Željka Antunović, ministrica obrane u vladi Ivice Račana, govori o nedavno održanom mimohodu Hrvatske vojske i odnosima premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, komentira odluku o obaveznom služenju vojnog roka te vjeruje da su Milanoviću otvorena vrata u SDP-u

Prošloga tjedna održan je dugo najavljivani svečani vojni mimohod u povodu 30. obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja. Uz prisustvo državnog vrha u njemu su sudjelovale pješačke postrojbe HV-a, MUP-a, pravosudne policije, Civilne zaštite i Hrvatske vatrogasne zajednice, kao i motorizirani i mehanizirani postroji s više od 500 borbenih i neborbenih vozila, sve skupa oko preko 3400 pripadnika oružanih snaga, uz prelijetanje Rafalea, tenkove Leopard 2 A7 i prvi bespilotni dron Bayraktar koji ostaje u Hrvatskoj. Istovremeno je na moru južno od otoka Šolte održan i mimoplov Hrvatske ratne mornarice.

Vojnim mimohodom poslana je poruka zemljama regije da je Hrvatska vojska dobro opremljena i spremna obraniti zemlju od ugroza, ali još važnije, bila je to demonstracija snage jedne od rijetkih institucija kojoj hrvatski građani vjeruju. No kao i sve vojne parade, poslužila je jačanju domoljublja i jedinstva, o kojima je u posljednje vrijeme najviše govorio premijer Andrej Plenković, koji poput predsjednika Republike Zorana Milanovića, nije sudjelovao u Domovinskom ratu. Ipak, za ovu priliku obojica su zaboravila međusobne nesuglasice i zajednički pratila mimohod s tribina.

Protekli mimohod, odnose između premijera, ministra obrane i predsjednika Republike, ali i stanje u Hrvatskoj vojsci 30 godina nakon Oluje, u razgovoru za Nacional prokomentirala je bivša potpredsjednica vlade Ivice Račana i bivša ministrica obrane Željka Antunović.

NACIONAL: Vi ste jedina ministrica obrane u povijesti Republike Hrvatske. S ovim odmakom, čini li vas to ponosnom?

S jedne strane, naravno da me čini ponosnom, osobito zato što sam taj posao odradila kako treba, ne samo po svojoj procjeni, već i po ocjeni suvremenika iz tog razdoblja, onih koji su aktivno služili, bili u Ministarstvu, ali i nekih analitičara. No s druge strane, ne veseli me to jer se bojim da nisam samo prva već i jedina i još dulje vrijeme posljednja žena na toj funkciji. Ja sam mislila da treba samo probiti led i da će nakon toga biti lakše. Međutim, nije. Stakleni stropovi i razne barijere i dalje stoje pred ženama na raznim područjima. Nažalost, i dalje postoje brojne predrasude.

NACIONAL: Kakvi su dojmovi nakon održanog vojnog mimohoda u povodu 30. obljetnice Oluje, oko kojeg su se predsjednik Republike i premijer začudno brzo dogovorili?

Zagovaram da Hrvatska vojska bude potpuno otvorena prema građanima. I po naravi i po odgoju prvenstveno sam mirotvorka i nisam pristalica naoružanja. Ali sam isto tako kao građanka, kao bivša političarka i bivša ministrica obrane vrlo realna i mislim da si ovog trenutka ne možemo priuštiti da nemamo oružane snage. A kad ih imamo, onda ih moramo ustrojiti tako da budu otvorene prema građanima, da građani budu ponosni, kao i da rado služe u Oružanim snagama kako bi se pripremali za situaciju koju nikako ne želimo, a to je napad na naše granice. Mimohod je svakako jedna takva aktivnost, ne samo što ga građani vole gledati, već imaju i priliku upoznati se sa svime čime Oružane snage raspolažu, kako se moderniziraju, kako su opremljene i uvjeriti se da su spremne obraniti domovinu. Nisam od velikih parada, ali volim vojni protokol i nemam ništa protiv mimohoda….