Ksaver Šandor Gjalski bio je jedan od najznačajnijih pisaca hrvatskog realizma. Književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski uzeo je prema majčinom ocu. Pravim imenom Ljubomil Tito Josip Franjo Babić, Gjalski je rođen 1854. godine na obiteljskom imanju u Gredicama u blizini Zaboka u Hrvatskom zagorju, u staroj vlastelinskoj obitelji. Osnovnu školu i gimnaziju polazi u Varaždinu, a školovanje nastavlja na Pravoslovnoj akademiju u Zagrebu, a zatim i u Beču. Nakon položenog državnog ispita službuje u Koprivnici, Osijeku, Virovitici, Pakracu, Sisku, Sušaku i Zagrebu.

Predsjednik je Društva hrvatskih književnika, bio je i narodni zastupnik u Hrvatskom saboru na listi Hrvatsko-srpske koalicije, zatim veliki župan Zagrebačke županije, a 1919. član je privremenog narodnog predstavništva u Beogradu, nakon čega se vraća u rodne Gredice, gdje umire 9. veljače 1935. godine.

Zbirkom pripovijedaka ‘Pod starim krovovima’ Gjalski se svrstao u sam vrh proze svog vremena. Zaokupljen je propadanjem hrvatske aristokracije (plemstva i plemenitaša), što prikazuju već prve rečenice te njegove zbirke: “Nedaleko od mog doma bio star – da tako reknem – iznemogao dvor: onakav drveni u kakovim su pređi naši tako divnom ustrajnošću živjeli za svoju od sviju strana mučenu Hrvatsku i čekali svaki čas smrt: Pro Deo et patria. Odnekada – još djetetom – volio sam zalaziti u taj zabitni kut, pod stari taj krov ili – kako ga gizdavo nazivahu stoljetna pisma – curia nobilitaris Brezovytza1. A i bijaše u svem nešto neobično.”