Kao dio nacrta planova koje bi von der Leyen trebala predstaviti zemljama EU-a u srijedu, Komisija preferira prenamjenu neiskorištenih zajmova iz paketa bloka za oporavak i drugih okvira financiranja kao što je RePower EU, umjesto prikupljanja sredstava putem novog izaduživanja.

Šire pitanje je o tome kako se Europa može natjecati na globalnoj razini štiteći radna mjesta. Razgovori su se također okrenuli tome treba li ili ne Bruxelles ojačati svoj okvir financiranja SURE, koji koristi socijalne obveznice za davanje zajmova državama EU-a.

Određene zemlje nisu sretne zbog prenamjene instrumenta koji se koristio tijekom duboke europske ekonomske krize, kao dio napora za oporavak od pandemije.

Posebno je osjetljivo za “štedljive” zemlje, poput Njemačke i Nizozemske. I drugi su skeptični, jer nije vjerojatno da će donijeti mnogo lake zarade u usporedbi s poreznim olakšicama u SAD-u u i Zakonu o smanjenju inflacije.

Njemački ministar financija Christian Lindner rekao je u ponedjeljak da nije za više subvencija i pretjeranu državnu pomoć i  kako nije uvjeren da je potreban bilo kakav daljnji instrument financiranja. Rekao je da Njemačka nerado ponavlja instrumente EU-a temeljene na dugu poput NextGeneration EU ili SURE. “Predlažem da se te rasprave izbjegavaju jer se ne može očekivati ​​dobar kraj”, rekao je.
S obzirom na podjele, Europsko vijeće vjerojatno neće dovesti do jasnog smjera, reklo je nekoliko diplomata.

Ostaje velika nada da bi Washington i Bruxelles mogli pronaći zajednički jezik prije nego što se EU upusti u vlastiti pohod subvencioniranja. Dužnosnici EU-a zalažu se za veći pristup američkom programu subvencija za europske tvrtke.

“Još uvijek ima prostora za uklanjanje nekih negativnih nuspojava”, rekao je jedan diplomat EU-a. “Ima prostora za nastavak razgovora.