Dubrovački muzeji ustrajat će u osporavanju vlasničkih prava obitelji Anite Bonačić Obradović na atraktivan stan u gradskoj jezgri i zahtijevat će povrat dijela novca koji su članovi njene obitelji tijekom višegodišnjeg razdoblja ostvarili temeljem iznajmljivanja tog stana. Potvrdio je to za Nacional Nikša Raspopović, predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja, produbljujući razmjere afere koju je prošlog tjedna, pišući o kontroverzama povezanim s tim stanom, otvorio Nacional. Raspopović je o tome za Nacional izjavio:‘’Nema dileme da ćemo pokrenuti taj postupak jer nitko nema pravo zarađivati na tuđoj imovini bez suglasnosti vlasnika.’’

Raspopović je za Nacional dodatno demantirao kako Dubrovački muzeji koriste ovaj slučaj u predizborne svrhe, kao što je to više puta javno ustvrdila potpredsjednica dubrovačkog SDP-a i gradska vijećnica Anita Bonačić Obradović, kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika u ime koalicije SDP i Možemo!/Srđ je grad.

Raspopović je o tome dodatno izjavio: ‘’Dubrovački muzeji isključivo su vezani za ovaj predmet u cilju zaštite svojih vlasničkih prava i zaštiti te imovine bez ikakvih namjera da se vezuje za predstojeće lokalne izbore. Treba također naglasiti da je ovaj proces započeo prije dvije godine i da ga je pokrenuo Žarko Bonačić, a ne Dubrovački muzeji. To što pojedine političke stranke koriste ovaj slučaj u predizborne svrhe to je njihova odluka i njihovo pravo, ali treba voditi računa jesu li činjenice koje su iznesene točne ili ne. Da Dubrovački muzeji nisu pokrenuli ove postupke, ne vjerujem da neka od drugih političkih stranaka ne bi ustala s pitanjem što je Grad Dubrovnik poduzeo na zaštiti svoje imovine’’.

‘Promjena mog prebivališta nema veze s objavom kandidature, veći je problem što su podaci privatnih građana dostupni cijelom aparatu HDZ-a’, kaže Anita Bonačić Obradović. FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL, Tonci Plazibat / CROPIX

Potpredsjednica SDP-a u Dubrovniku i gradska vijećnica Anita Bonačić Obradović neposredno nakon što je postala kandidatkinja za dubrovačku gradonačelnicu koalicije Slobodno, koju su formirali SDP i platforma Možemo!/Srđ je grad, promijenila je adresu prebivališta i iz svojih dokumenata izbrisala adresu Palmotićeva 24, gdje se nalazi stan koji dugi niz godina koristi njena obitelj i na koji se, kako je Nacional otkrio prošlog tjedna, pokušavaju uknjižiti premda on pripada Dubrovačkim muzejima i drugim privatnim vlasnicima.

Anita Bonačić Obradović je 8. veljače ove godine objavila svoju kandidaturu za gradonačelnicu, a već 14. veljače odjavila se sa spomenute adrese i prijavila na drugoj, na Lapadu, gdje po tvrdnjama više sugovornika ona godinama živi sa svojom užom obitelji. Ovaj manevar kandidatkinje za gradonačelnicu Dubrovnika po svemu sudeći motiviran je namjerom da pokuša izbjeći propitivanje načina na koji obitelj Bonačić pokušava steći vlasništvo nad spornim stanom u strogom centru grada, oko čega evidentno predstoji i sudski spor s Dubrovačkim muzejima kao gradskom institucijom u kojoj bi, pobijedi li na izborima, buduća gradonačelnica imala presudan utjecaj.

Promjenu njenog mjesta prebivališta na prošlotjednoj sjednici Gradskog vijeća javno je propitivala gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Matom Frankovićem (HDZ), te su iznesene i otvorene sumnje da je njegova protukandidatkinjama u svojim dokumentima dugi niz godina imala lažno prebivalište, moguće i zato što je na toj adresi obitelj Bonačić uredila luksuzni apartman za iznajmljivanje, odnosno ostvaruje velike prihode premda se ni formalno, a po tvrdnjama više sugovornika ni stvarno, ne radi o njihovoj imovini.

Na te optužbe Anita Bonačić Obradović odgovorila je neobično uopćeno, u priopćenju koje je poslala medijima. ‘’Kuću koju vi nazivate kako nazivate, ja zovem domom jer sam ondje odrasla, završila vrtić i škole. Apsolutno sam bila prijavljena na toj adresi i time se neću sramiti’’, napisala je. Na sjednici Gradskog vijeća, kada je gradonačelnik Franković spomenuo taj potez, ponovno je izrekla krajnje nejasno objašnjenje: ‘’Osobna mi je istekla 2025. A kako ste imali informaciju kad se promijenila osobna?’’.

FOTO: Screenshot

Kako se o manevru s prebivalištem zapravo nije izjasnila, Nacional je Aniti Bonačić Obradović postavio konkretno pitanje: kako objašnjava taj svoj potez i je li točna tvrdnja da je dugi niz godina imala lažno prebivalište, budući da s ostatkom obitelji živi na drugoj adresi, gdje su oni cijelo vrijeme prijavljeni? Ona je taj svoj potez pokušala objasniti ovako:

‘’Promjena mog prebivališta nema nikakve veze s objavom kandidature. Dapače, nije se dogodila neposredno nakon nje, već tek nekoliko mjeseci kasnije. Ove godine, nakon cijelog života provedenog na staroj adresi, konačno sam prijavila stalno prebivalište na novoj lokaciji. Ondje sam povremeno boravila godinama kako zbog uređenja stana, tako i zbog drugih okolnosti, a konkretni datum promjene ovisio je isključivo o isteku osobne iskaznice i potrebi za izradom nove, kao i kod većine građana. Međutim, ono što smatram puno većim problemom jest činjenica da su službeni podaci privatnih građana, kao što su prebivalište mene i moje maloljetne djece, te datumi izmjena istih, očito dostupni cijelom aparatu HDZ-a, kojem ih MUP isporučuje na zahtjev. To je prava slika i prilika vođenja države koja se prenosi na svim razinama i to je ono što trebamo iskorijeniti, prvo u svom dvorištu, a onda i dalje’’, rekla je u svojoj pisanoj izjavi za Nacional.

Afera oporbene kandidatkinje za gradonačelnicu Dubrovnika u političkim je krugovima izazvala nemalo zanimanje, pa i špekulacije da će koalicija lijevih stranaka odustati od nje i isturiti nekog drugog kandidata na svibanjskim lokalnim izborima. Situacija u Dubrovniku specifična je jer po svim istraživanjima nezavisni Srđ je grad uživa veći potporu građana, no kao kandidatkinja za gradonačelnicu isturena je Anita Bonačić Obradović jer po istim istraživanjima ona uživa najbolji osobni rejting.

O Nacionalovu otkriću višegodišnjih, u najmanju ruku dvojbenih manevara oko nekretnine u strogom centru grada koalicijski partneri iz Srđ je grad izjasnili su se oprezno, uz poruku da ‘’prate situaciju’’. Anita Bonačić Obradović prošlog tjedna, pak, u javnost je iznijela skandaloznu optužbu da iza testova koji problematiziraju nekretninske manevre i pravne akrobacije njene obitelji ‘’stoji HDZ’’, odnosno da Nacional ‘’odrađuje posao za vladajuću stranku’’, što su tvrdnje koje graniče s bizarnima.

Gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Matom Frankovićem (HDZ) javno je propitivala promjenu prebivališta Anite Bonačić Obradović. FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

Oko nekretnine, odnosno stana u staroj jezgri Dubrovnika, cijeli je niz otvorenih i još uvijek neodgovorenih pitanja – između ostalog i je li majka ove SDP-ovke Tatjana Šimac Bonačić, koja je od 2008. do 2015. bila saborska zastupnica ove stranke, u svoju imovinsku karticu unijela spomenuti stan makar kao ‘’izvanknjižno vlasništvo’’, ako doista smatra da pripada njenoj obitelji – odnosno, kako se tvrdi, njenom suprugu. Kako je od isteka saborskog mandata Tatjane Šimac Bonačić proteklo više godina, njena imovinska kartica više nije javno dostupna, no njena kći Anita Bonačić Obradović tvrdi da u tom aspektu ne postoje nikakve nepravilnosti. ‘’Što se tiče imovinske kartice moje majke, to biste trebali pitati nju, a ne mene. Ja sam je pitala – istina je da je stan uredno prijavljivan pod imovinu supruga prilikom svake ispune, što je dostupno u dokumentaciji Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa’’, rekla je ova SDP-ovka za Nacional.

S druge strane, Nikša Raspopović o tome je izjavio: ‘’Kako god bilo, nama to je svakako element koji će nam koristiti u sporu koji sigurno predstoji, bilo da je sporni stan bio prijavljen u imovinskoj kartici ili nije.’’

Kako je Nacional pisao prošlog tjedna, gradska institucija Dubrovački muzeji sudski se protivi zahtjevu za upis vlasništva stana koji desetljećima koristi obitelj kandidatkinje za gradonačelnicu, tvrdeći da su oni, a ne obitelj Bonačić, suvlasnici kuće u kojoj je taj stan, na prestižnome mjestu u starome dijelu grada, odmah pod sjevernim zidinama, nekoliko desetaka metara od tvrđave Minčete i tek nešto dalje od gradskih vrata od Pila. Riječ je o kući na uglu Palmotićeve i Antuninske ulice u staroj gradskoj jezgri, u neposrednom podnožju Kule svete Barbare. U toj je kući stan od devedesetak četvornih metara u kojemu obitelj Bonačić, prema tvrdnjama njezinih članova, u već tri generacije živi duže od sedamdeset godina, a nije sporno da je ondje uredila lijep i velik turistički apartman koji se, pod imenom ‘’Dubrovnik old house’’, iznajmljuje na platformama za iznajmljivanje, poput booking.coma. Predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja Nikša Raspopović, poznati dubrovački pravnik s višedesetljetnim iskustvom u državnim i privatnim tvrtkama, za Nacional je prošlog tjedna objasnio da je u tom stanu na osnovu stanarskog prava živjela majka Žarka Bonačića te da on nije otkupljen u predviđenim procedurama devedesetih godina, kada su se stanovi otkupljivali. Žarko Bonačić je 1998. ustao tužbom protiv Fonda za naknadu oduzete imovine, Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije i dubrovačke tvrtke za upravljanje stanovima Domouprava, tvrdeći da ima pravo otkupiti taj stan. Općinski sud u Dubrovniku prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na Fond, a Bonačić, tvrdi Raspopović, povlači tužbu protiv svih ostalih. Sud presuđuje u korist obitelji Bonačić i presuda postaje pravomoćna, ali zaplet nastaje tek tada.

Otkriveno je, naime, da je u spomenutoj presudi naveden broj katastarske čestice na kojoj se uopće ne nalazi ta, nego sasvim druga nekretnina, a Žarko Bonačić od Općinskog suda u Dubrovniku tada traži da donese rješenje u kojemu će ispraviti ključne podatke u presudi.

‘Dubrovački muzeji isključivo su vezani za ovaj predmet u cilju zaštite svojih vlasničkih prava i zaštite te imovine bez ikakvih namjera da se vezuje za predstojeće lokalne izbore’, kaže Nikša Raspopović

Drugim riječima, Bonačićev pravni zastupnik tužbom je tražio potpuno drugu nekretninu, a u molbi sudu pisalo je: ‘’Prilikom pisanja tužbe u ovoj pravnoj stvari došlo je od strane tužitelja do pogreške u pisanju oznake čest. zgr. te je navedeno da je riječ o stanu koji se nalazi u Dubrovniku: Palmotićeva 24, i izgrađena na čest. zem. 2612 Z. ul. 703 K.O. Dubrovnik (…), a trebalo je točno naznačiti da je riječ o stanu koji se nalazi u Dubrovniku, Palmotićeva 24, u zgradi označenoj čest. zgr. 2127 Z. ul. 575 K. O. Dubrovnik, pa se moli sud da donese odgovarajuće rješenje o ispravku označene presude…’’ Tri dana kasnije, 14. prosinca 1998., sudac Općinskog suda u Dubrovniku Šerif Arnautović donosi rješenje kojom ispravlja presudu, što je potez koji je zgrozio brojne pravne stručnjake jer je evidentno da se ne radi o običnoj omašci. Raspopović tvrdi kako je ta odluka suca Arnautovića, koji više nije živ, bila protuzakonita. “Da budemo jasni: ne tvrdimo da je Žarko Bonačić učinio bilo što protiv zakona. Ne govorimo o obitelji Bonačić i u tom se smislu ograđujemo. Obitelj je imala odvjetnika i smatrala je da radi kako treba, a odlučivao je sudac. Odvjetnik i sudac to nisu smjeli napraviti. Sudac smije ispraviti presudu samo ako on slučajno u njoj nešto pogrešno upiše, ali ne i ako je u tužbi napisan pogrešan podatak. Ako se to dogodi, sudac je dužan pokrenuti novi sudski spor jer je riječ o posve novoj pravnoj stvari, o drugoj nekretnini o kojoj se odlučuje. Da danas netko učini nešto slično, vjerujte mi, ujutro bi zakucali na vrata i netko bi završio u zatvoru. To su, naprosto, diletantski poslovi’’, argumentira Raspopović i tvrdi da je ta pravna nejasnoća do danas spriječila obitelj Bonačić da se upiše kao vlasnik stana u Palmotićevoj 24.

‘’Bonačić ima presudu kojom se utvrđuje da je Fond dužan s njim sklopiti ugovor o otkupu stana, a ako ne sklopi, presuda zamjenjuje takav ugovor. Tu je i inače mnogo pravnih nejasnoća, ali de facto to nikad nije realizirano. Obitelj Bonačić nikad nije upisana u zemljišne knjige jer nije ni mogla biti upisana: to je neprovedivo. U tome je suština: da je sve bilo u redu, obitelj bi se odavno vlasnički uknjižila, to je jasno. Ali Dubrovački muzeji ne osporavaju presude obitelji Bonačić. Nas one ne zanimaju. Mi osporavamo vlasništvo zato što je polovina naša. Uknjiženi smo vlasnik i tražimo svoja prava. U tome je cijelo osporavanje’’, objasnio je Raspopović.

Izvor upućen u lokalna zbivanja koji o tom slučaju ima neposredna saznanja, bio je u razgovoru za Nacional znatno kritičniji nego Raspopović. Taj izvor tvrdi kako se naprosto radi o perfidnoj namjernoj manipulaciji obitelji Bonačić i o tome dodaje: ‘’Netko je potaknuo odvjetnika da upiše krivu česticu, odnosno da podnesu zahtjev za upis vlasništva na nekretnini koja je bila nacionalizirana. To je bio temelj da sud uopće o tome i odluči u korist obitelji Bonačić. Jer da su upisali točno o kojem se stanu radi, sud im taj stan nikako ne bi mogao dodijeliti jer za to nije postojala pravna osnova. I tu se zapravo vidi umišljaj, to je bila smišljena prijevara.’

Znakovito je i to što je tek u kolovozu 2023. pred Općinskim sudom u Dubrovniku obitelj Bonačić pokrenula pojedinačni ispravni postupak kako bi se, na temelju spomenute presude iz 1998., upisala kao vlasnik spomenutog stana. Dubrovački muzeji i još dvije fizičke osobe upisane kao suvlasnici kuće, D. B. i E. S., na taj su zahtjev obitelji Bonačić uložili odvojene prigovore i izvjesno je da će, ovisno o ishodu ovog postupka, jedna od zainteresiranih strana pokrenuti sudski spor.

Tijekom proteklog tjedna, nakon otkrića ovog slučaja, dubrovačka javnost se na dnevnoj razini njime intenzivno bavila: Anita Bonačić Obradović tvrdila je da se radi o ‘’namještaljci’’, dok su iz Dubrovačkih muzeja na konferenciji za medije odgovorili tvrdnjom da se radi o apsurdnim optužbama jer oni imaju ambiciju jedino zaštititi vlastitu imovinu i stoga su još prije pune dvije godine pokrenuli ispravni postupak, a tada dakako nikome nije ni u primislima bilo da se radi o obitelji buduće kandidatkinje za gradonačelnicu.

Nikša Raspopović, predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja, ustrajat će u osporavanju vlasničkih prava obitelji Bonačić. FOTO: Tonci Plazibat / CROPIX

‘’Ne petljamo se u politiku i nećemo miješati politiku u to. Hoće li Anita Bonačić Obradović biti gradonačelnica ili ne, to nas u političkom smislu ne zanima. Ali da joj ova situacija odgovara – sigurno da joj ne odgovara, hajdemo govoriti pošteno’’, rekao je Raspopović. ‘’Kako netko može upravljati gradom i biti u sporu s njim? Sukob s Dubrovačkim muzejima sukob je s Gradom jer je imovina muzeja njegova imovina. Tu je osnovni problem: moglo bi se dogoditi da stranka u sporu s Dubrovačkim muzejima bude ona koja odlučuje o tome hoće li Dubrovački muzeji uopće voditi taj spor. Anita Bonačić Obradović, postane li gradonačelnica, mogla bi Dubrovačkim muzejima reći: ‘Ne vodite taj spor’. Prijeti joj sukob interesa’’, argumentirao je Raspopović.

U aferi oko ovog vrijednog stana u centru Dubrovnika do današnjeg dana nije odgovoreno na jedno od ključnih pitanja: kako je obitelj Bonačić došla do rješenja za otvaranje apartmana u ovoj nekretnini premda se njihova imena ne spominju nigdje u zemljišnim knjigama? Po zakonu se, naime, bez uređenih vlasničkih odnosa i pristanka suvlasnika takva dozvola ne može dobiti, pa ni na osnovu prilaganja spomenute sporne sudske presude iz 1998. Lokalni portal juzni.hr otkrio je jednu novu i krajnje sumnjivu okolnost u ovom slučaju: rješenje kojim se omogućava turističko iznajmljivanje Žarku Bonačiću izdano je 15. lipnja 2009., samo dva tjedna nakon što je njegova supruga Tatjana Šimac Bonačić izabrana za zamjenicu tadašnjeg gradonačelnika Dubrovnika Andre Vlahušića.

Spomenuti dokument izdao je tadašnji Ured državne uprave u Dubrovniku, na čijem čelu je bila osoba politički vrlo bliska Peri Vićanu, čija je nezavisna lista bila koalicijski partner u tadašnjoj dubrovačkoj gradskoj vlasti. Spomenuti uredi diljem Hrvatske kasnije su pripojeni županijama, zajedno sa svim zaposlenicima i njihovim predmetima, pa su iz Dubrovačko-neretvanske županije za portal juzni.hr neslužbeno objasnili da je, po svemu sudeći, Žarko Bonačić to rješenje dobio temeljem toga što je u dokumentaciju priložio i pravomoćnu sudsku presudu iz 1998., u kojoj stoji kako je Fond za naknadu oduzete imovine obavezan s njim sklopiti ugovor o kupoprodaji stana veličine 91 kvadratni metar. ‘’Ovo više nije samo pitanje kako je obitelj Bonačić došla do rješenja Ureda državne uprave kojim im je omogućeno otvaranje apartmana, je li tadašnja zamjenica gradonačelnika Dubrovnika Tatjana Šimac Bonačić iskoristila svoj utjecaj, u što se tek može sumnjati, ili nije, je li presuda bez vlastovnice bila dovoljna Uredu državne uprave, je li trebala suglasnost Dubrovačkih muzeja ili nije, već ovaj primjer povlači i pitanje ne ima li, nego koliko je takvih rubnih, ali i nekih drugih moguće nezakonitih rješenja doneseno. Je li u nekadašnjem Uredu državne uprave, čiji su djelatnici u međuvremenu postali zaposlenici županije, bilo trgovanja utjecajem, mita i korupcije, kako su pojedinci došli do rješenja kojim su otvarali apartmane u šupama i garažama, to može utvrditi jedino opsežna istraga USKOK-a,

U Dubrovačkim muzejima izračunali su da su upravo zahvaljujući ovim manevrima oni izgubili, a obitelj Bonačić ostvarila goleme prihode od turističkog iznajmljivanja, odnosno da je obitelj kandidatkinje za gradonačelnicu na tuđoj nekretnini u tih petnaest godina prihodovala možda i milijun eura. Sada planiraju tražiti povrat dijela tog novca od obitelji Bonačić, što tu aferu uoči lokalnih izbora svakako dodatno rasplamsava.