Što su to pametne zgrade i što podrazumijeva taj pojam? U čemu se razlikuju od standardnih kuća i zgrada, javnih objekata, poput bolnica i škola, ili industrijskih pogona na kakve smo navikli i u kakvima danas boravimo? I kakve će nam promjene u svakodnevnom stanovanju donijeti? Na ta pitanja odgovara okrugli stol održan u sklopu projekta Green Living

„Naš projekt predstavljao je dubinsku obnovu zgrade Energetskog instituta Hrvoje Požar u kojoj smo ostvarili NZEB standard i u zgradi imamo tehnologije odnosno sustave koji tu zgradu svrstavaju u kategoriju pametnih zgrada. Napravili smo potpunu zamjenu opreme u sustavu grijanja, hlađenja, klimatizacije i u sustavu rasvjete. I sva ta oprema je daljinski upravljana i digitalizirana. Možemo kontrolirati način korištenja zgrade za svaku prostoriju pojedinačno. To znači, primjerice, da se automatski isključuje rasvjeta kad u prostoru nitko ne boravi. Za svaku pojedinu prostoriju podešava se stupanj grijanja, hlađenja i klimatizacije odnosno unutarnje temperature. A u prostorijama u kojima imamo mehaničku ventilaciju, a predavaonice i prostorije za sastanke te pojedini uredi, u tim prostorijama možemo kontrolirati koncentraciju CO2 u prostoru. Sustav radi na način da dobavlja onoliko svježeg zraka u prostor koliko ljudi boravi u tom prostoru to jest kolika je koncentracija CO2. Time se postiže najbolja moguća ugodnost boravka za nas kao korisnike“, ispričala je to Margareta Zidar s Energetskog instituta ‘Hrvoje Požar’, voditeljica projekta nZEB kojim je zgrada Instituta pretvorena u prototip pametne zgrade, na početku Nacionalovog okruglog stola na temu pametne gradnje.

Na drugom po redu Nacionalovom okruglom stolu pod zajedničkim imenom GREEN LIVING koji organiziramo u suradnji s Regionalnom energetsko-klimatskom agencijom sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) i Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), tema je bila razvoj pametnih zgrada ili zgrada budućnosti.

Gosti Nacionalovog Okruglog stola o pametnim zgradama: Denis Dobrotić (Bosch Hrvatska), Krunoslav Lisjak (Opereta Invest), Tea Žakula (Fakultet strojarstva i brodogradnje), Margareta Zidar (Energetski institut Hrvoje Požar) i Tomislav Ilić (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost) Photo Saša Zinaja/NFoto

Razvoj stanovanja u budućnosti ide u nekoliko jasno prepoznatljivih smjerova, a bit će određen tehnološkim napretkom, rastućom ekološkom sviješću, demografskim promjenama i potrebom za većom fleksibilnošću života. Jedan od tih smjerova je održiva i energetski učinkovita gradnja.

‘Mi trenutno od pametne zgrade očekujemo da postigne neku temperaturu, da sustav održi tu temperaturu, što je u redu, ali to je tek osnova osnove. Od pametne, zaista inteligentne zgrade, očekuje se puno više od toga. Primjerice, očekuje se da sustav u zgradi točno poznaje preference svakog korisnika’, kaže Tea Žakula s Fakultet strojarstva i brodogradnje.

Zgrada zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje također je pretvorena u pametnu zgradu, a Tea Žakula, voditeljica Laboratorija za energetsku učinkovitost tog fakulteta, najprije je pojasnila što su to stvarno pametne zgrade:

„Mi jako puno zgrada zovemo pametnim zgradama, što one zapravo nisu, barem ne u kontekstu kako to vidi Europska komisija ili ljudi koji se stručno bave pametnim zgradama. Upravo iz tog razloga Europska komisija je prije par godina izdala metodologiju kojom, na skali od nula do 100, možete kvantificirati koliko je vaša zgrada pametna. Najinteligentnija zgrada je 100, najgluplja zgrada je nula. I mi smo s tom metodologijom izračunali koliko je, recimo, inteligentna jedna zgrada koja je sada napravljena, a to je bio FSB, sa svojim komercijalnim sustavom upravljanja i razinom inteligencije. Dakle, govorimo o najmodernijoj zgradi, s trenutno najmodernijim sustavom upravljanja i svom senzorikom, kakvu je opisala i kolegica Margareta Zidar s Energetskog instituta Hrvoje Požar, razina inteligencije te zgrade je oko 50. Što znači da postoji još jako puno koraka da bismo došli do razine 100. Zašto je to tako? Zato što mi trenutno od zgrade očekujemo da postigne neku temperaturu, da sustav održi tu temperaturu, što je u redu, ali to je tek osnova osnove. Od pametne, zaista inteligentne zgrade, očekuje se puno više od toga. Primjerice, očekuje se da sustav u zgradi točno poznaje preference svakog korisnika. Dakle, ja točno znam šta Margareta želi, koja njoj temperatura treba, koja količina zraka, I tako dalje, i odgovaram na njene potrebe. Ne na potrebe nekog općenitog standarda, nego na konkretno njene potrebe. To je prva stvar koja je danas očekuje od najpametnije zgrade. Mi imamo zapravo jedan primjer zaista živućeg laboratorija za inteligentne zgrade, a to je RCK Ruđera Boškovića, koji smo kao FSB napravili u suradnji s Tehničkom školom Ruđera Boškovića, a to je zgrada koja će trenutno s razine inteligencije 50 doći na razinu inteligencije preko 85.“

‘Ono što vidimo u kontekstu najnaprednijih zgrada na tržištu je relativno nisko u odnosu na ono što Europska komisija očekuje od nas’, ističe Tea Žakula, voditeljica Laboratorija za energetsku učinkovitost na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Photo Saša Zinaja/NFoto

E sad, gdje je ta razlika i kako to radimo? – postavila je pitanje Tea Žakula i odmah odgovorila:

„Upravo razvijanjem algoritma. U različitim kodekstama koje omogućuju puno naprednije stvari od ovoga. Tako da samo želim reći da ono što vidimo u kontekstu najnaprednijih zgrada na tržištu je relativno nisko u odnosu na ono što Europska komisija očekuje od nas, a naravno i u odnosu na neke druge legislative u drugim dijelovima svijeta. Tako da mi na FSB-u naravno sve ove osjetnike o kojima je Margareta govorila, isto tako smo ugradili i na Tehničkoj školi Ruđera Boškovića, ali pametna zgrada nije zgrada koja samo prikuplja hrpu podataka i crta neke lijepe grafove koje nam pokazuju kakva je potrošnja energije. Pametna zgrada, zaista pametna zgrada mora biti u mogućnosti napraviti puno više od toga. Rekla sam samo jedan primjer, a to je prilagoditi se specifično vašim potrebama. Druga velika razlika je u tome što pametna zgrada mora moći odgovoriti na potrebe mreže. Dakle, ne možemo svi u 3 sata popodne upaliti sustave hlađenja, jer to izaziva ozbiljne probleme na mreži. Dakle, pametna zgrada bi morala pročitati sve signale u okolini i odgovoriti na te signale. Kao što i mi kao inteligentni ljudi osjećamo, vidimo što se događa u okolini i odgovaramo na te signale.“

‘Kada sam rekla da je razina inteligencije današnjih najpametnijih zgrada negdje oko 50 od mogućih 100 posto, moram napomenuti da na tržištu danas ne postoji nešto što vas može dovesti do 100’, ističe Tea Žakula s Fakulteta strojarstva i brodogradnje

Na pitanje koliko trenutno u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost imaju projekata izgradnje ili obnove zgrada na način da ih se pretvori u pametne – i koju razinu inteligencije postižu te zgrade, je li to 20, 30 ili 50 posto, odgovorio je Tomislav Ilić, voditelj projekata za energetsku obnovu zgrada iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

„ Ono što mi trenutno provodimo je više vezano za energetske obnove i popravke nekih postojećih kuća, zgrada, javnih zgrada, višestambenih zgrada, što samostalno provodimo u suradnji sa ministarstvom, u stvari po pozivima Ministarstva graditeljstva i Ministarstva zaštite okoliša. Možemo reći da mi  „opamećujemo“ postojeće zgrade do neke razine koja je ekonomski održiva, da se uklopi u neke granice koje su postavili pozivi ministarstva, gdje se potiču mjere, prvenstveno sanacije i obnove ovojnice zgrade, a tek onda i uvođenja svih ovih ostalih mogućnosti koje bi se mogle primijeniti. Tako da, što se tiče razine pameti naših zgrada, mislim da smo na nekih maksimalno 20 do 25% bodova, budući da su sufinancirani i sustavi grijanja, hlađenja, ventilacije. S obzirom na nove smjernice ministarstva, kroz NPO stavljena se radi i analiza postojećeg stanja zgrade, gdje se ta postojeća zgrada analizira od strane različitih inženjera, različitih struka i daju se preporuke kako poboljšati postojeće stanje zgrade. Znači, najprije gledate zdrave klimatske uvjete, procjenjuje se što bi se moglo popraviti na toj postojećoj zgradi. Što se tiče zdravih klimatskih uvjeta, gleda se stupanj vlage, lebdeće čestice ili sve ostale faktore koji smanjuju ugodnost života, a također procjenjuje se i otpornost od potresa i požara. Znači, to su oni osnovni parametri koji se mogu popraviti kroz pozive koji su najčešće prebukirani s 200-300% alokacije sredstava koja se dodjeljuju korisnicima. Ovisno o projektantima i projektima te onome tko ulaže u obnovu tih zgrada, ovisi i stupanj ulaganja u neka pametnija rješenja. Ali u svakom slučaju, za razliku od vremena kad smo tek krenuli sa EU fondovima, kada su to bile isključivo neke građevinske mjere, sada 90% zgrada ulaže u dubinsku obnovu, gdje se uz uštede od energije za grijanje i hlađenje, koja je minimalno propisana na 50% od postojećeg stanja, mora postići i ušteda primarne energije. Znači, sva ona energija koja dolazi na zgradu morala bi se smanjiti na 50% i to je već neki značajan napredak za postojeći fond zgrada jer su nam zgrade stvarno u lošem stanju.“

Tomislav Ilić, voditelj projekata za energetsku obnovu zgrada u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ističe da Fond redovno raspisuje pozive kako bi omogućio sufinanciranje energetske obnove kuća i zgrada  Photo Saša Zinaja/NFoto

Tomislav Ilić upozorio je da pojedine škole još uvijek nemaju moderne sustave grijanja, ali da ipak gledajući sveukupne rezultate, zgrade idu prema boljim pokazateljima. Kod javnih zgrada postoji sustav upravljanja energijom koji vodi APN gdje se sve zgrade moraju prijavljivati u sustav gospodarenja energijom, uvedeno je daljinsko očitanje svih energenata, vode, struje i energije za grijanje i ti se podaci prikupljaju i nadziru kako bi se mogli dalje analizirati kroz sustav.

‘Imamo nešto što se zove sindrom bolesne zgrade. Dakle, jako puno novaca odlazi na liječenje ljudi koje je zaista njihova vlastita zgrada učinila da se osjećaju bolestima’, upozorava Tea Žakula s FSB-a

Tvrtka Bosch Hrvatska na tržištu nudi dizalice topline i sustave hlađenja i grijanja, a Denis Dobrotić, prodajni inženjer u odjelu prodaje dizalica topline, opisao je na koji se način takvi sustavi mogu povezati s centralnim nadzornim sustavom kontrole potrošnje energije i kako to funkcionira u praksi?

„Trenutno je svaku dizalicu topline koju mi nudimo moguće povezati na neki centralni sustav. Ona može davati vanjski signale nekom centralnom pametnom sustavu. To funkcionira ovako. Spomenuli ste NZEB projekt. Mi smo također sudjelovali u jednom pilot projektu s Arhitektonskim fakultetom, gdje je napravljena jedna mobilna NZEB kućica gdje je implementiran naš sustav grijanja, hlađenja i ventilacije. Znači, dizalica topline služi za grijanje, hlađenje i sustav rekuperacije to jest za mehaničku ventilaciju prostora. I ono što je zanimljivo, oni su taj naš sustav, dizalice topline, povezali na jedan svoj pametni sustav, neovisno koji je proizvođač. Postoji jedan modul koji se isto ugradi u dizalice topline i onda ona daje informacije centralnom nadzornom sustavu ili pametnom sustavu o tim informacijama. To su najčešće informacije o potrošnji, o samom načinu rada, temperaturama koje su postignute na dizalice topline i u tom sustavu grijanja. Znači ono što neki pametni sustav treba. Naravno tu nije moguće iščitati sve podatke, jer neke servisne podatke mi kao proizvođač zadržavamo za sebe. Ključno je da korisnik u svakom trenutku može vidjeti koliko je dizalica potrošila struje i koliko je prenijela toplinske energije u sustav pametne kuće. Isto tako, sustav se može nadograđivati na način da se grijanje ili hlađenje gase ukoliko je otvoren prozor, ovisno u kojem modu sustav radi“, opisao je Denis Dobrotić iz Boscha.

Denis Dobrotić prodajni inženjer dizalica topline u tvrtki Bosch Hrvatska i Krunoslav Lisjak, voditelj odjela investicija u agenciji Opereta Invest ističu brojne prednosti ugradnje dizalica topline i ostalih pametnih sustava upravljanja Photo Saša Zinaja/NFoto

O tome kakva je potražnja na tržištu nekretnina za pametnim zgradama, objasnio je Krunoslav Lisjak, voditelj odjela investicija iz agencije Opereta Invest. Kad već kupuju nekretninu, traže li kupci da ona ima određenu razinu pametnog upravljanja?

„Prošli smo onu fazu mistifikacije oko toga što je to pametna zgrada ili pametni stan i sve više ljudi, s obzirom na ove cijene nekretnina, kad već plaćaju visoku cijenu, interesiraju se što sve oni u toj cijeni dobivaju. Kupci za svoj budžet naprosto žele otići korak dalje prema pametnom stanovanju. Neki se odlučuju za niskoenergetske kuće koje ne moraju nužno biti na području šireg centra Zagreba, već odlaze i malo izvan grada jer takva kuća može ponuditi pametna rješenja, ali i veliku razinu energetske neovisnosti. Ako ugrade solare, uz dizalicu topline, oni dobivaju jedan zaokruženi proces i znaju da, ako već investiraju, da će troškovi održavanja idućih 20, 25, 30 godina biti pod kontrolom, a s obzirom na cijenu energenata. I to je velika stvar. Kad je riječ o tehnologiji vezanoj za zgrade, tu imamo najviše upita od poslovnih korisnika. Jer na većoj količini kvadrata učinak uštede svakako je značajan. Nisko energetski standard je sasvim u redu i većina korisnika zapravo započinje s tom razinom, s kombinacijom solara, dizalica topline i, recimo, upravljanja rasvjetom, ljudi već mogu dobiti dobar umjer uloženo-dobiveno. Tu svakako imamo interesa te širimo našu ponudu u tom smislu da takvim zainteresiranim kupcima možemo ponuditi nešto novo“,  rekao je Krunoslav Lisjak.

Denis Dobrotić iz Bosha Hrvatska nadovezao se vezano uz troškove kupnje i ugradnje dizalica topline i pojasnio koliko stoji ugradnja dizalice topline za jednu privatnu kuću od 150 do 200 četvornih metara.

„Uvijek treba gledati cijeli sustav jer uz dizalice topline dolaze i troškovi ugradnje te održavanja. Ne možete vi kupiti samo dizalicu topline, ugraditi ju i očekivati da će sama od sebe raditi. Postoji još niz komponenata koje uz to treba ugraditi. Za neku prosječnu kuću mi računamo troškove između 10.000 i 15.000 eura što podrazumijeva dizalicu topline, ostalu opremu koja ide uz nju te troškove montaže“, rekao je Denis Dobrotić.

‘Ključno je da korisnik u svakom trenutku može vidjeti koliko je dizalica potrošila struje i koliko je prenijela toplinske energije u sustav pametne kuće. Isto tako, sustav se može nadograđivati na način da se grijanje ili hlađenje gase ukoliko je otvoren prozor’, kaže Denis Dobrotić iz Boscha Hrvatska

Na pitanje koliko troškovi iznose kad su u pitanju veći sustavi, poput zgrada, on kaže da se cijene za manje objekte kreću od 50 tisuća eura te od 200 do 300 tisuća eura i više za veće objekte, ovisno o potrebama same zgrade. Najlakše je, kaže, definirati cijenu za kuće, dok je u zgradama puno više elemenata koji utječu na konačnu cijenu.

Zadatak „olakšati“ cijenu takvih i sličnih uređaja ima Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Tomislav Ilić iz Fonda rekao je kako oni potiču ugradnju svih vrsta sustava koji se baziraju na obnovljivim izvorima energije.

Na pitanje raspisuju li oni posebno natječaje za ugradnju solara, a posebno, primjerice, za ugradnju toplinskih dizalica, Tomislav Ilić je pojasnio da su pozivi za programe sufinanciranja razvrstani prema grupama korisnika i koncipirani prema njihovim potrebama.

„Prošle godine imali smo programe za energetsku obnovu obiteljskih kuća, gdje su bile prihvatljive sve mjere energetske učinkovitosti. To je bio onaj najširi oblik poziva, gdje uz vanjsku ovojnicu i toplinsku izolaciju vanjske ovojnice možete odmah prijaviti i sustave za grijanje i hlađenje, znači dizalice topline ili bilo koji obnovljivi izvore energije kao sustav grijanja, peći na pelete, na drvenu sječku, geotermalne pumpe, sve što je vezano za obnovljive izvore. Više ne financiramo ni jedan sustav na fosilno gorivo, dakle, niti plinske bojlere niti slično, nego samo obnovljive izvore energije za grijanje i hlađenje. To uključuje i, primjerice, fotonaponsku elektranu na kuću. Ljudi su sve više osviješteni i jako je puno slučajeva da ljudi, kad naprave građevinski dio, odmah kreću s ugradnjom kompletnog sustava koji omogućava da njihova kuća bude energetski pokrivena. Znači, ako posložite sve kako treba, vi možete postići NZEB i kroz energetsku obnovu, što se tiče potrošnje“, kaže Tomislav Ilić. Za taj je poziv Fond prošle godine zaprimio 12.000 prijava, a osigurali su dovoljno sredstava, oko 120 milijuna eura, pa je sufinanciranje ugovoreno sa svima koji su zadovoljili uvjete poziva. Više od 9.000 ugovora odnosilo se na energetsku obnovu obiteljskih kuća. Fond raspisuje i pojedinačne pozive za fotonaponske elektrane, a upravo je u tijeku priprema i objavljen je poziv za ugrađene fotonaponske elektrane u 2025., sličan je poziv bio i 2023. Fond time pomaže sufinancirati i dio već izvedenih radova i time pomaže građanima da se opredijele za energetski učinkovite sustave.

‘Prošle godine imali smo programe za energetsku obnovu obiteljskih kuća, gdje su bile prihvatljive sve mjere energetske učinkovitosti. Više ne financiramo ni jedan sustav na fosilno gorivo’, kaže Tomislav Ilić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Kad je riječ o energetskoj obnovi javnih zgrada i više stambenih zgrada, kulturnih dobara, riječ je o financiranju koje kroz svoje pozive osiguravaju Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te Ministarstvo kulture i medija. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, objašnjava Ilić, u tim je slučajevima kao posredničko tijelo provodio ocjenjivanje prijava te ugovarao projekte koje sada provode.

„Prošle godine se na pozive za višestambene zgrade prijavilo 565 zgrada. Naravno, interes je bio jako velik, tako da je trebalo osigurati dovoljno financija, a sada je ta alokacija povećana na 128 milijuna eura. Ministarstvo je najavilo da će pokušati naći i dodatna sredstva. Pozitivno je na ovom pozivu ocijenjeno više od 400 zgrada, tako da se očekuje da će se osigurati sredstva za sve kako bi se što više zgrada obnovilo. Većina njih je energetski razred E ili F. To je jako loše stanje. Znači što god da se napravi, očekuje se da bi kvaliteta života u tim zgradama u 21. stoljeću trebala biti poboljšana. Zbog toga Fond ne samo da financira i provodi projekte energetske obnove, već i jako puno horizontalnih mjera koje promoviraju i uređenje okoliša i ozelenjavanje. Drugo, osim tehnoloških stvari povezanih s pametnom kućom, kao arhitekt smatram da se puno može napraviti i načinom gradnje, odabirom materijala, ali i prirodnih elemenata koji mogu poboljšati stanje i funkcioniranje zgrade. To su, primjerice, zelena pročelja, koja se također financiraju kroz energetsku obnovu, kao i zeleni krovovi, što je važno zbog klimatskih promjena čijem utjecaju možemo i sami svjedočiti. Tako da su svi ti elementi prihvatljivi po našim pozivima koji uključuju i urbanu mobilnost, elektromobilnost. Tehnički propisi i zakoni nas obvezuju da sve više ulažemo u tom smjeru tako da želimo napraviti sve što je moguće kad je riječ o energetskoj obnovi“, zaključio je Tomislav Ilić.

Tea Žakula sa svojim timom na Fakultetu strojarstva i brodogradnje već sada razvija algoritme za pametne zgrade nove generacije, kakve će se na tržištu pojaviti tek za pet do deset godina. Koja je razlika između sadašnjih pametnih zgrada i tih zgrada budućnosti i u kojem smislu će se one još dodatno unaprijediti?

„Kada sam rekla da je razina inteligencije današnjih najpametnijih zgrada negdje oko 50 od mogućih 100 posto, moram napomenuti da na tržištu danas ne postoji nešto što vas može dovesti do 100. Jednostavno ne postoji tvrtka koja tako nešto proizvodi. Postoji puno malih startupova koji rade s naprednim algoritmima i koji žele ići u tom pravcu. No, moja grupa je vrlo intenzivno radila na tome od 2008. i još nismo vidjeli takvu tvrtku. Gdje je velika razlika? Pričali ste o dizalicama topline preko kojih vi šaljete neke podatke na centralni sustav zgrade. Proizvođači dizalica topline, bio to Bosch ili druge tvrtke koje također imaju kvalitetna rješenja, napravile su izvrstan proizvod. Dakle, oni imaju tu dizalicu topline koja je kvalitetan proizvod i koja se treba integrirati u zgradu. U čemu je problem? Problem je taj što nema povratne veze između zgrade i dizalice topline. Jer ono što recimo „normalan“ korisnik, odnosno osoba koja se ne bavi energetikom, uopće ne zna je da jako veliku ulogu igra period kada se dizalica topline koristi. Vama zvuči možda logično da je najbolji način da koristite dizalicu topline, da grije i hladi, onda kada su ljudi u zgradi. Ali mi koji razvijamo neke napredne algoritme, za prediktivno upravljanje, kad uzmemo u obzir vremenske uvjete, stanje na mreži, cijenu električne energije, umjetna inteligencija nam kaže da radite potpuno krivu stvar. Da je pravo vrijeme za pogon te dizalice topline prebaciti grijanje ili hlađenje na drugi period dana ili čak noći. Dakle, proizvod je izvrstan, ali nedostaje ta nadogradnja gdje neka viša inteligencija odlučuje o tome kada će taj sustav raditi i kako će on biti integriran sa svima ostalima. To je nešto što pokušavamo razviti, što smo zapravo već implementirali u fazi implementacije na tehničkoj školi Ruđera Boškovića i, nadam se, vrlo skoro na FSB-u. To su te nove razine inteligencije zgrade koje, kažem, komercijalno još ne postoje“, objasnila je Tea Žakula.

‘Osim tehnoloških stvari povezanih s pametnom kućom, kao arhitekt smatram da se puno može napraviti i načinom gradnje, odabirom materijala, ali i prirodnih elemenata koji mogu poboljšati stanje i funkcioniranje zgrade’, kaže Tomislav Ilić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Ono što razvijaju na FSB-u, kaže, cilj im je početi primjenjivati na tržištu tako da upravo započinju projekt predkomercijalizacije takvih rješenja.

„Dakle, ono što razvijam na FSBU, želimo s prvim korisnicima početi implementirati na tržištu i vidjeti stvarni impakt takvih sustava. Jer ono što se pokazuje vrlo jasno kroz takve projekte da su uštede 10, 15, 20, negdje i više od 20 posto i da je vrijeme povrata investicije vrlo brzo. Dakle, nije samo bitno koliko nešto košta u startu, nego koliko vi brzo kroz uštede možete vratiti tu investiciju. Kod naprednih sustava upravljanja, vrijeme povrata investicije je vrlo kratko. Znači, nekada govorimo i ispod godinu dana, što je puno, puno kraće od određenih fotonaponskih panela gdje govorimo o nekoliko godina. Sad samo da se još vratim na ono što je rekao gospodin Ilić, puno toga se može napraviti i u fazi gradnje. Dakle, inteligentna zgrada nije samo ona koja radi neku sofisticiranu inteligenciju u razini upotrebe, nego od samog projektiranja. Ono što je meni jako žao, što je u fazi obnove zgrada, propušten ključni moment, a to je uvođenje ventilacije u takve zgrade. Svrha pametna zgrade nije samo da štedi energiju i da bude proizvođač energije, nego da ljudima u zgradi bude ugodno, da su zdravi i da mogu biti produktivni. Jedan od najvećih parametara koji na to utječe je kvaliteta zraka“, ističe Tea Žakula.

Ona je objasnila da ljudi mogu jako dobro osjetiti kad im je vruće ili hladno, ali da nemaju tako dobro razvijene senzore da mogu osjetiti kada je kvaliteta zraka u zgradi loša.

„Radili smo puno eksperimenata u laboratoriju sa stvarnim korisnicima. Ljude u laboratoriju smo koristili na neki način kao zamorce. Vidjeli smo da ljudi zapravo čak i vrlo visoke razine CO2 ne prepoznaju, što je govorila i gospođa Zidar. Čak i one razine CO2 za koje je u literaturi znanstveno potkrijepljeno da ljudi počinju osjećati nelagodu, da ih boli glava, mi ne osjetimo dobro. I zbog toga imamo nešto što se zove sindrom bolesne zgrade. Dakle, jako puno novaca odlazi na liječenje ljudi koje je zaista njihova vlastita zgrada učinila da se osjećaju bolestima. Tako da ja bih voljela vidjeti statistiku koliko je zgrada koji su ušle u obnovu, ugradilo mehaničku ventilaciju, a prije toga ju nisu imale. Ja vjerujem da je takvih zgrada, rekla bih, manje od 10 posto“, smatra Tea Žakula.

No, Tomislav Ilić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ima konkretne podatke koji pokazuju da su ti podaci puno bolji no što bi se možda očekivalo:

„Začudo ili ne, razvija se svijest o tome i tamo gdje je moguće primijeniti i fizički implementirati sustave ventilacija, to se i radi. Kad je riječ o javnim zgradama, preko 60 posto takvih zgrada ugradilo je sustave ventilacije, rekuperacije i dizalice topline ili klima komore vezano za grijanje i hlađenje. Kod višestambenih zgrada je tehnički to, kod obnove, teško. I problem je što sustavi grijanja uopće nisu bili centralizirani. Ima jako malo zgrada, pogotovo od 80-ih do 2000-ih, svi su išli na plinske brojlere i vi nemate centralni sustav niti grijanja, niti hlađenja, niti ventilacije. Tako da je tu sada jako teško provući kompletno novi sustav. Puno su nam pomogle smjernice za ocjenjivanje zgrada propisane temeljem zdravih klimatskih uvjeta tako da smo prihvaćali i neke pojedinačne zidne rekuperatore kojima bi se popravila ta situacija. To smo također kategorizirali kao tehnički sustav koji se može financirati. Tako da je dosta zgrada i višestambenih zgrada ugrađivalo zidne rekuperatore, posebno u dnevnim boravcima i prostorijama gdje se naviše boravi.“

‘Vama zvuči možda logično da je najbolji način da koristite dizalicu topline, da grije i hladi, onda kada su ljudi u zgradi. Ali mi koji razvijamo neke napredne algoritme, za prediktivno upravljanje, kad uzmemo u obzir vremenske uvjete, stanje na mreži, cijenu električne energije, umjetna inteligencija nam kaže da radite potpuno krivu stvar’, ističe Tea Žakula

U diskusiju se uključila Tea Žakula koja je rekla da  bi zaista voljela vidjeti statistiku koliko je vrtića, ali prvenstveno škola i bolnica ugradilo ventilaciju i na kojoj ona nije način to regulirano, postoje li pametni osjetnici, dakle da nemamo situaciju da konstantno cijela količina zraka ulazi u prostor, već da se to na inteligentni način regulira.

„Sve bolnice imaju ugrađene sustave ventilacije“, odgovorio je na to Tomislav Ilić i dodao: „Mi smo napravili temelje, a sad bi nastupate prema bolnicama.“

„Mislim da ima puno još diskusije koje bismo mogli imati u budućnosti oko toga kako unaprijediti buduće natječaje za takve pametne sustave“, zaključila je Tea Žakula.

A jesu li pametne zgrade prilikom projektiranja i izgradnje skuplje od klasične gradnje te kolika je okvirno razlika u cijeni?

Margareta Zidar s Energetskog instituta Hrvoje Požar istaknula je da je kod projektiranja pametne zgrade jako važno imati dobar tim projektanata koji razumiju kako će određeni sustav primijeniti i koje su potrebe prostora i korisnika za kojeg projektiraju.

‘Za ugodnost koja omogućava boravak većeg broja ljudi u prostoru nužno je ugrađivati sustave ventilacije. Da bi ljudi bili pažljivi, da bi pratili sastanak ili predavanje, da bi sudjelovali u radu, trebaju se osjećati ugodno i imati visoku kvalitetu zraka’, ističe Margareta Zidar s Energetskog instituta Hrvoje Požar Photo Saša Zinaja/NFoto

„Mislim da je sustav ventilacije nešto što je neizbježno stavljati u zgrade, pogotovo javne namjene, zato što se potrebna ugodnost u prostoru u smislu kvalitete zraka ne može očekivati samo prirodnom ventilacijom. Tako da to je na neki način uvjet, nije to opcija koju bi trebalo razmatrati te bi s tim trebalo krenuti kao s osnovnim uvjetom. Mi smo na našoj zgradi koja ima 2000 kvadrata uveli mehaničku ventilaciju za prostore prizemlja i dvije dvorane, što je ukupno 600 kvadrata prostora koji su u potpunosti klimatizirani. I u tom dijelu nam je trošak za sustav klimatizacije iznosio 200.000 eura. Ako smo bez tog sustava, onda je to izbjegnuti trošak, međutim onda nemamo ugodnost u prostoru koja omogućava boravak većeg broja ljudi u prostoru. Ono što smo sad primijetili u korištenju, koncentracija CO2 kod koje se počinje osjećati neka neugoda u prostoru je puno niža od one za koje su propisane vrijednosti. Preporuka je da se, čim se koncentracija CO2 diže iznad 700 PPM-a, aktivira sustav mehaničke ventilacije. Mi smo primijetili da je to već iznad 400 PPM-a. Jer jednostavno kad je puno ljudi u prostoru, naglo se pojavi osjećaj da je nedostatna kvaliteta zraka i onda treba puno vremena da se prostor opskrbi sa svježim zrakom. Ljudi mogu i pasti u nesvijest, što je nezgodno samo po sebi, ali i ako, primjerice, imate neke sastanke i predavanja. Da bi ljudi bili pažljivi, da bi pratili sastanak ili predavanje, da bi sudjelovali u radu, trebaju se osjećati ugodno“, napomenula je Margareta Zidar.

‘Kupca motivira i ako zna da će, ako se opredijeli za dizalicu topline, dobiti jedan račun manje. Već je velika stvar ako zna da neće više imati račun za plin’, ističe Krunoslav Lisjak iz agencije Opereta Invest

Sljedeće što je istaknula kao potrebno je kabliranje i povezivanje komponenata sustava jer svaki uređaj treba biti povezan s centralnim sustavom nadzora i upravljanja.

„Tu smo isto imali neke troškove u redu veličine oko 50.000 eura ta samo to kabliranje, a cijeli sustav automatizacije upravljanja koji uključuje sve senzore u prostoru i taj računalni alat pomoću kojeg se prati i upravlja cijelom zgradom je opet reda veličina 200.000 eura. Kad se to sve svede na jedinične troškove za našu zgradu, ukupni radovi su iznosili 750 eura po metru kvadratnom. Što ako usporedimo s ovim iznosima koji se obično dodjeljuju kroz postupke energetske obnove, a koji su puno niži te iznose oko 270 do 300 eura po metru kvadratnom, predstavlja veliki iznos. No, to je ta razlika u odnosu na ono što obično podrazumijeva samo energetska obnova u smislu smanjenja potrošnje energije, što obično uključuje ovojnicu. Ovo kod nas su zapravo bili sustavi automatizacije koji su omogućili elemente pametne zgrade“, pojasnila je Margareta Zidar.

Tomislav Ilić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost rekao su u pozivima za energetske obnove ovisno o vrsti obnove koja se provodila napravili povećanje iznosa po metru kvadratnom, upravo kako bi se potaknula dubinska, sveobuhvatna obnova.

„Za osnovnu integralnu obnovu dobivali ste 400 eura, a za sveobuhvatnu 600 eura. Naravno, neki program se donosi i do četiri godine ranije, a u te četiri godine cijene su otišle u nebo. No, iznose propisane u nekom dokumentu ne možete naknadno mijenjati, tako da se nadam da će sljedeći pozivi biti bez taksativno navedenog iznosa odnosno da će se iznosi moći prilagođavati ukoliko situacija na tržištu to bude zahtijevala. Baš samo radili neke analize, od 2022. do danas cijene nekih radova otišle su od 30do 40 posto gore. Čak i nevezano na opremu, moje je mišljenje da nisu toliko poskupjeli materijali koliko rad“, smatra Tomislav Ilić.

Moguće je da je to bila cijena ulaska u eurozonu i da se dosegnuo neki limit po tom pitanju.

„Nemate ljudi, a morate ih platiti. Nadam se da će svi profitirati od toga“, zaključio je Ilić.

Kad je riječ o sustavima dizalica topline i druge oprema koja se ugrađuje da bi se postigla energetska učinkovitost, svi ti sustavi, naravno, podrazumijevaju i određene troškove održavanja, kao i kod standardnih sustava grijanja i hlađenja, poput plinskih bojlera ili klima uređaja.

Denis Dobrotić iz Boscha Hrvatska rekao pojasnio je što sve podrazumijevaju troškovi servisiranja takvih sustava i koliko oni iznose na godišnjoj razini.

„Rekao bih da ako računate troškove održavanja jednog plinskog bojlera u kući ili dizalice topline, da su troškovi tu negdje, oko stotinjak eura. Kod svake dizalice topline trebao bi se napraviti godišnji pregled. Mi kao tvrtka ne vršimo servise i održavanje, već za to imamo naše stručne partnere i ovlaštene servisere koji rade i puštanje u pogon, a kasnije i održavanje tih sustava. Puno ljudi misli da, kad ugrade dizalicu topline, da ju više ne treba  održavati. Ok, možda vi tu nemate što održavati, ali ne bi bilo loše da jednom godišnje dođe serviser, pogleda, provjeri parametre u dizalici topline, provjeri sve vrijednosti, počisti filtere koji se ugrađuju i sve što je potrebno kako bi sustav najbolje mogao funkcionirati. Jer, ako se nešto pokvari, onda je puno skuplje nego da ste to na vrijeme servisirali. A naravno, serviser će kad pogleda sve parametre i vrijednosti znati da li zbilja dizalica radi kako treba, jer on sve te podatke iščitava“, objasnio je Denis Dobrotić.

‘Kao osoba koja već deset godina živi u kući s prirodnim materijalima, s dizalicom topline i sa solarnom centralom, mogu reći da se ipak isplati. Pozvao bih ljude da se ne obeshrabre’, rekao je Krunoslav Lisjak iz Opereta Investa

Zaključeno je da se i kod nove tehnologije moraju uračunati troškovi održavanja, kao i kad kupite automobil koji nakon određenog broja kilometara mora na redovni servis. Nemoguće je, dakle, očekivati da će nova, pametna tehnologija sama od sebe raditi.

„Tako je, ne možete očekivati da ćete kupiti uređaj i da će on trajati 10 godina bez ikakvog održavanja. Nije to televizor da upalite i samo radi, a kad se pokvari, obično kupite novi. To je sustav u koji ste uložili puno novca i zato bi to zaista trebalo i održavati kako treba“, ističe Denis Dobrotić.

A kakvu predodžbu o tome što je to pametna zgrada ili kuća imaju kupci nekretnina?

Krunoslav Lisjak iz Opereta Investa o tome kaže:

„Kupci su uglavnom izbombardirani s jako puno tih termina, pametna kuća, pametan senzor ovaj, senzor onaj. Imamo dvije vrste kupaca. Jedni koji se opuste totalno i vjeruju investitoru, pogotovo ako je brendiran investitor i to je manja niša kupaca koji se jednostavno prepuste. Taj investitor uglavnom ima i svoje upravljanje zgradom i to je za njih onda zaokružena priča i uopće ne brinu o tome što će dobiti u svom paketu dok preuzimaju nekretninu, koliko daljinskih, koliko aplikacija, koliko senzora… No, većina kupaca ipak želi za svoje novce dobiti ono što je najviše moguće, a da opet ima nekakvu pametnu priču i za sebe i da pritom ostvari uštede. Znači, kupca motivira i ako zna da će, ako se opredijeli za dizalicu topline, dobiti jedan račun manje. Već je velika stvar ako zna da neće više imati račun za plin. Postoje naravno i neki drugi elementi o kojima smo ranije razgovarali, a to je koliko ti pametni sustavi isto tako donose uštedu i u samom prostoru. Jer, vama više neće trebati izdvajanje prostora za radijator tako da, tek kad uđete u takav jedan prostor, onda shvatite zašto je to bila dobra odluka. Međutim, isto tako, ono što je bitno je da ti sustavi uvijek nude i mogućnosti nadogradnje. To znači da kupci znaju da ako sada imaju jedan nivo, da će za dvije, tri ili pet godina, ili kad primjerice Fond raspiše neki novi poziv, moći nadograditi sustav.“

Primjerice, ističe Lisjak, s ugradnjom solara svatko može dobiti i status proizvođača struje, pa onda može planirati i neku svoju mobilnu budućnost, može imati vlastito punjenje i održiviju priču na svim razinama, koja će onda garantirati isplativost te investicije. Što on može posvjedočiti i vlastitim primjerom.

„Početne investicije jesu veće, ali kao osoba koja već deset godina živi u kući s prirodnim materijalima, s dizalicom topline i sa solarnom centralom, mogu reći da se ipak isplati. Pozvao bih ljude da se ne obeshrabre, pametno je ući i u neko financiranje jer povrati su stvarno  nevjerojatno. Nekad je to stvar odluke, nije samo stvar uštede jer vam to omogućava da vi na svim razinama upravljate objektom, da vi upravljate tom uštedom, da vi sami možete radikalno smanjiti i troškove goriva ako punite kroz tu centralu. To je zaokružena priča i pozivam ljude da samo krenu jer jednom kad krenu na taj put, neće se više vraćati natrag, nego će samo ići naprijed. Pozivam korisnike da nam se slobodno obrate jer imamo rješenja i s proizvođačima niskoenergetskih kuća i s partnerima da im se uz financiranje ponudi neka kvalitetnija razina življenja, gdje mogu dobiti pametnu kuću na razini dvoipolsobnog stana u Zagrebu“, zaključio je Krunoslav Lisjak.

Sudionici rasprave zaključno su se složili da na odluku o primjeni novih, pametnih tehnologija svakako utječe i sve veća svijest pojedinaca o potrebi da svatko makar i malim koracima pomaže sprječavanju daljnjih klimatskih promjena.

Značajne su pritom i uštede troškova energenata, ali i podizanje kvalitete života. No, dok uštede na primjeru malih kućanstava ne moraju nužno biti glavni motiv za odluku o ugradnji takvih pametnih sustava, kod velikih tvrtki koje upravljanju velikim zgradama koje troše znatne količine energije, uštede koje pritom mogu ostvariti zaista su enormne.

Green Living okrugli stol: Denis Dobrotić (Bosch Hrvatska), Krunoslav Lisjak (Opereta Invest), Orhidea Gaura Hodak (Nacional), Tea Žakula (Fakultet strojarstva i brodogradnje), Margareta Zidar (Energetski institut Hrvoje Požar) i Tomislav Ilić (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost)Photo Saša Zinaja/NFoto

Na okruglom stolu o tome što nas sve čeka u procesu reforme stanovanja i okretanju ka održivom upravljanju zgradama sudjelovali su:

Tea Žakula, voditeljica Laboratorija za energetsku učinkovitost zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje,

Margareta Zidar s Energetskog instituta ‘Hrvoje Požar’, voditeljica projekta nZEB kojim je zgrada Instituta pretvorena u prototip pametne zgrade,

Tomislav Ilić, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, voditelj projekata za energetsku obnovu zgrada,

Denis Dobrotić direktor prodaje dizalica topline u tvrtki Bosch Hrvatska i

Krunoslav Lisjak, voditelj odjela investicija, Opereta Invest.

Okrugli stol moderirala je Orhidea Gaura Hodak, zamjenica glavnog urednika Nacionala.

Cijeli zanimljiv razgovor možete pratiti u nastavku: