Inicijativu ‘Karte na stol’ koja je prosvjedovala protiv zdravstvenog odgoja u školama, financira i podupire Opus Dei, a jedna je od udruga koje aktivistički promoviraju strogi kršćanski odgoj. Nacional je istražio kako je Opus Dei osnivanjem vrtića i dviju istospolnih škola, duboko zagrabio i u obrazovanje

Inicijativa roditelja „Karte na stol“ organizirala je prošle subote ispred zagrebačkog Gradskog poglavarstva miran prosvjed protiv uvođenja zdravstvenog odgoja kao izbornog predmeta u zagrebačke škole. Roditelji okupljeni u inicijativu ne slažu se s uvođenjem, kako kažu, seksualnog odgoja i LGBT ideologije koja se njime nameće, u škole. To je samo jedna od mnogih inicijativa koje posljednjih godina u Hrvatskoj aktivistički promoviraju strogi kršćanski odgoj i retradicionalizaciju društva uz jak utjecaj Katoličke Crkve, poglavito Opusa Dei. Neke od udruga i organizacija su U ime obitelji, Hrast, GROZD, Vigilare te molitelji koji svake prve subote u mjesecu mole krunicu za „duhovnu obnovu hrvatskog naroda, čednost u odijevanju žena te povratak muškog autoriteta“, a otvorene su i obrazovne institucije – dječji vrtić te dvije osnovne škole.

Nacional je istražio razloge za osnivanje tih institucija, njihov način rada i nastavni kurikul te kako je moguće da roditeljska udruga osniva obrazovnu instituciju koja se, kako stoji u statutima spomenutih škola, oslanja na hrvatski zakon o odgoju i obrazovanju, ali i na kanonsko pravo.

Za Opus Dei specifično je da se članovima pripisuju duhovni i crkveni konzervativizam te da štite tajnovitost ustanove. Upravo su tu tajnovitost pokazali i u slučaju ovog teksta jer Opus Dei Hrvatska nije poslao odgovore Nacionalu. Tako su postupile i obje škole, Osnovna škola Ružičnjak i Osnovna škola Lotrščak.

Osim cilja svoga djelovanja, te i slične udruge i organizacije imaju, dakle, još nešto zajedničko – na sve snažno utječe ili ih financira Opus Dei, izrazito moćna organizacija unutar Katoličke Crkve koju je 2. listopada 1928., prije točno 97 godina, osnovao španjolski svećenik i svetac Josemaría Escrivá de Balaguer. Opus Dei ima približno 95.000 članova u više od 90 zemalja. Kako im piše na stranicama, u Hrvatskoj je Opus Dei počeo djelovati 2003. godine. Jedan od osnovnih principa te katoličke svjetovne ustanove posvećenoga života jest da se svetost može postići kroz svakodnevni rad.

Roditelji iz Inicijative ‘Karte na stol’ ne slažu se s uvođenjem, kako kažu, seksualnog odgoja i LGBT ideologije koja se njime nameće, u škole. FOTO: Marko Juric/PIXSELL

Opus Dei je poznat po nekim svojim kontroverznim praksama, posebno s obzirom na tjelesnu pokoru. Neki članovi prakticiraju samokažnjavanje koristeći metalni pojas s bodljama koji se nosi oko butine, kao i bičevanje. Ti obredi, poznati kao mrtvljenje tijela, služe kao izraz pokajanja i duhovne discipline. Iako su te prakse izazvale mnoge kontroverze i neodobravanja, članovi Opus Dei vjeruju da im pomažu u duhovnom rastu i približavanju Bogu jer podsjećaju na Kristovu patnju. Osim što je vrlo utjecajan u Vatikanu, Opus Dei poznat je i po svojoj velikoj financijskoj moći, koja dolazi iz različitih izvora. Organizacija posjeduje mnoge nekretnine, uključujući obrazovne institucije i centre za obuku, i uključena je u poslovne pothvate širom svijeta. Također, mnogi članovi su uspješni biznismeni koji doprinose organizaciji.

Prije točno jedanaest godina, 2014., Opus Dei počeo je osnivati obrazovne ustanove u Hrvatskoj; najprije je otvoren prvi dječji vrtić Ružičnjak – klinci Rinci, godinu nakon toga i Osnovna škola Ružičnjak, prva u Hrvatskoj samo za djevojčice, a zatim i Osnovna škola Lotrščak, prva u Hrvatskoj samo za dječake. Sve te institucije osnovao je RINO – Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje, iza kojeg stoji Opus Dei. Jednospolne škole osnivaju se, kako stoji na stranicama, zato da bi se dječaci mogli upisati, primjerice, u dramsku skupinu ili djevojčice u informatičku, bez straha ili srama. Sve se to može i u javnim školama, ali tu se ističu izrazito snažna uloga roditelja u odgoju i obrazovanju djece i ključan utjecaj Katoličke Crkve na život i školovanje učenika. Uz obavezan početak dana molitvom, postoji i kapelica, što nije neobično za vjerske škole. No u ovim dvjema školama mogu se ispovjediti i roditelji.

Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih kažu da u Republici Hrvatskoj ima 15 katoličkih osnovnih škola u koje je upisano 2894 učenika, a srednjih katoličkih škola je 12 u koje su upisana ukupno 2302 učenika. Samo je jedna vjerska osnovna škola kojoj je osnivač druga vjerska zajednica, a pohađa je 90 učenika. Još su četiri srednje vjerske škole s ukupno 801 učenikom.

Sukladno članku 26. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odgoj i obrazovanje u školi ostvaruju se na temelju nacionalnog kurikula i nastavnih planova i programa i školskog kurikula, neovisno o osnivaču školske ustanove, ističu iz Ministarstva te pojašnjavaju:

„Katoličke škole izvode nastavu prema Nastavnom planu i predmetnim kurikulima Republike Hrvatske iz 2019. koje je donijelo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Svi dokumenti su javno dostupni i jednaki za sve odgojno-obrazovne ustanove s pravom javnosti. Katoličke škole na osobit način pružaju odgoj djeci i mladima, ne samo katolicima nego i drugih vjera i svjetonazora, u kojem se ističu kršćanske i opće ljudske vrijednosti. Vjerski aspekt se očituje kroz odgajanje mladih u kršćanskom duhu i putem dodatnih sadržaja koji naglašavaju cjelovit razvoj osobe, ali nema utjecaja na sadržaj temeljnog nastavnog programa osim kad je riječ o nastavi vjeronauka i izvannastavnim aktivnostima koje imaju vjerske konotacije. U katoličkim srednjim školama provode se obrazovni programi opće, jezične i klasične gimnazije te strukovni programi.“

Sociologinja religije Ankica Marinović s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. FOTO: Petar Glebov/PIXSELL

Budući da su dvije zagrebačke osnovne škole, Ružičnjak i Lotrščak, osnovali roditelji, Nacional je Ministarstvu poslao upit kako je to moguće i je li zakonski potrebno samo da netko bude pravna osoba pa da osnuje školu. Evo odgovora Ministarstva:

„Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, svaka fizička ili pravna osoba ima pravo osnovati školu ukoliko ispuni zakonske uvjete propisane za ustanove te vrste, što uključuje registraciju kao pravna osoba te ispunjavanje kadrovskih, prostornih i materijalnih kriterija.

Pitanje osnivanja i djelovanja katoličkih škola uređeno je Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture kojim je utvrđeno pravo Katoličke Crkve osnivati škole bilo kojega stupnja i predškolske ustanove te njima upravljati prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva Republike Hrvatske, s time da će u ostvarenju plana i programa temeljnih obveznih predmeta, te pri izdavanju službenih isprava, katoličke škole poštivati zakone Republike Hrvatske.

Dvije katoličke osnovne škole u Zagrebu – Osnovna škola Ružičnjak i Osnovna škola Lotrščak – osnovalo je Vjerničko društvo Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje – RINO, koje je upisano u Evidenciju pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj uz dopuštenje dijecezanskog biskupa.“

U tim školama koje su osnovali roditelji, osim Zakona o odgoju i obrazovanju, primjenjuju se i kanonske odredbe Zakonika kanonskog prava, Ugovor između Svete Stolice i RH te Ugovor između Vlade RH i Hrvatske biskupske konferencije. Iz Ministarstva su pojasnili kako je to moguće:

„Na rad svih katoličkih škola primjenjuju se važeće odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju, dok kanonske odredbe Zakonika kanonskog prava, kao i Ugovori Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom, prvenstveno reguliraju pravo na rad vjerskih odgojno-obrazovnih ustanova i položaj predmeta vjeronauka u školama. Ti ugovori ne definiraju način provedbe nastavnog plana i programa, koji je u nadležnosti Ministarstva, nego osiguravaju pravnu osnovu za otvaranje i funkcioniranje vjerskih škola, uključujući katoličke škole, te jamče slobodu vjerskog odgoja unutar zakonskih okvira RH.“

Sociologinja religije Ankica Marinović, znanstvenica emerita s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, detaljno je objasnila funkcioniranje obrazovnih institucija u kojima se, kako kaže, regrutiraju članovi koji će biti vjerni cilju organizacije Opus Dei:

„Mnogi roditelji u Hrvatskoj upisuju djecu na školski vjeronauk iz ‘mlakih’ razloga, jer je to put nastavljanja obiteljsko-običajne tradicije, primjerice, idu svi pa nek’ ide i on ili ona, da se djeca ne razlikuju, da ih ne diskriminiraju… Smatram da većina roditelja koji upisuju djecu u katoličke škole nisu takvi light katolici, a osobito oni koji upisuju djecu u istospolne škole koje osniva Opus Dei. Ta djeca još od vrtića vide svijet drugačije, pa tako i odnose s drugom djecom bez obzira na spol. Čvrsto su ukotvljeni u obiteljsku praksu i vjeru koja je snažna i školski vjerski kontekst koji se svakodnevno odražava na njihov život u raznim situacijama. Ministarstvo obrazovanja propisuje obavezni kurikul koji vrijedi za sve škole u Hrvatskoj, dakle okvir, a oblikovanje tog sadržaja daje Opus Dei svojim svjetonazorom i ideologijom. Kurikul bi trebao biti isti i obavezan za sve škole. Ali vrijednosti koje poučavaju javne škole nisu ni slične onima koje poučavaju škole kojima upravlja Opus Dei. Uče li njihova djeca na biologiji da je teorija evolucije čovjeka znanstveno verificirana ili podučavaju kreacionizam odnosno inteligentni dizajn kao teoriju nastanka čovjeka? A da ne govorimo o rodnim pitanjima. Puno je takvih primjera. I kontroverzi.

Kada se još uzme u obzir postulat o nužnosti međupredmetne povezanosti u školama, što kod njih znači povezati sve predmete kršćanskim svjetonazorom, vidljivo je da ta djeca dobivaju sliku jedne gotovo alternativne stvarnosti. A upravo zato i jesu tamo. Zbog alternativne stvarnosti. Budući da nitko slučajno ne upisuje djecu u istospolne škole, predviđeno je da nastavljaju obrazovanje i u takvoj srednjoj školi. I fakultete upisuju ili će upisivati često u inozemstvu, boraveći u studentskim domovima reda Opus Dei razasutima po svijetu, jednako ‘diferenciranima’, u istom duhu. Uz stalnu podršku roditelja i obitelji, ta djeca u većini zapravo ne biraju svoj put. Ona su već ‘izabrana’.“

Kako utjecaj Katoličke Crkve, u slučaju tih dviju škola iznimno snažan i pod patronatom organizacije Opus Dei, može djelovati na učenika? Ankica Marinović kaže kako u Ustavu RH piše da su vjerske zajednice odvojene od države, koristi se sintagma odvojenost države i Crkve. Tako je zamišljen i hrvatski obrazovni sustav.

‘Krajnji je cilj rekatolizacija i retradicionalizacija društva, učiniti konzervativne katoličke vrijednosti dominantnima. To je misija’, tvrdi Ankica Marinović

„Uvođenje vjeronauka kao izbornog predmeta u javne škole temeljilo se na Ugovoru o suradnji na području odgoja i kulture, potpisanom između Hrvatske i Svete Stolice. Taj ugovor je u nekim aspektima kontroverzan, ali s druge strane, ipak promovira slobodu izbora. Ideje o istospolnim školama relativno su nove kod nas, a veliku ulogu u stvaranju klime za njihovo osnivanje i utjecaj reda Opus Dei ima tzv. novi val katoličkih laika doseljenih iz Amerike, Kanade i Australije. Oni su s krugovima konzervativnih katolika iz Hrvatske, koji su djelovali još u socijalizmu, a naročito od početka devedesetih, organizirano promicali konzervativne vrijednosti u društvu. Svoju gorljivost i aktivizam pokazivali su na razne načine, kroz osnivanje političkih stranaka, udruga civilnog društva, pokretanje referenduma i prosvjeda u situacijama kada se donose neke političke odluke koje im nisu po volji, uglavnom iz svjetonazorskih razloga. Iza većine tih udruga stoji Opus Dei. Ne krije se da su istospolne škole u Zagrebu osnovane pod njihovim patronatom, a i da su sve te organizacije koje se spominju zapravo njihove ekspoziture. Vidi se i po nekim činjenicama, primjerice, na stranicama škola o kojima govorimo, s posebnim uvažavanjem citira se osnivač reda, duhovnici zaduženi za školu su Španjolci iz Opus Dei, u školama se uči i španjolski jezik itd. Poznato je da Opus Dei traži članstvo dominantno među intelektualcima, a naročito među onima koji će to tek postati, pa zato veliku pažnju posvećuje obrazovanju“, objasnila je Ankica Martinović.

Utjecaj prelature Opus Dei u Hrvatskoj, tvrdi sociologinja religije, sigurno se može povezati s osnivanjem udruga civilnog društva Centar za obnovu kulture, Vigilare, U ime obitelji, GROZD, Hrast te manifestacije Hod za život, pokreta muških molitelja za čednost žena, pa i Roditeljskog instituta za odgoj RINO. Istospolna odnosno diferencirana, kako je zovu osnivači, škola ima svoj kontekst koji je povezan s izrazito konzervativnim biblijskim konceptima u kojima se, fundamentalističkim pozivanjem na Bibliju, strogo razlikuju muška i ženska uloga u društvu. Ankica Marinović dalje kaže:

„Uloga žena i muškaraca kakva je u Crkvi prenosi se na obitelj i školu. Djeca se odgajaju različito s obzirom na uloge koje su im namijenjene u društvu. Radi se o školama formiranima prema modelu razvijenom u Španjolskoj 1950-ih godina pod utjecajem Josemarije Escrive. Razlog osnivanja – veće zalaganje i odgovornost roditelja u obrazovanju svoje djece. Argument za osnivanje je vrlo neobičan: kažu – djevojčice i dječaci se međusobno razlikuju, imaju različite potrebe, uče različitim ritmom i na drugačije načine, kao da se i dječaci i djevojčice uzajamno po tome ne razlikuju. Ravnateljica jedne od tih škola kaže da se u slobodno vrijeme dječaci bave sportom, a djevojčice uče bonton, plešu i rade ručne radove. To je jedna od ključnih razlika u odnosu na javne škole, koje se manje ili više trude promicati rodnu ravnopravnost. Odvojenost djevojčica i dječaka u školama je, između ostaloga, samo temelj regrutiranja kasnijih članova Opusa Dei. I to ne kriju, njihovi članovi koji imaju obitelji i djecu promiču konzervativne vrijednosti i žive ih u svakodnevnom životu aktivno, čak i aktivistički. Oni drugi, koji su se posvetili celibatu, žive u posebnim prostorima, muškarci u jednima, žene u drugima i ne susreću se. Kad muškarci obavljaju važne muške poslove, žene pospremaju njihove sobe i kuhaju im i peru. Kod njih je od početka jasna podjela na muške i ženske poslove u skladu s konzervativnim vrijednostima koje propagiraju.“

Dvije istospolne škole osnovao je Roditeljski institut za odgoj (RINO) iza kojeg stoji Opus Dei. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Obje spomenute osnovne škole u svom grbu imaju geslo „Ut gigas“, a sociologinja religije pojasnila je da to znači Kao divovi. Cilj je mobilizacija učenika, a obje škole kontinuirano provode i program BeLeader. Kako kaže Ankica Marinović, upravo im to treba u praksi i budućnosti: ‘lideri divovi’ koji će mijenjati svijet:

„Što se tiče djevojčica, one se obrazuju u sličnom duhu, ali primjereno svom spolu. Njihovo dobro obrazovanje je vrlo važno. Njihova uloga vidi se u posvećenom obiteljskom, ali i profesionalnom životu. Mora se priznati da su mnoge žene vezane za relativno uski krug oko Opusa Dei u Hrvatskoj, to i pokazale u svom aktivističkom radu – Željka Markić je samo ‘prva među jednakima’. Krajnji cilj je rekatolizacija, reevangelizacija i retradicionalizacija čitavog društva koje gubi svoje katoličke korijene. Učiniti konzervativne katoličke vrijednosti, osobito one koje se tiču obiteljskog i spolnog života, dominantnim vrijednostima hrvatskog društva. To je misija.“

Budući da su te dvije škole osnovali roditelji – točnije, Roditeljski institut za odgoj RINO kao pravna osoba – Ankica Marinović smatra da će u tim školama utjecaj roditelja i obiteljskog odgoja sigurno u većem broju slučajeva odrediti dječju percepciju svijeta oko sebe, pa i samopercepciju. Naravno, sve to ne govori ništa o kvaliteti tih škola i procjenama akademskih uspjeha njihovih polaznika, istaknula je.

RINO: „U katoličkoj školi evanđeoski principi postaju norme odgoja“

„Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje RINO vjerničko je društvo osnovano 2014. godine sa svrhom osnivanja katoličkih škola i vrtića. RINO je osnovan na temelju Zakonika kanonskoga prava kao pravna osoba Katoličke Crkve, upisana u Evidenciju pravnih osoba Katoličke Crkve u RH, koju vodi Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

Ovakav model obrazovanja roditeljima nudi mogućnost da svoju djecu povjeravaju odgojno-obrazovnoj ustanovi koja im jamči cjelovit odgoj – intelektualni i stručni, ali ujedno i vjerski te moralni razvoj.

Naše škole pružaju obrazovanje u skladu s nacionalnim kurikulumom, koje nadopunjuju odgojem u vjeri i vrijednostima što proizlaze iz Evanđeljem. Na taj se način ostvaruje sklad između znanja i vjere, uz poštovanje načela jednakosti i slobode izbora roditelja. Osnivanje naših škola prema navedenom modelu u skladu je s pravom roditelja da biraju odgoj u duhu svojih uvjerenja, uz poštivanje načela jednakosti i slobode izbora.

U svom poslanju katoličke osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj osnovane su sa svrhom dovođenja čovjeka do njegova ljudskog i kršćanskog savršenstva, do zrelosti u vjeri. Posebna se pozornost posvećuje općim kriterijima koji usklađuju kulturne, didaktičke, društvene, građanske i političke odabire, a koji uvijek moraju biti vjerni Evanđelju koje naviješta Crkva.
Upravo zbog toga u katoličkoj školi evanđeoski principi postaju norme odgoja, unutarnji pokretač i konačno odredište. Identitet katoličke škole istovjetan je identitetu Crkve, iz koje proizlaze izvorne i autentične dimenzije katoličke škole. Kao pravni subjekt Katoličke Crkve, katoličke škole jesu mjesto autentičnog i specifičnog pastoralnog djelovanja.

Jedan od vidljivih simbola naše posebnosti jest školska uniforma koja potiče osjećaj jednakosti, zajedništva i pripadnosti među učenicama/učenicima, a istovremeno donosi i financijsko olakšanje roditeljima jer smanjuje potrebu za čestim kupnjama svakodnevne odjeće, te pojednostavljuje svakodnevnu pripremu djece za školu.

U duhu katoličkog odgoja, Škole pružaju i duhovnu dimenziju, koja uključuje sakramente svete ispovijedi i Svete Mise za učenike i njihove roditelje, kao i druge duhovne sadržaje – molitvu, molitveni plan, duhovne radionice, volonterske i humanitarne aktivnosti te pastoralnu podršku  sve u skladu s katoličkom tradicijom i kanonskim odredbama.

Ukupan broj učenika u OŠ Ružičnjak i u OŠ Lotrščak je 508.

Svoju budućnost povjeravamo Božjem naumu. Vjerujemo da će, ako je to u Njegovu planu, iz našeg poslanja izrasti nove škole i vrtići koji će služiti djeci, obiteljima i Crkvi.“