Priče o herojskim likovima nadređene rase koji se bore protiv zombi nacista i zapadnih špijuna kako bi povratili carsku veličinu su sumorni novi zaokret staroj propagandnoj tradiciji.

‘Z književnost’, podžanr ruske fantastične fikcije koju karakteriziraju nacionalističke, proratne priče, u porastu je od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu prije tri godine i možda potiče mlade čitatelje da se prijave u borbu. Ova je književnost nazvana po simbolu ‘Z’ koji podržava rusku invaziju i često sadrži narative ‘slučajnih putovanja’ u kojima protagonist priče odlazi u ključne trenutke u ruskoj prošlosti i koristi moderno znanje kako bi intervenirao i promijenio povijest u rusku korist.

“Pružajući snažan ton šovinističke nostalgije, ovi narativi zadovoljavaju čežnju čitatelja za izgubljenim statusom supersile prepisivanjem prošlosti”, piše neovisni ruski portal Mediazoni, koji je u svibnju pisao o procvatu Z književnosti. “Ona je namijenjena mladim muškarcima koji će uskoro će biti u fokusu kampanja za novačenje”, rekao je Colin Alexander, viši predavač političkih komunikacija na Sveučilištu Nottingham Trent. “U ratnim vremenima, sve će zemlje pokušati inspirirati demografske skupine usmjerene na vojsku kroz niz propagandnih strategija”, dodao je.

“Iako se istraživači propagande često usredotočuju na vijesti, stvarnost je da je javnost najviše inspirirana za služenje ratnim naporima putem pripovijedanja zabavnih medija, a to uzbuđuje i inspirira. Rusija svakako koristi ove dobro uhodane tehnike emocionalne propagande iz ratnog vremena. No, pronalazimo ih gdje god se ratuje”, poručio je, piše Guardian.

Alexander Reka/TASS/Sipa USA/PIXSELL

“Ovi ruski hipernacionalistički žanrovski romani sa svojim pretjeranim herojstvima značajni su jer su nastali izvan formalnog propagandnog aparata države”, rekao je Nicholas O’Shaughnessy, profesor emeritus komunikacija na Sveučilištu Queen Mary u Londonu. “Oni su primjeri individualnog poduzetništva, ali vrlo predvidljivi, kao da su u autori koristili iste predloške”, dodao je.

Iako se knjige očekivano ‘povezuju s holivudskim hiperherojstvima’ poput Kapetana Amerike i ‘literaturom koju su upili viktorijanski britanski školarci’ poput romana G. A. Henryja, ‘razlika leži u njihovoj grubosti i stupnju njihovog hipernacionalizma koji ih vodi u područja fantazije’. “Nemaju ni trunku vjerodostojnosti. Nude binarni svijet mrskih stranaca i divnih Rusa, ili barem Rusa koji postaju veliki nakon što nauče lekcije iz iskustva”, poručio je O’Shaughnessy.

Knjige koje spadaju u podžanr Z književnosti, prema Mediazoni, uključuju ‘Krimski kotao’ Nikolaja Marčuka, u kojem su Ukrajinci prikazani kao nacisti, a cijeli svijet se okrenuo protiv Rusije, te ‘Bijeli Z na prednjem oklopu’ Mihaila Mihejeva, o ruskom agentu koji ulazi u Ukrajinu nakon početka invazije velikih razmjera i uhićuje zapadnog špijuna.

“Tržište je očito mlado i pretežno muško, ali ono što je zapanjujuće jest grubost. Bilo bi smiješno da nije stvarno. Knjige se oslanjaju na strašnu želju za uništenjem, duboku čežnju za osvetom i čudan pogled na Ruse kao neku vrstu ‘herrenvolka’, jedinstvenog naroda. Jedan od izvora ove mitologije je uvjerenje da je pobjeda u Drugom svjetskom ratu gotovo u potpunosti rusko autorstvo“, rekao je O’Shaughnessy.

“Dakle, to su fantazije o nadmoćnoj rasi koje za funkcioniranje zahtijevaju podjarmljivanje drugih naroda, a poticanje mržnje je mazivo za to”, pojasnio je.

Alexander Polegenko/TASS/Sipa USA/PIXSELl

Još jedan primjer Z literature, izvijestio je Mediazona, ‘PMC Chersonesus’ Andreja Belyanina, priča je koja prati bivšeg marinca na misiji vraćanja artefakata na Krim s timom čiji članovi nalikuju Afroditi, Heraklu i Dionizu. Usput susreću druge likove iz grčke mitologije, ali i zombi naciste. Ovdje PMC znači “Privatni muzejski kompleks”, što je igra riječi s uobičajenom kraticom za Privatnu vojnu tvrtku.Njihova posljednja misija uključuje krađu skitskog zlata iz Nizozemske – zaplet koji aludira na stvarno posuđivanje zlata amsterdamskom muzeju prije aneksije, za koje je nizozemski Vrhovni sud na kraju odlučio da bi trebalo pripasti Ukrajini, a ne Krimu.

“Za pet godina, ovi će čitatelji biti vojnici. Kremlj ne pokušava smiriti agresiju – on je njeguje”, rekla je za The Telegraph Jaroslava Barbieri, istraživačica na Sveučilištu u Birminghamu.

Svi zdravi muškarci u dobi između 18 i 30 godina moraju odraditi godinu dana u ruskoj vojsci. Iako regruti teoretski ne mogu služiti na frontu, bilo je izvješća o tome da su pod prisilom potpisivali borbene ugovore.

Alexander Polegenko/TASS/Sipa USA/PIXSELL

Nikolaj Marčuk: ‘Krimski kotao’

O čemu se radi u knjizi: Cijeli svijet, isključujući Sjevernu Koreju, okrenuo se protiv Rusije. Nuklearni rat koji je pokrenuo Zapad uništava najveće gradove na Zemlji, ali čak i usred ruševina, Rusija pobjeđuje sve i zauzima zgradu Kapitola u Washingtonu. Međutim, glavni događaji Marčukovih knjiga su flashbackovi koji opisuju prošle, nevjerojatno uspješne i smjele operacije herojskih ruskih vojnika.

Junak prve knjige je terminalno bolesni umirovljeni vojnik s pozivnim znakom ‘Psiho’. Odlučuje skupo prodati svoj život i putuje na Krim, koji radnja prikazuje kao Krim pod kontrolom Ukrajine i Turske. Psiho okuplja odred sličnih superheroja, a njihove misije besprijekorno teku sve dok ne naiđu na posebno okrutne naciste. Na kraju, junak se žrtvuje, postajući anđeo čuvar preostalih boraca.

“Otprilike kao roman iz filma “Komandos” iz 1985., gdje lik Arnolda Schwarzeneggera samostalno ubija više od osamdeset protivnika. Marčuk se trudi prikazati Ukrajince kao naciste, ovisnike o drogama i perverznjake, karakterizacija koja iznova ide u korist njegovim junacima, a tu su i opsesivni opisi vojne opreme i bitaka”, navodi Mediazoni.

Aleksej Sukonkin: ‘Pukovnik Nitko’

O čemu se radi u knjizi: Nakon neuspjeha ruske ofenzive 2022. godine, pojavilo se objašnjenje da su krive obavještajne službe koje su tvrdile da će Ukrajinci dočekati ruske vojnike cvijećem. Sukonkin nudi proširenu fiktivnu perspektivu. Njegov glavni lik je mladi, beskrupulozni obavještajni časnik koji gradi karijeru i puni džepove krivotvorenim izvješćima.

Radnja prati junaka kako se kreće između ruskog Dalekog istoka, Moskve, Sirije, zatvora i Ukrajine. Narativ se uglavnom usredotočuje na njegove koruptivne sheme. Pred kraj, protagonist je regrutiran iz zatvora u privatnu vojnu tvrtku Wagner, osvaja ga duh vojnog bratstva i žrtvuje se za suborca.

“Knjiga služi kao otvorena propaganda za Wagner PMC, a datira iz razdoblja kada je njezin pokojni vođa, Jevgenij Prigožin, otvoreno kritizirao regularnu vojsku. Ta je kritika toliko izražena u knjizi da jedan lik čak hvali ukrajinske snage, sugerirajući da je njihova vojska bolje organizirana. Autor snažno implicira poznavanje sigurnosnih službi iznutra. Sam Prigožin promovirao je knjigu, tvrdeći da objašnjava ‘zašto se danas sve događa onako kako se događa'”, piše Mediazoni.

Olga Uskova: ‘Studije u crnom’

O čemu se radi u knjizi: Olga Uskova je poduzetnica u sektoru umjetne inteligencije. Godine 2023. napisala je svoj prvi roman, a potom podnijela pritužbu protiv poznatog autora Vladimira Sorokina, što je rezultiralo uklanjanjem njegovog romana ‘Baština’ iz ruskih knjižara. Junakinja Uskovine knjige očito se temelji na samoj sebi. U priči joj se pristupa sa stvaranjem umjetne inteligencije osmišljene da zamijeni predsjednike Rusije i zemalja G7. To postaje nužno jer se Putin oporavlja od pokušaja atentata, dok su ostali vođe otrovani na samitu i sada ih predstavljaju dvojnici.

Cijela ova situacija otkriva se kao zavjera drevnih zoroastrijanaca koji žele ubrzati apokalipsu promoviranjem LGBT prava i analnog seksa. Njihov plan propada jer Rusija posjeduje najnapredniju umjetnu inteligenciju na svijetu. Njezin tvorac se slavi kao “ruska majka terminatora” i “Elon Musk u suknji“.

“Uskova tvrdi da je knjiga napisana u suradnji s umjetnom inteligencijom koju je razvila njezina tvrtka. Tekst često spominje neurobiologiju ili teorije upravljanja, koristeći fraze poput ‘situacijskog modeliranja varijabilnih povijesti’, što pisanje čini gustim i izazovnim. Radnja je zamršena i preopterećena teorijama zavjere. Jedina sigurnost je prikaz glavnog lika kao genija kojeg muškarci smatraju neodoljivim”, zaključuje Mediazoni.