Slobodni umjetnici smatraju da se ime glazbenika posljednjih dana koristi kao mamac za manipulaciju i huškanje, a fotografkinja Vladimira Spindler ponudila je svoj pogled na situaciju iz vlastitog iskustva.

“Ova hajka jasno pokazuje koliko se malo poštuje kulturni sektor i koliko se malo zna o uvjetima u kojima većina umjetnika u Hrvatskoj radi, iako većina građana svakodnevno konzumira i uživa naš rad”, poručuju iz samoorganizirane skupine samostalnih umjetnika iz koje su se priopćenjem obratili medijima, a povodom slučaja glazbenika Mile Kekina i njegova statusa samostalnog umjetnika, “posebno onima koji su u svojim člancima širili poluinformacije, manipulirali brojkama i pridonijeli stvaranju atmosfere javnog linča – ne samo protiv jednog čovjeka, već protiv svih nas koji stvaramo i živimo od umjetničkog rada”, rekli su za Jutarnji list.

Umjetnici smatraju da se ime poznatog glazbenika posljednjih dana koristi kao mamac za manipulaciju i huškanje.

“To što netko od nas uspije ostvariti iznadprosječne prihode ne bi smjelo biti razlog za ukidanje prava, nego poziv na ozbiljnu raspravu: zašto većina umjetnika i dalje ne može živjeti dostojanstveno od vlastitog rada? A možemo se, kao društvo, zapitati i ovo: kojoj se još profesiji nameće ukidanje uplate plaće i doprinosa zbog imovinskog cenzusa? Treba li ministrica, iz moralnih razloga, početi volontirati na svom radnom mjestu zato što je možda i bogatija od Mile Kekina?”

SVI DETALJI Policija objavila opsežno priopćenje o istrazi u kojoj je uhićen Mile Kekin

Samostalni umjetnici napominju i da “status samostalnog umjetnika nije socijalna pomoć” nego “institucionalno priznanje za profesionalni doprinos kulturi” te smatraju uvođenje bilo kakvih dohodovnih cenzusa potpuno neprihvatljivim – “jer bi donja granica značila da se rad priznaje samo u tržišnim uvjetima, a gornja da se kažnjava uspjeh i umjetnike tretira drugačije od drugih profesionalaca. Usto, status podliježe redovnim revizijama i ukida se umjetnicima koji ne zadovoljavaju kriterije.”

Upozoravaju i da većina umjetnika ne zarađuje ni približno onome što se ovih dana navodi u medijima. “A oni koji uspiju, iz tih prihoda pokrivaju i visoke troškove poslovanja – najam ateljea, alata, softverskih licenci, materijala, suradnika, produkciju radova, marketing i nastupe. Mnogi naši kolege u vizualnim umjetnostima još uvijek ne primaju ni simbolične honorare za sudjelovanje na izložbama, dok vlastitim sredstvima financiraju kulturnu produkciju ove zemlje.”

Isto tako, samostalni umjetnici, ističu, osim nesigurnog rada, imaju i posebne uvjete u sustavu socijalne sigurnosti: pravo na plaćeno bolovanje tek nakon 42 dana bolesti – “što je doslovno barbarski. Osim toga, zbog prirode našeg statusa, u potpunosti smo kreditno nesposobni”.

 Nije fer sve umjetnike stavljati u isti koš

Fotografkinja Vladimira Spindler smatra da nije fer stavljati u isti koš pojedine glazbenike koji zarađuju na koncertima s ostalima poput fotografa, slikara, kipara, pisaca… Ona je od 1998. godine “slobodnjak”, majka je dvoje djece, ima kredit. Nikad nije bila na bolovanju niti na porodiljnom dopustu. Na poslu je bila već dva tjedna nakon poroda.

“Ljudi ne razumiju da i mi radimo i pridonosimo i dajemo novac državi. Samo radimo drugu vrstu posla.” Kaže i da je umjetnost teško naplatiti te da je jedva prodala pet fotografija za cijenu koja je sitnica.

SAMOSTALNI UMJETNICI Raukar Gamulin: ‘Mile Kekin je žrtveno janje, ovo što država daje je socijalna pomoć’

‘Moj honorar puni državni proračun jer se iz njega odvaja za staž i socijalno’

O svom nezavidnom položaju samostalne umjetnice pisala je i na svom Facebook profilu:

“Status umjetnika se dobiva jer nam je djelovanje i stvaralaštvo glavno zanimanje. I zbog toga nam ide socijalno i mirovinsko. Jednako kao kad radite u nekoj firmi. S time da ako radite u firmi, tj. ako ste zaposleni na to su još veći iznosi za vas. I primate sigurnu plaću svaki mjesec, imate sve beneficije koje ta pozicija nosi. Nama zajednica umjetnika ne isplaćuje plaću. Nju moramo zaraditi kroz autorski rad.”

Nakon što sam cijeli život radila na 5 strana i za vrijeme korone dobili smo ‘otkaze‘… našla sam mirnu luku u jednoj firmi za namještaj kao njihov fotograf (natječajem koji sam prošla). Radim na autorski, odlazim na radno mjesto svakodnevno. Znači jednako radim kao i zaposlenik te firme. I hvala bogu da sam to našla. S tim da nisam zaposlena tamo (ona mi ne treba ništa više platiti osim honorara za taj mjesec) jer bih zaposlenjem izgubila status umjetnice. A od honorara koji sam zaradila i koji puni državni proračun odvaja se za staž i socijalno. O čemu vi pričate? Toliko sam bijesna.”

Na svojim se stranicama oglasila i Hrvatska udruga istaknutih glazbenika.

Navode, među ostalim, kako samostalni umjetnici nemaju kontinuitet svojih prihoda, često se za stvaranje jednog umjetničkog djela utroši više godina prethodnog “neplaćenog” rada, kako je djelo najčešće posljedica višegodišnjeg rada i ulaganja vremena, sposobnosti kao i materijalnih sredstava, a eventualni uspjeh jednog projekta ne znači da će taj umjetnik imati bilo kakva zajamčena primanja u sljedećem razdoblju dok će stvarati nove kreacije kao i da država kroz uplatu obveznih doprinosa samostalnim umjetnicima istovremeno ublažava rizike njihove ekonomske egzistencije te im pruža minimum zdravstvene i socijalne zaštite, piše Jutarnji list.