Zakonski okvir je dobar, ali se ne primjenjuje, pa na svim nadvožnjacima i drugim strateškim mjestima treba postaviti radarske kamere te zabraniti pretjecanja tegljačima, koji iniciraju najrizičnije situacije, kad pred jureću kolonu na lijevu traku brzinom od 90 km/h nepredvidivo skrene tegljač

Najveća greška našeg prometnog sustava je preuveličan utjecaj edukacije na sigurnost cestovnog prometa. To je posljedica cehovskog lobiranja zainteresiranih, zbog čega se resursi i novac usmjeravaju na rješavanje manje utjecajne čimbenika. Zbog toga smo u posljednja tri desetljeća nepotrebno izgubili stotine života na cestama.

Primjer 1: opasno prometno rješenje možemo rješavati ulaganjem iznosa 100 u rekonstrukciju, premda se bolji efekt može postići samo poboljšanom signalizacijom, uspornicima (vibracijskim ili po potrebi intenzivnijim) i radarskim kamerama, uz trošak 10. Ne samo da je sigurnosno poboljšanje veće, nego se istim resursima i novcem može riješiti deset opasnih mjesta, umjesto jednog, a u Hrvatskoj ih ima tisuće. Ali tada nastaje problem – nema unosnih prometnih projekata…

Primjer 2: Možete vozače dodatno na više načina dodatno educirati, od čega imaju interes oni koji to potiču, ali zašto dodatno nekoga educirati da vozi brzinom od 50 km/h u naseljenom mjestu, ili da vozi 40 km/h nakon što ugleda taj znak? Zašto onda ipak mnogi to krše? Zato što znaju da nema kontrola, osim na poznatim lokacijama. To, nažalost vrijedi i za mnoge informiranije strance koji redovito i bez straha krše brzinsko ograničenje. A svi ti, čim dođu u Sloveniju, pogotovo Austriju, Njemačku, Italiju… u pravilu voze po propisu. Bez ikakve dodatne edukacije! Koliko onda vrijedi edukacija? Za sigurnost cestovnog prometa više vrijedi jedna radarska kamera od sto edukacijskih programa, apela, savjeta… Pa vozači svu potrebnu edukaciju dobivaju u postupku dobivanja vozačke dozvole.

Treći je primjer posebice zanimljiv i opasan jer je česta pojava na našim prometnicama: brza vožnja lijevom trakom u koloni uz premali, minimalni razmak. I česta je situacija da desna vozna traka uopće nije zakrčena, odnosno na njoj je manje vozila nego na lijevoj. Takvu smo situaciju snimili 9. travnja 2025. oko 17:30, na autocesti A1 u smjeru sjevera, blizu Karlovca.

Zbog čega je u koloni šest vozila, koji očito voze lijevom trakom, pri čemu četiri drže razmak od vozila ispred manji od 10 metara, a peti manji od 20 metara, premda je zakonska obveza da pri procijenjenih 130 km/h trebaju držati razmak od 72 metra?

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama
Članak 142.
(1) Autocestom se vozila moraju kretati krajnjom desnom prometnom trakom ako nije zakrčena vozilima u koloni.
(2) Na autocesti vozač smije mijenjati prometnu traku zbog bržeg kretanja samo prelaženjem vozilom u lijevu prometnu traku.
(3) Na autocesti vozač ne smije vozilom prelaziti iz trake u traku (slalom vožnja), pretjecati trakom za zaustavljanje vozila u nuždi, kretati se na način da ne drži potreban razmak, požurivati vozila ispred sebe davanjem svjetlosnih ili zvučnih znakova ili na neki drugi način niti izvoditi bilo koju drugu radnju kojom ugrožava ili dovodi u opasnost druge sudionike u prometu.
(4) Vozač, kada se kreće vozilom iza drugog vozila istom prometnom trakom, mora voziti na udaljenosti koja nije manja od udaljenosti koju bi prešao brzinom kojom vozi u dvije sekunde (sigurnosni razmak) odnosno udaljenosti propisanom prometnim znakom.
(5) Iznimno od stavka 4. ovog članka, pri povoljnim uvjetima vožnje, kada se vozi u koloni vozila koja se kreće manjom brzinom, udaljenost se može smanjiti, ali ne smije biti manja od udaljenosti koju vozilo, pri brzini kojom se kreće, može prijeći u jednoj sekundi.
(6) Novčanom kaznom u iznosu od 260 eura kaznit će se za prekršaj vozač vozila ako postupi suprotno odredbi stavka 1. ovoga članka.
(7) Novčanom kaznom u iznosu od 260 eura kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbi stavka 3. 4. i 5. ovoga članka.
(8) Vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuje jedan negativni prekršajni bod, ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavka 7. ovog članka.

Zašto vozači svjesno krše prometna pravila, premda im je sve jasno objašnjeno u autoškoli, a da lijeva traka autoceste nije za pretjecanje i da treba držati sigurnosni razmak u iznosu prijeđenog puta u dvije sekunde pri konkretnoj brzini? Zato što mogu! I to dobro znaju, jer čim dođu u Sloveniju, bez da ih je itko dodatno educiraju ne rade te prekršaje.

Rizike opasnih naleta i lančanih sudara povećavaju česte situacije da tegljač iznenada, pred jurećom kolonom, koja ponekad, uz minimalan razmak, vozi brže od 150 km/h. Tada najprije prvo vozilo počne snažno kočiti te nastaje rizik nalijetanja sljedećih vozila i lančanog sudara.

Više je nego očito daje u konkretnoj situaciji, među tri utjecajna čimbenika 100 posto krivnje i odgovornosti na vozačima. Cesta i automobili, nemaju nikakav utjecaj. Službena i, nažalost, utjecajna “prometna struka” nažalost inzistira na tri utjecajne trećine, odnosno da su vozač, vozilo i sustav prometnice za sigurnost odgovorni s po 33 posto.

Da ih pitate za ocjenu konkretne situacije i način rješavanja problema, istakli bi da je jedan od bitnih problema u manjku edukacije vozača. koji usprkos ‘manjka edukacije’, već u Sloveniji voze po propisu. Dakle, nije riječ o manjku edukacije, nego o manjku rizika kažnjavanja za prometne prekršaje.

HR1, Dnevni ritam, 27. listopada 2023.
Prof. emeritus Ivan Dadić: ‘Vozači su krivi 33 posto, ceste 33 posto i vozila 33 posto’.
Prof.dr.sc. Željko Marušić: ‘Ne, vozači su krivi 85 posto, ceste 10 posto, vozila 5 posto i upravo ta mantra, 33/33/33, koja se vuče desetljećima, kriva je za loše stanje u prometu!’

Nije riječ (samo) o nestručnosti koja, nažalost, nije rijetka toj branši, nego o namjernom guranju strategije koja osigurava najviše prometnih projekata i profita, nauštrb sigurnosti cestovnog prometa i nacionalnih interesa.

Raspodjela krivnje je, u konkretnom slučaju, vozači 100 posto, autocesta 0 posto, vozila 0 posto  i tome treba prilagoditi nužne mjere:

1. Na sve nadvožnjake te u kutije na stupovima svakih 5 km, od kojih je samo određeni broj aktivan, treba postaviti multifunkcijske radarske kamere, koje snimaju brzinu, razmak od vozila, vožnju desnom trakom, slalom vožnju, nevezivanje sigurnosnog pojasa, neispravno korištenje mobitela…

2. Zabraniti pretjecanja za teretna vozila mase veće od 7,5 tona vozila koja voze brzinom većom od 80 km/h. Trebalo bi postavljati odgovarajuće prometne oznake, koje bi vozače upozoravale na to.

3. Promjenjivom signalizacijom, na određenim dionicama, ovisno o prometnom opterećenju i vremenskim uvjetima teretnim vozilima mase veće od 7,5 tona moglo bi se dozvoliti neograničeno pretjecanje.