Zdeslav Matić, neovisni energetski konzultant i bivši pomoćnik ministra gospodarstva i energetike u Vladi RH, govori o problemima hrvatskog energetskog sektora i upozorava da inozemni investitori u obnovljive izvore bježe iz Hrvatske i zbog spore administracije

Posljednje četiri godine bile su vrlo dinamične i zanimljive za energetski sektor ne samo u Europi nego i u cijelom svijetu. Problem sa opskrbom plinom tijekom 2021. godine u Europi i nagli skok cijena tog energenta na tržištu, a potom i ruska agresija na Ukrajinu i odvajanje Europe od Rusije kao najvećeg opskrbljivača naftom i plinom za većinu zemalja EU, pokrenuli su lavinu događaja koji su energetsku kartu svijeta mijenjali ne iz mjeseca u mjesec već iz dana u dan. Brojne promjene i turbulencije traju i danas, a ti su događaji ostavili traga i na Hrvatskoj i samo su se nadovezale na prijašnje probleme koji domaći energetski sektor muče već desetljećima. U kojem smjeru ide hrvatski energetski sektor, koji su njegovi najveći problemi i što treba učiniti da se njegove kritične točke saniraju porazgovarali smo sa energetskim stručnjakom Zdeslavom Matićem, nekadašnjim pomoćnikom ministra gospodarstva i energetike tijekom 2016. godine, koji je potom obnašao najviše dužnosti u hrvatskim izvršnim i regulatornim energetskim institucijama, a danas je neovisni konzultant i poduzetnik.

NACIONAL:  Energetski stručnjak Ivica Jakić u intervjuu objavljenom u Nacionalovom prilogu Megawatt izjavio je da proizvođači električne energije iz vjetroelektrana i solarnih elektrana proizvedenu energiju odmah izvoze na inozemno tržište, na kojem postižu bolju cijenu, a da HEP istovremeno vrlo skupu struju uvozi za domaće potrebe. No vi se s tom tvrdnjom ne slažete. Zašto?

Odavno nisam čuo veću glupost. Sunčane i vjetroelektrane u sustavu poticanja energiju predaju HROTE-u kako bi dobili zajamčenu poticajnu cijenu. HROTE ih po reguliranoj cijeni silom zakona prodaje hrvatskim opskrbljivačima proporcionalno njihovom tržišnom udjelu, a manji dio prodaje na CROPEX-u, našoj energetskoj burzi. Svi tržišni proizvođači energiju prodaju opskrbljivačima ili trgovcima, tvrtkama kojima je HERA izdala dozvolu za obavljanje te djelatnosti. Energiju prodaju onom tko im ponudi bolje uvjete. HEP Opskrba je na tom tržištu izuzetno aktivna i sigurno ne bi propustila ponuditi bolje uvjete domaćem proizvođaču u odnosu na uvoz skuplje energije iz inozemstva. Hrvatsko tržište električne energije je integrirano sa susjednim mađarskim i slovenskim te se u principu ponaša kao jedinstveno regionalno tržište energije sa usklađenim sustavima trgovanja i automatskom implicitnom alokacijom prekograničnih kapaciteta temeljenim na ponudi i potražnji. Samo netko tko ništa ne razumije može ustvrditi da postoji nekakvo „inozemno“ tržište različito od „domaćeg“. To što HEP Opskrba ili HEP Elektra ili HEP Trgovina od nekog kupuje skuplju energiju iako su imali priliku kupiti jeftinije je već pitanje gospodarskog kriminala u što ne bih ulazio.

‘Rješenje problema u našem energetskom sektoru je jednostavno: treba prestati krasti. Umjesto da se traži ekipu koja zna i želi krasti, treba pronaći ljude koji imaju minimalna stručna i upravljačka znanja’

NACIONAL:  Ne tako davno javno ste upozorili da inozemni investitori u obnovljive izvore bježe iz Hrvatske jer više nemaju strpljenja čekati da HERA donese odluku o cijenama priključaka na elektroenergetsku mrežu. Je li ta odluka konačno donesena?

Ne radi se samo o višegodišnjem nedonošenju famozne odluke o cijeni priključka već o cijelom investicijskom, zakonodavnom i regulatornom okruženju. Samo ta odluka, ako se ikada uopće i donese, neće promijeniti ništa. Temelj moderne civilizacije je električna energija koju koristimo preko elektroenergetske mreže. Mrežu koriste i kupci energije od kućanstava preko komercijalnog sektora do industrije ali i proizvođači energije od velikih elektrana HEP Proizvodnje, preko velikih vjetroelektrana, geotermalnih ili elektrana na biomasu ili bioplin neovisnih proizvođača do malih kućnih sunčanih elektrana u sustavu samoopskrbe. Pravo na korištenje mreže kao javnog dobra bi se trebalo dodjeljivati po razvidnim i jednakim uvjetima za sve, što u principu nije bio slučaj. U dodjeli priključka nikada nije bilo transparentnosti.  Veći problemi nastaju 2019. godine kad je tadašnji ministar gospodarstva Tomislav Ćorić na inicijativu HUP-a prisilio nominalno „neovisnu“ HERA-u, HOPS i HEP-ODS na značajno smanjenje mrežarine i time im je gotovo potpuno oduzeo sredstva za bilo kakav smisleni razvoj mreže. Kad se predsjednik uprave HOPS-a tome usprotivio, bio je ekspresno zamijenjen ljudima kojima nije bio problem bespogovorno slušati politiku. Za razliku od ostalih svojih zadaća, HERA je ovu ulogu odradila ekspresno brzo. Od tada su sredstva za razvoj mreže presušila i nikakve suvisle investicije nisu bile moguće. EU sredstva su samo u teoriji bila na raspolaganju, jer za razliku od domaćih sredstva, njih se zbog OLAF-a nije moglo nekažnjeno krasti, što je značajno smanjilo motivaciju za njihovo povlačenje.

Dakle, kad su se raspoloživi priključni kapaciteti dodijelili na nama već poznate čudnovate načine, stranim investitorima su se uručili računi za troškove priključenja koji uključuju tzv. „stvaranje tehničkih uvjeta u mreži“ (STUM), a koji su u principu veći od cjelokupne investicije u elektranu. I naravno da od toga nije bilo ništa. Veliki problem su i procesi procjene utjecaja na okoliš za koje je hitno potrebno pronaći nekakvo razumno rješenje. U međuvremenu je ministarstvo odradilo još jedan trik s dodjelom tzv. „energetskih odobrenja“ na potpuno netransparentan način. Rezultat ovog međukoraka će tek postati jasan kad ta odobrenja s rokom od pet godina počnu isticati.

U svemu tome je HERA odigrala ili bolje je reći nije odigrala bitnu ulogu. Naime, mreža se ne gradi gdje to nekom padne na pamet već temeljem složenog procesa planiranja u kojem se dugogodišnji planovi razvoja mreže odobravaju u dosta složenom procesu. Temeljem tih razvojnih planova odobravaju se investicijski planovi kao i iznosi sredstva potrebnih za njihovu realizaciju kroz mrežarinu i ostale usluge. Temeljem tih razvojnih planova i investitori donose svoje odluke. HERA planove razvoja HOPS-a i PLINACRO-a već nekoliko godina ne odobrava. Dakle, nije problem u samo jednom dokumentu. Cijeli sustav i sve institucije su trule.

NACIONAL:  Je li vam poznato koliko je štete energetskom sustavu nanijelo trogodišnje odugovlačenje sa donošenjem te odluke i koliko je investitora zbog toga do sada otišlo iz Hrvatske?

Štete su ogromne. Ne radi se o jednoj odluci, već o seriji štetnih, malicioznih odluka. Upoznat sam s pripremom odštetnih zahtjeva većih iznosa protiv Republike Hrvatske.

Do sada je otišla jedna velika francuska firma, a odlazak su najavili jedna velika norveška i austrijska firma. Proces odlaska nije jednostavan niti je brz jer treba pokušati spasiti makar dio sredstava uloženih u projektnu dokumentaciju. Ako se zadrži ovakvo investicijsko okruženje, a nikakve najave nema da bi zaključili suprotno, za nekoliko godina će svi otići.

‘Obnovljivi izvori energije su veliki biznis. U principu se time bave velike elektroprivrede, no naš HEP nije bio sposoban samostalno razviti ozbiljniji projekt. Tek je nedavno uložio novac u neke projekte’

NACIONAL:  Zbog čega je Hrvatska toliko atraktivna inozemnim ulagačima u OIE? Nekada je to bilo zbog visokih poticaja, no taj smo sustav napustili. Što im je danas zanimljivo?

Obnovljivi izvori energije su veliki biznis. U principu se time bave velike elektroprivrede, no naš HEP nije bio sposoban samostalno razviti neki ozbiljniji projekt. Tek je nedavno uložio u projekte koje su razvili vješti domaći poduzetnici i poslovično, pod vrlo čudnim okolnostima prodali HEP-u. To je otvorilo prostor za strane igrače koje je privukao na papiru uređen regulatorni i normativni okvir, prvo kroz sustav zajamčenih cijena, a kasnije kroz sustav zajamčene tržišne premije. Mislim da je takav sustav poticanja zastario i više nema smisla. Interes postoji za razvoj sunčanih elektrana kao najjeftinijeg načina proizvodnje električne energije, sada gotovo uvijek uz baterije, te razvoj vjetroelektrana za koje još imamo prostora. Izuzetno su zanimljivi projekti baterijskih sustava za tržišnu arbitražu, vremenski pomak potrošnje, smanjenje vršnog opterećenja ili pružanje pomoćnih usluga. Zanimljivi su projekti podatkovnih centara koji su veliki gutači energije i koji se zbog toga trebaju razvijati istodobno s projektima koji energiju za njih proizvode.

NACIONAL:  Može li se Hrvatskoj dogoditi katastrofalni scenario poput onoga u Španjolskoj i Portugalu krajem travnja ove godine i koliko obnovljivi izvori zbog svoje skokovite proizvodnje opterećuju mrežu? Kako naša mreža to podnosi?

UPOZORENJE STRUČNJAKA ‘Zbog kaosa u elektroenergetskom sustavu Hrvatska bi bila nemoćna u slučaju strujnog kolapsa’

Raspad španjolskog tipa je malo vjerojatan, no možemo očekivati raspad balkanskog tipa od prošle godine. U uvjetima vršnog opterećenja zastarjele i loše održavane mreže mogu vrlo lako ispasti iz pogona. Utjecaj obnovljivih izvora na mrežu je složen, no ipak je najrašireniji izvor sunčana energija s proizvodnjom na mjestu potrošnje koja koindicira s potražnjom energije za klimatizaciju što uglavnom stabilizira sustav. Kako povećano ljetno opterećenje naša mreža podnosi vidjeli smo u njenom prošlogodišnjem raspadu. Dodajte na to energiju za elektrifikaciju prometa i svake godine smo u većim problemima.

NACIONAL:  Kako biste danas ocijenili stanje elektroenergetske mreže u Hrvatskoj? Što su joj ključni nedostaci, što treba učiniti da se stanje popravi i je li HEP, odnosno Vlada kao njegov vlasnik, spremna ulagati u te projekte?

Tu sam jako zabrinut. Resorni ministar je u intervjuu Večernjem listu izjavio da ga investicije u mrežu ne zanimaju. Dakle ništa od ulaganja i ostajemo na dotrajaloj mreži. Većem dijelu mreže je istekao životni vijek. Stanje bih opisao kao zabrinjavajuće. Mislim da će nam trebati jedan ili dva višednevna prekida opskrbe šireg područja da dođemo pameti.

‘U osiguranje dobave plina Mađarskoj uložili smo gotovo milijardu eura, isključivo svojih i nama dodijeljenih sredstava EU-a’, ističe Matić. Foto: Saša Zinaja/NFoto

NACIONAL:  Kad ste već spomenuli investicije u mrežu, treba podsjetiti da je EU nakon energetskog kolapsa koji se krajem travnja ove godine dogodio u Portugalu i Španjolskoj apelirala na svoje članice da više ulažu u elektroenergetske mreže, pogotovo  u međunarodne konekcije. S druge strane naš ministar gospodarstva Ante Šušnjar najavljuje da će se zalagati za investicije u velike baterijske sustave, konstatirajući da je ulaganje u obnovu i proširenje elektroenergetske mreže preskupo i neisplativo. Kako to tumačite?

Naša se civilizacija temelji na električnoj energiji koju dobivamo iz elektroenergetske mreže. Njena obnova i proširenje nije pitanje isplativosti nego preživljavanja. Povratak u predindustrijsko doba nije pametna razvojna opcija. Baterijski sustavi su danas potpuno nova tehnologija koja će iz temelja promijenit način na koji koristimo električnu energiju. No i njima treba mreža.

NACIONAL:  Slažete li se sa tvrdnjom energetskih stručnjaka da Hrvatska treba graditi stabilne izvore energije poput geotermalnih ili plinskih elektrana?

Nikakvih problema nema ako to financiraju vlastitim sredstvima ili kreditima za koje će založiti vlastitu imovinu. U tržišnoj utakmici molim ih da takve elektrane grade svojim, a ne mojim ili javnim novcem.

NACIONAL:  Niste pristalica nuklearne energije i ne podržavate ideju o gradnji više malih,  modularnih nuklearki na teritoriju Hrvatske. A upravo te projekte promiče ministar Šušnjar. Zašto mislite da nuklearna energija ne može riješiti problem nedostatka energije u Hrvatskoj?

Ajmo za trenutak biti iskreni sami sa sobom. Zadnji ozbiljniji energetski projekt, klasičnu elektranu na ugljen srednje snage Plomin II smo počeli graditi 1984. godine, u vrhuncu tehnološke snage tadašnje države kad su postojale kompetencije, kadrovi i sustavi za velike projekte. No ni tad ovaj relativno jednostavan projekt nismo znali napraviti. Do 1996. godine nismo napravili gotovo ništa a potrošili smo puno. Posao je bio gotov tek tad smo pozvali RWE koji je elektranu uspješno dovršio u nekoliko godina, ali po kolonijalnim financijskim uvjetima. Mali nuklearni modularni reaktori nisu nova tehnologija, radi se prilagodbi minijaturiziranih reaktora s podmornica ili brodova. No ta tehnologija za energetske namjene komercijalno ne postoji i proći će dugo vremena prije njene stvarne primjene. Sumnjam da ćemo to ja i vi doživjeti. Ja sigurno ne bih podržao gradnju eksperimentalnog prototipa takve elektrane u mojoj blizini. Mali nuklearni reaktori imaju vrlo slične probleme kao i klasične nuklearke. Odakle nam gorivo za njih? Zašto bi opet ulagali u nešto što ovisi o skupom uvozu?  Odakle nam ljudi koji išta znaju o tome? Što ćemo s istrošenim nuklearnim gorivom i visokoradioaktivnom otpadom? Ni za NE Krško to nismo riješili. Pa ni odlagalište komunalnog otpada nismo sposobni riješiti. Vrlo bitna stvar je upitna potreba za baznom energijom. Naime, električna energije iz Sunca je najjeftiniji način proizvodnje energije koji energiju proizvodi samo dok Sunce sije. Obilata količina Sunčeve energije stvara vrlo velike viškove proizvodnje od travnja to listopada koji potpuno ruše cijenu električne energije do dubokih negativnih cijena. Ako se ovaj trend nastavi, možemo redovno očekivati negativne cijene energije za preko 1.000 sati godišnje uz daljnjih 1.500 sati s niskom cijenom oko nule. Uz negativnu ili nisku cijenu energije za 2.500 sati u godini potpuno je upitna ekonomija nuklearne elektrane koja se ne smije gasiti. Nadalje, nuklearna tehnologija nije pogodna za visoko korumpirana i tragično nekompetentna društva kao što je naše. Naše društvo ne raspolaže s kadrovima koji mogu učinkovito upravljati velikim projektima u organizacijskom, financijskom, regulatornom ili tehnološkom pogledu. Zagrizimo stoga zalogaje koje možemo progutati. I zato smatram da su priče oko za sada nekomercijalnih tehnologija kao što je vodik ili nuklearna energija, samo glupi izgovor da se ništa ne napravi na rješavanju stvarnih problema u našoj energetici.

NACIONAL:  Koji su to problemi?

Stvar je banalno jednostavna. Prvo: treba prestati krasti. Umjesto da se naširoko traži ekipu koja zna i želi krasti i držati ih pod privremenim zaposlenjem treba pronaći ljude koji imaju makar minimalna stručna i upravljačka znanja. Drugo: treba osposobiti državu da upravlja sektorom. Valja objediniti razne agencije od HROTE-a, AZU-a, FONDA NEK, energetskog dijela FZOEU i eventualno EIHP-a i ustrojiti državnu energetsku agenciju zaduženu za potporu vođenju energetske politike. Treće: treba odvojiti HOPS i HEP-ODS i pokušati im pronaći koliko-toliko sposobnu profesionalnu upravu. Četvrto: razvoj države se ne smije temeljiti na uvozu energije. Stoga i nuklearna energija otpada dok ne naučimo proizvoditi nuklearno gorivo. Peto: treba pokrenuti istraživanje ugljikovodika koji civilizaciji ne trebaju samo kao gorivo, već i kao sirovina za proizvodnju plastičnih masa, ostalih kemijskih proizvoda, lijekova, asfalta i ostalih petrokemikalija. Šesto: najjeftiniji način proizvodnje električne energije je sunčeva energija i vjerojatno će tako ostati sljedećih 20-30 godina. Elektroenergetski sustav treba prilagoditi tom izvoru energije. A prije svega treba hitno odblokirati postojeće projekte sunčanih i vjetroelektrana koji vrlo brzo mogu doći na mrežu. Za to je potreban razuman regulatorni okvir za pristup mreži i model za brzu implementaciju baterijskih energetskih sustava.

‘Resorni ministar Ante Šušnjar izjavio je da ga investicije u mrežu ne zanimaju. Dakle, ništa od ulaganja i ostajemo na dotrajaloj mreži. Većem dijelu mreže je istekao životni vijek što je zabrinjavajuće po RH’

NACIONAL:  Kako uopće gledate na sistem upravljanja elektroenergetskim sustavom Hrvatske? Je li on dobar ili ga treba mijenjati?

Treba ga reformirati iz temelja. Nužno je HOPS i HEP-ODS osamostaliti i staviti u funkciju razvoja gospodarstva. Cijeli sektor treba djelomično privatizirati uz zadržavanje državnog kontrolnog paketa. HERA-u treba ukinuti i pokrenuti iz početka.

NACIONAL:  Na svojem ste Linkedin profilu prije par dana objavili zanimljivu konstataciju: „Nije lako igrati utakmicu dok ti generacija izbornika jedna za drugom navija za neprijateljsku momčad i ono malo tvog novca ulaže u ekonomiju susjedne države. „ Možete li precizirati što ste točno mislili i tko su ti koji navijaju za neprijateljsku momčad?

O tome sam radio dublje analize naše energetske situacije na više mjesta. Bez da išta znate o energetici dovoljno je otvoriti karte elektroenergetske i plinske mreže i vidjeti gdje smo, kada i za koga gradili kapitalne objekte, a za koga nismo. Radi se o nadstranačkim naporima više generacija hrvatskih vlada kojima su strani interesi snažno upravljali zadnjih dvadesetak godina, uvijek na našu štetu. Nama nepotrebna skupa infrastruktura je znala biti izgrađena desetljećima unaprijed, isključivo o našem trošku i stajati prazna, čekati svoj red dok drugi dijelovi sustava nisu izgrađeni. Lijepi primjer za to je ogroman plinovod Županja-mađarska granica koji je izgrađen prije 15-tak godina, a koji će tek sljedeće godine ući u punu funkciju kad se dogradi ostatak plinovoda koji opskrbljuje Mađarsku. Taj plinovod koji gotovo isključivo služi Mađarima gradimo mi sa naših 533 milijuna eura europskih sredstava, a kad bude dovršen mi nećemo imati pravo zaračunati ni mrežarinu. Posljednjih nekoliko godina smo u osiguranje dobave plina Mađarskoj uložili gotovo milijardu eura, isključivo naših i nama dodijeljenih EU sredstva. Mađari nisu uložili ni jedan jedini euro. Onih sredstava koje nismo uložili u obnovu vlastite električne mreže koja se raspada. Za elektroenergetsko povezivanje s Mađarskom smo u posljednjih 20-tak godina izgradili čak četiri 400 kV dalekovoda, a istovremeno smo preskakali ulaganje u kičmu našeg elektroenergetskog sustava – 400 kV vezu prema Dalmaciji koja je stara već 50-tak godina. A sve je počelo 2003. godine kada smo započeli privatizaciju naše najvrjednije korporacije, INA-e. Umjesto da prodamo 49 posto udjela u kompaniji i zadržimo 100 posto upravljačkih prava, prodali smo 52 posto udjela i zadržali 0 posto upravljačkih prava i time postali najgluplja država koja je ikad provela privatizaciju. Čovjek koji je sjedio u hrvatskoj vladi koja je 2009. godine odlučila o fatalnoj izmjeni dioničarskog ugovora s INA-om je danas treći čovjek ove države. Možda je sve to slučajnost. Napominjem da mađarskim kolegama ništa ne zamjeram. Sve je majstorski odigrano i njima očigledno nije bitno tko je na vlasti jer igraju dugu međugeneracijsku igru.

NOVI INTERENEF U Splitu skup o energetskoj sigurnosti EU i Hrvatske

NACIONAL:  Hrvatska je na pragu ulaska u OECD, a jedan od uvjeta koji je morala ispuniti jest i promjena u načinu korporativnog upravljanja tvrtkama u državnom vlasništvu, u skladu sa dokumentom Načela korporativnog upravljanja skupine G20/OECD. Hoće li i kakve promjene taj dokument donijeti u sustavu upravljanja državnim tvrtkama u energetskom sektoru? Vjerujete li da će konačno, a nakon desetljeća političkih imenovanja, na čela tih tvrtki doći sposobni kadrovi s iskustvom u energetskom sektoru birani na natječajima?

Razgovore s kolegama iz OECD-a o ovoj temi sam vodio već 2016. godine kao pomoćnik ministra za energetiku i rudarstvo u Vladi Republike Hrvatske. Od toga neće biti ništa. Pa mi već osam godina nismo imenovali nadzorni odbor HEP-a, a godinama se ne imenuju članovi uprava HEP-a, INA-e i HROTE-a već se postavljaju privremene uprave na rok od 6 mjeseci do provedbe javnog natječaja.Taj se natječaj naravno ne raspisuje. Vjerujem da nikad ni neće. Predsjednika i člana upravnog vijeća HERA-e nismo imali gotovo tri godine a još uvijek nam nedostaju dva člana. Ideja da ćemo od sutra tamo imenovati, kako ste rekli, „sposobne kadrove s iskustvom u energetskom sektoru koji će biti birani na natječajima“ tjera suze na oči.