Puca u polju iz kalašnjikova koji u tom trenutku nezakonito posjeduje, puca i iz pištolja u vožnji automobilom, a vjerski ili moralni nazori – možda čak i osjećaj nelagode u uniformi ili strah od spavanja s većim brojem osoba u istoj prostoriji – zapriječili su mu da u Hrvatskoj odsluži vojni rok. To je Josip Dabro, saborski zastupnik koji je nedavno uspješno ucijenio hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i uvjetovao svoju podršku koalicijskoj vladi koju Plenković predvodi smjenom kompletne uprave Hrvatskih šuma.

Donedavni potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede i šumarstva Josip Dabro, koji je s tih funkcija bio primoran ekspresno odstupiti nakon što su objavljene snimke kako u vožnji iz automobila puca iz pištolja, umjesto da odsluži vojni rok, tu je svoju građansku dužnost obavio u civilnoj službi kao civilni obveznik.

Dabro je civilnu službu odradio pri gradskim vlastima u Otoku, mjestu gdje stanuje i gdje je kasnije započeo svoj politički put. Otkrio je to Nacionalu izvor koji o tomu ima neposredna saznanja, odnosno, neposredno se sjeća tog razdoblja. Isti izvor navodi da je Dabro svoju civilnu službu odslužio kao mladić, na početku svojih dvadesetih godina. Što znači da je riječ o razdoblju početkom 2000-tih godina.

Međutim, da bi to napravio, Dabro se morao poslužiti onime što je Zakon o civilnoj službi 2003. definirao kao prigovor savjesti. Prema Zakonu o civilnoj službi, takvu službu obavljaju osobe koje zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu bile pripravne sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

Josip Dabro rođen je 5. siječnja 1983. godine, što znači da je nakon 5. siječnja 2001. i navršenih 18 godina mogao dobiti poziv za odsluženje vojnog roka. Prema javno dostupnim informacijama, Dabro je te 2001. godine završio četverogodišnju srednju Tehničku školu u Vinkovcima, i to smjer graditeljstvo, građevinski tehničar – visokogradnja, a kako tada još nije bio upisao fakultet (nego tek kasnije), postao je zbog punoljetnosti vojni obveznik.

Iako su u DORH-u najavljivali da će do 11. veljače dovršiti kompletnu analizu Dabrinih snimki, još nije došlo do okončanja izvida. FOTO: Josip Dabro/Facebook, Nacional

Izvor upućen u tadašnja pravila služenja vojnog roka za Nacional je rekao:

„Budući da je završio srednju školu 2001. godine, on je nedugo nakon toga morao dobiti poziv za odsluženje vojnog roka. Tada nije ni bio upisao fakultet tako da nije mogao po toj osnovi dobiti odgodu. Primjerice, znam ljude koji su 2002. završili fakultet i dobili su poziv za vojsku čim su diplomirali. Jedino su redovni studenti mogli odgađati vojni rok do dovršetka fakulteta, dok su, primjerice, izvanredni studenti morali ići na odsluženje. A Dabro je fakultet upisao tek kasnijih godina. Što znači da je 2001. bio vojni obveznik. I tada se morao očitovati o tome hoće li služiti vojni rok ili civilni vojni rok.“

Prema navodima tog izvora, u tom trenutku, 2001. godine, još nije postojao klasični instrument priziva savjesti kojim se moglo izbjeći služenje vojnog roka, već se mogućnost civilnog vojnog roka dobivala na temelju liječničkog pregleda na kojem se polaznik mogao izjasniti protiv služenja vojnog roka.

„To prvo izjašnjavanje tada se događalo na liječničkom pregledu. Vi ste se kod psihologa morali izjasniti o tome osjećate li strah prema uniformi, prema oružju, prema straži, prema spavanju s drugim osobama u prostoriji, bojite li se mraka i slično. Tako ste mogli dobiti opciju služenja civilnog vojnog roka“, rekao je Nacionalov izvor.

Taj izvor dodatno je objasnio je li osim straha postojao još neki razlog na temelju kojeg se moglo dobiti civilno služenje vojnog roka:

„Koliko znam, ne, to su bili ti razlozi. Međutim, bilo je dosta bune oko toga pa je već 2003. uvedena opcija takozvanog priziva savjesti. Znači, više se to nije utvrđivalo na zdravstvenom pregledu, nego ste jednostavno trebali pristupiti Uredu za obranu i reći da imate priziv savjesti, niste ga trebali posebno elaborirati, ali najčešće navođen razlog bio je: zato što se ne osjećam ugodno u uniformi.“

Na pitanje bi li podaci o razlozima nekih obveznika da služe civilni, a ne vojni rok trebali biti javni, jedan Nacionalov sugovornik, inače bivši visoki državni dužnosnik, ovako je odgovorio:

„Nije riječ o javnom registru pa je pitanje kako bi se to tretiralo zbog Zakona o zaštiti osobnih podataka, popularno zvanog GDPR. Međutim, mislim da bi to trebali biti javno dostupni podaci. Na takve stvari sam alergičan jer ispada da sam ja bio konj što sam služio vojsku, a ti bio pametan što si služio civilnu.“

Taj sugovornik također je objasnio kako je u praksi izgledalo pozivanje na priziv savjesti.

„Netko će vam reći da se pozvao na priziv savjesti, ali nigdje niste imali točnu definiciju priziva savjesti. Kažem, znam po kolegama koji su morali odslužiti vojni rok 2001. i 2002. godine, oni su na liječničkom pregledu imali testiranje kod psihologa, dobili su onaj veliki test od sto pitanja nakon kojeg su išli na razgovor i ako bi na tom razgovoru rekli da se boje uniforme, spavanja, mraka, oružja, u pravilu se to tumačilo kao priziv savjesti.

Već od 2003. krenulo je izjašnjavanje preko Ureda za obranu, tko god je dobio poziv, mogao se očitovati u tom Uredu za obranu da ne prihvaća služenje vojnog roka iz tih i tih razloga jer je postojala zakonska osnova i Ured bi to morao prihvatiti“, kaže taj izvor.

Podatke o tome tko je kako služio vojni rok ima Ministarstvo obrane, ali postoji mogućnost da oni zbog zaštite osobnih podataka odluče odbiti odgovoriti na to pitanje iako su u pojedinim slučajevima na takva pitanja ranije odgovarali.

Dabro je objavio fotografije topova iz MORH-ove vojarne, uz pitanje ‘Može li jedan za ponijeti?’ Vojna policajka osuđena je 2020. zbog slanja sličnih fotografija nakon potresa. FOTO: Josip Dabro/Facebook

Primjerice, nakon što je predsjednik Suverenista Marijan Pavliček iznio prijedlog o obveznom služenju vojnog roka, portal Telegram otkrio je da je „Pavliček odbio obući odoru Hrvatske vojske i staviti ‘hrvatsku pušku na hrvatsko rame’ pozivajući se na prigovor savjesti“. Pavliček je na temelju priziva savjesti služio civilni vojni rok u vukovarskoj gimnaziji od 15. siječnja do 14. rujna 2007. godine. Civilni vojni rok trajao je tada osam mjeseci.

Po svemu sudeći, Ministarstvo obrane tada je odgovorilo na upit Telegrama.

Telegram je tada napisao i da budući da je završio civilni vojni rok, Pavliček ne mora strepiti od poziva za vojnu mobilizaciju. U članku objavljenom prije dvije godine, novinar Drago Hedl napisao je sljedeće:

„U slučaju ratne opasnosti Pavliček, kojemu su danas 42 godine, ne mora strepiti od poziva za vojnu mobilizaciju. Budući da je bio u civilnoj službi, odnosno da je uložio prigovor savjesti na vojni rok kada je bio obvezan, Pavliček se vodi u evidenciji tzv. civilnih pričuvnika i mora se odazvati samo na pozive civilne zaštite kojima ne upravlja Ministarstvo obrane.“

Ako je tako, to znači da ni Josip Dabro u slučaju ratne opasnosti ne bi dobio poziv za vojnu mobilizaciju. U Dabrinu slučaju, kako god taj prigovor definirao, on se pokazuje kao vrhunac cinizma u teatru apsurda koji se otkrio nakon što su hrvatskoj javnosti, dijelom i putem ekskluzivnih objava u Nacionalu, predočene njegove opsesivne sklonosti oružju koje se teško mogu podvesti pod bilo kakve moralne skrupule, a naročito moralne ili vjerske nazore.

Dabro je civilnu službu odradio pri lokalnim vlastima u Otoku, mjestu gdje stanuje i gdje je kasnije započeo svoj politički put uz podršku tadašnjeg gradonačelnika Josipa Šarića (na slici). FOTO: Goran Ferbezar/PIXSELL

Još bi teže bilo povjerovati da je govorio istinu ako je rekao da se boji oružja, spavanja s većim brojem ljudi u prostoriji ili da osjeća nelagodu prema uniformi. No Dabro se morao pozvati na nešto od navedenoga kako bi bio uvršten u kategoriju civilnih obveznika.

Prema istom spomenutom zakonu, civilni obveznik je svaki muškarac sposoban za vojnu službu koji se vodi u vojnoj evidenciji nadležnog ureda za obranu (novak, ročnik i pričuvnik), kojem je Povjerenstvo za civilnu službu odobrilo obavljanje civilne službe. Civilna služba trajala je u to vrijeme osam mjeseci, a odrađivala se u pravnim osobama koje obavljaju znanstvenu, obrazovnu, odgojnu, kulturnu, športsku, socijalnu, zdravstvenu, sanitarnu ili humanitarnu djelatnost te u državnim tijelima i tijelima jedinice lokalne i područne odnosno regionalne samouprave.

U slučaju Josipa Dabre radilo se o tijelima lokalne uprave u Otoku, što je po tom zakonu logično propisano tako da civilni obveznik u pravilu obavlja civilnu službu u mjestu u kojem boravi, a ako to nije moguće, u mjestu koje je što bliže njegovom boravištu.

Upravo zato što je to zakonom propisano pa samim time u najvećem broju situacija nipošto ne bi trebalo biti sporno, u javnosti je prošlo potpuno nezapaženo kada je sredinom listopada prošle godine, gostujući u desničarskoj emisiji „Bujica“ Velimira Bujanca, nekadašnji šef Nacionalnog sindikata policije i nezavisni vijećnik u Vukovarsko-srijemskoj županiji Nikola Kajkić u lavini optužbi izjavio i da je Dabro odbio služiti vojsku zbog prigovora savjesti. Međutim, tu činjenicu odnedavno treba sagledavati u sasvim drugačijem svjetlu jer se Dabro, po svemu sudeći, na tu zakonsku mogućnost u mladosti pozvao kao prvorazredni licemjerni oportunist. To se može tvrditi jer DORH raspolaže kolekcijom od najmanje trinaest različitih snimki na kojima Dabro koristi oružje ili ga daje u ruke maloljetnicima.

Pa se može tvrditi da je Dabro, u najmanju ruku, lagao kada se pozvao na priziv savjesti kako bi izbjegao služenje vojnog roka u Hrvatskoj. I to zato što je prije petnaestak dana Nacionalu predočena videosnimka koja definitivno otkriva da je Josip Dabro i pucao iz kalašnjikova, a ne samo pozirao s njim u polju kukuruza odjeven tek u sportske natikače i kratke sportske bermude.

Riječ je o videosnimci dugoj deset sekundi koju je ekskluzivno objavio portal Nacional.hr. pretprošlog ponedjeljka. Snimka prikazuje Dabru kako repetira kalašnjikov i ispaljuje iz njega ukupno osam metaka. Prvo dva, a zatim rafalno još šest metaka, nakon što je to oružje repetirao na svojoj desnoj preponi. Pušku je usmjerio prema kanalu koji se nalazi neposredno uz kukuruzište.

Fotografije na kojima Dabro pozira s tom puškom nešto ranije objavio je portal Telegram, koji je dobio na uvid tek zamrznutu sliku videa, ali ne i videosnimku, pa do trenutka njene objave na web stranici Nacionala nije bilo poznato je li Dabro tek paradno i pompozno pozirao s tim oružjem ili je iz njega i pucao. Sada se pokazuje da osim što je pozirao s oružjem čije je posjedovanje nezakonito, Dabro je definitivno i ispalio više metaka stojeći negdje u Slavoniji u vrućim ljetnim mjesecima, gol do pojasa, na ostacima pokošenog sijena.

Izvor koji je Nacionalu predao tu videosnimku tvrdi da glavni državni odvjetnik Ivan Turudić raspolaže s najmanje deset, a po nekim navodima čak trinaest video i fotografskih materijala koji donedavnog potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede i šumarstva Josipa Dabru teško kompromitiraju i lako moguće izlažu kaznenom progonu najmanje zbog povrede prava djeteta.

Taj izvor navodi da ne postoji samo jedna, nego dvije različite videosnimke koje otkrivaju da Dabro daje djeci pucati iz automatskog oružja. Postojanje te prve videosnimke, na kojoj Dabro daje sinu pucati iz kalašnjikova, potvrđeno je portalu Telegram.

O toj prvoj snimci taj izvor navodi da je vjerojatno snimljena u blizini Dabrine kuće u predvečerje sunčanog dana, ali da odjeća prisutnih pokazuje da nije riječ o ljetnom razdoblju. Dabro na toj snimci, prema navodima tog izvora, sinu daje pucati iz kalašnjikova također u blizini kukuruzišta.

Izvor koji o tomu ima neposredna saznanja tvrdi da Državno odvjetništvo raspolaže još jednom šokantnom videosnimkom, na kojoj sin Josipa Dabre puca iz pištolja. Taj izvor ovako je za Nacional opisao tu snimku:

„Na toj snimci čuje se kako u pozadini Josip Dabro pjeva neki narodnjački hit. Prizor nadilazi i bizarne srpske filmove, poznate po sličnim scenama. Ta snimka nastala je u zatvorenom prostoru. U kadru se vidi dio stola s pićem, a njegov sin prima u jednom trenutku pištolj. Dabro mu govori da počne pucati. Potom dijete odlazi do vrata, otvara ih i ispucava u zrak veći broj metaka. Nakon toga drugo dijete uzima isti taj pištolj i njime počinje mahati. Na koncu ga primiče svojim ustima i naslanja na njih cijev pištolja. Sve to prati Dabro pjevajući u pozadini. Malo je reći da se radi o nadrealnoj i opskurnoj situaciji.“

Iako su u DORH-u najavljivali da će još u utorak 11. veljače dovršiti kompletnu analizu dostupnih spornih videosnimki i materijala koji Dabru teško kompromitiraju, još uvijek nije došlo do okončanja izvida u tom slučaju.

DORH i dalje nastoji definitivno rekonstruirati čuje li se na snimkama doista Dabrin glas te jesu li snimljeni njegovi sinovi ili možda neka druga djeca.

Provjeravaju se i sporni posjeti Dabre i sina streljani. Kada je u srpnju 2017. doveo sina u streljanu i dao mu pucati iz zračnog pištolja, njegov tada devetogodišnji sin nije bio član nijednog streljačkog društva i nije aktivno trenirao streljaštvo.

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, prema navodima izvora koji je Nacionalu dostavio snimku, raspolaže s najmanje deset, a možda i trinaest snimki Josipa Dabre s oružjem koje je davao i djeci. FOTO: Damjan Tadic / CROPIX

Josip Dabro prekršio je tada važeći Zakon o oružju koji je propisivao da se oružjem u kontroliranim uvjetima i pod nadzorom ovlaštenog trenera mogu služiti isključivo djeca starija od 11 godina. Drugim riječima, maloljetni P. D. nije se uopće smio zateći u streljani, a ponajmanje s oružjem u rukama i bez nadzora ovlaštenog trenera.

Dabro je nedavno na svom profilu na Facebooku objavio i jednu spornu fotografiju uz pitanje može li ponijeti koji top izložen unutar vojarne u kojoj se privremeno odvija zasjedanje Sabora. Na Facebooku je objavio fotografiju iz dvorišta vojarne Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” na Črnomercu, kamo se nedavno preselio Sabor. “Pogled iz Sabora. Može li jedan za ponijet?” napisao je Dabro uz fotografiju. Prema pisanju portala Nacionala, koji je na to prije nekoliko dana prvi upozorio, na Županijskom sudu u Zagrebu je 30. ožujka 2023. donesena presuda vojnoj policajki koja je 2020. godine, nakon potresa u zgradi MORH-a, poslala snimku svog zaslona svojoj obitelji i čistačici. Tužiteljstvo je optužilo 26-godišnjakinju za počinjenje kaznenog djela protiv Republike Hrvatske, odnosno, za odavanje tajnih podataka.

Osuđena je na sedam mjeseci uvjetnog zatvora, a kaznu neće morati odslužiti ako u naredne dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Osim toga, bit će obvezna platiti troškove postupka u iznosu od 200 eura. Ta kazna odgovara prijedlogu tužiteljstva, koje je uzelo u obzir njezinu mladost i činjenicu da nije bila svjesna da čini kazneno djelo. Optužena je priznala krivnju, a njezino priznanje bilo je u skladu s dokazima u postupku.

Međutim, unatoč svemu tome kao i velikom broju drugih dokaza da je Dabro prekršio zakon o oružju, nezakonito koristio i posjedovao vatreno oružje, čak ga i davao maloljetnoj djeci da iz njega pucaju, kao i izjavama svjedoka koji to potvrđuju, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić još uvijek ne smatra da raspolaže s dovoljno snažnim dokazima kako bi izvide uveo u drugu razinu postupanja protiv Dabre. Možda je tako jer Turudić kalkulira, vodeći računa o tome da prije lokalnih izbora ne dovede u pitanje krhku saborsku većinu u kojoj je upravo Dabrin glas presudan.