Crkva je uglednog zagrebačkog franjevca Vladimira Vidovića oslobodila optužbi za seksualno uznemiravanje, naložila mu duhovne vježbe i psihološko savjetovanje ali DORH još nije završio rad na tom predmetu

Nacional je došao u posjed internih dokumenata Katoličke crkve koji otkrivaju da je crkvena istraga utvrdila kako u slučaju fra Vladimira Vidovića “ne postoji nikakvo kazneno djelo” pa mu je, nakon “duhovnih vježbi i psihološkog savjetovanja”, omogućen “povratak u samostansko bratstvo”. Spomenuti dokumenti se podudaraju s tvrdnjama izvora bliskih samome fra Vidoviću koji kategorički tvrde kako je svećenik nevin. Nakon što su informirani o sadržaju spomenute dokumentacije, izvori bliski Vidoviću izjavili su za Nacional kako se fra Vladimir Vidović, ugledni i utjecajni svećenik franjevačkog samostana na Svetom Duhu u Zagrebu i Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca, još uvijek nije vratio u samostanskog bratstvo, jer očekuje konačnu odluku DORH-a u svom slučaju. Oni tvrde kako se Vidović nada oslobađajućem pravorijeku DORH-a. U jednu riječ, sedam mjeseci nakon što je ugledni zagrebački fratar njegovim nadređenima pismeno prijavljen za seksualno zlostavljanje maloljetnika, slučaj je, što se Crkve tiče, završen tako što je osumnjičeni svećenik rehabilitiran i vraćen u samostan kao da se ništa nije dogodilo, dok su žrtva i nekoliko svjedoka, uglavnom maloljetnici, ili dobrovoljno ili odlukom Crkve napustili samostan i svoju težnju da postanu svećenici.

Nacional je uz sve to otkrio još nešto – da postoje oprečne tvrdnje o procjeni ovog slučaja i da u najmanju ruku Vidovićev prijavitelj i još jedan svjedok smatraju suprotno te da se oni također nadaju i iščekuju profesionalnu procjenu DORH-a u ovom slučaju. Njima bliski izvori smatraju da bi rad DORH-a trebao ustvrditi da ipak postoji dostatan stupanj osnovanosti sumnje da je Vidović uistinu počinio kazneno djelo i crkveni prekršaj seksualnog zlostavljanja maloljetnika, zbog čega mu je njegov nadređeni fra Miljenko Hontić, nakon što je Nacional počeo istraživati taj slučaj, 16. listopada 2024. privremeno zabranio javno vršenje svećeničke službe. S druge strane, bude li negativno intoniran spram Vidovića, rad Državnog odvjetništva na ovom slučaju koji još nije završen, može osvijetliti još jedan pokušaj Crkve da zataška slučaj u kojem je fra Vidović ipak pod ozbiljnom sumnjom da je počinio kazneno djelo seksualnog zlostavljanja. Ključno će u ovom slučaju biti ono kako DORH interpretira tridesetak spornih, moguće kompromitirajućih SMS-poruka i fotografija koje DORH posjeduje, ali i relevantne iskaze koji se mogu koristiti kao dokaz na sudu.

U ovome krajnje osjetljivom i kompliciranom slučaju, u kojemu se mogu očekivati brojni dodatni obrati, intrigantna je okolnost i činjenica da su franjevački samostan na zagrebačkome Svetom Duhu u posljednjih nekoliko mjeseci napustila čak četvorica bogoslova ili sjemeništarca i svi su oni, navodno, bili ili žrtve ili svjedoci ponašanja fra Vladimira Vidovića u kojemu crkvena istraga nije pronašla “nikakvo kazneno djelo”. Crkveni dokumenti otkrivaju da su crkvenu istragu prijave protiv fra Vladimira Vidovića predvodili fra Maurizio Di Paola, prokurator reda franjevaca konventualaca i fra Igor Salmič, generalni asistent reda za srednju Europu. Oni su se sredinom ožujka sastali s navodnim žrtvama slučaja i još nekim bogoslovima unutar zajednice te ih obavijestili kako je crkvena istraga zaključila da u predmetu nema ničega što bi ukazivalo na eventualnu krivnju fra Vladimira Vidovića, pa su predložili njegovu rehabilitaciju. Pritom je zanimljivo kako se tvrdi da je provincijal fra Miljenko Hontić navodno uporno odbijao pomoć psihologinje koja je vještačila fra Vidovića, sve dok se nije požalila zagrebačkom nadbiskupu Draženu Kutleši koji je intervenirao i fra Hontića doslovno natjerao na sastanak s njom. Provincijal je također dopustio da fra Vidovića tijekom istrage i zabrane javnog djelovanja posjećuju bliski i privrženi bogoslovi.

Fra Vladimir Vidović, jedan od javnosti omiljenijih fratara, nije se vratio u samostansko bratstvo jer očekuje odluku DORH-a Photo: Robert Anic/PIXSELL

U internom dopisu Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca stoji ovako: “Završetak kanonskog procesa za fra Vladimira Vidovića. Generalni Ministar uputio je pismo na Provincijala fra Miljenka Hontića, 17. ožujka 2025. g. u kojem izvješćuje da je Dikasterij za nauk vjere završio kanonski proces u vezi prijave protiv fra Vladimira Vidovića od dvojice sjemeništaraca. Dikasterij je utvrdio da u njegovom slučaju ne postoji nikakvo krivično djelo (delikt) te ovlašćuje Generalnog Ministra, ako smatra potrebnim i korisnim da fra Vladimiru naloži neku od disciplinskih mjera za njegovo razboritije i opreznije ponašanje. U tom smislu Generalni Ministar mu je naložio produžene duhovne vježbe i psihološko savjetovanje do Vazmenog Trodnevlja ove godine, što je fra Vladimir i izvršio. U isto vrijeme fra Vladimira je oslobodio od svih kanonskih suspenzija te mu omogućio na Veliki Četvrtak ove godine povratak u samostansko bratstvo”. Takav nalaz Dikasterija za nauk vjere, prema informacijama Nacionala, donesen je nedugo nakon što su čak četvorica sjemeništaraca i bogoslova, od kojih trojica maloljetnici, posljednjih mjeseci napustili sjemenište i bogosloviju u samostanu na Svetom Duhu u Zagrebu, i to sva četvorica zbog slučaja fra Vladimira Vidovića.

Prema informacijama Nacionala, sjemenište je napustio maloljetni sjemeništarac koji je, ujesen prošle godine, fra Vidovića pismeno prijavio za seksualno zlostavljanje i koji u vrijeme te prijave nije još bio napunio ni sedamnaest godina. U siječnju, iz samostana je otišao još jedan sjemeništarac te još jedan bogoslov, a u internoj komunikaciji koju posjeduje Nacional, odmah iznad vijesti da je fra Vidoviću dopušten povratak u samostan jer nije utvrđeno da je počinio ikakav delikt, stoji vijest da je iz samostana otpušten još jedan maloljetni sjemeništarac – vrlo vjerojatno baš onaj koji je fra Vidovića pismeno prijavio zajedno sa spomenutim maloljetnim kolegom sjemeništarcem. Njegov je otpust u internome crkvenom dopisu objašnjen ovako: “Privremeno ukinuće Malog sjemeništa. U dopisu Generalnog Ministra fra Carlosa Trovarellija o privremenom ukinuću Malog sjemeništa stoji: ‘d) Malo sjemenište treba privremeno ukinuti barem na godinu dana, iščekujući odgovarajuću reorganizaciju, s odgojiteljima, prikladnim Samostanom i dovoljnim brojem sjemeništaraca.’ Budući da su neki postavljali upit glede tumačenja ove odredbe iz Provincijalata smo tražili dodatno objašnjenje te primili odgovor Generalnog Ministra koji glasi ovako: ‘(d) Ukidanje malog sjemeništa mora se izvršiti odmah, a jedini sjemeništarac mora biti otpušten. Sjemeništarca nije moguće odmah primiti u Postulaturu jer je odgojna godina pri kraju. Neka stoga mladiću bude jasno da je njegov formativni put prekinut i da mora napustiti samostan. Treba obratiti pozornost na dobrobit mladića i njegovo stvarno ponašanje, koje je izvan ritmova sjemenišnog života, a ne na bilo kakva obiteljska očekivanja i druge okolnosti’. Slijedom te odluke, dosadašnji i jedini sjemeništarac otpušten je iz sjemeništa, a dosadašnji magistar sjemeništaraca razriješen je službe’”. Slučajno ili ne, taj “jedini sjemeništarac” čije je ponašanje, prema crkvenim autoritetima, “izvan ritmova sjemenišnog života”- i čije se ime u tom dopisu navodi, ali ga Nacional neće objaviti – isti je onaj koji je, zajedno s još jednim sjemeništarcem, fra Vidovića pismeno prijavio za seksualno zlostavljanje provincijalu Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenku Hontiću. Pritom je važan podatak da odlazak tog mladića iz samostana otklanja prepreku da se fra Vidović onamo vrati, s obzirom na to da je, među ostalim, imao zabranu prilaska sjemeništarcu koji je otpušten. U jednu riječ, sedam mjeseci nakon što je ugledni zagrebački fratar njegovim nadređenima pismeno prijavljen za seksualno zlostavljanje maloljetnika slučaj je, što se Crkve tiče, završen tako što je osumnjičeni svećenik rehabilitiran i vraćen u samostan kao da se ništa nije dogodilo, dok su žrtva i nekoliko svjedoka, uglavnom maloljetnici, ili dobrovoljno ili crkvenom odlukom napustili samostan i svoju težnju da postanu svećenici.

‘Ključno je kako će DORH interpretirati tridesetak spornih, moguće kompromitirajućih SMS-ova i fotografija koje DORH posjeduje, ali i relevantne iskaze koji se mogu koristiti kao dokaz na sudu’

Državno odvjetništvo, međutim, svoju istragu još nije završilo. Valja podsjetiti kako je fra Vidovića Državnome odvjetništvu, prema njegovu vlastitom priopćenju od 16. listopada prošle godine, prijavio sam provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, koji je tada naglasio kako je “otvoren za potpunu suradnju s civilnim vlastima”. Nacional je proteklog tjedna razgovarao s izvorima neposredno upućenima u slučaj koji su prenijeli tvrdnje policijskih istražitelja kako je navodno prikupljeno dovoljno dokaza za podnošenje optužnice protiv fra Vidovića. Prema tim izvorima, u mobitelu jedne od žrtava pronađeno je tridesetak kompromitirajućih poruka i fotografija koje je policija izuzela i vještačila. Ti su izvori Nacionalu prenijeli kako je fra Vidović u ljeto prošle godine maloljetnika koji će ga kasnije prijaviti za zlostavljanje pozvao na Franjevački ljetni kamp za mlade u organizaciji Centra za promociju duhovnih zvanja Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, koji je održan od 3. srpnja do 14. kolovoza 2024. u samostanu sv. Frane u Cresu. Premda je, prema vijesti koju je 13. srpnja prošle godine objavila Informativna katolička agencija IKA, fra Vidović na tom kampu bio zadužen za studente, zvao je i tog mladića koji je tada imao šesnaest godina i bio tek srednjoškolac.

Prema istom izvoru Nacionala, ponašanje fra Vidovića prema tom djetetu na trenutke je odudaralo od “molitve i druženja”, “predavanja i edukativnih sadržaja vezanih uz franjevačku karizmu” te “prilike mladima da prodube vjeru, upoznaju život i djelovanje sv. Franje te se inspiriraju njegovim vrijednostima”, kako je IKA opisala program Franjevačkog ljetnog kampa. “Glavni je cilj kampova upoznavanje franjevačke karizme i uspostava novih prijateljstava. Kroz bogat program i aktivnosti, mladi se potiču na duhovni i osobni rast te na aktivno sudjelovanje u životu Crkve. Osim redovnog programa, kamp će obilježiti i evangelizacija na ulici te priprema duhovnog, osobnog i evangelizacijskog rasta”, objavila je IKA. Izvor Nacionala pak tvrdi kako je jedan sudionik kampa zapazio kako fra Vidović, koji je navodno “u rozim kupaćim gaćicama sjedio na roza balonu”, tog mladića u kupaćim gaćicama, “koji nije imao još ni šesnaest godina”, u nekoliko navrata “ispod ruke” fotografirao na plaži. Isti izvor Nacionalu je kazao kako je fra Vidović tom mladiću noću slao poruke, pa mu je primjerice oko pola jedan u noći poslao poruku s molbom da se fotografira. Prema tvrdnjama izvora upućenog u slučaj, postoji tridesetak poruka kojima je fra Vidović iskazivao jasnu i nedvosmislenu naklonost tom mladiću, koji ga je kasnije prijavio tvrdeći da ga je fra Vidović dirao po stražnjici i pokušavao poljubiti.

Posljednju riječ u slučaju fra Vladimira Vidovića imat će DORH na čelu s glavnim državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Izvori Nacionala tvrde i kako je mladić koji je fra Vidovića prijavio provincijalu Hontiću doživio neugodno iskustvo prijavljujući slučaj. Prema njihovim navodima, fra Hontić je od njega najprije navodno tražio da nikome ne govori, “jer da će, ako to prijavi, napraviti više lošeg nego dobrog za red”. Izvor s neposrednim saznanjima o tim zbivanjima kaže: ”Kada je dječak ustrajao, zajedno s još jednim maloljetnim svjedokom, tražio je da svoje prigovore napišu i potpišu se. Potom su fra Hontić i odvjetnik Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca dva sata razgovarali s tom dvojicom dječaka. Razgovor je maloljetnika izrazito uzrujao, pa je poslije razgovora plakao dva sata toliko da nije mogao doći do zraka”. Ta je žrtva potom trajno napustila samostan i put prema svećeničkom zvanju, a nakon njega, u ožujku ove godine, crkveni autoriteti iz samostana su otpustili i svjedoka koji je zajedno s njim prijavio fra Vidovića, jedinog sjemeništarca Malog sjemeništa, što smo opisali gore u ovome tekstu.

Izvor s kojim je razgovarao Nacional ljutit je na način kojim je Crkva reagirala na prijavu protiv fra Vidovića. “Hontić je prijavitelju rekao da kakve to veze ima što ga je ovaj uhvatio za stražnjicu i pokušao poljubiti, a franjevački istražitelji iz Rima dali su opasku da je fra Vidović ‘malo prekršio ovlasti’ pa je dobio duhovne vježbe”, rekao je. Potom je izvor Nacionala ovako karikirao tu situaciju: “Pa kako bi to bilo da netko, recimo, nekoj gospođi učini ono što je fra Vidović učinio svojoj žrtvi: da je pljusne po stražnjici, napući usne i pošalje joj pusu?”. Drugi izvori, pak, tvrde kako je franjevački samostan na Svetom Duhu opterećen posve nefranjevačkom sklonošću luksuzu, a neki fratri čak i obilnom uživanju alkohola. Nacional je u subotu, 26. travnja, provincijalu Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenku Hontiću poslao pitanja o slučaju. Zanimalo nas je je li točno da je fra Vladimir Vidović u crkvenome postupku rehabilitiran od optužbi za seksualno uznemiravanje, a molili smo fra Hontića i da nam objasni podrobnosti, odnosno jesu li fra Vidoviću određene ikakve mjere uz rehabilitaciju. Zanimalo nas je i je li točno da mladi ljudi koji su prijavili fra Vidovića više nisu u bogosloviji, odnosno da su otpušteni iz sustava crkvenog obrazovanja. Ako to jest točno, pitali smo zašto su otpušteni i koliko je točno mladića prijavilo fra Vidovića. Na kraju, pitali smo fra Hontića je li DORH završio svoju istragu i s kojim nalazima. Provincijal nam je odgovorio u ponedjeljak, 28. travnja, ovako: “Nadam se da ćete razumjeti da ne možemo još ništa javno komentirati dok god je u tijeku civilni proces. Kad se zaključi, rado ćemo dati cjelovito priopćenje o svemu”.

‘Samostan na Svetom Duhu u posljednjih nekoliko mjeseci napustila su čak četvorica bogoslova ili sjemeništaraca i svi su oni, navodno, bili ili žrtve ili svjedoci ponašanja fra Vladimira Vidovića’

Svoje nezadovoljstvo raspletom crkvenog ispitivanja izvori s kojima je razgovarao Nacional temelje i u činjenici da DORH još nije završio svoju istragu, za koju izvori Nacionala očekuju da će završiti podizanjem optužnice. Prema tvrdnjama tih izvora, policijski istražitelji koji su radili na slučaju zaključili su kako je riječ o “klasičnoj predatorskoj priči”, u kojoj je fra Vidović počeo potkupljivati svoju žrtvu, poklonivši joj sat i obećavši joj da će platiti “sve što treba”. Pouzdani izvor s neposrednim saznanjima o tom slučaju prenio je Nacionalu predviđanja policijskih istražitelja prema kojima bi žrtva, da se tako nastavilo i da nije prijavila zlostavljanje, došla u opasnost da za koji mjesec pretrpi seksualni napad. “Bio bi silovan”, doslovno je rekao izvor Nacionala. Žrtva je, prema informacijama tog izvora, policiji dala tri iskaza, a tužiteljstvu jedan koji je snimljen i pred sudom se može koristiti kao dokaz. Prema tvrdnjama tih izvora, DORH priprema optužnicu, a iskaz žrtve formalno je registriran tako da maloljetnik ne mora više puta svjedočiti pred sudom i tako prolaziti dodatnu retraumatizaciju.

Postoje, dakle, oprečne tvrdnje o eventualnoj odgovornosti fra Vladimira Vidovića: Crkva je zaključila da je nevin, dok su drugi izvori upućeni u slučaj uvjereni u fra Vidovićevu krivnju te očekuju da će DORH podizanjem optužnice to uvjerenje i potvrditi. Nacional je, istina, razgovarao i s izvorima bliskima fra Vladimiru Vidoviću koji kategorički tvrde kako fra Vidović nije počinio nikakav prijestup, pretpostavljajući čak kako mu podmeću njemu nenaklonjeni krugovi. Zasad, međutim, ostaje bez odgovora očigledno pitanje: kakav bi motiv za tu vrstu podmetanja svojemu duhovnom autoritetu mogli imati šesnaestogodišnjaci koji su odlučili krenuti životnim i duhovnim putem istoga tog autoriteta? Istodobno, Nacional se uvjerio kako su neki od tih izvora prešućivali važne informacije za cijeli slučaj – znali su, recimo, da postoje potencijalno kompromitirajuće fra Vidovićeve poruke, ali su to priznali tek kad ih je Nacional suočio s tom činjenicom. Premda će za konačnu prosudbu biti nužno pričekati odluku DORH-a, odnosno službeno odbacivanje prijave ili podizanje optužnice, a potom svakako i eventualni sudski rasplet – premda čak ni on ne mora značiti da žrtva neće i dalje osjećati posljedice svega što se dogodilo i što će se tek dogoditi – već se sada mogu razmotriti dostupne činjenice. Činjenica je, naime, da je osumnjičenik crkveno rehabilitiran, a da su njegove potencijalne žrtve i svjedoci slučaja, većinom maloljetnici, napustili Crkvu i odustali od duhovnog poziva. Činjenica je također da je fra Vidović, premda rehabilitiran, od svojih nadređenih dobio obvezu “duhovnih vježbi” i “psihološkog savjetovanja”, pa je opravdano pitati zašto ih je dobio ako nije počinio nikakav prekršaj? Činjenica je isto tako da Hrvatska provincija svetog Jeronima franjevaca konventualaca, kao i priličan dio Katoličke crkve u Hrvatskoj i inozemstvu, pati od ozbiljnog tereta dugotrajnog i kontinuiranog zataškavanja seksualnih zločina svećenika, što se počelo ozbiljnije mijenjati tek posljednjih desetljeća otkrićem golemih skandala takve vrste diljem svijeta i nakon što se s tom crkvenom pošasti ukoštac uhvatio nedavno preminuli papa Franjo, a u Hrvatskoj, u posljednje vrijeme, i riječki nadbiskup Mate Uzinić, kojega je nedavno počeo pratiti i hvarski biskup Ranko Vidović.

Provincijal Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić 16. listopada prošle godine privremeno je zabranio javno vršenje svećeničke službe fra Vladimiru Vidoviću i prijavio ga DORH-u. Foto: Hrvatska provincija svetog Jeronima franjevaca konventualaca

Zbog svega toga itekako se može sumnjati u iskrenu istinoljubivost crkvenih istražitelja, a upravo takvu sumnju, posve razumljivo, iskazuju i izvori upućeni u slučaj, koji smatraju da je Crkva, u slučaju fra Vidovića, krenula već toliko puta oprobanim putem pukog umanjivanja prekršaja i izbjegavanja odgovornosti. Takvu sumnju pospješuje i činjenica da je generalni ministar franjevaca konventualaca fra Carlos Trovarelli dobar prijatelj i fra Vladimira Vidovića i provincijala Hontića, o čemu svjedoči njegov posjet zagrebačkom Domu svetog Antuna u veljači 2022., o kojemu je, objavivši i fotografiju, izvijestila Hrvatska katolička mreža na svom portalu www.hkm.hr. Sumnju, također, nipošto ne umanjuje i podatak da se Trovarelli i Hontić znaju još sa studija teologije u Rimu. Činjenica je, isto tako, da je Crkva svoju istragu završila prije nego što je DORH okončao svoju; pa premda je Crkva formalno neovisna od svjetovnih pravosudnih institucija i nije dužna voditi računa o njihovim odlukama, takva žurba može se shvatiti kao moguće neprilično ignoriranje pravosudne istrage koje žrtvi šalje izrazito negativnu poruku, a u ozbiljnijem slučaju čak i kao pokušaj utjecaja na DORH. Pritom se nameće logično pitanje: kakve će posljedice pretrpjeti ionako uzdrmana vjerodostojnost katoličke hijerarhije ako DORH uistinu kazneno procesuira franjevca kojega je rehabilitirao njegov crkveni red; red u isto vrijeme osiromašen za mlade ljude željne franjevačkoga duhovnog puta siromaštva i altruističke ljubavi sveca iz Assisija, ako se pokaže da postoji osnovana sumnja da im se već na početku toga puta ispriječila zastrašujuća prepreka o kojoj je riječ u ovome tekstu?