‘Naši građani nisu svjesni vrijednosti činjenice da Hrvatska ima najveće zalihe vode u EU-u i olakim i neodgovornim ponašanjem dovode do ugrožavanja rijeka, podzemnih voda i normalnog funkcioniranja ekosustava’, upozorava Irma Popović Dujmović iz tvrtke TNC.

Irma Popović Dujmović je voditeljica programa za slatke vode za Hrvatsku gdje razvija strategije svjetske organizacije The Nature Conservancy (TNC) prilagođavajući ih različitim izazovima u vodnom sektoru u Hrvatskoj. Trenutačno je njezin fokus na provedbi inicijative za zaštitu rijeka, s naglaskom na nekoliko hrvatskih rijeka, u suradnji s lokalnom zajednicom i samoupravama te vodi kampanju Zajedno za rijeke u Hrvatskoj. Ima više od 20 godina iskustva u radu za nevladin sektor u područjima politike, zagovaranja, promocije i obrazovanja o različitim temama poput održivog upravljanja slatkim vodama, očuvanja rijeka, sudjelovanja javnosti, očuvanja vrsta i integriranog upravljanja riječnim slivovima.

Po struci je Irma Popović Dujmović biologinja/ekologinja i od 2000. godine usmjerava i primjenjuje svoje znanje u očuvanju slatkovodnih ekosustava. Njezino iskustvo snažno je povezano s radom u nevladinim organizacijama, od nacionalnih do međunarodnih, gdje je stekla vrijedna znanja, iskustvo i vještine koje strastveno koristi u naporima za zaštitu rijeka u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama regije Jugoistočne Europe.

‘Hrvatska radi jako puno na očuvanju kvalitete vode, ponajviše gradnjom pročistača komunalnih otpadnih voda u gradovima u cijeloj Hrvatskoj, ali još uvijek ima gradova koji direktno ispuštaju otpadne vode u rijeke’

MEGAWATT: Nedavno je objavljen podatak da Hrvatska ima najveće zalihe vode u Europskoj uniji. Prema podacima Eurostata, zalihe iznose prosječno 30.700 kubnih metara vode po stanovniku. Kako komentirate taj podatak?

Hrvatska definitivno ima velike i zavidne zalihe vode te to predstavlja ogroman i vrlo vrijedan resurs. Kao sa svim prirodnim resursima, ako ne upravljamo održivo i prihvatljivo, dovest ćemo ga u loše stanje i degradirati. Isto tako, iako imamo velike zalihe vode, to ne znači automatski da je ista pitka i voda dobre kvalitete, stoga je taj podatak i velika obaveza i odgovornost Vlade i samih građana da prema vodi postupaju pažljivo. Nažalost, učinak je suprotan, naši građani nisu svjesni te vrijednosti pa olako i neodgovorno ponašanje dovodi do ugrožavanja zaliha vode. Ispuštanje otpadnih voda iz kućanstava i manjih pogona, odlaganje otpada u rijeke ili uz vodotokove, gradnja privatnih plaža, kuća na obali i terasa nad vodom, pregrađivanje vodotokova, krčenje okolnih šuma te mnogi drugi zahvati ugrožavaju rijeke, podzemne vode i normalno funkcioniranje tog ekosustava. Nadalje, nadležne institucije nemaju dovoljno brzu reakciju da takve aktivnosti na vrijeme spriječe, a često i same imaju nerealne planove na istim tim vodotocima te ih tako ugrožavaju, a uz već sad vidljive posljedice klimatskih promjena, imat ćemo sve više izazova, od suša do ekstremnih poplava. Dakle, Hrvatska ima velike zalihe vode, ali to je jako uvjetno i relativno jer za pet do 10 godina možemo imati potpuno drugi podatak.

MEGAWATT: Što Hrvatska kao država može učiniti da zaštiti kakvoću vode?

Hrvatska radi jako puno na očuvanju kvalitete vode, ponajviše kroz gradnju pročistača komunalnih otpadnih voda u gradovima diljem zemlje, ali naravno, posla ima još jako puno. Još uvijek ima gradova koji direktno ispuštaju svoje otpadne vode u rijeke, što je nedopustivo i treba riješiti po hitnom postupku. Isto tako, mnoga naselja i zaseoci nemaju kanalizacijsku infrastrukturu te ne mogu biti priključeni za pročistač, ali zato postoje druge mogućnosti kao što su biljni ili biološki pročistači, za pojedinačne kuće ili grupu njih, a voda koja izlazi iz njih puno je bolje kvalitete nego bez pročišćenja. Tu bi država trebala uskočiti, napraviti regulativu pa da postane obaveza, ali i napraviti sustav poticaja te tako olakšati građanima da si izgrade pročistač. The Nature Conservancy kroz jedan projekt financirat će izgradnju 20-ak biljnih pročistača u kućama uz rijeku Mrežnicu i tako želimo pokazati kako se to radi te potaknuti lokalnu vlast i građane da preuzmu taj model i svima pomognu tako riješiti problem zagađenja rijeke Mrežnice otpadnim komunalnim vodama.

Isto tako, unaprjeđenje stanja vodotokova doprinosi kvaliteti vode jer vodeni ekosustav, ako je u dobrom stanju, ima mogućnost samopročišćenja, stoga obnova vodotokova, uklanjanje nepotrebnih pregrada na rijekama, korištenje rješenja temeljena na prirodi u obrani od poplava, suša, sve to može kumulativno pridonijeti kvaliteti vode, a tu je bitna odluka Vlade da je to smjer u kojem se treba ići te osigurati financije za provedbu tih mjera.

‘TNC je pomogao u procesu zaštite rijeka Mrežnice i Tounjčice podacima, radu s lokalnim zajednicama te promocijom na nacionalnom, ali i međunarodnom nivou’ | Foto: Natura Viva

MEGAWATT: Koliko, po vašem mišljenju, Hrvatska koristi bespovratna novčana sredstva EU-a u realizaciji vodno-komunalnih projekata?

Hrvatska je povukla mnogo sredstava EU-a za realizaciju vodno-komunalnih projekata. To su sve jako skupi projekti, npr. pročistač otpadnih voda, kanalizacijska mreža, vodovodna mreža i slično. Zahvaljujući tim sredstvima mnoga naselja po cijeloj Hrvatskoj imaju riješen i sustav odvodnje i vodovoda, što se u protivnom ne bi desilo. U isto vrijeme mnoge lokalne samouprave još uvijek nemaju riješen problem pročišćavanja otpadnih voda. Budući da je Hrvatska članica Europske unije, obavezna je smanjiti onečišćenje voda (podzemne i nadzemne), što je također obaveza jedinica lokalne samouprave. Stoga bi im relevantna tijela državne uprave trebala pružati veću podršku u rješavanju tog urgentnog problema. U isto to vrijeme komunalne vode, potpuno nepročišćene, završavaju direktno u rijekama te mogu predstavljati ozbiljan javnozdravstveni problem jer se iste te rijeke koriste za rekreaciju, sport, navodnjavanje, vodoopskrbu i slično. U ljetnim mjesecima, kad su niži vodostaji, voda toplija, a količina otpadnih voda se znatno poveća, ta ista rijeka može postati izvor bolesti i zaraze. Samim time što su naše rijeke u puno boljem stanju i s puno većom bioraznolikosti nego u mnogim državama članicama EU-a, naša je i obaveza veća. Također, teži nam je zadatak ipak postići razvoj i napredak, ali tako da ne uništimo prirodu koja nam je dana, već da nađemo finu ravnotežu između potreba i mogućnosti, svakako ne nauštrb prirode i resursa o kojima ovisimo.

MEGAWATT: Radite u međunarodnoj organizaciji The Nature Conservancy (TNC). Koji je primarni cilj organizacije i kakva je suradnja s državnim tijelima?

The Nature Conservancy (TNC) vodeća je svjetska organizacija za zaštitu prirode koja radi u više od 70 zemalja s vizijom stvaranja svijeta u kojem priroda i ljudi prosperiraju. Fokus rada organizacije borba je protiv klimatskih promjena te zaštita kopna, voda i oceana. U Europi TNC surađuje s vladama, tvrtkama i financijskim sektorom kako bi zajedno pokrenuli globalno relevantne strategije kroz programe, partnerstva i zagovaranje politika u svrhu očuvanja prirode i ostvarenja pozitivnih promjena. U Hrvatskoj TNC aktivno radi na zaštiti slatkovodnih ekosustava kroz procese zaštite i održivog upravljanja zaštićenim područjima u suradnji s nacionalnim i lokalnim relevantnim institucijama i stručnjacima. Rijeke na kojima aktivno radimo su Mrežnica, Tounjčica i Korana, a na Zrmanji planiramo aktivnije djelovanje. Ista inicijativa je vrlo aktivna i u regiji Jugoistočne Europe, u još četirima državama, u kojima radimo na zaštiti još 10 rijeka, sve u suradnji s partnerskim organizacijama i lokalnim i nacionalnim donositeljima odluka. Nadalje, promoviramo i zagovaramo primjenu rješenja temeljenih na prirodi (NBS) u vodnom sektoru, kroz jačanje kapaciteta, razvijanje dijaloga među relevantnim dionicima i pokazivanje primjera iz prakse. Osim toga, napravili smo kartu osjetljivosti za instalaciju solarnih i vjetroelektrana u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar i Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije. Za više informacija posjetite nature.org.

‘Samim time što su naše rijeke u puno boljem stanju i s puno većom bioraznolikosti nego u mnogim državama članicama EU-a, naša je i obaveza veća’

MEGAWATT: Sudjelovali ste u prvom službenom procesu zaštite rijeka Mrežnice i Tounjčice. Što je učinjeno i planirate li nastavak sličnih projekata?

TNC je u regiji Jugoistočne Europe pokrenuo inicijativu za zaštitu i očuvanje rijeka “Zajedno za rijeke”, kojom osim same zakonske zaštite rijeka, želimo uključiti sve dionike te lokalne zajednice u očuvanje rijeka, kroz odgovorno ponašanje, dobro upravljanje, brigu, sustav praćenja stanja i konkretne mjere kao što su pročistači otpadnih voda, infrastruktura za smanjeni negativan utjecaj na, naprimjer, sedrene barijere. Inače, proces zaštite Mrežnice traje preko 15 godina, kada očigledno nije bilo dovoljno volje da se zaštita i provede, a i želje za korištenjem tog prostora su rasle i još uvijek su jako visoko. Naime, u tih 15 godina područje uz rijeku jako se promijenilo i tek kad su te promjene postale očigledne, razvila se odluka da se ide u zaštitu kako bi se očuvala rijeka koliko god je moguće. TNC je pomogao u tom procesu podacima, radom s lokalnim zajednicama (s kojima još uvijek radimo), promocijom na nacionalnom, ali i međunarodnom nivou. Kroz upitnik za javnost dobili smo pozitivan odgovor da je zaštita dobrodošla, ali uz zadršku jer se ne zna, još uvijek, što ta konkretna zaštita znači za njih kao pojedince, za njihovu djelatnost i slično. Dakle, jako je puno posla i nakon samog proglašenja jer tek sada se konkretne mjere zaštite i očuvanja mogu primjenjivati, a bez suglasnosti i razumijevanja lokalnog stanovništva, do trajnog očuvanja neće niti doći. To je ono što zagovaramo ovom inicijativom – zaštitu rijeka za dobrobit prirode i ljudi. Na primjer, na Mrežnici je jako razvijen aktivni i pustolovni turizam u gornjem toku koji je zaštićen III. kategorijom zaštite kao Spomenik prirode Mrežnica-Tounjčica. Temeljni fenomen tog dijela rijeke je kanjon sa sedrenim barijerama koje stvaraju slapove i slapišta. Ista ta sedra je prirodni fenomen za neke krške rijeke koji ovisi o kvaliteti vode, temperaturi te mahovinama, što je čini jako osjetljivom na vanjske faktore kao što je mehaničko oštećivanje. Stoga želimo educirati javnost o tome da je sedra osjetljiva, da se na tim stijenama ne treba zadržavati, vući čamce preko i slične aktivnosti. Neki slapovi su strašno promijenjeni, potpuno je nestalo mahovine što znači da tu sedra više ne raste, a ako sedra ne raste, onda postaje krhka i sklona pucanju, a to predstavlja i sigurnosni problem za kupače.

Rijeka Korana je trenutačno u boljoj poziciji, ali vjerujemo da i tamo raste pritisak urbanizacije i korištenja rijeke u turizmu, stoga s nadležnim tijelima Karlovačke županije otvaramo dijalog na temu očuvanja prirodne i kulturne baštine rijeke Korane da tako očuvamo identitet tog dijela Hrvatske.

‘Nakon Zakona o obnovi prirode EU-a zemlje članice, pa tako i Hrvatska obavezna je napraviti Nacionalni plan obnove prirode koji je u izradi i naći financijska sredstva za njegovu provedbu’

MEGAWATT: Za tematiku voda bitno je i uklanjanje barijera kakvo je lani provedeno u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Jeste li sudjelovali u tom projektu?

TNC nije bio direktno uključen u projekt na Plitvicama, ali smo osnivači Europske inicijative za uklanjanje pregrada – Dam Removal Europe. Projekt uklanjanja pregrada u NP-u Plitvička jezera, sjajan je primjer kako se u kratkom periodu i uz malo ulaganja mogu postići značajni pozitivni učinci na stanja vodnih tijela, a time i o vodi ovisnih organizama. Nadamo se da će u Hrvatskoj biti više takvih projekata jer u Europi iz godine u godinu raste broj uklonjenih pregrada pa je tako prošla godina bila rekordna s uklonjene 542 pregrade u 23 europske države. Nakon usvojenog Zakona o obnovi prirode EU-a, zemlje članice, pa tako i RH, obavezne su napraviti Nacionalni plan obnove prirode, koji je u izradi, te naći financijska sredstva za njegovu provedbu. TNC prati provedbu tog zakona na europskom nivou, a u Hrvatskoj ćemo se aktivno uključiti kad god to proces izrade omogući.

MEGAWATT: Koliko je gradnja novih hidroelektrana u Hrvatskoj opasna za kvalitetu vode te koliko na cijelu situaciju utječu klimatske promjene?

Činjenica je da su lokacije s najviše hidropotencijala u Hrvatskoj već iskorištene, a sve preostale lokacije izuzetno su vrijedna prirodna područja na kojima možemo izgubiti puno drugih koristi od rijeka. Naše rijeke su bogate biološkom raznolikošću te su i prepoznate od europskog pravnog okvira kao područja ekološki značajnih područja Natura 2000, tako da bilo kakva intervencija u prostor kao što je gradnja hidroelektrana na rijekama, podliježe postupku ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu. Taj dokument ide na javnu raspravu, da se javnost o njemu oglasi, što često zna otežati takve investicije, čak i zaustaviti, jer javnost nije bila na vrijeme upoznata s namjerom investitora,i u konačnici se ne slaže s time jer ne žele izgubiti svoju rijeku. To je, po meni, najveći problem s kojim se takvi projekti susreću – ne iskomuniciraju na vrijeme svoje namjere u prostoru. Prostor i prirodni resursi naše su najveće bogatstvo i treba ga koristiti pažljivo i potrajno. Naravno, počinjemo osjećati i posljedice klimatskih promjena pa imamo iznimno suha ljeta i zime pa dolazi do suša, a onda u kratkom vremenu padnu iznimne količine kiše i uzrokuju ogromne poplavne valove. Obe pojave uzrokuju materijalne štete i pogoršavaju kvalitetu života u Hrvatskoj, barem onu na koju smo se naviknuli. A u takvim ekstremnim hidrološkim situacijama hidroelektrane ne funkcioniraju najbolje jer svaka ima svoj projicirani protok za optimalnu proizvodnju, a čim je protok vode u rijeci viši ili niži, proizvodnja je ili mala ili čak prestaje.

‘Komunalne vode, potpuno nepročišćene, završavaju direktno u rijekama i mogu predstavljati ozbiljan javnozdravstveni problem’, kaže Irma Popović Dujmović | Foto: Sasa Zinaja/NFoto

Svako ujezeravanje odnosno akumuliranje vode i pretvaranje tekućice u stajačice ima za posljedicu promjenu kvalitete vode. Stajačice uvijek imaju manje kisika u vodi pa je i živi svijet drugačiji, staništa su jednostavnija pa jedne vrste ima puno, dok su tekućice puno dinamičnije i pružaju dom različitim oblicima života. Akumulacije se uglavnom naseljavaju stranim vrstama riba, koje onda potisnu domaće vrste tako da se potpuno mijenja sastav vrsta. A i samo pregrađivanje korita radi prepreku koju mnogi organizmi ne mogu prijeći te uglavnom nestanu iz tog dijela rijeke.

MEGAWATT: Zašto je za Hrvatsku bitna ratifikacija UN-ova Sporazuma o svjetskim morima?

Taj sporazum se odnosi na očuvanje i održivo korištenje morske bioraznolikosti i područja koja su izvan nacionalnih nadležnosti, dakle, poruka je vrlo jasna, mora se moraju očuvati jer su zajedničko prirodno nasljeđe i resurs. Dakle, sve zemlje koje imaju more i koriste njegove prirodne resurse, trebale bi potpisati ovaj sporazum kako bi mogle sjediti za istim stolom kad se donose odluke o morima. Nemaju sve zemlje zajedničke interese i stoga je bitno da Hrvatska ima mogućnost ravnopravno odlučivati o svom prirodnom resursu. Također, Hrvatska bi ovaj sporazum mogla iskoristiti i za rješavanje problema na nacionalnom nivou – prekomjerni izlov ribe i drugih organizama, onečišćenje otpadnim vodama i krupnim otpadom te uništavanje i zauzimanje obalnog pojasa. Mislim da se dosta olako koriste naše more i obala, što često dovodi do uništavanja tog resursa te takvo ponašanje može imati dugoročne negativne posljedice na sve ekonomske aktivnosti koje nam Jadransko more pruža. Kao svaki drugi prirodni resurs, i mora i oceani imaju ograničen kapacitet pa stoga njima treba upravljati potrajno i dobro.