Zlato je odavno na glasu kao sigurna investicijska luka u kriznim vremenima. Ali, kakvu stvarno ulogu plemeniti metal igra u svijetu financija? Tko određuje cijenu zlata? I što to znači za privatne investitore?
Zlato je simbol moći, tisućljećima je zlato sinonim za bogatstvo. “Kraljeve i plemiće se krunisalo zlatnom krunom. Zlato se oduvijek asocira s nečim pozitivnim”, pojašnjava Olaf Stotz, profesor na visokoj školi Frankfurt School of Finance and Management.
Zlato je do današnjih dana uspjelo zadržati status omiljenog luksuznog dobra: oko polovice eksploatiranog zlata danas se prerađuje u nakit. Ako se pritom radi o rijetkim komadima nakita, oni mogu doseći vrlo visoku kolekcionarsku vrijednost.
A ako se radi o rijetkim luksuznim satovima, moguć je i egzorbitantan porast vrijednosti tog artikla. No, u pravilu zlatni nakit nije baš najbolja opcija kada se radi o potencijalnim investicijama.
Nakit naime u većini slučajeva nije nešto što je “čisto” zlato, uglavnom se radi o legurama – dakle mješavini raznih metala. Udio zlata u naušnicama, ogrlicama ili narukvicama tako može pasti i na razinu od 58,5 posto.
SUPERDIVOVSKO U Kini otkriveno možda i najveće nalazište zlata na Zemlji
Rekord: 3.057,51 dolara za uncu zlata
Umjesto nakita, puno bolja opcija za ulaganje novca su zlatnici ili zlatne poluge. Zlatnici se u pravilu sastoje od finog zlata, dakle udio zlata iznosi 99,9 posto. Vrijednost se izražava u finim uncama.
Aktualno jedna fina unca zlata (odnosno 31,1 gram) košta nešto više od 3.000 američkih dolara.
Tijekom ožujka je bila zabilježena rekordna vrijednost svih vremena: 3.057,51 dolar. Prije 30 godina, u ožujku 1995. godine, cijena zlata je iznosila oko 390 dolara.
Činjenica da je cijena zlata u protekla tri desetljeća toliko porasla ima veze i s inflacijom. Doduše, cijena zlata je rasla brže od inflacije, ali “su se u načelu dogodila samo dva do tri znatnija porasta cijena zlata”, smatra stručnjak Stotz.
On naglašava kako cijena zlata kratkoročno može oscilirati i napominje da mu je, kao znanstveniku, malo čudna teza da je zlato doista dobra zaštita od inflacije.
Simbolično definiranje cijene
Cijenu zlata se ne određuje tek u posljednjih 30 godina, nju se definira jod od 17- stoljeća, tada se to radilo na Bullion Marketu u Londonu, najvažnijem izvanburzovnom mjestu za trgovanje zlatom i srebrom.
Od 20. stoljeća postoji i jasno definirana tržišna struktura za zlato, ona je kreirana 12. rujna 1919. uz pomoć takozvanog Londonskog Goldfixinga.
To konkretno znači da od tada najvažniji trgovci zlatom dva puta dnevno definiraju svoje cijene – radnim danom u 10:30 i u 15:00. To pravilo vrijedi do današnjih dana.
“To ima određenu simboličnu snagu”, objašnjava Stotz na ARD-u. Ali ujedno i naglašava: “Trguje se naravno i na elektronski način. A tamo se cijene zlata određuje iz sekunde u sekundu, iz minute u minutu”.
Zašto je zlato tako vrijedno? I zašto jedna unca danas košta više od 3.000 eura? Razlog su, između ostaloga, i karakteristike zlata. Zlato je odličan vodič struje, lako ga se prerađuje, gotovo je neuništivo, pa i na duži rok.
Sve to zlato čini važnom sirovinom za elektroniku. U jednom pametnom telefonu se nalazi oko 30 miligrama zlata. Taj se metal koristi i za plombe za zube, odnosno za proizvodnju umjetnih zuba – zato što kiselina u usnoj šupljini i u jelu ne može nagristi zlato.
Zašto središnje banke kupuju zlato?
Ljudi eksploatiraju sve više zlata. Samo tijekom 2024. je, po navodima US Geological Survey, diljem svijeta iskopano oko 3300 tona zlata. Osim Kine, među zemljama koje eksploatiraju najviše zlata su Australija, Rusija, te Sjeverna Amerika s SAD-om i Kanadom.
Sudeći po navodima World Gold Councila, čovječanstvo je od prve zlatne groznice u povijesti, do sada eksploatiralo više od 220.000 tona zlata.
Većinu plemenitog metala danas posjeduju središnje banke, ukupno oko 37.000 tona. I kod njih se i danas osjeća zlatna groznica: samo u prvom polugodištu 2024., središnje banke su diljem svijeta kupile 483 tone zlata, što je rekordna količina.
Najveće rezerve zlata koncem 2024. je imao SAD (8.133,5 ton). To proizlazi iz podataka World Gold Councila. Njemačka posjeduje druge najveće rezerve zlata (3.351,5 tona) u svijetu.
A slijede Italija, Francuska, Rusija i Kina. Valja pritom naglasiti da World Gold Council bilježi samo one podatke koje zemlje svijeta stavljaju dragovoljno na raspolaganje. Stvarne zalihe bi dakle mogle biti i znatno veće.
Činjenicu da mnoge zemlje posjeduju rezerve zlata World Gold Council objašnjava time da one tako žele smanjiti ovisnost o dolaru.
U slučaju svjetskih kriza moguće su turbulencije za nacionalne valute, odnosno porast inflacije. Ako se u kriznim vremenima uzdrma neku valutu, rezerve zlata služe kao “osiguranje”, odnosno sredstvo pomoću kojeg se stabilizira tečajeve valuta – na primjer ciljanom kupovinom i prodajom neke strane valute.
Zlato i na burzi
U modernoj verziji zlatne groznice mogu sudjelovati i privatne osobe, odnosno građani koji ne žele, kao središnje banke, deponirati zlatne poluge u neki sef.
Oni mogu ulagati u investicijske fondove koji se bave zlatom, u certifikate odnosno druge vrste vrijednosnih papira (ETF, ETC), pa i u same rudnike zlata.
No, za razliku od fondova, investicije u neku pojedinu dionicu je znatno veći – jer na koncu konaca neka rudarska kompanije može i propasti. Ili obustaviti rudarenje, piše Deutsche Welle.
Komentari