Sto godina nakon smrti Steiner je poznat u Njemačkoj, a njegove waldorfske škole mogu se naći širom svijeta. Ipak, sam duhovni vođa – i njegove proturječnosti – ostaju relativno malo poznati.
Upitate li prosječnog Nijemca što povezuje s imenom Rudolf Steiner možda će nabrojati niz stvari, od brenda prirodne kozmetike Weleda preko organskih prehrambenih proizvoda Demeter do alternativne škole u njegovom gradu. Pitajte isto to nekoga tko nije iz Njemačke – on vjerojatno neće znati tko bi to trebao biti.
Iako sam Steiner možda nije dobro poznat, njegove ideje svakako su imale globalni utjecaj, posebno u obrazovanju. On je otvorio prvu waldorfsku školu 1919. godine, a danas, sto godina nakon njegove smrti, postoji oko 3.205 waldorfskih dječjih vrtića i škola u 75 zemalja širom svijeta: od Meksika preko Kine i Tanzanije pa sve do Hrvatske.
Unatoč tome, čak i roditelji čija djeca pohađaju waldorfske škole možda nisu toliko upoznati s osnivačem i njegovim idejama. Pa tko je bio Rudolf Steiner? Odgojitelj? Poduzetnik? Čovjek ispred svog vremena? Ili zarobljenik u predrasudama svoje epohe?
Rudolf Steiner – mislilac ‘svraka’
Rudolf Steiner je rođen 25. veljače 1861. godine u Donjem Kraljevcu pored Preloga u Međimurju, mjestu koje je tada bilo u sastavu Austro-Ugarske.
Od mladosti je tvrdio da ima vizije, kao što su posjeti mrtvih rođaka. Takva iskustva značajno su utjecala na njegovu kasniju filozofiju koja svjedoči o nevidljivom, ali stvarnom i dostupnom duhovnom svijetu.
Kao student u ranim dvadesetima dobio je priliku za uređivanje Goetheovih znanstvenih spisa. Privuklo ga je njegovo spiritualno shvaćanje prirode. Također je bio obožavatelj njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea.
Steiner je na kraju stekao ime u teozofijskom pokretu, ezoteričnom i okultističkom pokretu kasnog 19. stoljeća, od kojeg je preuzeo vjerovanja u panteističku evoluciju i reinkarnaciju.
ZELENI TRENDOVI: ‘Jedino biodinamički uzgojena hrana je lijek čovjeku’
Autor Gary Lachman, koji je napisao popularnu Steinerovu biografiju, kaže da se on ponašao kao svraka – “preuzimao je stvari s mnogo drugih mjesta, a zatim ih skupljao u svoje gnijezdo, dajući im novu formu”.
Steiner je to učenje nazvao “antropozofijom”. Riječ je konstruirana od starogrčkih pojmova anthropos i sophia – čovjek i mudrost. Usredotočuje se na ideju da postoji duhovni svijet koji je čovječanstvu vidljiv kroz poboljšanu svijest i neovisnu misao.
Prema Steineru, čovječanstvo se tijekom evolucije udaljilo od pristupa ovom svijetu, ali bi moglo ponovo naučiti kako da mu pristupi, što bi dovelo do individualnog i univerzalnog blagostanja i napretka.
Unatoč čudnim elementima – kao što su vjerovanje u izgubljene kontinente Atlantida i Lemurija, povezivanje biblijskog lika Lucifera s likom Ahrimana iz zoroastrizama, uključivanje karme i reinkarnacije u kršćanske okvire — Steinerova antropozofija pokazala se vrlo privlačnom u doba kada su tradicionalne religije bile u opadanju, a sve prisutnije znanstveno shvaćanje svijeta indirektno sugeriralo besmislenost života.
“Mislim da je ponudio ljudima osjećaj smisla, svrhe. Možemo to promotriti i pomisliti da zvuči prilično otkačeno… Ostavi li se to po strani, on u suštini pokušava u ljudskim bićima i njihovoj cjelokupnoj prirodi probuditi i priznati idealizam“, objašnjava Lachman.
Ljudi su pohrlili u Steinerov pokret i on je postao vrlo popularan. “U Berlinu su ljudi čekali u redovima ispred prostorija u kojima je držao predavanja”. Njegova karizma je navodno bila zarazna.
Tokom godina Steiner i njegovi sljedbenici primijenili su njegove ideje na arhitekturu, ples, medicinu (u obliku alternativnih praksi iscjeljenja), političku teoriju, bankarstvo, poljoprivredu (u obliku biodinamičke poljoprivrede, ranog oblika organske poljoprivrede koja uključuje mistični pristup) i obrazovanje (u obliku waldorfskih škola, koje favoriziraju kreativne predmete u odnosu na tradicionalne, kao što su čitanje, pisanje i računanje).
‘Biodinamički uzgojenim namirnicama vraćamo izgubljene okuse’
Progresivno, antisemitski i rasistički – ili oboje?
Steiner je na mnogo načina bio progresivan.
“Njegove ideje o obrazovanju bile su vrlo različite od većine općih ideja u to vrijeme, a svakako u Njemačkoj, jer je promovirao razvoj mašte kod djece u ranom uzrastu“, kaže Lachman. Dodao je i da su njegove ideje organske poljoprivrede daleko ispred njegovog vremena.
Ipak, Steiner je također bio i čovjek svog vremena i imao je stavove koji se, iako uobičajeni u to vrijeme, danas smatraju antisemitskim i rasističkim.
Također se činilo da su u suprotnosti s njegovim idejama o univerzalnoj vrijednosti svakog pojedinca, bez obzira na razlike poput etničke pripadnosti ili sposobnosti.
Ali, ni tu Steiner nije bio direktan. Na primjer, dok je kritizirao popularni antisemitizam, on je također opisao judaizam kao “grešku u svjetskoj povijesti” i pozvao Židove da se asimiliraju do te mjere da prestanu biti Židovi.
I dok je Steiner odbacio “rasnu znanost” i eugeniku, on je također zastupao teoriju “korijenskih rasa”, prema kojoj je svaka povijesna epoha iznjedrila grupu naprednih ljudi koji su vodili čovječanstvo bliže njegovoj univerzalističkoj budućnosti. U njegovo vrijeme ta grupa ljudi je govorila njemački.
Povjesničar Peter Staudenmaier, koji je pisao o Steinerovom odnosu prema antisemitizmu i rasizmu, kaže da se on ne može svrstati u jednu kategoriju zbog složenosti i evolutivne prirode njegovih misli.
“Nije slučaj da je on bio samo antisemit. Imao je antisemitske stavove i imao je filozofske stavove. Ponekad je istovremeno imao i antisemitske i filozofske stavove“, kaže Staudenmaier, dodajući da su njegovi stavovi o rasi bili isto tako složeni.
Staudenmaier objašnjava da se u Steinerovoj evolucijskoj shemi trenutak napretka Židova dogodio prije 2.000 godina, tako da nije bilo razloga da oni više postoje.
“Steiner je bio iskren u vezi s tim sa svoje točke gledišta; nije bilo zlobe ili zle volje. On je pokušavao iznijeti te duhovne izjave kao učitelj ezoterije, kao osoba koja svima misli dobro i u njegovom umu sve se to uklapalo u univerzalnu poruku”, kaže Staudenmaier.
Antropozofija pod nacistima
Steinerova antropozofija je zbog svoje masovne privlačnosti bila prijetnja nacističkom pokretu.
Za razliku od mnogih drugih suvremenih ezoteričnih pokreta koji nisu uspjeli nadživjeti svog vođu, antropozofija je ostala jaka nakon Steinerove smrti 1925. zahvaljujući njegovoj nevjerojatnoj karizmi koja je inspirirala značajan broj posvećenih pristaša, ali i zahvaljujući praktičnoj primjeni antropozofije.
Neki nacistički dužnosnici prihvatili su te primjene, posebno biodinamičku poljoprivredu. Ideja o germanocentričnoj misiji napredovanja također se dopala nekima od njih.
Čitavo stoljeće nakon smrti Steiner je i dalje kontroverza. Iako mu mnogi odriču ikakav znanstveni doprinos, u Osijeku mu je posvećen mural među ‘Velikanima hrvatske znanosti’ | Foto: Dubravka Petric/PIXSELL
Ipak, drugi nacistički dužnosnici su u antropozofiji vidjeli opasni pokret i ideološku prijetnju stranci. Slično kao nacizam, pokret se predstavljao kao “transcendentna doktrina koja nudi radikalnu alternativu onome što je bilo ranije” i stoga je “bila rivalska ideologija koju treba ukinuti”, objašnjava Staudenmaier.
Ambivalentni pristup nacista, u kombinaciji s brojnošću antropozofskog pokreta i stupnjem prilagođavanja antropozofa, značio je da je, unatoč zabrani Općeg antropozofskog društva iz 1935., ono bilo u stanju preživjeti nacističko doba i rekonstruirati se poslije Drugog svjetskog rata.
Steinerovo naslijeđe danas
Danas, kad se navršava 100 godina od Steinerove smrti 30. ožujka 1925., neke antropozofske organizacije počele su priznavati diskriminatorske elemente Steinerovih djela i opirati im se čak i kad tvrde da su njegove poruke često pogrešno shvaćene.
Bez obzira na to, Steiner ostaje poznato ime u Njemačkoj, a antropozofija ostaje globalni, iako uglavnom marginalni pokret. Širom svijeta postoji 36 nacionalnih antropozofskih društava s oko 42.000 članova, piše Deutsche Welle.
Komentari