Iako ima 108 tisuća pratitelja na svom YouTube kanalu ReciPeci, Vukovarka Sandra Gašparić ne smatra se food blogericom. Sve je počelo prije 15 godina kad je bila nezaposlena majka s troje djece, a danas joj je blog – hobi

Sto osam tisuća pratitelja na YouTube kanalu ReciPeci, internetska stranica ReciPeci, Facebook stranica ReciPeci i Instagram stranica ReciPeci. To je danas rezultat petnaestogodišnjeg rada Sandre Gašparić koja se ne voli smatrati food blogericom jer je uz intenzivan rad na više društvenih mreža, na stranici i na YouTubeu to odavno prestala biti forma bloga. Rekla bi za sebe, kada bi se morala etiketirati, da je „Content Creator“. Kada to kaže, želi reći da joj je sadržaj najbitniji, puno bitniji od kratkog videa, od objave na nekoj društvenoj mreži koja će nestati za par dana i nitko je se neće sjećati. A njezin se poslovni credo može primijeniti i na novinarstvo: „Ako imaš dobar sadržaj, ako ga znaš plasirati u pravom obliku i na pravim platformama te uz sve to zadržati pažnju čitatelja i pratitelja, onda znaš da radiš dobar posao.“

Samo što, u slučaju njezina posla, ako netko radi dobro taj trud prepoznaju i sponzori, odnosno klijenti koji ju angažiraju za promociju određenih svojih proizvoda i tako osiguraju financijsku i marketinšku korist i sebi i njoj.

Projekt ReciPeci započeo je kada je bila nezaposlena majka troje djece, a s obzirom na to da je voljela kuhati, palo joj je na pamet da bi mogla sve recepte koje ima na kojekakvim papirićima i bilježnicama, neke i u glavi, staviti u digitalnu formu. Nakon početničkih muka shvatila je da bi ReciPeci mogao postati puno više od malog bloga, pa je ozbiljno pristupila tome. Ona i suprug pažljivo su osmislili ime, razmišljali o izgledu internetske stranice, pazili da sadržaj bude zanimljiv čitateljima i potrudili se oko SEO optimizacije kako bi bili vidljivi što širem krugu potencijalnih pratitelja. Kako kaže, tako se priča zarolala, a kvalitetnim sadržajem i uvijek novim idejama osigurali su i još uvijek osiguravaju konstantno povećanje broja pratitelja.

Njezina su djeca sada već veliki ljudi i povremeno dolaze doma uslijed svojih studentskih i radnih obveza, ali dok su bili mali živjeli su za te zajedničke trenutke oko obiteljskog stola. U ovih 15 godina puno se toga promijenilo. Kako vrijeme prolazi, priča nam Sandra Gašparić, tako se mijenjaju i prioriteti, dinamika objava i slično. Primjerice, u početku je ReciPeci zamislila kao mjesto na kojemu će osim recepata dijeliti i crtice iz obiteljskog života, savjete o odgoju djece, ideje za kvalitetno provođenje vremena s djecom, a čak su imali i bojanke za print kao i prijedloge za vježbanje školskih zadataka iz nekih predmeta.

„Dakle, puno kreative koja se meni podrazumijevala jer sam doista pisala i dijelila ono što sam i sama u to doba živjela. S vremenom kako su djeca odrasla, prebacila sam se isključivo na dijeljenje recepata. Također, po praćenju analitike posjeta, prebacili smo se na ono što su čitatelji, odnosno pratitelji tražili, a to su recepti i ideje za svakodnevna fina jela i kolače. Mogu reći da smo ustvari osluškivali bilo naših čitatelja i davali im uvijek ono što su najviše tražili, a to radimo i danas. Vrlo bitna stvar u ovom poslu je prilagoditi se trendovima, a opet ostati autentičan i prepoznatljiv u svojoj niši. Jer food blog scena danas nije ono što je bila prije 15 godina kada smo počinjali. S vremenom je i food bloganje postalo jako popularno, pogotovo jačanjem Instagrama, Reels videa i TikToka. Ne bih rekla da je to konkurencija koja me ugrožava, naprotiv. Puno je na ovoj sceni mladih ljudi koji uživaju u tome što rade i to je divno. Prostora definitivno ima za sve i svatko ima svoju viziju uspjeha i svoj put do svojih pratitelja“, rekla je Sandra Gašparić.

Odgovorila je na pitanje koji su korijeni njezina interesa za kulinarstvo:

„Konkretan interes za kulinarstvo kod mene se javio odlaskom iz obiteljskog doma i udajom. Jer suprug i ja počeli smo živjeti sami i trebalo je nešto i skuhati. Tu sam shvatila da jako dobro kuham, da volim isprobati sve i svašta, da je cijeli jedan novi svijet okusa ispred mene i što je najvažnije, shvatila sam da jako uživam u tome. Kao dijete sam se doduše uvijek motala po kuhinji ili po vrtu sa svojom bakom koja je bila glavna kuharica kod nas doma, tako da me je ona doista puno toga naučila. Pogotovo one bazične stvari. Baka je kuhala svaki dan. To su bila skromna jela toga vremena, ali uvijek nas je bilo oko tog stola. Kuhinja je uvijek bila baza. Nerijetko su nam se i susjedi znali pridružiti kada je bila kakva prilika. Tempo života je u to doba bio drugačiji i sporiji, manje je bilo stresa, a kuhanje doma domaćih namirnica koje smo sami uzgojili se podrazumijevalo. Sa sjetom se prisjetim tih divnih vremena.“

U njezinim dvadesetim godinama života nije bilo food blogera da daju ideju za recept pa je to razlog zbog kojeg i danas ima puno različitih kuharica koje pasionirano skuplja još od tada. U kuhanju ne može reći da ijednu kuhinju posebno preferira.

„Ja sam ustvari kombinacija svega i svačega i baš ta fuzija različitosti mi se sviđa. Slijedom toga pratim kuhare različitih profila jer od svakoga se može nešto novo naučiti. Jamie Oliver i njegove brzinske ludosti u kuhinji, savršeno organizirana Martha Stewart, neumorna Julia Child, simpatični grčki chef Akis Petretzikis, naš uvijek praktičan Mate Janković, savršeno precizni detaljist Matija Bogdan i brojni drugi. Što se tiče odlaska u restorane, tu sam kao osoba koja voli i zna kuhati definitivno zakinuta, jer kriteriji su prilično visoki i rijetko kad iz restorana izađem zadovoljna. Često mi se događa da odemo u neki restoran po preporuci prijatelja koji su se oduševili s nečim, a nama usluga i hrana bude prosječna, nikakav spektakl i tada pomislim da bih ja to napravila bolje. Iz tog razloga doista ne jedemo često po restoranima, osim kada smo na godišnjem odmoru negdje izvan mjesta boravka, jer doista volim probavati nešto drugačije i lokalnu kuhinju.“

Od samoga početka, ističe, ReciPeci se bazira na jednostavnim jelima koja svatko može naučiti pripremati i koja su svima dobavljiva što se namirnica tiče. Objavi ponekad i neki neobičan recept, ali vrlo rijetko. Većinom joj se kuhanje temelji na hrvatskoj kuhinji za koju smatra da je šarolika po regijama i doista možemo biti sretni što živimo u tako maloj, a tako predivno šarolikoj i velikoj zemlji.

„Od dubrovačkih fritula preko poljičkog soparnika, slavonskog čobanca, baranjskog paprikaša i perkelta, međimurskih trganaca z vrhnjem i zlevanke, zagorske purice s mlincima, samoborskih šnicli do varaždinskih klipića i raznih drugih jela, toliko je različitih okusa i načina pripreme po različitim regijama. Moja je baka rodom Međimurka koja je cijeli svoj odrasli život provela u Vukovaru, u Slavoniji. Tako da smo mi oduvijek za ručak imali kombinaciju jednog i drugog. Međimurska i naša slavonska kuhinja su slične, a ono što jedna nema, nadomjesti druga. I jednu i drugu kuhinju u suštini krasi jednostavnost, ali uz pravilnu pripremu možemo napraviti spektakl od obroka. Slavonska kuhinja je žestoka, puno je tu crvene začinske paprike, luka i slanine što su mi omiljeni dodaci kada kuham takva jela, dok je međimurska kuhinja blagih okusa i obilata, s puno kiselog vrhnja, svježeg sira, kukuruznog brašna i heljde. To bih i istaknula kao omiljene namirnice koje me vežu za Međimurje. Moram priznati da s azijskom kuhinjom nisam baš na ‘ti’ i nikada nisam spremala primjerice ramen ili sushi. Ne kažem da neću, ali voljela bih probati.“

Kada je o zdravoj hrani riječ, smatra da je zdravo ono što našem organizmu čini dobro.

„A najviše nam dobro čini kada kuhamo sezonski i s namirnicama koje su nam dostupne. Mislim da kuham zdravo i da se hranimo zdravo. A definitivno je ključ zdrave prehrane ne pretjerivati ni u čemu. Isto tako, ukidanje malih radosti u kakvom finom kolaču, povremeno masnom langušu ili pak sočnom kebabu može samo dovesti do frustracije. Ključ je u umjerenosti. Ako smo previše pojeli, moramo biti svjesni da to moramo i ‘potrošiti’. Naravno, druga je krajnost intolerancija na kakvu vrstu namirnice ili pak bolest i tada je posebna vrsta prehrane opravdana i potrebna.“

Naša sugovornica očito ima dobre organizacijske sposobnosti jer uz vođenje ozbiljnog projekta kakav je ReciPeci ima i stalni posao na puno radno vrijeme u jednoj javnoj ustanovi pa joj radni dan traje duže od standardnih osam sati. Vikendi su joj udarni, tada se trudi snimiti što više materijala kako bi imala za aktualne objave u tjednu. Kaže da je nakon toliko godina u ovome poslu zamor normalna pojava.

„Kada se to dogodi, uzmem si pauzu, odmorim glavu od svega, ne kuham ništa par dana nego jedemo ‘lovački – tko što ulovi u hladnjaku’. I onda se poželim nečega, dođe mi osjećaj da bih baš to probala i krenem. Jednom kad krenem, nezaustavljiva sam. Neka jela doista sama zbućkam u glavi, onako kako mi dođe. Ali većinom su inspiracija druge kuharice, food blogovi, odlazak na tržnicu, recepti prijateljica s posla ili iz marketa i slično. U svakom slučaju, nikada nisam objavila nešto što sama nisam prije objave isprobala. Također, sva jela, fotografije i videomaterijali moje su autorsko djelo i stojim iza svake napisane riječi“, zaključila je Sandra Gašparić.

SLAVONSKI RECEPT: Salenjaci

POTREBNO:

• 1 kg glatkog brašna

• 500 ml mlijeka

• 100 ml mineralne vode

• 3 žlice šećera

• 1 žlica soli

• 1 jaje + 1 žumanjak

• 2 vrećice suhog kvasca

• 200-300 g sala

• 1 teglica tvrđeg pekmeza

• 150 g šećera u prahu za uvaljavanje

ReciPeci

PRIPREMA:

1. Salo očistiti od svih žilica i opni pa ga izrezati na kocke i staviti u zamrzivač. Kada se salo zamrzne, lakše ćete ga samljeti na mašinu za meso i to one manje rupice. Salo možete i izblendati blenderom, ili pak naribati ručno na ribež, no mašinica za meso se meni pokazala kao najbolji izbor.
2. Za dizano tijesto, pomiješati u posudi sve suhe namirnice, dodati jaje, žumanjak, mineralnu i toplo mlijeko pa umijesiti tijesto. Ja tijesto najprije radim mikserom, a onda ga završim rukama na stolu. Glatko tijesto ostaviti pokriveno da se diže 30-40 minuta.
3. Uzdiglo tijesto razvaljati u pravokutnu formu debljine 1 cm, premazati polovicom sala cijelu površinu, preklopiti trećinu prema sredini, zatim drugu trećinu preko ove i onda još na dva puta. Ovako formirano tijesto ostaviti pokriveno krpom da miruje na toplom 15-20 min.
4. Nakon prvog stajanja tijesto najprije ispritiskati valjkom na nekoliko mjesta kako bi se salo što više prilijepilo, pa ga opet razvaljati, premazati ostatkom sala i preklopiti kao i prvi put. Ostaviti da miruje još 20 min.
5. Sada tijesto opet ispritiskati valjkom pa ga razvaljati na debljinu od 5 mm. Izrezati ga na kvadratne oblike. Na sredinu svakoga staviti žličicu tvrđeg pekmeza. Preklopiti u trokut, a donje rubove izviti prema van i lagano ih uvrnuti da se ne razdvaja.
6. Salenjake stavljati u lim obložen papirom za pečenje u malim razmacima. Pokriti krpom i pustiti da počivaju prije pečenja još 20 minuta. Tada ih ispeći u pećnici zagrijanoj na 200 C. Peku se 20-ak minuta, a gotovi su kada postanu tamno smećkasti i kada se lijepo nadignu.
7. Vruće salenjake uvaljati u šećer u prahu sa svih strana i spremni su za jelo.

Dobar tek!

MEĐIMURSKI: Trganci s vrhnjem

POTREBNO:

• 400 g glatkog brašna

• 200 ml vode

• 1 žličica soli

• 2 žlice slanina (kosane masti)

• 100 g suhe slanine

• 4 žlice kiselog vrhnja

• sol, papar, vlasac po želji

ReciPeci

PRIPREMA:

1. U posudu staviti brašno i sol. Polako ulijevati zagrijanu mlačnu vodu i umijesiti tijesto. Možete ovo raditi rukom ili mikserom sa spiralama. Trebali biste dobiti tvrđe tijesto. Nastavite ga mijesiti još par minuta na radnoj površini kako bi malo ”opustilo” pod rukama i postalo glađe. Ostavite ga sad po strani dok pripremate ostalo.
2. U veći lonac stavite vodu koju treba zakuhati. Dodajte vodi i sol kako bi trganci bili ukusniji nakon kuhanja (kao kada kuhate bilo koju tjesteninu). Neka voda polako ključa.
3. Sada tijesto razvaljajte na debljinu od 3-4 mm i izrežite ga na trake široke oko 1 cm. Uzimajte traku po traku u ruku i odmah iznad lonca kipuće vode trgajte komadić po komadić i ubacujte u vodu. Kada su svi trganci natrgani, lagano promiješajte i pustite da kuha 10-15 minuta. Koliko dugo ćete ih kuhati ovisi o tome koliko ste debelo razvaljali tijesto i koliko su veliki komadi. Jer ako je tijesto deblje, onda će mu duže trebati da se skuha. Svakako je najbolje probati komadić i procijeniti je li dosta kuhano. U svakom slučaju, trganci su tjestenina koja se malo osjeti ”pod zub” i to je ok.
4. Dok se trganci kuhaju, u većoj tavi treba otopiti slanine (ako nemate slanine, stavite žlicu svinjske masti), dodati slaninu narezanu na male komadiće pa dobro popržiti. Što je slanina hrskavija, to bolje.
5. Kuhane trgance vaditi iz vode šupljom žlicom i odmah iz stavljati u tavu na poprženu slaninu. Dobro sve izmiješati pa dodati kiselo vrhnje i opet izmiješati kako bi se svi trganci obložili vrhnjem. I to je u pravilu to. Vaš obrok je spreman. Možete posuti malo sjeckanog vlasca, a i ne morate.

Dobar tek!