Kada su najesen 2019. u splitski škver kročili prvi indijski radnici, Hrvatska je bila suočena sa sveopćom nestašicom radne snage. U četiri odvojene skupine, s razmakom od tjedan dana, preko jedne od kooperantskih tvrtki pristiglo ih je u Brodosplit 60-ak.

Najprije zavarivači i brodomonteri, a onda i brusači i cjevari. Redom školovani u indijskim edukacijskim centrima. Do kraja te pretpandemijske godine na platnom popisu tvrtke bilo ih je 200-ak…

“Njihov broj se postupno povećavao, budući da su pokazali radnu etiku i stručnost. Prilagodba nije bila jednostavna, ali se kroz sustavnu podršku tvrtke i pozitivan prijem kod većine lokalnog stanovništva situacija stabilizirala. Reakcije okoline bile su uglavnom pozitivne, uz povremene izazove zbog kulturoloških razlika, ali i sami radnici pokazali su veliko strpljenje i spremnost na integraciju. Sjećam se da je jedna od njihovih prvih šetnji po Rivi izazvala velik interes među Splićanima. Sami su ih zaustavljali, pitali ih odakle dolaze, tražili zajedničko fotografiranje i poželjeli im puno sreće u Splitu.

Zbog velikog broja indijskih radnika bilo je teško organizirati njihove zajedničke izlaske, pa su se podijelili u manje skupine. Posjet Poljudu i okolnim trgovačkim centrima bio je poseban doživljaj, a posebno su im se svidjeli začini koje su tražili u splitskim trgovinama. Odmah su pokazali svoju sklonost ljutoj hrani. Spremili su jela prema svom ukusu i pozvali domaće kolege na degustaciju. Iako su oni ljubitelji začinjene hrane, zbog ljutog kokosovog curryja u jelu isplakali su se kao nikada u životu“, uz osmijeh se početaka Brodosplitova indijskog poučka prisjeća predsjednik Uprave Tomislav Debeljak.

Indijci drugi najbrojniji strani radnici iz Azije u Hrvatskoj

Šest godina poslije situacija na hrvatskom tržištu rada još je alarmantnija. Prema plaćenim doprinosima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, procjene su da u Hrvatskoj trenutačno radi između 130 i 140 tisuća stranih radnika. Više od 120 tisuća njih iz trećih zemalja. Indijci su drugi najbrojniji strani radnici iz Azije u Hrvatskoj, iza Nepalaca, a ispred Filipinaca. Osim u brodogradnji, najviše njih radi u građevinarstvu i ugostiteljstvu.

U manjem broju i kao stručnjaci u informatičkoj tehnologiji ili farmaceutskoj industriji. Prva indijska radna snaga pristigla je inače u Hrvatsku 2018. u građevinske tvrtke na riječkom području, a onda i na područje Zagreba. Tada su još mogle proći floskule o tome da nekome uzimaju radno mjesto. Danas se one čine tako ispraznima. Kao i teze da je strana radna snaga iz trećih zemalja snizila cijenu rada, budući da prosječna plaća u nas raste iz mjeseca u mjesec. Indijci u Brodosplitu, primjerice, plaćeni su jednako kao i njihove hrvatske kolege.

“Česti argument da strani radnici snižavaju cijenu rada uglavnom je neutemeljen. Naprotiv, oni često popunjavaju radna mjesta koja su dugo vremena upražnjena. Dugoročno gledano, Hrvatska će morati uložiti dodatne napore u reformu obrazovanja kako bi osigurala dovoljan broj domaće kvalificirane i kvalitetne radne snage. Brodogradnja se s problemom njezina nedostatka suočava dugi niz godina.

Jedan od ključnih razloga za takvo stanje jest upravo obrazovni sustav koji ne prati potrebe tržišta rada”, naglašava Debeljak, dodajući da se uvoz radne snage pokazao kao kratkoročno rješenje za manjak kvalificiranih radnika u Hrvatskoj i da Brodosplit nastavlja ulagati dodatne napore i financijska sredstva kako bi motivirao povratak hrvatskih radnika iz inozemstva.

“Bojim se da je teza o rušenju cijene rada i dalje prisutna. Kao i izjednačavanje stranih radnika s tražiteljima međunarodne zaštite samo zato jer su vidljivo stranci. Strani radnici su u Hrvatskoj skuplja opcija za poslodavca. Ako ih plaćate bez diskriminacije i osiguravate im odgovarajući smještaj i prehranu, oni vas sigurno koštaju više nego domaći radnici.

Proces zapošljavanja i preseljenja

“Nikako ne smijemo, međutim, ignorirati činjenicu da se u određenim industrijama zbog neurednog rada pojedinih agencija za regrutiranje radnika i prisutne pohlepe izgubio interes domaćih ljudi. Strani radnici koji rade u takvim sustavima uglavnom ni sami nisu zadovoljni situacijom te su često vrlo lako zamjenjivi”, upozorava Marko Pekčec, voditelj tima koji pruža usluge vezane uz radnu migraciju na području jugoistočne Europe u jednoj od najvećih agencija za posredovanje i ustupanje na tržištu Manpower Croatia.

Regionalni ogranak globalnog branda postoji od 2008. Njihov tim specijaliziranih savjetnika povezuje poslodavce i strane radnike, te ih vodi kroz složen proces zapošljavanja i preseljenja, uključujući rješavanje administrativnih procedura i dobivanje boravišnih i radnih dozvola.

“Proces se bazira na traženim profilima od strane poslodavca, njihovoj detaljnoj analizi i našim predloženim rješenjem prema stanju na indijskom tržištu rada. U pravilu se radi o potrazi za specifičnim vještinama ili iskustvu i poznavanju određenih procesa ili rada na specifičnim strojevima. Odlazak poslodavaca u Indiju uglavnom ne prakticiramo. U završnoj fazi selekcije radimo testiranja na daljinu u realnom vremenu, uz pomoć kolega koji su fizički prisutni s radnicima u Indiji”, pojašnjava Pekčec, naglašavajući kako u njihovu slučaju u Hrvatsku dolaze kvalificirani indijski radnici, ali kada je u pitanju nacionalni okvir onda je uglavnom riječ o niskokvalificiranima, onima koji popunjavaju najniže radne pozicije i čija prva iskustva u Hrvatskoj često nisu sjajna, pa su vrlo brzo u potrazi za novim poslom.

‘Provjeravaju se vještine pojedinog kandidata, ako je potrebno uče hrvatski’

Sunil Kochar regrutirao je indijske radnike za inozemstvo još daleke 1977. Nakon prikupljenih 15 godina iskustva osnovao je potom vlastitu tvrtku. Njegova agencija AMBE Consultancy Services danas ima licenciju indijske vlade za taj posao. Specijalizirana je za zapošljavanje u građevinarstvu, industriji, naftnom i plinskom biznisu… Dobro uhodan i mnogobrojan tim u stanju je mjesečno odradili cjelokupni postupak za više od 5000 radnika.

“Ovisno o vrsti posla, provjeravaju se vještine pojedinog kandidata, a kako bismo znali zadovoljavaju li one standard hrvatskog poslodavca. Primjerice, to je slučaj s električarima ili zavarivačima. Ako je potrebno, kandidat prolazi i dodatan trening. To uključuje i satove hrvatskog jezika ili one o sigurnosti na radu.

U nekim slučajevima dobivaju i certifikate nakon odrađenih specifičnih obuka, kako bi imali čim bolju prođu na hrvatskom tržištu rada. Mi od kandidata za naše usluge ne naplaćujemo ni rupija. Sve troškove procesa, uključujući i našu proviziju, pokriva poslodavac”, govori Kochar, čija je tvrtka među tri najcjenjenije u Indiji, a što je u konkurenciji tisuća velikih i malih licenciranih agencija toga tipa golemo postignuće.

90 posto stranih radnika iz Azije financijski pomaže obitelji u matičnoj državi

Nedavno provedeno prvo istraživanje Instituta za istraživanje migracija iz Zagreba pokazalo je kako je većina stranih radnika iz Azije uglavnom zadovoljna životom i radom u Hrvatskoj, a 90 posto njih financijski pomaže obitelj u matičnim državama. Indijski radnici često od plaće ostave sebi onoliko koliko im je dovoljno za hranu, a sve ostalo šalju kući.

“Ti ekonomski migranti važan su i stabilan izvor deviznih doznaka koje itekako utječu na indijsku ekonomiju. U 2023. one su iznosile 115 milijardi američkih dolara ili 3,2 posto nacionalnog BDP-a. Indija je najveći primatelj deviznih doznaka na globalnoj razini s oko 13.5 posto ukupnog svjetskog iznosa. Taj se udjel s vremenom povećava.

S obzirom na trgovinski deficit Indije, devizne doznake su važna protuteža. Za pojedine indijske države to je još i bitnije. Primjerice, u državi Kerala, iz koje i u Hrvatsku dolaze radnici, devizne doznake čine 23 posto BDP-a. U svakodnevnom životu taj novac pomaže njihovim obiteljima u Indiji i daje im egzistencijalnu sigurnost, ali i pristup boljem zdravstvu i obrazovanju“, širi kontekst priči daje predsjednica Federacije indijskih komora trgovine i industrije Jyoti Vij.

Indijci kao disciplinirana i vrijedna radna snaga

Prosječna plaća u indijskim brodogradilištima iznosi nešto više od 500 eura mjesečno. U Splitu Indijci mogu zaraditi i trostruko više na istom poslu, ovisno o svojoj poziciji, iskustvu i stručnosti. U Brodosplitu, u kojemu predrasudama odavno nema mjesta, cilj je isporuka ugovorenih brodova kvalitetno i unutar rokova. A indijska radna snaga u tome daje itekakav obol. Vrijedni su i disciplinirani, te brzo uče, kažu njihove hrvatske kolege. I spremni na prilagodbu.

“Posebno su se istaknula desetorica radnika koji su se specijalizirali za lasersko zavarivanje, novu tehniku zavarivanja koja se odnedavno primjenjuje u Brodosplitu. Zahvaljujući tome stekli su nova stručna znanja te certificirane kompetencije (BV) za izvođenje ručnog laserskog zavarivanja prema najvišim standardima. Njihova specijalizacija trajala je otprilike tri mjeseca. Uložili smo značajna sredstva u edukaciju, koja je uključivala stručno osposobljavanje, rad s mentorima i praktičnu primjenu naučenih tehnika”, ističe prvi čovjek Brodosplita Tomislav Debeljak, i sam zadovoljan predanošću Indijaca u stjecanju novog znanja.

Izrabljivanje indijske radne snage

U Hrvatskoj trenutačno živi gotovo 17 tisuća Indijaca, većina njih s privremenom radnom vizom. To je samo kap u moru od čak 13 milijuna indijskih državljana koji trenutačno rade vani. Više od 60 posto njih u naftom bogatim zaljevskim zemljama. Indijsko Ministarstvo vanjskih poslova pokrenulo je internetsku platformu za lakši, transparentniji, organiziraniji i učinkovitiji proces odlaska indijskih radnika u inozemstvo. U zajednički elektronski sustav uključena su indijska diplomatska predstavništva i indijski pravobranitelji, potencijalni poslodavci u inozemstvu, agencije za regrutiranje, osiguravajuća društva…

“Zaljevske zemlje poput UAE-a, Saudijske Arabije, Katara, Kuvajta i Bahreina među najistaknutijim su odredištima indijskih radnika, osobito kada je riječ o građevinarstvu, kućanskim poslovima, zdravstvu i uslugama. Ondje uglavnom zarađuju više nego u Indiji. Smještaj im osigurava poslodavac. Međutim, ponekad je riječ o prenatrpanim prostorima i životnim uvjetima koji su ispod svakog standarda.

Osobito ako je riječ o niskokvalificiranim radnicima, uglavnom u građevinarstvu. Srećom, neke od navedenih zemalja posljednjih godina postrožile su pravila oko izrabljivanja strane radne snage, prekovremenog rada, nedostatka ugovora o radu i loših životnih uvjeta radnika u pojedinim industrijama”, nabraja izazove Sunil Kochar, na osnovu dugogodišnjeg iskustva uspješne konzultantske agencije.

U usporedbi s takvim pričama, ona iz splitskog škvera doista se čini poput bajke. Od prvog dana dolaska u Hrvatsku Indijci u Brodosplitu imaju sva prava i obaveze kao i domaći radnici. Prijavljeni su na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dobili su OIB-e…

“Indijski radnici trenutačno borave u smještajnim kapacitetima unutar brodogradilišta koji su uređeni za privremeni boravak. Smještaj uključuje zajedničke stambene prostore opremljene sa svim osnovnim sadržajima potrebnima za udoban život. Tvrtka im pomaže pri rješavanju administrativnih pitanja, kao i organiziranjem tečajeva hrvatskog jezika i upoznavanja s lokalnom kulturom. Početnički tečajevi hrvatskoga trajali su 40 sati i održavali su se nakon radnog vremena. Vodili su ih kvalificirani predavači s iskustvom u podučavanju stranaca, a termini su bili prilagođeni radnicima kako bi mogli pohađati nastavu usporedno s radnim obavezama. Vikendi su uvijek rezervirani za slobodno vrijeme”, objašnjava Tomislav Debeljak.

Novi mogući problemi

Gotovo 80 posto stranih radnika u Hrvatskoj radi puno radno vrijeme. Više od trećine njih iz trećih zemalja hvali se znatno boljom kvalitetom života od onoga u domovini. Novi Zakon o strancima trebao bi dodatno poboljšati njihov položaj u Hrvatskoj. Osigurati da budu kvalificirani za poslove za koje im je izdana dozvola za boravak i rad, a koje se sada mogu produljiti i do tri godine, te da su za to plaćeni, a bez rušenja cijene rada za domaće radnike. Kao i to da imaju definirane uvjete smještaja, kao i sezonski radnici. Više neće biti moguće u mali broj kvadrata nagurati velik broj prekarnih stranih radnika…

“Hrvatska regulacija boravka prilično je liberalna za europske pojmove. Unatoč tomu i dalje je dosta neizvjesnosti i neodgovarajuće riješenih pitanja poput promjene poslodavca tj. izdavanja nove i ukidanja stare radne dozvole, pri čemu radnici imaju i po četiri mjeseca praznog hoda. Često su tada bez primanja, a u slučaju posredovanja mnogih agencija i bez smještaja. Ono što je izvjesno jest da će se izmjene zakona odraziti na cijene usluge prema poslodavcu. U procesu posredovanja pojedinih agencija i konzultanata teret zadužnica past će na same radnike, a to će rezultirati njihovim još slabijim zadržavanjem, nezadovoljnim poslodavcima i stvaranjem krive percepcije javnosti o samim radnicima”, jasno definira nove moguće probleme Marko Pekčec iz Manpower Croatia.

‘Posredovanjem se bave svi, Indijce na svakom koraku potencijalno očekuje prijevara’

Strani radnici trenutačno u Hrvatskoj čine oko osam posto radne snage. Vlasti obećavaju dodatne napore u njihovoj boljoj integraciji u ovdašnje društvo. Istraživanja pokazuju da više od polovine njih ne priča hrvatski, ali razumije neke osnovne riječi. To se odnosi i na Indijce. Ne pomaže ni to što je njihov engleski često slabije razumljiv.

“Najveća zapreka učinkovitoj integraciji i indijskih radnika jest ta što se posredovanjem bave svi i zapravo Indijce na svakom koraku potencijalno očekuje prijevara. Radnici s kojima se susrećemo, a pristigli su posredstvom nekih drugih agencija ili konzultanata često su potpuno rezignirani i s hrvatskim poslodavcima i s našom državom. Za to uglavnom nisu krivi poslodavci već sve što se događa u procesu dolaska tih ljudi i njihova zapošljavanja. Bilo bi poželjno da hrvatska država pruži veću podršku i jasnije komunicira o svemu što ih čeka kod nas. Naime, radnici često nemaju jasne i za njih dostupne informacije o svojim pravima i obvezama, te onom što im je često zanimljiva tema – mogućnosti spajanja obitelji i zapošljavanja supružnika”, dodaje Pekčec.

Integracija kao goruća tema

Na razini Europske Unije, Hrvatska ima najveći postotak imigracije koja dolazi radi zapošljavanja, a ne zbog obiteljskih odnosa ili useljavanja. Gotovo 33 posto ispitanika u istraživanju s početka priče izjasnilo se da planira ostati u Hrvatskoj do pet godina, niti petina ukupno ispitanih za stalno. Osim jezika, u integraciji Indijaca najveći izazov predstavljaju različite prehrambene navike, te vjerske i običajne prakse. Ionako izazovnoj prilagodbi drugoj kulturi svakako ne pomažu izdvojeni incidenti i napadi na njih na ulicama hrvatskih gradova, koji svjedoče o tome da su i dalje prisutni stereotipi i neznanje, te odbojnost dijela domaćeg stanovništva prema onima druge boje kože i druge vjere.

“Integracija je goruća tema i neprestano kao agencija radimo na unaprjeđenju usluga na tom polju. Ovisno o profilu poslodavaca s kojima najviše surađujemo, obično je tema broj jedan sigurnost. Intenzivno radimo i na kulturološkom profilu i vrijednostima poslodavca, kao i na očekivanjima samih radnika. Orijentacijske materijale uvijek prilagodimo lokalnoj sredini kako bismo čim više moguće ublažili kulturološki šok, koji je neizbježan”, realno sagledava situaciju Marko Pekčec.

“Radnici iz Indije dolazili su u Brodosplit u skupinama od desetak njih. U učionici brodogradilišta odmah po dolasku organizirala bi se prezentacija o Splitu, predstavljale kulturne znamenitosti grada, popularna mjesta za večernji izlazak, kao i ona za sport i rekreaciju nakon radnog vremena. Sve ih je to zanimalo, ali imali su jednu posebnu želju i pitanje – Gdje možemo igrati kriket? Nije nam bilo druge nego osnovati kriket momčad Brodosplita. Osmislili smo logotip, nabavili dresove i organizirali treninge tijekom slobodnih vikenda. Nakon nekog vremena sudjelovali smo na turnirima, ponosni što smo bili jedna od rijetkih tvrtki s vlastitom kriket momčadi. Brodosplit Cricket Team sudjelovao je na nekoliko europskih kriket turnira serije T-10, koji su se održavali u Kaštelima i u Zagrebu. Rezultat nije bio prioritet. Samo sudjelovanje na turnirima izvan njihove domovine donijelo je indijskim radnicima osjećaj ponosa i zajedništva. Pamtim i anegdotu vezanu uz improvizirani trening na prostoru brodogradilišta, kada su Indijci koristili razne alate kao zamjenu za opremu. Njihova kreativnost izazvala je smijeh među ostalim kolegama, a uskoro su im osigurani profesionalni rekviziti za trening,” zaključuje čelni čovjek splitskog brodogradilišta Tomislav Debeljak.

‘Prosječna starost Indijskih građana je 27 godina, to je veliki adut’

Kao najmnogoljudnija zemlja svijeta, Indija će ove godine imati gotovo 594 milijuna radno sposobnih stanovnika. Do 2027. će njezina radna snaga, na krilima nadirućih milenijalaca, činiti 18,6 posto globalne radne snage i preuzet će svjetski primat u toj kategoriji od Kine. Mnogi ekonomisti indijsku demografsku dividendu smatraju i blagoslovom i prokletstvom istovremeno…

“Imamo jednu od najmlađih populacija na svijetu, prosječna starost indijskih građana je 27 godina. I to je naš veliki adut jer nas pozicionira kao strateškog dobavljača kvalificirane radne snage za ostatak svijeta, kojemu bi do 2030. moglo nedostajati 85 milijuna radnika tog profila. A Indija bi dotad mogla imati višak od 245,3 milijuna kvalificiranih radnika. Trenutačno vlada globalna potražnja za našim radnicima u vodoinstalaterstvu, građevinarstvu, sestrinstvu i zdravstvenoj skrbi, inženjerstvu, istraživanju i inovacijama, te informatičkoj tehnologiji. Prije je većina indijskih radnika u inozemstvu pripadala kategoriji niskokvalificiranih, ali to se mijenja i došlo je do značajnog porasta migracije kvalificirane radne snage”, podcrtava najbitnije parametre svima jasne jednadžbe čelnica Federacije indijskih komora trgovine i industrije Jyoti Vij, uz napomenu da su pojedine zemlje u vabljenju kvalificirane radne snage iz Indije bile prinuđene ublažiti dojučerašnja ograničenja.

Službeni Zagreb i New Delhi pregovaraju o Sporazumu o mobilnosti i migracijama, kako bi se pojednostavnio proces zapošljavanja kvalificiranih indijskih radnika u Hrvatskoj. Okovana u sve hladniju demografsku zimu i uz projekcije UN-a koje kažu da će u sljedeća dva desetljeća izgubiti 400 tisuća radno sposobnih stanovnika, Hrvatska će sljedećih godina itekako trebati takve radnike. Već sada nasušno joj trebaju poštari, konobari, vozači, radnici u građevinarstvu i zdravstvu… Možda da odgovorni doista naprave dubinsku analizu indijskog poučka u splitskom škveru?